Kada je krajem siječnja ove godine mlada japanska znanstvenica  dr. Haruko Obokata otkrila novu metodu jednostavnog dobivanja matičnih stanica,  diljem svijeta to je pozdravljeno kao revolucija u medicini. Dr. Obokata (30)  iz Riken centra za razvojnu biologiju  i njezini suradnici spoznali su kako se matične stanice mogu brzo stvarati tako da se krvne stanice urone u kiselinu koja ima dovoljno visok pH da izazove šok, ali ne i smrt stanica. 

No, nepuna dva mjeseca nakon otkrića,  objavljenog  u vodećem znanstvenom časopisu Nature, Obokata je na meti optužbi znanstvenika iz cijelog svijeta za lažiranje rezultata.  

Dok se razmatra povlačenje  njezina rada iz Naturea,  Haruko Obokata predmet je istrage na Institutu Riken.  Pokažu li se optužbe  za lažiranje rezultata točnima, to bi je moglo stajati karijere. No, Haruko Obokata nije jedina: iako je uvriježen stav da su znanstvenici osobe duboko predane potrazi za istinom, neki od njih u borbi za slavu i prestiž varaju, lažu, falsificiraju, kradu i plagiraju.

Evo, nekih od najpozantijih znanstvenih prijevara.

Najpoznatija prijevara u Hrvatskoj Najpoznatiji domaći primjer znanstvene prijevare jest svakako slučaj Kurjak. Jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, dr. Asim Kurjak u rujnu 2006. našao se u središtu međunarodnog skandala jer ga je ugledni medicinski časopis British Medical Journal (BMJ) optužio za plagiranje. BMJ je tada objavio članak Sir Iaina Chalmersa u kojem su opisana dva slučaja u kojima je Kurjak plagirao radove drugih znanstvenika. Jedan slučaj otkrio je sam Chalmers 1991. godine, a drugi slučaj norveški znanstvenici čiji je rad bio plagiran. Povjerenstvo Medicinskog fakulteta u Zagrebu u studenome te godine zaključilo je da su oba sporna Kurjakova rada plagijat. No dr. Kurjak nije ostao bez posla nego je otišao u mirovinu.

1. Kralj kloniranja Korejski znanstvenik dr. Hwang woo-suk, poznat i po nadimku “kralj kloniranja”,  bio je ugledni profesor na Sveučilištu Seul koji je 2004. godine objavio  u prestižnom časopisu Science  rad o prvom kloniranim ljudskom embriju.  Godinu kasnije, također, u Scienceu, izvjestio je kako  je iz kloniranih ljudskih embrija izolirao 11 linija matičnih stanica koje genetski odgovaraju jedanaestorici pacijenata oboljelih od raznih bolesti. No, krajem 2005. godine dr. Hwang, koji je uživao status korejskog nacionalnog junaka, našao se u središtu skandala jer se saznalo da je u istraživanjima koristio jajne stanice svojih suradnica.  Ubrzo se otkrilo da je Hwang falsificirao rezultate svojih istraživanja objavljenih u Scienceu pa je izbio veliki međunarodni skandal. Naposljetku, Science je povukao te radove, a dr. Hwang je izbačen sa Svučilišta Seul te mu je korejska vlada zabranila istraživanja na području kloniranja embrija.

 

2. Lažnim radovima do Nobela

Njemački znanstvenik Jan Hendrik Schoen, koji je radio u poznatom institutu Bell Labs u New Jerseyju, bio je velika zvijezda na području fizike čvrstog stanja i nanotehnologije. Njegova je karijera uistinu bila meteorska jer je u samo tri godine objavio čak 80 radova, od kojih mnoge u vodećim znanstvenim časopisima Nature i Science. Mnogi su smatrali da je Schoen na putu da prije 40. godine života dobije i Nobelovu nagradu. No umjesto Nobela, ostao je i bez posla i bez slave jer je neovisna znanstvena istraga pokazala da je krivotvorio rezultate u 16 od 24 preispitana slučajeva u kojima je bio optužen za prijevaru.

3. 'Lažljivi Holandez'

Nizozemski znanstvenik dr. Diederik Stapel, bivši profesor socijalne psihologije na Sveučilištu Tilburg, akter je vjerojatno najveće prijevare u povijesti društvenih znanosti. Do 2011. godine Diederik Stapel  bio je jedan od najpoznatijih  socijalnih psihologa na svijetu,  a onda je optužen za akademsku nečestitost. Neovisno povjerenstvo pokazalo je kako je Stapel izmislio podatke u 55 radova i 10 doktorskih dizertacija zbog čega je najuren sa Sveučilšta Tilburg.  – Ljudi misle od znanstvenicima kao svecima koji tragaju za istinom. No, moje ponašenje pokazuje da znanost nije tako sveta – rekao je Stapel, koji sada nosi nadimak „Lažljivi Holandez“.
 
4. Čovjek iz Piltdowna

Amaterski arheolog Charles Dawson 1912. godine pronašao je u šljučanom jarku kod Piltdowna u Sussexu lubanju dotad nepoznate vrste hominida.
Eoanthropus dawsoni (tako je prozvan u Dawsonovu čast), ili čovjek iz Piltdowna odmah je proglašen  ka-rikom koja nedostaje između čovjeka i njegovih maj-munskih predaka te je izložen u Prirodoslovnom mu-zeju u Londonu. Onda je 1953. godine zaključeno je da je najveće paleontološko otkriće zapravo najveća prijevara. Naime, lubanja čovjeka iz Piltdowna bila je složenac sastavljen od lubanje Homo sapiensa i čelju-sti orangutana. Izbio je skandal, a krivac za tu vještu i zapravo duhovitu prijevaru nikad nije otkriven. Na popisu osumnjičenih za prijevaru su sam Dawson, ali i  Arthur Conan Doyle, tvorac slavnoga Sherlocka Holmesa koji je   1912. godine napisao paleontološki triler “The Lost World”.

5. Nepostojeće pleme Tasaday Manuel Elizalde, potomak jedne od najbogatijih filipinskih obitelji, 1971. godine objavio je kako je na otoku Mindanao otkrio 24 pripadnika nepoznatog i izoliranog plemena koje je živjelo kao u kameno doba. Pleme je nazvano Tasaday, što bi u prijevodu značilo “plemeniti divljaci”.  Goli ili odjeveni u oskudne suknjice od orhidejina lišća, pripadnici plemena spavali su u pitoresknim špiljama te se hranili voćem, korijenjem i insektima.  O njima su pisani članci u vodećim svjetskim magazinima, snimani dokumentarci i pisane knjige. A onda, 1986. godine dva su novinara spoznala da pripadnici plemena Tasaday žive u drvenim kućama, nose traperice i govore prepoznatljivim lokalnim dijalektom. Tako je nepostojeće pleme Tasaday ušlo u povijest kao najveća prijevara u antropologiji.

Sokalova podvala Ugledni časopis Social Text 1996. objavio je članak u kojem je Alan Sokal, profesor fizike na Sveučilištu New York, fizičkim zakonima potkrijepio tvrdnje slavnih ljevičarskih filozofa Michaela Foucaulta, Jacquesa Lacana i Luce Irigaray. Istoga dana kad je članak objavljen Sokal je u drugom časopisu objavio da je riječ o običnoj parodiji. Želio je provjeriti hoće li vodeći časopis kulturnih studija objaviti članak namjerno posut besmislicama ako to urednicima bude dobro zvučalo i bude li u skladu s njihovim ideološkim stavovima. Alana Sokala nerviralo je ljevičarenje u znanosti urednika časopisa Social Text koji su promovirali ideje da je stvarnost tek društveni konstrukt.