Razvodi se Elizabeth Gilbert. Ime vam zvuči poznato ili vam ne znači baš ništa? Hrvatsku ova vijest vjerojatno uopće ne dira, ali na Baliju, točnije u Ubudu, odjeknula je poput bombe.

Elizabeth je spisateljica koja je napisala knjigu “Eat, Pray, Love” ili “Jedi, Moli, Voli” koja je 2006. postala svjetski bestseler i ultimativni vodič za single djevojke u potrazi za samom sobom i odgovorima koji na kraju vode - do ljubavi naravno.

Elizabeth je opisala kako je nakon bolnog razvoda željela pronaći tko je zapravo ona sama. Pa je prvo je probala sva ta divna jela u Italiji, bila u ashramu u Indiji i meditirala, da bi na kraju završila na Baliju gdje je imala redovne razgovore sa ovdašnjim duhovnim terapeutom - balijanom - što je na kraju dovelo da se dobro osjeća u svojoj koži i pronađe čovjeka svog života. Brazilca od kojeg se sad - rastaje.

Knjiga je prevedena na 30 jezika, prodala se u više od 10 milijuna primjeraka i stvorena je nova heroina jedne cijele generacije žena.
Snimljen je i film s Julijom Roberts gdje je princa na bijelom konju glumio Javier Bardem i vojska slomljenih, usamljenih žena u potrazi za odgovorima zaputila se u maleni gradić Ubud u centralnom dijelu Balija.

Nakon filma koji je objavljen 2010. godine, Ubud je naprosto eksplodirao. U potrazi za spiritualnim ispunjenjem i odgovorima, počelo je stizati na tisuće ljudi. Uglavnom žena. Elizabeth je opisujući svoje iskustvo otvorila Pandorinu kutiju svojom knjigom i pretvorila cijeli jedan grad u mjesto nade. U bolji život, zdravlje, spiritualnost, obilje svake vrste. Poručila je ženama da je moguće, da je ona uspjela i žene su je poslušale - stigle su u ogromnom broju.

Deset godina nakon knjige i šest nakon filma, Ubud je sve samo ne mjesto gdje ideš pronaći sebe ili frajera. Jer iako ga je Elizabeth pronašla upravo tamo, to je tijekom godina postajala potpuno nemoguća misija.

Naime u Ubudu je danas omjer muškaraca i žena jedan naprema šest, a to nešto malo testosterona što postoji, uglavnom je nježno, feminizirano, hipizirano, spiritualno. Tantra seks radionice da; divlji seks nabijen strašću - apsolutno ne. Nekada su baliani radili za šaku riže, kokoš ili što su si već Balinežani mogli priuštiti kako bi dobili medicinski ili pravi savjet iz psihologije i mudrosti života. Danas imaju svoju cijenu, što apsolutno nema veze s duhovnošću. To je postao ozbiljni biznis.

U Ubudu dan počinje ranom zorom s izlaskom Sunca (koji je kroz cijelu godinu, jer je ovo 9 stupnjeva ispod Ekvatora, negdje između 6 i 6.20), meditira se, ide na jogu, razne radionice poput kirtana, vježbanja vaginalnih mišića, masaže, piju se zeleni čajevi i sokovi, jede ekološki ručak, piju kokosi, nosi samo organska odjeća.

Jako se i dugo i temeljito grli kad sretnete nekoga, iako ste se upoznali prije tek koji dan. Smrtni je grijeh jesti meso i pušiti, a pivo je posve nepoznati pojam na tulumima u Ubudu. Prednost se daje zelenim čajevima i raw čokoladi koja se gricka.

Ubud je način života. Način života bijelaca ili expata koji su se u njemu nastanili. Jer nakon što je zbog svoje predivne zelene džungle, još zelenijih rižinih polja i divnih zalazaka sunca postao hit, niti jedan lokalac si više ne može priuštiti tamošnje cijene. Kad dođeš u Ubud, kao da si negdje u Europi i ručak, cuga i kokos koštaju kao da si u Amsterdamu. OK, malo pretjerujem, ali sve te divne organske stvari i hranu mogu si priuštiti tek Australci, Norvežani i ostala ekipa kojoj nije bitno koliko troši.

Ne znam zašto bi itko plaćao sat joge kod neke zapadnjakinje 60 kuna ili extatic dance isto toliko. Samo da bi se i dalje družio sa zapadnjacima i pričao o dobroj energiji i novim forama koje treba probati. Jer lokalci su se odavno povukli negdje malo dalje u brda, gdje nema bogatih zapadnjakinja u tajicama za yogu od sto eura koje tipkaju na najnovijem modelu iPhonea na putu do svog mudrog balijana.

I zato nikad nisam popušila tu priču o Elizabeth. Naprosto se nisam mogla saživjeti s nekim tko ima brdo para i sve što mora učiniti je smisliti način kako ih najbolje potrošiti. Jer sva ta njena putovanja i pronalasci sebe – koštaju, i to puno.

Kao da jedna blagajnica Konzuma u lošem braku, da odemo u drugu krajnost, ne bi stisnula konačno zbogom svom dosadnom ili nasilnom mužu pa se đirala Vespom po Italiji, mantrala u Indiji i pila zelene sokove u Indoneziji. Naravno da bi! I naravno da bi se pronašla i da bi bila sretna i zadovoljna. Pa onda kad si sretan i zadovoljan, a nisi oku baš posve neugodan, nekako automatski i privlačiš takve ljude.

Apsolutno ništa nemam protiv cura koje traže sebe. Štoviše, u ovih mojih tri i pol godine u Aziji, tražila sam se jako puno, otvarala svakakva pitanja i poglavlja u svojoj glavi i nema ničeg težeg nego zaviriti u samoga sebe. Maknula sam se iz grada i bila okružena prirodom. Što sam mogla primjerice i u Zagorju, Lici ili Dalmaciji.

Nervira me, međutim, sav taj silan šušur. Koji je Liz i ne znajući nametnula u Ubudu. Apsolutno ne moram piti kambuchu (sok od fermentirane vrste gljive) i grickati amarant da bi se prosvijetlila. Pritom platiti weath shot (koncentrirani sok od pšenice!) 25 kuna za 0,3 dcl niti jesti sirove tikvice narezane na rezance u umaku od mrkve od 40 kuna i uvjeravati sve oko sebe kako je to bolje od bilo koje tjestenine! Naravno da nije.

Elizabeth je opisujući svoje iskustvo dirnula u srca brojnih žena diljem svijeta i dala im nadu. Romansa sa Felipeom u knjizi potaknula ih je da putuju i pronađu spiritualnost sa sretnim završetkom. I sad odjednom nema više Josea Nunesa - slavnog Felipea - Brazilca s kojim je bila u braku 12 godina. Sljedbenice Elizabeth našle su se osobno uvrijeđenima zbog tog preokreta. Kako im je mogla oduzeti nadu?

Kako si mi to mogla napraviti! I to u istom tjednu kad je bio Brexit - ljutito je vrištala jedna njena poklonica na portalu nakon vijesti o razvodu.

Uz sve to, slavni je balian Ketut kod kojeg je Elizabeth pohodila, preminuo početkom lipnja. Sa stotinu godina iza sebe, nije to neki šok ni iznenađenje, ali za mnoge je to bio znak. Sad kad se i Elizabeth rastala, kao da će se rasplinuti magija Ubuda.

Za Liz novi početak znači možda neku novu knjigu i nova istraživanja, koja si bez sumnje može priuštiti. Za sve ostale možda bi trebalo napomenuti da magija nije u skupim alternativnim trendovima, koliko god oni cool zvučali.

Magija je duboko u nama i treba je tražiti dugo i uporno. I ne treba za to ići na drugi kraj svijeta. Provjereno je, znam sve o tome...