Nakon uvodnih pristojnosti sjedam u taxi potpuno spremna da se nakon noćne smjene zabuljim u svijetla velegrada i uživam u rijetkoj povlastici koja mi je ostala u burnim britanskim medijskim vodama - vožnja na račun firme u nedjeljnu zoru. Ne i ovoga puta. Dan koji je minuo bio je potpuno prenapet za mog taksistu. "I onda - in or out?" I ne treba biti Sherlock... pitanje je jasno. "In", kažem ja na što vozač Keith odmah ispaljuje statistiku: 15 njegovih noćnih putnika glasalo je za ostanak, jedan hoće van, sedam ih je neodlučeno (ali četiri će vjerojatno glasati za ostanak, troje za izlazak) i jedan papak koji ne glasa.

Nakon zajedničkog zgražanja nad tim lijenčinama koji nemaju osnovnog poštovanja prema demokratskom procesu za kojega su toliki poginuli, doznajem da je Keith razradio svoju statistiku: većina njegovih putnika su bili obrazovani profesionalci i "normalno je da takvi većinom glasaju za ostanak". Ubrzo postaje jasno da je Keith moj protivnik u nadolazećem referendumu o ostanku Velike Britanije u Europskoj uniji. On hoće van nadajući se da će izlazak iz EU-a smanjiti ogroman priljev ljudi u London i da će to omogućiti njegovoj kćeri da jednom u budućnosti skupi para za vlastiti stan u britanskoj metropoli.

Moj pokušaj da mu ukažem na brojne rupčage u toj teoriji prekinut je telefonskim pozivom. Keith je jedan ozbiljni manic taxi preacher - prijavio se na jednu radio stanicu da ga nazovu kako bi bio vox populi na neke druge političke teme. Iz glasa radio voditelja jasno je da ovo nije prvi puta da Keith sudjeluje u radio svađi, a ja sam promptno prepuštena buljenju kroz prozor i sporom napredovanju kroz gužvu u četiri sata ujutro. Stvarno je puno ljudi u tom Londonu, u to nema sumnje. Samo što to nema veze s Europskom unijom.

Ali pitanje je hoće li britanski premijer David Cameron u to uspjeti uvjeriti britanske birače. Cameron, koji sebe vidi kao izravnog nasljednika Margaret Thatcher - barem kad su pregovori s EU u pitanju, pobornik je ostanka u EU. Uspio je nagovoriti i veći dio svoje vlade da lobira u tom pravcu ali nije mogao povući svoje ranije dano obećanje - da će svaki torijevac odlučiti za sebe.

Niti sat vremena nakon subotnje Cameronove najave da će se referendum održati 23. lipnja 2016. čak šestero njegovih ministara slikalo se ispred sjedišta stožera za odlazak jasno dajući do znanja čijom će zastavom oni mahati. Iznimno popularni londonski gradonačelnik Boris Johnson samo se kratko držao igrokaza kako nije siguran kome će se prikloniti da bi se onda vrlo brzo stao na stranu Cameronovih protivnika dajući vjetar u jedra "Vote Leave".

Politički najzanimljiviji dio ove priče jest da na apsolutno svim stranama ima pobornika obje opcije. Laburisti su načelno za ostanak, ali i u njihovim redovima ima onih koji se slažu s Borisom i njegovom tvrdnjom da je nadolazeći referendum "jedinstvena generacijska prilika da se riješimo EU-a". Jedina stranka u kojoj nema nikakve dileme jest UKIP Nigela Faragea. Baš kao što joj ime kaže, United Kingdom Independence Party je za izlazak i neovisnost Velike Britanije od Europske unije.
    
Bitka za srca i glasove Britanaca sigurno neće biti usmjerena na UKIP-ove birače već na ogromnu porciju neodlučnih. A bez šarmiranja upravo tih trenutno zbunjenih - nema pobjede. Nakon što se Cameron u subotu vratio iz Brisela s pobjedničkim osmjehom i tvrdnjom da je uspio dogovoriti bolje britanske uvjete unutar EU-a - a što je bilo ključno da bi uopće raspisao referendum s ikakvom nadom da će Britanija u Uniji i - Team Stay bilježi lagani rast. Team Leave, međutim, skuplja snagu i ne treba biti politički Einstein da bi se znalo njihov najjači adut. S dolaskom toplijeg vremena izbjeglička kriza vratit će se punom snagom upravo u tijeku referendumske kampanje.

Komplicirane kompromise koje je Cameron postigao u Briselu prosječni Britanac ionako niti razumije niti prati ali zato na svojim tv ekranima odlično vidi rijeku ljudi koja s vrećicama stiže u Europu. Kako će se razvijati imigracijska kriza, kako će teći svjetski i britanski ekonomski oporavak, tko će biti predsjednički kandidati u SAD-u pa čak i kako će Engleskoj ići na Europskom nogometnom prvenstvu koje počinje dva tjedna prije referenduma - imat će, između ostalog, nesumnjivi utjecaj na raspoloženje birača. Uz jednu ipak važnu iznimku - utjecaj potencijalnog odlaska na sigurnost posla.
    
U nedavnoj analizi Channel 4 otkriveno je da godine, razina obrazovanja i mjesto života imaju najveći utjecaj na stav prema Brexitu, iliti British exitu. Mlađi i obrazovaniji više žele ostati, stariji i manje kvalificirani jurišaju prema izlasku. Geografski rečeno - Engleska i Wales imaju manje pobornika ostanka, trenutno jedva preko 50 posto. Škotska se drži nešto višeg postotka dok je u Sjevernoj Irskoj gotovo dvije trećine stanovništva za ostanak u Europskoj uniji.

Stvar je vrlo prozaična - analiza kaže da će na primjer najmanje jedan od osam poslova u Sjevernoj Irskoj biti nepovratno izgubljen ukoliko Britanija smanji broj EU zemalja s 28 na 27. I ukoliko Team Stay uspije uvjeriti Britance da je to glavna tema priče, a ne imigracija - prema trenutnim anketama ima šanse pobijediti. Bit će gusto, to je sigurno. Kako god se na kraju izjasnili moji britanski sudržavljani, ja mirno spavam. Jer, moja familija, rat "ne bu zgubila". Uvijek mi ostaje hrvatski, i EU, pasoš...