Amerikanci su malo… i sad bi Obelix trebao uperiti kažiprstom desne ruke prema vlastitoj sljepoočnici i zavrtiti ga nekoliko puta. Doista, Amerikanci su čudni, imaju neki svoj vrijednosni sustav koji je uglavnom nerazumljiv ostatku svijeta, a posebno je nerazumljiv nama na zapadnom Balkanu, naviklima na relativiziranje svega, svačega i svakoga. No, to nije razlog da im se povremeno ne divim i da ne pokušam ući u taj vrijednosni sustav – uglavnom putem sporta. Jer, da se ne bismo zavaravali, drugo vrhunsko planetarno dostignuće Amerikanaca – kultura – ni njima samima kroz desetljeća ne sjeda baš najbolje na želudac. Ovom prilikom nalazim za shodno evidentirati da je proteklog tjedna MLB sezona završena, a onaj/ona koji uopće ne zna što je to MLB – neka odmah prestane čitati tekst.

MLB je, dakle, Major League Baseball iliti njihova profesionalna i najkvalitetnija liga u baseballu, sportu o čijoj se popularnosti na ostatku planete može diskutirati. Makar – mora se dodati – ima dugu i bogatu međunarodnu povijest. Baseball je (i) na Olimpijskim igrama prisutan još od 1912., kad je odigrana prva demonstracijska utakmica, bio je čak i u nacističkoj Njemačkoj na OI 36', a 84' u Los Angelesu je odigran prvi olimpijski turnir u baseballu, ali ponovo kao demonstracija. Kao službeni olimpijski sport baseball je pet puta bio prisutan na OI, između 92' i 08', a potom je ponovo nestao s olimpijske scene. Na takvu odluku bitno, vjerojatno i presudno, je uticala nevoljkost MLB-a da prekine natjecanje na nekoliko tjedana i pusti svoje igrače na Olimpijske igre. Baseball je u SAD, naime, ljetni sport, i sezona traje između travnja i studenog.

Drugim riječima, najbolji Amerikanci nikad nisu sudjelovali na Olimpijskim igrama, što se lijepo vidi i na medaljama – Kuba je uzela pet medalja iz pet pokušaja, od toga tri zlatne, a SAD tri medalje, od toga jednu zlatnu, iz četiri pokušaja – jednom se čak nisu niti kvalificirali na OI u baseballu, jer ih je Meksiko pobijedio u kvalifikacijskoj utakmici. Baseball je popularan u karipskim zemljama, pogotovo na Kubi, u Centralnoj Americi, u istočnoj Aziji, gdje je na Tajvanu nacionalni sport, a u Japanu je jedan od najpopularnijih sportova i – to je otprilike to.

Što sve skupa nije ni najmanje bitno samim Amerikancima -  njima je baseball 'najvažnija sporedna stvar na svijetu', i mnoga su imena iz povijesti njihovog baseballa ušla u pop-kulturu na onaj način na koji su u nju ulazili i Bob Dylan, Andy Warhol, Tom Cruise ili Ernest Hemingway. Moglo bi se čak reći i da su opsjednuti njime… Ty Cobb, Mickey Mantle, Joe DiMaggio, Babe Ruth, Lou Gehrig, Barry Bonds – tko to nije čuo za njih, a da pojma nema o baseballu?! Radi se o ljudima koji su opća mjesta američke povijesti. Opjevani su, o njima su snimani filmovi, svaki u svoje doba bili su najveći moguće celebovi. Možda čak veći i od tamošnjih verzija Modnih mačaka…!

Opet dug uvod, ali moram dodati još jednu sitnicu – nikad nisam uživo gledao baseball utakmicu, i to mi je silno žao. Ostale velike američke sportove sam gledao, i mislim da sam shvatio tu američku sportsku kulturu, u kojoj je važno biti na licu mjesta, popiti tri pive, pojesti dva hot doga, kupiti repliku dresa, i objasniti djeci sve ono što je vaš otac svojedobno objašnjavao vama na istom mjestu. Specifičnost baseballa je u tome što nema dinamiku kakvu imaju ostali sportovi – tamo se sve svodi na hitchcockovski suspense. I taj sam suspense, eto, za sada propustio… Gledati sport na tv i uživo su vrlo različiti doživljaji.

Hm da, vratimo se prošlom tjednu. Naslov prvaka osvojili su Chicago Cubsi, koji su u finalu doigravanja, iliti 'world series' pobijedili Cleveland Indianse 4-3, preokrećući zaostatak od 1-3. I jedni i drugi su, povijesno gledano, veličanstveni luzeri, pa bi i pobjeda Indiansa bila dobra priča. Naslov za Cubse je – ipak - za nijansu bolja, jer su oni osvojili svoj prvi naslov nakon 108 godina posta i patnje. Stotinu i osam godina, dobro ste vidjeli. To je najduže čekanje na naslov u svim velikim američkim profi sportovima.

Film 'Povratak u budućnost 2' davne 89' je Cubsima predvidio osvajanje naslova – da sad ne objašnjavam cijeli koncept tog serijala, tko ga je vidio sjetit će se – 2015., kad su u stvarnosti čak i imali priliku za to, ali su ispali iz doigravanja. Autori filma su svojom malom usputnom duhovitošću, eto, promašili samo jednu sezonu. Pobjedničku paradu Cubsa u Chicagu ispratilo je oko pet milijuna ljudi, što je sedmo najveće okupljanje u povijesti čovječanstva i najveće ikada u povijesti SAD. Jasno, niti jedno drugo veliko okupljanje ljudi nema nikakve veze sa sportom…

Zgodna pričica, kakve Amerikanci obožavaju, datira još iz 45'. Izvjesni William Sianis, vlasnik restorana Billy Goat Tavern (recimo – Kod jarca Bilija), pojavio se na utakmici Cubsa (i to na četvrtoj utakmici finala doigravanja!) s jarcem, za kojeg je uredno kupio ulaznicu. Uveo ga je na stadion, no ljudi u okolini su se bunili jer je jarac smrdio, pa su obojicu izbacili sa stadiona. Uvrijeđeni Sianis tada je prokleo Cubse, i ta je kletva trajala 71 godinu, a poznata je pod nazivom 'prokletstvo jarca Billyja'. Kroz 71 godinu prokletstvo se manifestiralo na različite načine, od šetanja crnih mačaka po stadionu do izvjesnog Billa Bucknera, o kojem ću kasnije još nešto napisati. Pobjedom 5-0 protiv Dodgersa Cubsi su ove godine ušli u 'world series', a do te su pobjede došli baš 22.10., na dan kad je prije 46 godina umro autor kletve – William Sianis.

Sad idemo na drugog finalistu, Cleveland Indianse. Cleveland kao grad je do proljeća ove kalendarske godine bio uklet što se tiče osvajanja naslova. Čekali su, kombinirano, 147 godina na naslov u bilo kojem profesionalnom sportu, i konačno im ga je donio LeBron James s ostalim Cavaliersima u košarci. Sami Indiansi na naslov čekaju od 48', što je sad postao najduži period čekanja u MLB – Cubsi su im predali 'štafetu' i sad su Indiansi najveći luzeri u baseballu. Njihov je menadžer od 2013. Terry Francona. Francona je posebno zanimljiv jer je 04' osvojio naslov s Boston Red Soxima, prvi nakon 86 godina, i time je anulirao 'Bambinovo prokletstvo', koje je jedna od najpoznatijih sportskih priča svih vremena. Bambino je, inače, bio nadimak Babe Rutha. S Babe Ruthom u momčadi Red Soxi su bili najuspješnija baseball organizacija; osvojili su pet naslova ozmeđu 1903. (prvi igrani 'world series' uopće) i 1918.

No, u pauzi između sezona 19' i 20' tadašnji vlasnik Red Soxa prodao je Babe Rutha omraženim New York Yankeesima, najvećim rivalima. Yankeesi su tad postali izuzetno uspješni, a Red Soxi su potonuli u more bizarnih poraza i dugo čekanje na naslov. Urbana legenda kaže kako je novcem inkasiranim za Babe Rutha vlasnik Red Soxa financirao broadwayski mjuzikl 'No, no, Nannette'. Nije baš sasvim točno, ali je dovoljno zanimljivo da podsjeti na 'Građanina Kanea' i ostane u kolektivnom sjećanju.

'Bambinovo prokletstvo' oduzimalo je Red Soxima pobjede i naslove na najnevjerojatnije moguće načine, za ovu prigodu zadržat ću se samo na jednom. 86' su u 'world series' vodili protiv Metsa 3-2 u pobjedama i 5-3 na samom kraju utakmice, i bili su doslovno jedan udarac od naslova. No, Metsi su postigli tri poena i pobijedili tu tekmu – pa kasnije i sedmu – nakon što je jedna lagana lopta prošla kroz noge, preko rukavice, Billu Buckneru. Buckner je, inače, prije dolaska u Red Soxe igrao u Chicago Cubsima, a kasnije analize fotografije na kojoj zgrožen vlastitom pogreškom u očaju odlazi s terena pokazale su da je ispod svoje rukavice nosio i rukavicu Cubsa. U toj su se akciji, eto, spojila dva prokletstva, Bambinovo, i jarca Billyja.

U filmu braće Farrelly 'Fever Pitch' glavni glumac, opsesivni navijač Red Soxa, padajući u depresiju nanovno i nanovo u zamračenoj sobi gleda snimku te akcije… Zgodan detalj krije se u tome da se film o luzerima (prema engleskom originalu i scenariju Nicka Hornbyja, priča o navijaču Arsenala) pretvorio u film o vinerima, jer je sniman baš te sezone kad su Red Soxi prekinuli 'Bambinovo prokletstvo', i osvojili naslov nakon 86 godina čekanja, te su autori u hodu prepravljali scenarij.

Ma, kad već pišem – dodat ću još nešto. Te su 04' Red Soxi u polufinalu doigravanja izbacili mrske im Yankeese 4-3 nakon što su gubili 0-3, čime su postali prva momčad u bilo kojem američkom profi sportu kojoj je uspjelo preokrenuti taj zaostatak. Obožavam ovakve pričice i ne mogu si pomoći. Šteta što ih nema kod nas – tu se i sport i povijest općenito tretiraju na drugačiji način. Uglavnom zaboravom i falsificiranjem.