Kad netko do 28. godine života zaradi stotinu i pet milijuna dolara, kao što ih je zaradio Kevin Durant u Oklahoma Cityju, pa onda promijeni organizaciju i priključi se najboljoj momčadi NBA u protekle dvije sezone – Golden State Warriorsima – za taj potez postoji samo jedan jedini razlog: želja da se osvoji prsten pobjednika. Uzalud je tu tražiti zdrav razum i logiku, američki sport je jednostavno takav – svatko želi biti pobjednik i kao pobjednik otići u povijest. Bez obzira na količinu zarađenog novca.

Jednog dana, kad se Durant oprosti od aktivnog igranja, imat će taj prsten – mislim, najvjerojatnije će ga imati, bilo bi suludo da ga ne osvoji već iduće sezone – u džepu. Imat će ga sigurno, sto posto, ako se pravila igre promijene, pa se uvede košarka s dvije lopte, specijalno zbog Warriorsa… Mnogi veličanstveni igrači prsten nisu uspjeli osvojiti, recimo Charles Barkley, recimo Karl Malone, recimo Pat Ewing, recimo Allen Iverson…

Da, neobično je kad igrač oko kojeg se slaže momčad, igrač s najvećim ugovorom, najveća zvijezda, ona tip kojeg Amerikanci zovu 'franchize player', mijenja sredinu; Magica će uvijek identificirati s Lakersima, Birda s Celticsima, Jordana s Bullsima (iako je u pozne dane igrao i za Washington), pa Kobea s Lakersima, ali nije Durant jedini slučaj 'izdaje' matične sredine.

Put mu je, na kraju krajeva, nedavno trasirao LeBron, koji je otišao u Miami jer s Clevelandom nije osvojio prsten i to ga je frustriralo. Što je obznanio svekolikoj javnosti u zakupljenom specijalu na ESPN-u koji je bio pompozno nazvan 'The decision', iliti Odluka. Za divljenje nad samopouzdanjem i zgražanje nad narcisoidnošću. Da bi se po osvajanju dva naslova s Miamijem vratio u Cleveland pa je i tamo uzeo slijedeći prsten. Opet za divljenje. Ovaj put bez zgražanja.

Pustimo sad malo Duranta, i vratimo se zdravom razumu i logici, jer još uvijek – sad pogotovo – vrtim po glavi proteklu NBA sezonu i finalnu seriju.  Uvijek se – dobro, ne baš uvijek, nego redovito – pozivam na zdrav razum i logiku u svojim tekstovima, i imam osjećaj da uvijek – dobro, ne baš uvijek, nego redovito – realnost uspije oboriti to moje pozivanje na zdrav razum i logiku. Da, u sportu baš i nema zdravog razuma i logike, valjda je zbog toga i tako nepredvidiv i zanimljiv. Uzmimo, na primjer, baš tu, netom završenu, NBA sezonu. Pa, mislim, ima li u njoj i zrnce zdravog razuma i logike?!

Tko bi se to, recimo, usudio prognozirati da Chicago Bullsi i Washington Wizardsi neće vidjeti doigravanje? Bullsi su na kraju prošle sezone šutnuli trenera Toma Thibaudeaua da budu uspješniji, a ne lošiji, no što su bili tijekom pet sezona njegove vladavine. Kad su se otarasili ozljeda koje su ih strašno mučile pod Thibaudeauom (a za što su, očito, i njega držali djelomično odgovornim), došli su do polufinala Istoka protekle sezone, i ispali su od Clevelanda 2-4. S tim da su Cavsi u završnicama pogađali ono što su Bullsi promašivali – bila je to jako gusta serija.

No, eto, čak ni treće mjesto Istoka i polufinale doigravanja nije pomoglo Thibaudeau da zadrži posao; otvoreni sukob s uredima organizacije je presudio. Da njegov nasljednik Fred Hoiberg ne bi došao ni do doigravanja. Iako je Derrick Rose odigrao najviše utakmica od sezone 10/11, kad je bio MVP lige, krizirali su nakon Nove Godine i nakon osam sezona propustili su doigravanja završivši kao deveti na Istoku. Wizardsi su, pak, završili kao deseti na Istoku, sezonu nakon igranja konferencijskog polufinala (u kojem ih je izbacila Atlanta, i to nakon što je prvi igrač Washingtona John Wall slomio kost šake), i odmah su šutnuli trenera Randyja Wittmana, zamijenivši ga Scottom Brooksom, koji je dobro vodio Oklahoma City. Tko bi se to, dakle usudio prognozirati?

Pa onda ide to čudno doigravanje…

Doigravanje u kojem je na Istoku bilo neobično samo to što je Toronto, tradicionalni luzer u postsezoni, uspio doći do finala i tamo čak i namučiti Cleveland. Cavsi s LeBronom, Irvingom i Loveom su ipak bitno kvalitetniji od konkurencije u konferenciji i do tog finala protiv Toronta nisu izgubili ni jednu utakmicu. Bez obzira na trenersku promjenu – David Blatt je smijenjen u siječnju, kad je imao omjer 30-11, u suprotnosti sa zdravim razumom i logikom, i momčad je preuzeo Tyronn Lue, do tada najbolje plaćeni pomoćni trener u NBA. Čime je momčad postala još više LeBronova no što je bila pod Blattom.

Na puno izjednačenijem i kvalitetnijem Zapadu događale su se zanimljivije stvari. Golden State je naganjao rekordnu sezonu, na kraju im je i uspjelo srušiti legendarne Bullse iz 95/96, i nakon točno 20 godina postavili su novu brojku za rušenje sa 73 pobjede u regularnom dijelu. No, natjeravanje rekorda mora imati i svoju cijenu – u doigravanje su ušli umorni, a umor – naravno – izaziva i ozljede, i kad im se prvi španer Curry ozlijedio izgledalo je da neće daleko dogurati u doigravanju. Zdrav razum i logika upućivali su na to na Warriorsi bez Curryja nisu šampionski materijal.

Zapravo, Curry je vezao dvije ozljede… Ozlijedio je skočni zglob u prvoj tekmi doigravanja (Houston), propustio je iduće dvije, da bi potom ozlijedio i koljeno, propustivši potom petnaest dana i četiri i pol utakmice. I onda je 'ubio' Portland s rekordnih 17 poena u pet minuta produžetka i ukupnih 40 poena za nedostižnih 3-1 Warriorsa. Nedostižnih? Već iduća serija doigravanja pokazala je koliko je 1-3 ili 3-1 nedostižno… Momci iz Oklahoma Cityja imali su 3-1 protiv Warriorsa, igrali su šestu na svom terenu i uredno su vodili do samog kraja te tekme koja ih je vodila u NBA finale. Da bi posljednju dionicu izgubili 18-33, a nije ih 'zaklao' Curry, nego Klay Thompson s 41 poenom.

Tijekom doigravanja nekud je 'nestao' Draymond Green, čovjek koji je svojom 'all round' košarkom nužno potreban Warriorsima, ali upravo je on preokrenuo tu seriju, makar to neće ostati zabilježeno nigdje u statističkim kategorijama. Na petoj utakmici serije uspio je istovremeno udariti nogom u glavu Westbrooka i Robersona – bez sankcija. Prethodno je na istoj utakmici umalo udario nogom u glavu Duranta – bez sankcija. A još prije toga kresnuo je šakom u prepone Adamsa – bez sankcija. Ovi su Greenovi postupci sigurno metafora svega onoga što su Warriorsi bili spremni učiniti da obrane naslov… A kad je Green ponovo počeo igrati, prestao je tući… Warriorsi su bili tek deseta NBA momčad koja je preokrenula zaostatak od 1-3. Mimo, dakle, zdravog razuma i logike.

Bilo bi nepravedno ignorirati seriju San Antonia i Oklahoma Cityja, seriju koja je 'maknula' Spurse s puta Warriorsima. Bio sam uvjeren da Thunder nema šansi, bio sam gotovo uvjeren da će Spursi kasnije izbaciti i Warriorse, a tijekom te serije prisjetio sam se svih teorija zavjere koje prate NBA. Suci su, naime, toliko griješili na račun Spursa da gledatelj ne može izdržati a da ne pomisli kako to ne može biti slučajno. Uzalud je Spursima ostala utjeha da je liga priznala pogreške sudaca, ispadanje na ovakav način u možda posljednjoj sezoni Tima Duncana, što vjerojatno znači i kraj šampionske ere u suradnji Popovicha i Duncana – nije dostojanstveno.

U posljednjih trinaest (!!!) sekundi  druge utakmice serije liga je priznala pet (!!!) pogrešaka sudaca, a u toj je utakmici Thunder poravnao na 1-1 i oduzeo je Spursima prednost domaćeg terena. Na stranu notorne činjenice da je Duncan tijekom serije izgledao upravo onako kako bi  jedan 40-godišnjak na terenu i mogao izgledati, da je LaMarcus Aldridge bio daleko od njegove dostojne zamjene, a Kawhi Leonard nije pokazao i dokazao zašto je bio tik uz Curryja prilikom glasanja za MVP-a sezone. Nekako mi je lakše sve svaliti na suce, žao mi je tih Spursa koji godinama igraju najbolju, najmomčadskiju, najeuropskiju košarku u NBA, i zbog toga ih rijetko prenose na nacionalnoj tv (otuda i moja teorija zavjere). Žao mi je i tog tvrdog pitomca Gregga Popovicha, koji je vječito namršten, koji vječito daje izjave od tri riječi… Sada je imao za reći samo 'nekada ti sude, nekada ne'. Velike riječi velikog trenera!

Tu možemo povući i malu paralelu – mislim da je trener Golden Statea Steve Kerr preuzeo puno košarkaških elemenata od Gregga Popovicha. Više nego od svog dugogodišnjeg trenera u Bullsima, Phila Jacksona. Warriorsi igraju slično kao Spursi, samo što su mlađi, brži, veće su atlete, i bolji su šuteri. A imaju i veću širinu (s Durantom će imati još veću širinu, ali… tek trebaju naći odgovarajuću kemiju), što im omogućuje bolje obrambene prilagodbe na kompoziciju suparnika. Da ne peglam dalje s detaljima…

Eto, na taj način smo ušli u veliko NBA finale. S jedne strane Warriorsi koji su se provukli kroz doigravanje s 4-1, 4-1 i 4-3, igrajući sedamnaest utakmica, s druge strane Cavaliersi, koji su se prošetali s 4-0, 4-0 i 4-2, igrajući četrnaest utakmica, tri manje od Warriorsa. Repriza prošlogodišnjeg finala… No, je li baš bilo tako? Prošle su godine Cavaliersi bili bez dva od tri glavna igrača, Irvinga i Lovea, ove su bili kompletni. Prošle su godine Warriorsi bili na sto posto kapaciteta, ove im je prvi igrač – Curry – u najboljem slučaju bio na sedamdeset posto nakon ozljeda i pauze. Zdrav razum i logika upućivali su na neizvjesno finale, pa i na konačni trijumf Clevelanda. I, što se dogodi? Dogodi se to da Golden State pošamara Cleveland u dvije prve utakmice, iako su njihovi najbolji strijelci Curry i Thompson bili debelo ispod prosjeka s kombiniranih 20 poena u prvoj tekmi i kombiniranih 34 poena u drugoj tekmi.

Prvu je utakmicu Warriorsima donijela klupa (45-10 protiv klupe Cavsa), drugu Green s 28 poena i tricama 5-8. Eto vam koncepcijskog rizika… Ne može se braniti baš sve, onda slijedi kockanje. Zdrav razum i logika upućivali su na to da se Warriorsi mogu zaustaviti ako se zaustave Curry i Thompson, ali… To je Clevelandu uspjelo tek u trećoj, i to nakon što je Love doživio potres mozga, da bi u četvrtoj Curry i Thompson napokon prestali glumiti sami sebe, i ponovo su postali pravi Curry i Thompson s kombinirana 64 poena. A Cavsi su izgledali umorni da umorniji ne mogu biti čim su Warriorsi u nastavku poveli… Mimo zdravog razuma i logike, s obzirom na manji broj tekmi u doigravanju.

Možda nisu bili umorni zbog tjelesnih napora, nego zbog nošenja teškog tereta očekivanja cijelog grada, koji 159 godina nije osvojio naslov u velikim nacionalnim sportovima (košarka, football, hokej, baseball). I nakon 1-3 nije im više bilo povratka – barem su tako kazivali zdrav razum i logika. Pa i matematika. U NBA finalima, povijesno, doista nije bilo povrataka nakon 1-3, u 32 prethodna slučaja povratak se nije dogodio. I činilo se da Blattova smjena na klupi Clevelanda, provedena mimo zdravog razuma i logike ostatka svijeta, neće donijela ono što su clevelandski zdrav razum i logika očekivali da će im donijeti – naslov.

Mimo zdravog razuma i logike, Warriorsi nisu iskoristili priliku okončati sezonu na svom terenu u petoj tekmi, i zbog odsustva (napokon) suspendiranog Greena, ali i zbog senzacionalnih izdanja LeBrona i Irvinga, koji su zajedno upisali 82 poena, onoliko koliko svih dvanaest igrača većine naših momčadi nemaju šanse upisati tijekom jedne utakmice. Hajd', ovdje se igra samo 40 minuta, a tamo čak 48… LeBron je rekao 'dosta sam se igrao razigravača i all-round igrača, sad moram preuzeti sve u svoje ruke', a suci su izgledali kao da su dobili nalog odozgo da produže finalnu seriju.

U šestoj je LeBron ponovo išao preko 40 poena, a inače uvijek nasmiješeni Curry je bio nasekiran i bacio je gumu iz usta u gledalište kad je vidio da tekma, serija i naslov klize iz ruku. Sedma je bila dramatična, Curry i Thompson su opet bili 'tanki' i kombinirano postigli samo 34 poena, a odlučili su je Irvingova trica i LeBronova slobodna, pa je, mimo zdravog razuma i logike, Cleveland uzeo prvi naslov u povijesti organizacije, preokrenuo je zaostatak 1-3 u finalima po prvi put u povijesti lige, u 33. pokušaju, a LeBron je bio najbolji strijelac, asistent, skakač, bloker i osvajač lopti u finalnoj seriji. I MVP, jasno… Clevelandska logika mijenjanja trenera, provedena mimo zdravog razuma i logike ostatka svijeta, doista im je donijela naslov. A serija Clevelanda i Warriorsa je bila baš onakva kakvom je trebala biti prema zdravom razumu i logici, samo što je tijek serije bio neočekivan.

Vrijedi li sad išta onaj rekord Warriorsa od 73 pobjede u regularnom dijelu lige? Bojim se da ostaje zapisan kao puki statistički podatak…

Mimo zdravog razuma i logike napravio sam kratki rezime NBA sezone dva tjedna nakon što je završena, a u međuvremenu su naši nogometaš boravili na EP-u i Ćiro je za promjenu dobio priliku pojaviti se u medijima, u međuvremenu je i Dragan Bender biran kao četvrti izbor drafta zaradivši nekih osam i pol milijuna dolara prije no što je odigrao ijednu ozbiljnu košarkašku utakmicu, u međuvremenu su počele sezonske turističke gužve na autoputevima. No, propustio sam priliku odmah reagirati, a Durant mi je dao novu priliku. Prošla je sezona, zapravo, tek sada završena, ovim velikim preslagivanjem kockica.