ZORAN ČUTURA: Kako je i zašto propala hrvatska košarka i zašto sam uvjeren da se ne može oporaviti

Opširnije...
Osvajač olimpijske medalje i europski klupski prvak s Cibonom Zoran Čutura, piše o tužnoj i temeljitoj propasti sporta što je u njegovo vrijeme bio sinonim za uspjeh

Iskreno, nisam mislio da ću ikada više išta napisati o košarci, barem o hrvatskoj – domaćoj – košarci. Izgubio sam sve plaćene poslove vezane uz pisanje o košarci, prestao sam je temeljito pratiti, ušao sam u životnu fazu liječenja od košarke s naznakama brzog izlječenja.

Prepoznajući na samome sebi sindrome prisutne kod frendova – doduše, u njihovom su se slučaju ti sindromi javili davnih dana, govorim o desetljećima kad kažem 'davnih' – koji su se nekada košarkom bavili, voljeli je i pratili, pa su odustali. No, netom se vratih s placa, središta društvenog života na Jarunu, barem danju, gdje su me ljudi ponovo povlačili za rukav 'gospon Čutura, pa kaj se to s našom košarkom događa, skroz je propala…'.

Opširnije...

"DOPPELPASS MIT RUSSLAND": Njemački drugačiji vodič kroz rusku nogometnu kulturu i običaje

Opširnije...

Nekoliko dana prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva, koje se od 14. lipnja do 15. srpnja održava u Rusiji, u ruke mi je dopala knjiga "Doppelpass mit Russland", s podnaslovom "Malo drugačiji vodič kroz rusku nogometnu kulturu", koju su zajednički objavili novinarska mreža n-ost sa sjedištem u Berlinu i projekt Fankurve Ost - Fussball und Gesellschaft, a urednički je potpisuju novinari Moritz Gathmann i Ingo Petz.

U ovoj knjizi nećete naći priče o momčadima, utakmicama, preporuke za hotele i savjete o putovanju u Rusiju. No, ako umjesto toga želite saznati koga se na ruskim stadionima naziva kuzmičem, što je to korobka, zašto se u provinciji grade ogromni stadioni i koji je sport u Rusiji popularniji od nogometa, onda je ovo tekst za vas. Objašnjen je i politički kontekst uključujući i to zašto Putina, unatoč ograničavanju demokratskih i medijskih sloboda, problematičnog stanja ljudskih prava i kontrole nad dooslovno svime što postoji, podržava čak 80 posto Rusa.

Opširnije...

ČUTURINA ANALIZA NBA: Da, Durant bi morao uz Curryja uzeti naslov, ali zdrav razum i logika ne stanuju u NBA

Opširnije...

Kad netko do 28. godine života zaradi stotinu i pet milijuna dolara, kao što ih je zaradio Kevin Durant u Oklahoma Cityju, pa onda promijeni organizaciju i priključi se najboljoj momčadi NBA u protekle dvije sezone – Golden State Warriorsima – za taj potez postoji samo jedan jedini razlog: želja da se osvoji prsten pobjednika. Uzalud je tu tražiti zdrav razum i logiku, američki sport je jednostavno takav – svatko želi biti pobjednik i kao pobjednik otići u povijest. Bez obzira na količinu zarađenog novca.

Jednog dana, kad se Durant oprosti od aktivnog igranja, imat će taj prsten – mislim, najvjerojatnije će ga imati, bilo bi suludo da ga ne osvoji već iduće sezone – u džepu. Imat će ga sigurno, sto posto, ako se pravila igre promijene, pa se uvede košarka s dvije lopte, specijalno zbog Warriorsa… Mnogi veličanstveni igrači prsten nisu uspjeli osvojiti, recimo Charles Barkley, recimo Karl Malone, recimo Pat Ewing, recimo Allen Iverson

Da, neobično je kad igrač oko kojeg se slaže momčad, igrač s najvećim ugovorom, najveća zvijezda, ona tip kojeg Amerikanci zovu 'franchize player', mijenja sredinu; Magica će uvijek identificirati s Lakersima, Birda s Celticsima, Jordana s Bullsima (iako je u pozne dane igrao i za Washington), pa Kobea s Lakersima, ali nije Durant jedini slučaj 'izdaje' matične sredine.

Opširnije...

ČUTURA O BASEBALLU: Kako su Cubsi pobijedili prokletstvo jarca Billyja, napokon postali prvaci i raspametili Chicago

Opširnije...

Amerikanci su malo… i sad bi Obelix trebao uperiti kažiprstom desne ruke prema vlastitoj sljepoočnici i zavrtiti ga nekoliko puta. Doista, Amerikanci su čudni, imaju neki svoj vrijednosni sustav koji je uglavnom nerazumljiv ostatku svijeta, a posebno je nerazumljiv nama na zapadnom Balkanu, naviklima na relativiziranje svega, svačega i svakoga. No, to nije razlog da im se povremeno ne divim i da ne pokušam ući u taj vrijednosni sustav – uglavnom putem sporta. Jer, da se ne bismo zavaravali, drugo vrhunsko planetarno dostignuće Amerikanaca – kultura – ni njima samima kroz desetljeća ne sjeda baš najbolje na želudac. Ovom prilikom nalazim za shodno evidentirati da je proteklog tjedna MLB sezona završena, a onaj/ona koji uopće ne zna što je to MLB – neka odmah prestane čitati tekst.

Opširnije...

BOŽE KAKAV ISTUP: Kako je Kovač sebe proglasio nesposobnim, a igrače saboterima

Opširnije...

Igrače koje je sam pripremao Kovač je optužio da ne mogu trčati i Grunfovski zaključio da uvijek pobjeđuju oni što više trče. Dinamo je prije dvije godine u Ligi prvaka trčao više od svih u skupini, čak i Bayerna...

U svojoj knjizi „Nogometna groznica“ sjajni engleski pisac i veliki navijač Arsenala, Nick Hornby, dao je kirurški preciznu dijagnozu reprezentativnog nogometa i svega što ga okružuje. Za reprezentaciju, napisao je, navijaju najgori likovi, neiživljeni provincijalci, rasisti i iskompleksirani nasilni fanatici koji još uvijek proživljavaju ratove protiv Njemačke, Argentine, IRE i koga god treba. Ukratko, kreteni. Normalni ljudi imaju klubove.

Hornbyjeva dijagnoza, naravno, ne vrijedi samo za Engleze, tako je naprosto svugdje, pa i u ovim krajevima. Dobro, ovdje je možda i malo gore, jer tu od svega živog najbolje rode baš kreteni. Nož, žica, Srebrenica, za dom spremni, ubi Hrvata da Šiptar nema brata, Srbe na vrbe, hu, hu, hu, znate već napamet te dražesne izljeve kretenizma, praćene ushićenim lamentacijama TV komentatora o sjajnoj atmosferi. Naravno da nisu baš svi fanatični navijači reprezentacija kreteni, ali gotovo su svi kreteni svake države ujedno i fanatični navijači repke. Nije nažalost često puno bolje ni u savezima i stručnim stožerima, a bude tu i raznih šimunića, pa je bolje zbog mentalnog zdravlja držati se dalje od toga.

Opširnije...

NAPOKON JE GOTOVO: EP u Francuskoj bilo je najdosadnije i najnegledljivije natjecanje u povijesti vrhunskoga sporta

Opširnije...

Ništa na EP-u, osim možda škarica Shaqirija, nije bilo vrijedno pamćenja i niti jedan igrač zapravo ne zaslužuje ponijeti titulu najboljeg. I da, Hrvatska je doživjela debakl

Najezda noćnih leptira koji su kao u nekoj od onih smiješnih i nevjerojatnih biblijskih bajki uveličali finale u Parizu poručivši da je i njima mučno od mjesec dana katastrofalnog nogometa, bila je praktički jedina zanimljiva i pamćenja vrijedna situacija u toj nezamislivo lošoj utakmici između Portugala i Francuske kojom je završeno to jednako tako loše Europsko nogometno prvenstvo.  

Od kada pamtim, a sjećam se svega još od SP 1974. u Njemačkoj, nikada se nije održalo dosadnije i slabije nogometno natjecanje, a zapravo, i prije ove tragično loše i kao smrt dosadne utakmice kojom je ta muka od EP-a zasluženom pobjedom negledljivog Portugala nad lošom Francuskom napokon privedena kraju, moglo se hladno zaključiti da svijet još nikada nije vidio dosadniju i nekvalitetniju manifestaciju tako visokog ranga, ne samo u sportu nego u bilo kojem području.

Opširnije...

Ćiro Blažević: Klaun koji baš ne zna kada stati

Opširnije...

Hrvatski je nogomet debaklom reprezentacije u Brazilu dotaknuo dno i teško će s ovakvim HNS-om ikada naprijed, ali zadnji čovjek koji Kovaču ima pravo dijeliti lekcije je diletant i gubitnik Miroslav Blažević

Impresivno očajni nastup hrvatske nogometne reprezentacije na SP u Brazilu analiziran je i kritiziran iz svih mogućih kutova i od svakakvih likova uključujući čak i one koji su tu skupinu pojedinačno, doduše, dobrih igrača imbecilno proglašavali i nerealno dobrom ekipom te očekivali bog zna kako dobar rezultat.

Opširnije...