Dugo sam razmišljao hoću li – neću li, o tekstu čiji je glavni protagonist upravo onaj tip koji će biti glavni protagonist ovog teksta. Razlog je jednostavan – djelatnost kojem se taj tip bavi nije baš popularna u Hrvatskoj, a još je manje ovdje medijski zastupljena. Makar se ne radi ni o kakvoj bizarnoj priči tipa 'oteli ga vanzemaljci', ili 'oženio četiri žene koje žive u slozi', ili pak 'odrastao s gnuovima', radi se zapravo o čistom 'mainstreamu', kao što ćete nešto kasnije vidjeti…

O konačnoj odluci što se tiče ulaganja određenog vremena i truda pomogla mi je predstojeća dodjela Oscara, makar taj tip nikakve veze sa svijetom filma nema. Barem direktne; sigurno gleda filmove kao i ja, sigurno trenutno posebnu pozornost obraća na filmove koji su igri za Oscara. Recimo, na film 'Joy', koji je čisti očaj (na stranu zanat…), neshvatljiv i nerazumljiv za sve nas, jer se radnja filma odvija oko televizijske prodaje nečeg nepotrebnog, namijenjenoj primarno dokonim kućanicama, same esencije kapitalizma, koju smo mi stariji osjetili tek na džirlo proizvodima, danas kroz zdravu sprdnju živima samo u narodnoj predaji, i onog kućanskog pomagala koje se ovdje zove 'močo'.

Ako ga se ne shvati kao cinizam i subverziju na račun američkog načina života, što sam pokušao, ali nisam uspio – šupalj je kao pojedena vongola. Supruga i ja smo ga do polovine relativno pažljivo pratili, a kad je Ona izgovorila fatalnu rečenicu 'Je'l ti drago što se močo dobro prodaje?', krenuli smo sa zajebancijom, da bi si prilikom izlaska iz kina dali oduška pjevajući 'got my mocho workin', kasapeći stari blues standard koji je popularnim učinio Muddy Waters. Nikad više neću pjevati 'got my mojo workin', i tu nema pomoći - za vijeke vjekova u backgroundu te pjesme vidjet ću Jennifer Lawrence kako stoji s močom u rukama i dvije hipoteke za vratom.

A opet, čitao sam u domaćim medijima osvrte na taj nama neshvatljiv i nerazumljiv film 'Joy', relativno pohvalne kritike, u kojima nitko nije spomenuo ni cinizam ni subverziju. Tja, Oscari… A djelatnost kojom se onaj spomenuti tip, tip koji se tek treba pojaviti u tekstu, bavi – puno je razumljivija i shvatljivija za nas u Hrvatskoj. Barem utoliko što se bavi sportom – vrijeme je da nešto i otkrijem – u kojem je, za razliku od filma, kvaliteta vrlo egzaktno i lako mjerljiva rezultatom.

Znate već – ako imalo pratite medije, a morate ih nekako pratiti, barem površno - da afro-američka zajednica bojkotira ovogodišnju dodjelu Oscara. Između ostaloga i zato što film 'Concussion' nije nominiran, niti je nominiran njegov glavni glumac Will Smith - navodno briljantan u dotičnom filmu – koji je to prema svim kritikama zaslužio. Will Smith nas, dakle, neće suznih očiju gledati s ekrana ili iz tiska ili sa zaslona kompjutera, kao što nas neće gledati ni glavni lik ovog teksta, do kojeg još, jao, nismo došli, a kao što nas gleda Leonardo Di Caprio, prvi kandidat za Oscara, jer upravo tako završava film 'Povratnik' i njegova odiseja zasnježenom granicom civilizacije u prvoj trećini 19. stoljeća – pogledom njegovih suznih plavih očiju direktno u gledatelja.

Film 'Concussion' za nas ovdje je prilično neshvatljiv i nerazumljiv, a uz to je prilično 'politički nekorektan' čak i za Amerikance. Medicinsko-sportsko-biografska drama pokušava raskrinkati tvornicu novca, NFL, iliti National Football League, ili nacionalnu ligu američkog nogometa, koja (je) pokušava(la) sakriti vezu između ozljeda tj. sigurnosti igrača s njihovim teškim bolestima u post igračkom životu. Teška tema, nije li? Stvarno nisam siguran bih li išao gledati taj film, ako ikada i stigne u naša kina.

I što bi mi sad, s 53 godine, ako povučem određene paralele, značilo da shvatim kako s 20 i nešto godina nisam bio dovoljno medicinski zaštićen niti dovoljno dobro tretiran, niti dovoljno stručno treniran, pa sad konstantno imam bolove u leđima, nekad veće, nekad manje? Nekad tako male da funkcioniram relativno normalno, nekad tako velike da si ne mogu zavezati žnirance, nekad tako očajne da se ne mogu bez pomoći dići iz kreveta. Koga briga?

Nekadašnja djevojka pretpostavljenog dobitnika Oscara nauštrb nenominiranog Willa Smitha, dakle bivša djevojka Leonarda Di Capria koji i nas i članove Akademije gleda suznim plavim očima na kraju 'Povratnika', '(pa dajte, više, vrijeme, je, stvarno sam imao dobrih uloga, zaboravite Titanic'), je supermodel Gisele Bundchen. Ne samo supermodel, nego i jedna od najmoćnijih žena planete; barem prema Forbesu.  Leo i Gisele su hodali pet godina. I inače je Leo imao neku zavisti vrijednu naviku hodati s modelima – Bar Rafaeli, Kristen Zang, Erin Heatherton, Toni Garrn, Kelly Rohrbach…

No, ostavimo sad sve ostale po strani, i vratimo se prelijepoj Gisele. Ona je ubrzo nakon razlaza s Leom počela hodati s Tomom Bradyjem, 'quarterbackom' – to je ključna uloga u ekipi, onaj koji dijeli lopte, organizator, playmaker - New England Patriotsa iz NFL, iste one NFL koju film 'Concussion' ozbiljno napada. Za njega se i udala 09', i s njim ima dvoje djece. Bundchen i Brady su, recimo, 11' potukli Brada Pitta i Angelinu Jolie, kao i Beyoncee i Jay-Zija na listi najplaćenijih 'celeb' parova.

I sad vam je valjda jasno kud ide ovaj tekst – svi ljudi navedeni u prethodnom dijelu teksta u 'celebovi' i u Hrvatskoj, svi osim Toma Bradyja. Makar mi je nejasno zašto. Valjda stoga što djelatnost kojom se bavi, igranje američkog nogometa ili 'footballa' nije baš popularna u Hrvatskoj, a još je manje medijski zastupljena u Hrvatskoj. I konačno smo došli i do glavnog lika ove priče, Tom Brady se u njoj pojavio tek negdje oko polovine… Samo zato da bih vas zaobilazno pokušao uvjeriti kako ima smisla pisati o njemu, i čitati o njemu.

'Football' je u SAD religija, to je jednostavno tako, ma što mi izvan SAD mislili o tome. Osobno sam se na 'football' navukao početkom osamdesetih, tijekom sportskih turneja po SAD, kad sam se upoznao s institucijom 'Monday Night Footballa', utakmice koja se na nacionalnoj razini prenosi ponedjeljkom navečer. Ne navukao u smislu ovisnosti, ali na razini informiranosti svakako. Bio sam na nekoliko utakmica 'footballa', ali – ako ćemo iskreno – ljepše je 'football' gledati iz topline doma i udobnosti fotelje. Em se ne smrzavaš na otvorenom stadionu, em ti česte i duge pauze lijepo ispune komentari i analize onoga što se prethodno događalo; komentatori, komentari i analize su im bili i ostali savršeni, u tome ih nitko nikada stići neće. A kako su sad u nas aktualni programski paketi različitih 'providera', 'football' se i slikom vratio u moj život. Sad je 'tamo' završnica sezone, baš je prije par dana Tom Brady sa svojim Patriotsima ispao iz doigravanja, i rekoh – ako sad ne napišem ovaj tekst, morat ću čekati još godinu dana. Ako uopće dočekam priliku; Brady je u 39 godini života  i pitanje je koliko će još trajati. Barem na ovoj razini…

Vratimo se braku Bundchen/Brady. Par koji je u vezu ušao sastankom na slijepo, prema Bradyjevim riječima, deset godina nakon tog prvog sastanka živi u domu koji funkcionira na solarnu energiju, koji upotrebljava kišnicu, ima program recikliranja otpada, vlastiti vrt iz kojeg dobivaju 90 posto hrane za domaćinstvo, a sav otpad prilikom gradnje kuće bio je ili ponovo upotrijebljen ili recikliran. Prototip ekološki osviještenih stanovnika planete. Naravno da imaju i preduvjete biti takvima, za razliku od većine nas ostalih. Otkud ja da znam tko će pokupiti staklenu bocu nakon što je odložim u odgovarajući kontejner, i kako će je kasnije upotrijebiti?! Samo 2010. godine kombinirano su zaradili 78 milijuna dolara. Ukupna zarada Gisele Bundchen procijenjena je na nekih 400 milijuna dolara, ukupna zarada Toma Bradyja procijenjena je na 160 milijuna dolara. Žena koja zarađuje više od muškarca? Gdje je problem, i kod mene doma je tako… S nešto manjim brojkama…

Ako je iz današnje perspektive priča o Tomu Bradyju pravi 'američki san', po meni malkice zanimljiviji od priče o osobi koja je izmislila močo, nekada je bilo bitno drugačije. Brady se danas smatra jednim od najvećih 'quarterbackova' u povijesti 'footballa', on i Joe Montana jedini su igrači u povijesti koji su više puta bili najkorisniji igrači sezone i najkorisniji igrači 'Super Bowla', finalne utakmice sezone.

Brady drži mnoge NFL rekorde – da ne davim brojkama – a jedini je igrač koji je doveo svoju momčad do šest 'Super Bowla'. No, počeci su mu bili 'ispod radara'. Ljubav prema 'footballu' je bila obiteljska, Bradyjevi su uredno imali sezonske ulaznice za utakmice 49ersa u San Franciscu, blizu doma u kojem je Tom odrastao, pa je s četiri godine uživo vidio možda i najpoznatiji potez u povijesti 'footballa', takozvani 'The Catch' u kojem Joe Montana baca loptu za pobjedu. No, kao dečko koji je imao tri starije sestre, uvijek je u bližoj okolini bio smatran 'mlađim bratom' cura koje su se bavile sportom.

Sam se bavio i košarkom i baseballom i footballom, a kao rezervni 'quarterback' srednje škole koja je u sezoni imala omjer 0-8 čak nije dobio priliku da zaigra cijelu sezonu. U posljednje dvije godine srednje škole ipak je dobio pravu priliku, pa je barem imao što slati na sveučilišta s nadom da će dobiti sportsku stipendiju. U to doba, krajem prošlog tisućljeća, proces skautiranja nije bio tako razvijen kao danas, i kvalitetni su igrači često sami tražili buduće škole. A Brady, ne zaboravljajmo, još nije iskazivao ni poseban atletizam ni poseban talent. Ipak je upao na Michigan, gdje je ponovo dvije godine čekao priliku, jer je prije njega igrao Brian Greese, također budući profesionalac.

Paralelno je sam manijakalno radio na svojim atletskim sposobnostima, koristeći svaku priliku, pauze, dolaske kući, da radi vježbe koje je pokupio od svojih trenera u školama, a neke je vježbice izmislio sam, pa su ih njegovi treneri preuzeli od njega. Dvije posljednje sveučilišne godine Brady je bio starter, a Michigan je imao omjer 20-5, ali ipak nije bio posebna meta NFL klubovima na draftu. Biran je tek u šestoj rundi, kao 199. izbor, a izabrali su ga New England Patriotsi, s kojima je ostao od te 2000., i učinio ih je najuspješnijom NFL organizacijom u tom periodu.

Tu je presudnu ulogu odigrao 'nos' Billa Belicicka, glavnog trenera Patriotsa. Prve profi sezone Brady je zaradio 231 tisuću dolara! Na razini prosječnog košarkaša naše nacionalne lige iz perioda preplaćivanja, tj. ugovaranja onih iznosa kojih uopće nema u klupskoj blagajni. Počeo je tu, svoju prvu, sezonu kao četvrti 'quarterback' Patriotsa statusom, ne već krajem sezone bio je drugi. A kad se početkom iduće sezone ozlijedio starter Bledsoe, Brady je preuzeo konce, da bi potom u Super Bowlu odveo Patriotse do pobjede u posljednjim sekundama i bio je proglašen najkorisnijim igračem utakmice. Tada je imao 24 godine, i zarađivao je 298 tisuća dolara. Kad je Bledsoe na kraju sezone razmijenjen, bilo je jasno da je Bradyjev status zacementiran, i odmah je potpisao novi, multimilijunski ugovor, čime je zvijezda rođena.

Tijekom čitave svoje zvjezdane karijere, Tom Brady je nekakva podvojena ličnost, izvan terena hladan, miran i pristojan tip grofovskog držanja, koji ne želi ni riječi kazati na temu svog privatnog života, pogotovo braka, na terenu je fanatični natjecatelj koji urla na svoje igrače, na trenere, na suce, zapravo na svakoga tko stoji između njega i pobjede. I baš i nije obožavan; možda zbog toga što se ne ponaša kao tipična zvijezda za američke pojmove, možda zbog toga što je oženjen za osobu koja zasjenjuje čak i njegov zvjezdani status, možda zbog uspjeha – uspjeh se nigdje ne oprašta.

Najveće kontroverza u njegovoj karijeri bio je tzv. 'deflategate',  razotkrivanje činjenice da Patriotsi namjerno ispuhuju lopte prije utakmica, a Brady je znao za to (samo to mu je dokazano). Da on nije bio upleten, NFL bi uredno sve pospremila pod tepih, kao što je pospremala puno veće stvari. Ovako je američka javnost bila pomno informirana o svakom detalju priče, a sam je Brady bio suspendiran na četiri utakmice. Kasnije je za glamurozni GQ davao intervju, a kad je shvatio da će novinar inzistirati na tom slučaju, kazao je 'ako je to ono o čemu želite razgovarati, ovaj će intervju biti vrlo kratak'. I predviđenih sat vremena trajalo je deset minuta… Uzmite ili ostavite, takav je kakav je.

Njegovo tjedno gostovanje na bostonskom radiju svodi se na diskusije o footballu, ni o čemu drugome. Samo je jednom izašao iz tog okvira – nakon intenzivnih tabloidnih špekulacija o raspadu braka, kazao je 'blagoslovljen sam divnom vezom sa životnom partnericom, i mislim da se to nikada neće mijenjati'.

Uz sve navedeno, Brady ima osobnog gurua, duhovnog vođu, koji mu je i više od prijatelja. Izvjesni Alex Guerrero, čovjek čiji su preparati za liječenje raka na sudu proglašeni nevaljalima, a on je proglašen šarlatanom,  brine o Bradyjevom zdravlju već desetak godina. A sam Brady ima toliko povjerenje u njega da više vjeruje njemu nego tradicionalnoj zapadnjačkoj medicini, i tvrdi da je u tome tajna njegove dugovječnosti. Nezgodno za sustav koji ga je učinio zvijezdom… Nezgodno za sve pore tog sustava… Za marketing, recimo, tog kralja kapitalizma… Nije dobro za naciju to što mu guru radi dijetu koja negira sve ono što se na tržištu nudi.

Teško je uspoređivati Bradyjev status u SAD sa statusom bilo koga ovdje kod nas. Hm, recimo da Severina, ili Božo Petrov, ili Emil Tedeschi uđu u govore, i/ili model ponašanja kojima kažu da ne vjeruju u stupove na kojima cijelo društvo počiva. Nisam siguran jesam li dobro to uobličio, ali ne umijem drugačije.

Ponovo – uzmite ili ostavite. I Bradyja, i ovaj tekst o njemu, i usporedbu s imenima koja se redaju u prvoj polovini teksta. Ja i dalje žalim zbog toga kod nas nema više pozornosti. I on i slični njemu.