Dr. sc. Gordani Nikolić nedavno je uručena nagrada za poduzetnicu godine, po izboru Hrvatske udruge poslovnih žena Krug. Gordana je osnivačica i dekanica Visoke poslovne škole PAR iz Rijeke sa zanimljivim spojem karijere u znanosti i gospodarstvu, u privatnim i državnim tvrtkama i institucijama. Više o njenom putu i rezultatima na koje je najponosnija razgovarali smo za Trusty.hr
Kako ste odlučili krenuti u poduzetništvo? Je li to bio splet okolnosti ili dobro isplaniran potez?
Rekla bih da je to bila kombinacija. Okolnosti su me motivirale na pokretanje vlastitog biznisa odnosno PAR-a koji će biti drugačija tvrtka, kasnije i drugačiji fakultet, ali nisam ušla u to nepromišljeno. Jasno je bilo da postoji mjesto na tržištu za tu poslovnu ideju, što dokazuje i činjenica da je Visoka poslovna škola PAR i nakon pet godina još uvijek jedina privatna visokoobrazovna institucija gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Želja za pružanjem kvalitetnog i drugačijeg obrazovanja je bila moja glavna motivacija, a proizašla je iz nezadovoljstva. Naime, radila sam i u znanosti i u gospodarstvu, u državnim i privatnim tvrtkama i visokoobrazovnim ustanovama te sam mogla uvidjeti prednosti i nedostatke svakog. Kroz stjecanje različitih iskustava izgrađivala sam sebe i prepoznavala svoje mogućnosti, ali i želje. Htjela sam više od onog što su mi svi ti poslovi nudili i to je bio jedan od razloga koji me potaknuo da osnujem PAR.
Jedina ste osnivačica i dekanica visoke poslovne škole u Hrvatskoj. Obrazovna grupacija PAR posluje osam godina, jeste li i prije toga bili u poduzetničkim vodama?
Radila sam u velikim tvrtkama, na fakultetima, ali nisam bila vlasnica trgovačkog društva, odnosno na čelu obrazovne institucije. Zbog toga sam još više ponosna na činjenicu da je Visoka poslovna škola PAR prepoznata adresa za kvalitetno obrazovanje ne samo u našoj županiji, već i na razini čitave države.
Svojim studentima savjetujem da budu radoznali, da neprestano tragaju za novim znanjima i idejama. Prije ulaženja u poslovni pothvat treba imati ideju u koju ćete vjerovati, koja će vam buditi leptiriće u trbuhu, ali i osnovna znanja u upravljanju i managementu. Također, potrebno je istražiti i zakonski okvir za poslovanje jer to vam znantno može olakšati, odnosno zagorčati život. U kategoriji poželjnih predznanja, tj. karakteristika su zrelost u donošenju odluka, promišljenost, samokritičnost i prihvaćanje savjeta.
Sa studentima osobito radimo na dobivanju realne perspektive i iskustva realnog radnog okruženja. Tako tijekom studijskog programa studenti moraju realizirati veliki broj radnih sati stručne prakse. Kako bi praksa bila što relevantnija i bliža stvarnom životu, osnovali smo Assessment Centar i Studentski poduzetnički inkubator. Kroz Centar studenti prolaze različita testiranja i intervjue kojima utvrđujemo njihovu motivaciju, interese, vještine i znanja te formiramo radne timove. Kroz Inkubator studenti rade na projektima naših partnera, na našim projektima, ali i vlastitim te ih kroz određeni vremenski period i realiziraju tako da imaju uvid u sve faze razvoja projekta ili poslovne ideje. Osim toga, ove godine smo potpisali sporazum s JADE-om, europskom organizacijom studentskih poduzeća i u procesu smo otvaranja PAR studentskog poduzeća. Vjerujemo da će to pružiti nove prilike za napredak i učenje te stjecanje iskustva.
Kakav image ima Visoka poslovna škola PAR i jeste li se susretali sa stereotipima o privatnom obrazovanju, poput onoga da takve ustanove ne daju kvalitetno obrazovanje nego zapravo samo „prodaju“ diplome?
Budući da smo probijali led na tržištu privatnog visokog obrazovanja u PGŽ, suočavali smo se i suočavamo se s raznim stereotipima. Onaj o „prodaji diploma“ je svakako najčešći, ali svatko tko je upoznat s procedurama i zakonodavnim okvirom zna koliko je teško dobiti dopusnicu za izvođenje studija u RH. Riječ je o višegodišnjem procesu sa strogim kriterijima i kontrolom, a naspolijetku, tu je i moralna odgovornost. Kao osnivačica PAR-a i dekanica Visoke poslovne škole PAR osjećam odgovornost za svakog studenta i svakog zaposlenika te za unaprijeđivanje stručnih studija u Republici Hrvatskoj. Visoka poslovna škola PAR dobila je 2011. godine dopusnicu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za izvođenje stručnog studija Poslovno upravljanje, na temelju svih ispunjenih uvjeta i standarda propisanih zakonom. Mislim da smo od tada razvili image stabilne i vjerodostojne visokoobrazovne ustanove.
Prema brojkama iznesenim na dodjeli nagrada, sve više žena u Hrvatskoj odlučuje se na poduzetništvo. Tako je danas oko 30 posto privatnih tvrtki u vlasništvu žena, dok ih je prije 10 godina bilo tek 11 posto. Ima li još prostora za napredak i koliko je ženama drugačije ili teže funkcionirati u hrvatskom poduzetništvu?
Mjesta za napredak uvijek ima, kako za žene tako i za muškarce. Rast broja poduzetnica je rezultat promjene svijesti i društvene uloge žene. Stoljećima smo percipirane kao majke i domaćice, kasnije kao učiteljice i djelatnice u uslužnim djelatnostima. Hrvatice su pravo glasa dobile tek 1945, dakle krajem 2. svjetskog rata, što je još uvijek novija povijest svijeta. Svaka društvena promjena praćena je promjenom svijesti, što je dugotrajniji i zahtijevniji proces. Iz tog razloga, smatram da je ženama još uvijek teže uspjeti u poslovnome svijetu, ali ako pogledate rezultate istraživanja o poželjnim vještinama lidera, menadžera i poduzetnika, vidjet ćete da je većina tih urođenija ženama, poput emocionalne inteligencije i empatije. Zbog toga vjerujem da će broj privatnih tvrtki u vlasništvu žena u Hrvatskoj još rasti.
Postoje li u poduzetništvu predrasude prema ženama i jeste li se Vi u karijeri susretali s rodnim barijerama?
Iako u okruženju visokoobrazovnih institucija dominiraju muški kolege, bilo kao dekani ili osnivači, moram priznati da nisam imala loša ili negativna iskustva, iako je bilo situacija koje su na neki način umanjivale moje zasluge. Međutim, to više govori o pojedincima koje, vjerujem, možete naći u svakom poslu. Rezultati koji stoje iza PAR-a ne mogu se osporiti i kolege su toga svjesni. I ranije, dok sam bila u gospodarstvu, u državnoj tvrtki te kod privatnika u top menadžmentu sa svim privilegijama i problemima, razumjela sam da menadžerski izazovi nisu nimalo jednostavni, bez obzira na spol. Iza naizgled dobrih plaća i privilegija, puno je osobnog odricanja.
Postoji li preporučljiva dobna granica za ulazak u poduzetništvo? Rađa li se netko kao poduzetnik ili postaje? Može li se to uopće naučiti?
Prošli tjedan samo obilježili Svjetski dan poduzetnica na PAR-u uz otvorenje izložbe „Vizualne priče poduzetnica“ i panel raspravu na kojoj se poteglo isto pitanje. Zajednički zaključak panelista (Božene Gajice Uzelac iz MINPO-a, Nenada Seiferta iz HUP-a, Vesne Bartolović iz HBOR-a i mene) je bio taj da dobna granica ne postoji u svom maksimumu, ali da bi mogla postojati u minimumu s obzirom da je ipak potrebna doza iskustva i zrelosti pri pokretanju vlastite tvrtke. Također, složili smo se da su određene poduzetničke karakteristike urođene, ali i da je vještine potrebno unaprijeđivati, znanje osvježavati i biti u tijeku s novostima. Jedino tako je moguće održati konkurentnost na tržištu.
Cilj mi je usavršavati i unaprijeđivati rad PAR-a. Želim zaposliti još ljudi, otvarati nova radna mjesta, stvarati nove programe i unaprijeđivati postojeće s namjerom pružanja relevantnih znanja i vještina te što bolju pripremu studenata za tržište rada.
Ambicija ima puno. Kako se ostvari jedna, rađa se nova. Cijeli život učimo te smatram da imam još prostora za napredak iako imam doktorsku titulu. Konstantno tražim nova znanja, informacije i ideje, odlazim na edukacije u zemlji i šire jer znanje nije statično. U istom tjednu dobila sam poslovno priznanje za najbolju poduzetnicu i znanstveno priznanje - rješenje o zvanju docenta. Tjedan mi je bio kao iz sna, ali svjesna sam da je to uz nagradu i obaveza za daljni trud.
Startupovi i poduzetništvo su vruće teme zadnje vrijeme. Vaš savjet onima koji žele postati poduzetnici?
Startup inkubatori su izvrsno mjesto za početnike i one koji žele krenuti u realizaciju dobre poslovne ideje, a nemaju logističku podršku i kapital. Visoka poslovna škola PAR nedavno je postala partner Startup inkubatoru Grada Rijeke koji obrazuje i ohrabruje već četvrtu generaciju mladih ljudi za ulazak u poduzetnišvo. Rijeka u tom smislu postaje iznimno poticajnom sredinom i to me jako raduje.
Osim toga, HBOR, Ministartsvo poduzetništva, Ministarstvo rada i HZZ nude poticaje za nove poduzetnike, za samozapošljavanje, a posebno za poduzetnice te je potrebno dobro istražiti sve mogućnosti prije pokretanja tvrtke. Imajte otvoren um, usudite se prepoznati dobre ideje i odabrati kvalitetne suradnike. I sretno. Ako i ne uspijete, to je potpuno normalan dio procesa poslovnog sazrijevanja koji se u razvijenijim državama podrazumijeva.
Koliko država još uvijek odmaže poduzetništvu krutim propisima i što bi se tu po Vama trebalo promijeniti?
Veliki je izazov uhvatiti se u koštac s državnom administracijom i birokracijom, iako s godinama vidim pomake. Osjeća se sporost sustava, ali isto tako i volja pojedinaca za pružanjem pomoći. S obzirom na to da se PAR sastoji i od obrazovne ustanove i trgovačkog društva i udruga, papirologija je ponekad nesnosna, ali rješenje je u dobroj organizaciji. Vjerujem da se većina stvari može digitalizirati, a procesi informatizirati, što bi nam svima olakšalo živote. Neka su ministarstva to počela i uvoditi i svaku takvu promjenu srdačno pozdravljam.