Život u stranoj zemlji podrazumijeva upoznavanje i druženje s ljudima koji su baš poput vas stranci i dijele iste probleme s prilagodbom na drugačije običaje i način života. Kuala Lumpur prepun je ekspata. Ljudi iz cijeloga svijeta dolaze ovamo, uglavnom zbog dobrih poslovnih prilika. Zanimljivo je koliko možeš naučiti od ljudi koji potječu iz posve različitih kultura. Okupila sam jednu malenu zajednicu ekspata u Kuala Lumpuru i pitala ih o njihovom životu i iskustvima ovdje. Ovo su njihove priče:
Sherif Mohamed Negm Eldin, Egipat, 27 godina, poslovni analitičar
Ono što mi se sviđa u Maleziji je klima – možda zvuči neobično, ali ovdje je znatno ugodnije nego na Bliskom istoku ili u Egiptu gdje su temperature ljeti između 37 i 40°. Također volim zelenilo ovdje, s obzirom da sam život proveo u pustinjskim zemljama. Obožavam što mogu spakirati torbu za vikend i za samo sat vremena leta biti na nekom tropskom otoku. Volim i zajednicu ekspata u Kuala Lumpuru jer je veoma raznolika – u protekle četiri godine upoznao sam ljude sa svih kontinenata i volim tu kulturnu razmjenu. Volim i kvalitetu života koju imam sa plaćom koju zaradim – čak da zarađujem duplo toliko u UAE ne bih si mogao priuštiti mnoge stvari koje ovdje mogu. No s druge strane - veoma me smeta rasizam u Maleziji. Moji prijatelji iz Afrike se šale kako nikada nisu ni shvatili da su crnci dok nisu došli u Maleziju. Da napomenem – ne osjećam taj rasizam toliko od educiranih ljudi koji su također proputovali svijet. Ali lokalci zatvorenog pogleda na svijet tretiraju mene i moje prijatelje užasno. Također, nisam zadovoljan hranom ovdje – ona je ukusna, međutim ne sviđa mi se kakve posljedice ima na moje zdravlje. Hrana je veoma loše kvalitete i dok sam bio veoma zdrav u UAE i Egiptu, tu imam mnogo zdravstvenih problema. Najviše mrzim taksiste ovdje, oni su potpuno izvan kontrole. Oderat će te, tretirati te grozno i još se žaliti. Prošle sam godine zato kupio vlastiti automobil i otkad ne moram imati posla s taksistima mnogo sam sretniji.
Što mi najviše fali? Hmmm...iako nisam siguran je li moj dom Egipat ili UAE mogu reći da jedino što mi fali su ljudi. Nisam vezan za lokacije, ali vezan sam za egipatsku kulturu i vrijednosti. U svakom slučaju ne žalim što sam se preselio u Maleziju, ali ne mogu sa sigurnošću reći hoću li se vratiti u Egipat, UAE, preseliti negdje drugdje ili ostati ovdje.
Mate Valtr, Češka Republika, 29 godina, kreativni direktor
Sviđa mi se klima ovdje – dok se moji prijatelji zimi žale kako su temperature niske, ja hodam okolo u japankama. Sviđaju mi se ogromne kulturne različitosti, kao i hrana. Obožavam što se nalazim u srcu Azije, što je za svakog zapadnjaka velik izazov! Naravno, nije sve kao na filmovima i slikama – istok je mnogo prljaviji kad ga vidiš uživo. Ali ima toliko toga za istražiti, a niskobudžetne avio kompanije tu ti idu na ruku. Sviđa mi se što mogu odlučiti vikend provesti na rajskom otoku, s pješčanim plažama i kristalnim morem, o čemu sam oduvijek sanjao kad sam živio u Češkoj Republici. Međutim imam veoma podvojene osjećaje u vezi jugoistočne Azije. JI Azija je iznimno kaotična – ljudi ovdje voze kao luđaci, parkiraju apsolutno svugdje, nije neobično da se netko zaustavi nasred ceste i ode po sendvič - iako drugi auti ne mogu proći od njega.
Većina restorana ne da nije na europskom nivou, nego nivo uopće ne postoji. Nekad me te stvari užasno živciraju, a nekad sam očaran kako taj kaos opstaje i kako sve i dalje funkcionira. Ono što me najviše živcira u Kuala Lumpuru je nedostatak pločnika i pješačkih zona. Pješaci očito nemaju nikakva prava. Prelaziti cestu tako znači pretrčavati autocestu, a semafora kao ni zebri nema skoro nigdje. Cijela infrastruktura ovog grada je nelogična, a većina cesta je jednosmjerna – pa ako slučajno fulaš izlaz, moraš voziti još kilometrima kako bi došao gdje si naumio. Ovdje nisu čuli za “prostorno planiranje”. Taksiste prezirem – kad kažem prijateljima iz Europe kako te taksist bezobrazno odbije jer mu se ne da voziti tako daleko, ne vjeruju mi. Također – ovo nije sigurna zemlja, ne možeš sam hodati navečer. Ne volim ni činjenicu da ljudi ovdje nisu nimalo ekološki osviješteni i da je normalno baciti omot od sendviča na pod nakon što si pojeo. K tome svemu – Malezijska vlada je veoma religijski orijentirana i postoje mnoge restrikcije – koje stvaraju tenzije unutar zemlje.
Najviše mi fali europska priroda – borove šume, planine, rijeke… sa stotinama planinarskih ruta i mjestima za kampiranje. Priroda u Maleziji je lijepa ali nije prilagođena turistima – većina Malezije je na kraju krajeva negostoljubiva džungla. K tome, Malajci nisu entuzijasti za prirodu i planinarenje. Fali mi povijest, kulturni život i umjetnost. Kako je Malezija jedna mlada zemlja razumljivo je da joj nedostaje svega toga, te mi zbog takvih stvari fali Europa. Ali ne žalim što sam se preselio ovamo, iako ne vjerujem da ću ovdje provesti dugo vremena. Razlike u kulturi – ona na koju sam navikao i ovdašnja jednostavno su prevelike. No, ne žurim se kući – ipak ovdje ima još toliko toga za istražiti.
Jelena Savić, Srbija, 30 godina, arhitektica
Što mi se sviđa ovdje... - činjenica da su svi ovdje stranci na svoj način, i da se baš zbog toga svi osjećamo kao kod kuće. Svi govorimo engleski, koji velikoj većini nije materinji jezik. Nema onog feelinga koji osjetite u većini europskih zemalja - da niste odatle, pa makar i govorili njihov jezik. Sviđa mi se što je lako putovati okolo. Život za strance je poprilično lak sa zadovoljavajućim standardom, a i dosta je prilika za napredovanje u poslovnom smislu. Naravno, volim i što je stalno ljeto. S druge strane, ovaj grad je posve neprilagođen pješacima. Nema dovoljno parkova i zelenih površina, fali mi kulturnih događaja, ponajviše underground scena – ma fali mi umjetnosti u svim oblicima. Kuala Lumpur je na kraju krajeva samo business & night life središte.
A što mi najviše fali od doma? Pa kultura ispijanja kave naravno, s obitelji ili s prijateljima. Fali mi kafana, fali mi onaj naš iznimno prisni odnos s ljudima – znate na što mislim? Ali sve je iskustvo i sve će te negdje odvesti, tako da ne žalim što sam došla u Maleziju, možda je to bila jedna od mojih najboljih odluka, iako se jednog dana želim vratiti u Srbiju.
Ali Saleem Wynne, Pakistan, 30, šef odjela osobnog bankarstva
Sviđa mi se što je Malezija muslimanska zemlja – jer mogu lakše prakticirati svoju religiju. Sviđa mi se što je ovdje mnogo sigurnije od Pakistana – gdje nikada ne mogu hodati sam po cesti jer će me netko sigurno opljačkati. U Pakistanu sam bio opljačkan 2 puta na semaforu u autu – stavili su mi pištolj na prozor i rekli da im dam sve što imam. Malezija je u svakom pogledu mnogo slobodnija i razvijenija od Pakistana. Sviđa mi se što mogu istražiti novi dio svijeta – jugoistočnu Aziju ali i samu Maleziju koja nudi toliko toga za vidjeti. Sviđa mi se raznolikost – imam prijatelje koji su svih rasa, pričaju različite jezike. Obožavam njihovu hranu! A u poslovnom smislu, tržište je ovdje mnogo veće što je mnogo bolje za moju karijeru. No najbolje što mi se ovdje dogodilo nije vezano uz posao, niti hranu – ovdje sam upoznao ljubav svog života! Ima i stvari koje mi se ne sviđaju, npr. uslužna djelatnost je ovdje jako loša – bilo da se radi o dućanima, restoranima, call centrima – prijateljski su raspoloženi, ali nisu djelotvorni i nisu u stanju pomoći – što je u opisu njihovog posla.
Ono što mi također ide na živce je da mi se mnogo muškaraca upucava – što mi se nikad nigdje drugdje nije dogodilo. Nemam ništa protvi homoseksualnosti, ali nakon nekog vremena počelo mi je ići na živce što mi muškarci prilaze. Neki dan sam se vratio u Kuala Lumpur iz Pakistana. Frajer kojem moraš pokazati putovnicu tražio me boarding pass – na njega je napisao svoje ime i broj telefona. Kad mi je vratio putovnicu i boarding pass nasmješio mi se i rekao: “Nazovi me!”. No najgore iskustvo u Kuala Lumpuru je bio pokušaj pljačke na cesti: hodao sam po pločniku, držao mobitel u ruci i imao slušalice u ušima. Frajer na motoru iščupao mi je slušalice iz ušiju u nadi da će tako povući i moj mobitel, međutim nije uspio. Nije znao da sam ja iz Pakistana i da sam od djetinjstva treniran da se snađem u takvim situacijama. Kad sam ispričao svojim prijateljima u Pakistanu kako me pokušao opljačkati, svi su se nasmijali i rekli: “Amater!”.
Iako obožavam hranu ovdje, ipak mi fali pakistanska hrana, kao i obitelj i prijatelji. Osim toga, ne postoji ništa što sam mogao u Pakistanu, a ne mogu ovdje. Nije mi žao što sam se preselio ovamo, a hoću li se vratiti u Pakistan još ne znam.
Jana Pewitt, SAD, 47, menadžerica
Obožavam kulturne različitosti ovdje, što upoznajem ljude iz cijeloga svijeta, što to obogaćuje moj život. Poštovanje koje sam razvila prema ljudima i kulturama koje su toliko drugačije od moje je nešto najvrijednije što sam naučila. No s druge strane veoma sam daleko od SADa i ljudi koji čine moj život vrijednim življenja. Moje kćeri vratile su se u SAD, a ja živim i radim u Kuala Lumpuru. Obitelj je ono što mi najviše nedostaje.
Osim toga, što se negativnih iskustava tiče, mislim da svi ekspati prolaze kroz isto – treba se naviknuti na razinu higijene, treba preživjeti probavne smetnje, treba biti iznimno strpljiv i pozitivan. I ne žalim što sam se preselila ovamo, život u stranoj zemlji obogaćuje čovjeka na tisuću različitih načina, ali znam da ću se nakon nekog vremena vratiti u SAD i nastaviti život tamo.
*Nika Bogdanić redovito objavljuje svoje priče sa putovanja i možete je pratiti na njezinoj facebook stranici https://www.facebook.com/nikabogdanictravelogue?ref=hl ili na blogu http://nikabogdanic.wordpress.com