ČUTURINA NIMALO BOŽIĆNA PRIČA: Zašto, zapravo, više ne volim putovati?
- Detalji
- Kategorija: Ljudi
- Objavljeno: Srijeda, 24 Prosinac 2014 01:15
- Piše: Zoran Čutura
Imam pedeset i dvije i dvostruki sam djed, a postoje realne šanse i latentna prijetnja da se to razmnožavanje slijedeće generacije nastavi dosta brzo. Roditelji moje supruge još su uvijek živi, bogihblagoslovio, kao i moja majka. Sina i snahu gazi korporativni kapitalizam, baš kao i moju suprugu, i to u dobi u kojoj je prethodna generacija socijalističkih pregalaca već bila u debeloj penziji, i to količinom novaca ekvivalentnoj današnjoj plaći za koje se pred poslodavcem hoda po trepavicama, te je imala slobodan izbor: prepustiti se alkoholu, možda sedativima koji se osobama treće životne dobi daju u neograničenim količinama kod liječnika opće prakse, gdje se socijaliziraju, pod motom 'evo ti što god hoćeš, samo mi se skini s k….', ili pak možda posvetiti se perfekcionističkoj košnji trave do kategorije wimbledonske oko vikendice do koje se došlo jedući meso dva puta tjedno i proizvodnji octa od jabuka jer ih ima u takvim količinama da se ne može napeći baš toliko pita i štrudela da bi se potrošile. To su osnovni parametri mog aktualnog postojanja.