INTERVJU, FEDOR FISCHER, SLIKAR: Kada bi Hrvatska svoju kulturu tretirala kao sport i po njoj bi bila poznata u svijetu

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Utorak, 19 Rujan 2017 15:31

Piše: Dražen Družijanić

Od enformala i apstraktnog ekspresionizma, koji mu je prethodio, slikarsko platno postaje mapa tragova i putova umjetnikova direktnog izražavanja gestom, bojom, formom, materijalom. Slika više nije ekran za prikazivanje svijeta ili projektiranje mašte slikara nego mjesto na kojem umjetnik ostavlja trag kao posljedicu svog doživljaja svijeta. Bit umjetničkog djela nije u njegovoj bogatoj, gustoj i reljefnoj, često taktilnoj materijalnoj strukturi koju sačinjavaju debeli, pastozni nanosi boje pomiješani s raznim neslikarskim materijalima (poput gipsa, pijeska, cementa, smole, jute...), nego u tome da prenosi doživljaj stvarnosti autora i dokumentira njegovu životnu dramu. Iako nema izravne veze s enformelom kao povijesnim pravcem i stilom u europskoj umjetnosti koji se javio četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, i na njega nisu direktno utjecali klasični enformel slikari, struktura i način građenja slike Fedora Fischera su u suštini enformelistički, ili neoenformelistički.

Prije dvije godine, na 3. Bijenalu slikarstva, Fedor Fischer dobio je Posebnu pohvalu stručnog ocjenjivačkog suda, a njegova upravo održana velika izložba "Collapse" u monumentalnom prostoru galerije "Bačva" Meštrovićeva paviljona najavljuje 4. Bijenale slikarstva koji će biti otvoren 20. rujna. Ova opsežna izložba sinteza je Fischerova rada u zadnje dvije godine te brojnih samostalnih i skupnih tematskih izložbi po Hrvatskoj i Austriji.

Opširnije...

ČUTURA O TOMU BRADYJU: Zašto se divim tom genijalnom igraču američkog nogometa

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Četvrtak, 28 Siječanj 2016 11:00

Piše: Zoran Čutura

Dugo sam razmišljao hoću li – neću li, o tekstu čiji je glavni protagonist upravo onaj tip koji će biti glavni protagonist ovog teksta. Razlog je jednostavan – djelatnost kojem se taj tip bavi nije baš popularna u Hrvatskoj, a još je manje ovdje medijski zastupljena. Makar se ne radi ni o kakvoj bizarnoj priči tipa 'oteli ga vanzemaljci', ili 'oženio četiri žene koje žive u slozi', ili pak 'odrastao s gnuovima', radi se zapravo o čistom 'mainstreamu', kao što ćete nešto kasnije vidjeti…

O konačnoj odluci što se tiče ulaganja određenog vremena i truda pomogla mi je predstojeća dodjela Oscara, makar taj tip nikakve veze sa svijetom filma nema. Barem direktne; sigurno gleda filmove kao i ja, sigurno trenutno posebnu pozornost obraća na filmove koji su igri za Oscara. Recimo, na film 'Joy', koji je čisti očaj (na stranu zanat…), neshvatljiv i nerazumljiv za sve nas, jer se radnja filma odvija oko televizijske prodaje nečeg nepotrebnog, namijenjenoj primarno dokonim kućanicama, same esencije kapitalizma, koju smo mi stariji osjetili tek na džirlo proizvodima, danas kroz zdravu sprdnju živima samo u narodnoj predaji, i onog kućanskog pomagala koje se ovdje zove 'močo'.

Opširnije...

PORTRET UMJETNICE: Distancirana kritičnost i nostalgičnost u slikarstvu Martine Grlić

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Svibanj 2017 18:23

Piše: Dražen Družijanić

Poput nekih priznatih europskih slikarskih imena današnjice, kao što su Neo Rauch, rođen u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, i Wilhelm Sasnal, rođen u Poljskoj u vrijeme komunizma, na idejno, a donekle i stilski sličan način se u svom slikarstvu oslanja i Martina Grlić, rođena u Zagrebu 1982. U svom radu se također referira na prošlost, ali i na tranziciju i utjecaj prošlosti na posttranzicijsko društvo i današnjeg čovjeka.

Dok je Wilhelm Sasnal donekle i stilski utjecao na Martinu, za Nea Raucha, predvodnika Nove lajpciške škole (New Leipzig School), to vrijedi u poprilično manjoj mjeri, prije svega zato što Martina Grlić u svom slikarskom izričaju ne koristi boje (osim u jednom ciklusu), radeći samo u sivo-crno-bijelom "spektru", s jedne strane želeći ostati vjerna crno-bijelim fotografijama po čijim motivima radi, ali i smatrajući da boja djeluje na percepciju promatrača sugerirajući mu i na određeni način donoseći emocionalnu komponentu, što Grlić želi izbjeći. Koristeći se uporabom blur-efekta, svjesnog i namjernog blagog zamućivanja motiva na slici, želi istaknuti emocionalnu i vremensku distanciranost od prikazanog, sugerirajući protok vremena, ali i postići jedan melankolični ugođaj.

Opširnije...

ZAGREPČANIN U PORUŠENOM NEPALU: Pomaganje Nepalcima moje je najljepše životno iskustvo

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Nedjelja, 14 Lipanj 2015 23:25

Piše: Alan Wittner (foto: Alan Wittner)

Alan je Zagrepčanin koji je imao kartu za turistički obilazak Nepala. Umjesto toga, nakon potresa krenuo je pomoći Nepalcima i ostao mjesec dana

“Ako se ikada izgubite u džungli ili planinama Nepala, bez novca i naiđete na bilo koga, ili na neko selo, budite uvjereni da ćete imati mjesto za spavanje…I znate što još? Nemojte biti iznenađeni ako samo za Vas pripreme zadnju kokoš koju imaju, kako bi Vi mogli pristojno večerati. Učiniti će to s ponosom i svim srcem samo za Vas! Takvi su stanovnici Nepala“. Ovo su početne riječi iz jednog od mnogih poziva na pomoć stanovnicima Nepala nakon razornog potresa koji je pogodio tu zemlju 25.04.2015.

Proživjevši s Nepalcima u Katmanduu to razdoblje nakon potresa, mogu samo potvrditi da te riječi jako dobro opisuju gostoljubivost, srdačnost, uviđavnost i toplinu tih ljudi. Nepalci nisu takvi samo prema gostima, oni su takvi i međusobno. S velikim zadovoljstvom čine ljude u svojoj okolini sretnima i u mjesec dana provedenih tamo, u vrlo dramatičnoj situaciji nakon katastrofe, nisam primijetio ni jednu gestu grubosti, ljutnje, prijetnje, bezobrazluka, vike i sličnog ponašanja. Imaju nizak standard, puno problema i još trpe jako nakon potresa, ali od navedenog ni traga.

Opširnije...

REZIME DVIJE VELIKE IZLOŽBE BORISA BUĆANA: Svježina i vedra atmosfera „Mrežnice" i genijalnost kultnih plakata

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Petak, 10 Lipanj 2016 23:16

Piše: Dražen Družijanić

Boris Bućan hrvatski je slikar i grafički dizajner, rođen u Zagrebu 1947. Završio je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, a diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1972. godine. Potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih realizirao je više intervencija u gradskim prostorima (Pikturalna petlja, 1968; Akcija Total, 1971) te zapažena djela u području konceptualne i medijske umjetnosti (Bucan Art, 1973; Museum Palmolive, 1974). Od studentskih dana radi plakate, dok 1980-ih prelazi na velike dimenzije s kojima postiže europski, a nije pretjerano reći i svjetski uspjeh. Devedesetih se okreće slikarstvu.

Rijetko koji suvremeni slikar ima u svom djelu tako bogatu ikonografiju kao Boris Bućan. On slika ono što vidi u svakidašnjici: prolazeći ulicom, promatrajući ljude, izloge i predmete ili dok sjedi uz kavu u susjedstvu svog ateliera, na Britanskom trgu u Zagrebu. I tu na tržnici promatra svijet oko sebe, reći će u predgovoru knjižici posvećenoj izložbi „Kad sam se družio s golubovima“ B. Bućana, naša istaknuta povjesničarka umjetnosti Vera Horvat Pintarić.

Opširnije...

INTERVJU GORDANA NIKOLIĆ, PODUZETNICA GODINE: Žene su bolji materijal za lidere

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Srijeda, 03 Lipanj 2015 22:03

Piše: Ana Jergović

Dr. sc. Gordani Nikolić nedavno je uručena nagrada za poduzetnicu godine, po izboru Hrvatske udruge poslovnih žena Krug. Gordana je osnivačica i dekanica Visoke poslovne škole PAR iz Rijeke sa zanimljivim spojem karijere u znanosti i gospodarstvu, u privatnim i državnim tvrtkama i institucijama. Više o njenom putu i rezultatima na koje je najponosnija razgovarali smo za Trusty.hr

Kako ste odlučili krenuti u poduzetništvo? Je li to bio splet okolnosti ili dobro isplaniran potez?

Rekla bih da je to bila kombinacija. Okolnosti su me motivirale na pokretanje vlastitog biznisa odnosno PAR-a koji će biti drugačija tvrtka, kasnije i drugačiji fakultet, ali nisam ušla u to nepromišljeno. Jasno je bilo da postoji mjesto na tržištu za tu poslovnu ideju, što dokazuje i činjenica da je Visoka poslovna škola PAR i nakon pet godina još uvijek jedina privatna visokoobrazovna institucija gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Želja za pružanjem kvalitetnog i drugačijeg obrazovanja je bila moja glavna motivacija, a proizašla je iz nezadovoljstva. Naime, radila sam i u znanosti i u gospodarstvu, u državnim i privatnim tvrtkama i visokoobrazovnim ustanovama te sam mogla uvidjeti prednosti i nedostatke svakog. Kroz stjecanje različitih iskustava izgrađivala sam sebe i prepoznavala svoje mogućnosti, ali i želje. Htjela sam više od onog što su mi svi ti poslovi nudili i to je bio jedan od razloga koji me potaknuo da osnujem PAR.

Opširnije...

ČUTURIN GLAZBENI TRIP: Kako sam napokon upoznao Borisa Belea iz legendarnih Buldožera i ostao impresioniran

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Ponedjeljak, 23 Svibanj 2016 21:24

Piše: Zoran Čutura

Zoran Čutura preuzeo je u ime Zorana Predina plaketu Croatia Recordsa Lačnom Franzu i tamo napokon uspio upoznati jednog od svojih glazbenih heroja

Nema tome dugo da sam upoznao Zorana Predina, slovenskog kantautora, rokera, pjesnika. O njemu ćemo nekom drugom prilikom – možda – a sad će nas samo odvesti do onoga o čemu želim pisati. Kategorija 'nema tome dugo' u životu koji traje 54 godine nije tjedan dana, nego nekih desetak godina. I nije to loš 'štiklec', to naše upoznavanje. Kad se u Zagrebu nije igrala dobra košarka, igrala se u Ljubljani i mi nekadašnji košarkaški novinari iz Zagreba redovito smo visili u Tivoliju (Stožica tad još nije bilo).

U tom je društvu bila i kolegica – tada iz Vjesnika – Iva, koja je stalno uzdisala za Predinom, a koji je pak bio inventar na svim utakmicama Olimpije, i to sjedeći u prvom redu uz parket. Dok nije pripalio suca - ali to je već druga, zapravo treća, priča – učinivši ono što smo svi mi bliski sportu željeli učiniti, ali se nismo usudili. Dakle, kad sam to uzdisanje 'baš je zgodan, a kakve samo pjesme piše…!' čuo po sedmi ili deseti put, dojadilo mi je, uzeo sam Ivu za ruku, i ravno preko terena sam je doveo do Predina, 'ispričavam se, blabla, ja sam taj-i-taj, biste li bili ljubazni upoznati se i fotografirati s mojom kolegicom koja obožava vaš lik i djelo?'

Opširnije...

Talijanski barmen Matteo Arrigoni simbol je najboljeg bara u Kuala Lumpuru

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Srijeda, 28 Siječanj 2015 02:23

Piše: Nika Bogdanić

Kuala Lumpur je poznat kao business & nightlife središte jugoistočne Azije, te kao takav nudi velik izbor restorana i barova. Ovdje možete pronaći doslovno sve – od lokalnih, talijanskih, japanskih, indijskih, španjolskih restorana i barova. Mnogi su tako u vlasništvu ili imaju kuhare i barmene iz Europe.

Matteo Arrigoni, milanski je barmen, koji se odlučio preseliti u Kuala Lumpur i ovdje radi kao voditelj najpoznatijeg bara na Changkatu (Kuala Lumpurska Tkalča)! Bar u kojem možete pojesti, popiti ali i zaplesati pun je svaku večer, a poznat je kao mjesto s najboljom vibrom u Kuala Lumpuru. Impresionira Matteov pristup gostima, zbog kojeg se osjećaju kao doma. Ako vam se pije koktel ne morate listati cjenik i odabrati neki klasični koktel – popričajte s Matteom koji će vas pitati što vam se sviđa i smiksati koktel samo za vas. Ja sam tako jučer pila koktel od limuna, jabuke, meda i votke, a s obzirom da Matteo veoma voli Balkan i zna par riječi na hrvatskom, moj je koktel nazvao: „HVALA“.

Opširnije...

INTERVJU, JELENA SOKIĆ, SLIKARICA: U Hrvatskoj na slikarstvu svi zarađuju lakše od umjetnika

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Petak, 15 Travanj 2016 15:07

Piše: Dražen Družijanić (foto: Siniša Štambuk)

U „Greti“, kultnoj zagrebačkoj galeriji pored Britanskog trga, krajem prošlog mjeseca predstavila se svojom vrlo intrigantnom izložbom vizualna umjetnica i slikarica Jelena Sokić. Rođena 1980. u Splitu, seli se 1998. u Ljubljanu, gdje 2005. upisuje Likovnu akademiju. Nakon Ljubljane, godinu dana provodi u Milanu na studentskoj razmjeni Erasmus te se vraća u rodni Split na četiri godine, a od lani živi u Zagrebu. Ovo joj je prva zagrebačka izložba, a prethodne je imala, logično, u Ljubljani i u Splitu.

Sasvim zasluženo dobila je priliku izlagati u "Greti", jer dok je u ranijim fazama bila sklona uglavnom (ili ponajviše) nadrealizmu, u zadnje vrijeme kvalitativno izuzetno puno napreduje, a podosta se mijenja i stilski, tako da bismo ovo što ona danas radi, i čime se predstavlja zagrebačkoj publici, mogli okarakterizirati kao jedan vrlo originalan i osebujan magični realizam, ali s izrazito jakim autorskim pečatom.

Okosnica izložbe su četiri golema ulja na platnu koja i šarmom i kvalitetom osvajaju na prvu te istodobno uvlače u svoj svijet i djeluju očaravajuće i omamljujuće svojim bogatstvom, sugestivnošću i ljepotom.

Osim što govore bojom, Jelenina platna progovaraju i simbolikom, kao i oniričkom, iracionalnom atmosferom. Radove odlikuje izrazita figurativnost i spomenuti bogati kolorizam, uronjen u iskustva neoekspresionizma i transavangarde, s jedne, i metafizičkog slikarstva s druge strane. Istovremeno, njezini veliki formati su izuzetno komunikativni, i pored toga što su jasni i realistični motivi kod nje isprepleteni s jednom halucinogenom, mističko-metafizičkom dimenzijom.

Opširnije...

PRIČE EKSPATA U KUALA LUMPURU: Ne žalimo što smo došli, ali ovdje ipak ne bi ostali živjeti

Detalji

Kategorija: Ljudi

Objavljeno: Ponedjeljak, 19 Siječanj 2015 23:05

Piše: Nika Bogdanić

Život u stranoj zemlji podrazumijeva upoznavanje i druženje s ljudima koji su baš poput vas stranci i dijele iste probleme s prilagodbom na drugačije običaje i način života. Kuala Lumpur prepun je ekspata. Ljudi iz cijeloga svijeta dolaze ovamo, uglavnom zbog dobrih poslovnih prilika. Zanimljivo je koliko možeš naučiti od ljudi koji potječu iz posve različitih kultura. Okupila sam jednu malenu zajednicu ekspata u Kuala Lumpuru i pitala ih o njihovom životu i iskustvima ovdje. Ovo su njihove priče:

Opširnije...