Od 3.300 djece u domovima tek je 252 djece s preduvjetima za posvojenje, a od njih je  tek 77 bilo mlađe od 10 godina i bez teškoća u razvoju

Iako u udomiteljskim obiteljima i domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi trenutno živi oko 3.300 djece čijim je roditeljima oduzeto pravo da žve s djecom jer nisu u stanju brinuti o njima, a u registru posvojitelja ima oko 750 zainteresiranih posvojitelja, godišnje se u Hrvatskoj posvoji najviše stotinjak djece.
Razlog za to je uglavnom činjenica da većina djece u domovima i udomiteljskim obiteljima nije “pravno čista”: prema posljednjim podacima, koji se odnose na stanje s 31. 12. 2012. godine, samo je 252 djece imalo uvjete za posvojenje.

Da bi dijete moglo biti posvojeno, pravno moraju biti riješeni odnosi s biološkim roditeljima: ili biološki roditelji, svjesni svojih (ne)mogućnosti, sami daju pristanak za posvojenje djeteta, ili im pravo na roditeljsku skrb oduzima sud. Dijete mora pravno biti bez roditeljske skrbe da bi moglo biti posvojeno, odnosno dobiti nove roditelje: pravno, činom posvojenja djetetova prošlost nestaje i jedini roditelji postaju posvojitelji, u svakom smislu - prava, obaveza, nasljeđa...

Prvi slučajevi, u kojima biološki roditelji daju pristanak za posvojenje, razmjerno su rijetki. A postupci u kojima roditeljsku skrb oduzima sud pak iznimno dugo traju. Iako se posljednjih godina situacija polako poboljšava, još je uvijek kod sudaca prisutna obrnuta logika: najčešće će se potužiti kako im je teško majci oduzeti dijete, ne uzimajući u obzir da žena koja je rodila dijete već odavno nije majka, da dijete odrasta u instituciji i da je svakim danom njegova šansa da odraste u zdravo i sretno ljudsko biće sve manja.

Uz to, i postojeći zakonski propisi (roditeljsku skrb i posvojenje regulira Obiteljski zakon, www.zakon.hr/z/88/Obiteljski-zakon) različito se i, u velikom broju slučajeva, pogrešno inerpretiraju. Dakle, roditeljima djece koja žive u domu najčešće nije oduzeta roditeljska skrb, već samo pravo da žive zajedno s djecom. Oni bi, po zakonu, unatoč tome trebali - i financijski i emotivno - i dalje brinuti o djeci. Tek ako tri mjeseca to ne čine, može se pokrenuti postupak oduzimanja roditeljske skrbi.
No to nema veze s praksom. Financijski nitko od tih roditelja ne skrbi o djetetu, a tek poneki to čine na emotivnom planu, odnosno posjećuju dijete i nastoje održavati bliski odnos.
Međutim, sudovi na potpuno neprimjeren način tumače skrb o djeci: u praksi mnogih od njih dovoljno je da biološki roditelj jednom - jednom! - u tri mjeseca telefonski nazove dijete i pita kako je, a da mu se to računa kao skrb o djetetu. I djeca godinama tako odrastaju u domu, a da roditelje praktički ni ne poznaju. S druge strane, socijalni radnici zaduženi za dijete ponekad su nezainteresirani, a ponekad doista preopterećeni. I jednostavno puste da stvari idu takvim tokom. Oni bi mogli inzistirati i pokretati postupke, ali u pravilu to rijetko čine.

Situacija bi se mogla popraviti nakon 1. srpnja ove godine, kad bi na snagu trebao stupiti novi Obiteljski zakon, koji je trenutno u saborskoj proceduri. Iz prijedloga nestaju nesretna tri mjeseca, a zamjenjuje ih definicja “dugotrajnog zanemarivanja skrbi o djetetu ili nezainteresiranost za dijete”.
No, i neka djeca koja su pravno čista i dalje žive u domovima. Radi se o djeci s većim zdravstvenim poteškoćama, djeci starijoj od sedam godina te djeci druge boje kože, najčešće romskog porijekla. To su, na žalost, djeca za kojom nema interesa među većinom posvojitelja i koja se najvećim dijelom posvajaju u inozemstvo: prema hrvatskim propisima, stranac može posvojiti dijete samo ako ga ne želi posvojiti nitko od hrvatskih posvojitelja.
Od 252 djece s preduvjetima za posvojenje, koliko ih je u Hrvatskoj bilo krajem 2012. godine, tek je njih 77 bilo mlađe od 10 godina i bez teškoća u razvoju. Među posvojenom djecom, samo sedmoro bilo je starije od 11 godina. Najčešće se radilo o posvojenju od strane maćehe ili očuha.

DETALJNI VODIČ ZA POSVOJENJE DJETETA U HRVATSKOJ

PRIJE POSVOJENJA:

• Budite sigurni da želite posvojiti dijete: ne krećite u postupak s figom u džepu, posvojenje ne smije biti rezervna opcija (ako ne uspijete postati roditelji prirodnim putem ili medicinski potpomognutom oplodnjom).
• Budite svjesni da ćete biti u drugom planu: nitko neće Vama tražiti dijete, stručnjaci će djetetu koje već postoji i koje ne može živjeti s biološkim roditeljima tražiti najbolje moguće roditelje. Nekom djetetu to ćete sigurno biti Vi
• Naoružajte se živcima. Budite beskrajno uporni, ali i beskrajno strpljivi. Od predaje molbe do posvojenja u nekim slučajevima prođe tek nekoliko mjeseci, ali može trajati i nekoliko godina

Dvanaest ključnih koraka od odluke do sretnog kraja

1. Javite se centru za socijalnu skrb, nadležnom prema Vašem mjestu stanovanja (adrese i kontakti dostupni na www.mspm.hr/adresar_ustanova): centri za socijalnu skrb nadležni su za cijeli postupak posvojenja, u Hrvatskoj ne postoji drugi način (putem agencija ili drugih institucija, kao što je to moguće u SAD-u ili nekim europskim zemljama)

2. Stručni tim centra će prvo utvrditi Vašu “podobnost za posvojitelje”, odnosno napraviti tzv. obradu. Postupak obično traje oko tri mjeseca, ali trajanje jako ovisi od centra do centra
- tijekom obrade, očekuje Vas:

a) intervju sa svakim bračnim drugom i zajednički intervju s bračnim drugovima te rješavanje testova ličnosti,
b) terenski izvid na Vašoj adresi stanovanja
c) uvid u dokumentaciju bračnih drugova - za posvojenje morate biti vjenčani. Samac može posvojiti dijete, ali izvanbračni partneri ne; ne smijete biti lišeni roditeljske skrbi ili poslovne sposobnosti, morate imati izvore prihoda - oni ne moraju biti osobito visoki, ali ne smijete živjeti od socijalne pomoći....
d) razgovor s bližim krvnim srodnicima i prijateljima

Ne posustajte! Mnoge posvojitelje uhvati malodušje. Nerijetko moraju odgovarati na niz intimnih pitanja (npr. Jeste li iscrpili sve mogućnosti? Koliko ste puta išli na medicinski potpomognutu oplodnju? Jeste li imali pobačaj? U kakvim ste odnosima s majkom? Imate li bliskih prijatelja? Jeste li omiljeni među kolegama?), stručnjaci se raspituju o njihovim navikama kod susjeda i kolega, dolaze im kući. U jednom se trenutku zapitaju ima li sve ovo smisla: tko je išta pitao biološku majku koja je rodila dijete? Ali ovakva obrada ima svoju svrhu: radi se o budućnosti djece koja su već prošla obiteljsku traumu. Ovaj put nema mjesta za pogreške: ne morate biti savršeni, ali stručnjaci moraju biti sigurni da niste ovisnik, alkoholičar, sociopat ili nasilnik.

3. Nakon obrade, dobit ćete Mišljenje o podobnosti za posvojenje, odnosno status tzv. potencijalnog posvojitelja

4. Odmah napišite molbu i pošaljite je, s kopijom Mišljenja i pripadajućim osobnim pismom, SVIM centrima za socijalnu skrb u Hrvatskoj: Vašu obradu je vodio centar kojem Vi pripadate mjestom stanovanja, ali posvojenje će voditi centar na čijem je području do oduzimanja biološkim roditeljima živjelo dijete spremno za posvojenje. Sve ih, stoga, morate obavijestiti da postojite i da želite posvojiti jer ne znate s kojeg će područja stići Vaše dijete.

a) OSOBNO PISMO
- osobno pismo je osobito važno. Neka ne bude predugo, ali ni prešturo - jedna do dvije stranice.
- neka bude upečatljivo i emotivno obojano, nemojte ponavljati informacije koje već sadrži Mišljenje. Neka to bude Vaša subjektivna priča. Pokušajte se istaknuti, da Vas odmah zapamte. Napišite ga, primjerice, na papiru u boji ili dajte svojem budućem djetetu neki nadimak od milja koji će stručnjacima centra ostati u pamćenju.
- priložite svoju fotografiju
- napišite čime se bavite, jeste li sportski tip ili više volite dobru knjigu, imate li kućne ljubimce... - ne trebate impresionirati, ali te su karakteristike jako važne pri izboru posvojitelja, jer bi stručnjaci trebali spojiti (matching) karakter djeteta s karakterom budućih roditelja
- napišite koliko jako želite dijete i napišite što očekujete. Ali nemojte u startu biti potpuno isključivi oko dobi i zdravstvenog stanja djeteta. Primjerice, napišite: “Nadamo se malom djetetu, ali nemojte nas isključiti ni ako je dijete starije. Svaki roditelj želi zdravo dijete, ali znamo da za to nema garancije. Uzmite nas u obzir i ako dijete ima određenih poteškoća”. Znajte da je odluka na kraju Vaša i da možete odustati ako iskreno uvidite da nećete biti u stanju brinuti o određenom djetetu.

5. Nazovite i telefonom SVE centre za socijalnu skrb te ih podsjetite da čekate.
Od kraja 2013. godine postoji jedinstveni elektronski registar posvojitelja, u koji uvid imaju svi centri i mogu vidjeti Vaše osnovne karakteristike, ali morate biti dodatno angažirani. Ne dozvolite da se utopite u moru posvojitelja, da Vas zaborave. Uz to, nije napravljen registar djece spremne za posvojenje: centar kojem Vi pripadate neće znati da u susjednom gradu postoji dijete kojem bi baš Vi mogli biti roditelji. Stoga ih morate zvati i pitati.

6. Kad “osjetite” situaciju, kad vidite u kojim centrima su stručnjaci posebno posvećeni i spremni na pomoć, ili Vam naznače da brinu o djetetu kojem je u tijeku oduzimanje roditeljske skrbi, zovite te centre što ćešče, svakih tjedan-dva. Budite uporni

7. Upišite Školu za posvojitelje (www.husr.hr/onama/naDrugiNacin.html), upoznajte se sa svim specifičnostima posvojenja, učlanite se u Udrugu za podršku posvojenju Adopta (www.adopta.hr), pratite novosti na posvojiteljskim forumima (npr. www.roda.hr)

8. U centrima za socijalnu skrb Vašim se pismom i molbom treba baviti stručni tim. Kad se na području centra pojavi dijete bez roditeljske skrbi, svaki član tima (najčešće se radi o tri osobe), na osnovi osobnog pisma i Mišljenja, predlaže desetak potencijalnih posvojitelja, a u uži krug ulazi njih pet-šest oko kojih se svi slože. Napravi se redoslijed podudarnosti potencijalnih posvojitelja i konkretnog djeteta te centar tim redom zove moguće roditelje.

9. Kad Vas pozovu iz centra za socijalnu skrb i kažu da imaju dijete kojem bi baš Vi mogli biti dobri roditelji, slobodno se prepustite osjećajima. Prvo ćete obaviti razgovor sa stručnim timom. To je vrlo emotivan momenat, ne trudite se reći im sve, nemojte se opterećivati, budite ono što jeste. Dozvolite si da vas obuzme euforija. ALI kad prođe intervju, inzistirajte da se cijeli postupak provede kako treba jer želite sretnu obitelj. Budite svjesni da je Vaše dijete već traumatizirano iskustvima s biološkom obitelji ili boravkom u instituciji, ne želite da mu posvojenje bude nova trauma. Stoga inzistirajte:
- da Vam iznesu potpunu anamnezu djeteta kako biste znali koji Vas problemi kao obitelj mogu očekivati
- da maksimalno pripreme dijete za posvojenje, da ga ne brzaju i da ga ne istrgnu od udomitelja ili iz grupe bez adekvatne pripreme
- upoznajte se s udomiteljima, djetetovom tetom ili volonterom, detaljno razgovarajte s njima o svemu što dijete voli i ne voli, postupno upoznajte dijete, dajte mu vremena da se zbližite

10. Budite iskreni prema sebi i prema djetetu. Morate biti sigurni kad pristajete na posvojenje. Kad se centar uvjeri da se stvari dobro razvijaju, donijet će rješenje o posvojenju. Kad postane pravomoćno (nakon mjesec dana), moći ćete s djetetom otići kući. Postali ste roditelji.

11. Sada se posvetite djetetu. Bez obzira na djetetovu dob, imate pravo na posvojiteljski i roditeljski dopust u trajanju od najmanje godinu dana. Ne očekujte ljubav od strane djeteta na prvi pogled. Proces zbližavanja i razvijanja privrženosti, osobito kod djeteta koje je već prošlo obiteljsku traumu, traje.

12. Dan posvojenja slavite kao obiteljski rođendan, dan kad je stvorena vaša obitelj. Često djetetu pričajte o tome kako je došlo kod Vas, kako ga niste rodili iz trbuha, ali jeste iz srca. Ne pričajte mu ružno o biološkim roditeljima. Govorite djetetu ublaženu istinu, sukladno djetetovoj dobi.

SRETNO!