
Selo Gradište nedaleko od Županje jedno je od onih tipičnih slavonskih ušorenih sela, u kojem imate osjećaj da vrijeme protječe nešto sporije nego inače, no zadnjih je godina popularna turistička destinacija, prije svega zahvaljujući ruralnom turizmu. Jedna od prvih koja je počela ulagati u turizam u tom kraju bila je Marica Jovanovac, vlasnica ruralne kuće Snašini kućari, smještene na glavnoj cesti kojom se iz Vinkovaca stiže u Gradište. Već i sam prolaz kroz vrt melem je za oči: stari bunar, panjevi u obliku stolića, ukrasne tikvice i posvuda cvijeće. S desne strane pruža se dugačak trijem, s kojega se ulazi u sobe, odnosno kućare. Nekada su, priča nam vlasnica, u Slavoniji postojale kućne zadruge, a obuhvaćale su nekoliko obitelji koje su zajedno živjele i obrađivale zemlju.
Na glavnu stambenu kuću nastavljale su se prostorije s posebnim ulazima iz trijema, tzv. kućari, u kojima su živjeli mladi parovi nakon vjenčanja, tj. sve dok ne dobiju dijete. S obzirom da se ljeti radilo u polju i da nije bilo frižidera, svadbena jela nisu se mogla dugo držati vani pa su se svatovi održavali isključivo zimi, a kako se kućari nisu grijali, mladi su nastojali što prije postati roditelji.
Snašini kućari otvoreni su stalno, većina njihovih gostiju su stranci, a smještaj najviše rezerviraju preko Bookinga. Česti posjetitelji su im turisti s kruzera iz Županje, ali i gosti u tranzitu, budući da je Gradište samo 4 km udaljeno od autoceste. U to smo se i sami uvjerili kada smo upoznali simpatičan bugarsko-talijanski par koji živi na relaciji Venecija-Plovdiv i svaki put kada putuju u jednom ili drugom smjeru obavezno prenoće u Gradištu. Ovo im je već šesti boravak ovdje, a kada su prvi put došli njihova kći imala je tek dva mjeseca.
- Ono najbitnije je da se gosti vraćaju - kaže gospođa Marica i dodaje da gostu uvijek valja ugoditi. Često odlazi na turističke sajmove, a edukacije u turizmu smatra vrlo bitnima, pa tako njena kći koja joj pomaže trenutno u Osijeku pohađa tečaj za voditelja turističkog gospodarstva. Smatra da ruralni turizam može zaustaviti depopulaciju, ali i da je potrebno manje papirologije.
Ministarstvo turizma 2015. godine donijelo je Akcijski plan razvoja turizma ruralnih područja Republike Hrvatske, čiji su autori Ivo Kunst i Neven Ivandić s Instituta za turizam, a riječ je o dokumentu koji definira vizije i ciljeva razvoja turizma u ruralnim područjima. Godinu kasnije izdan je i prvi Nacionalni katalog ruralnog turizma Hrvatske koji detaljno i informativno predstavlja turističku ponudu domaćem i stranom tržištu, a zajednički su ga objavili Ministarstvo turizma i Hrvatska gospodarska komora. Nažalost, jedna od glavnih boljki ruralnog turizma u Hrvatskoj jest ta da se o njemu ne vode zasebne statistike, pa tako nisu dostupni ni relevantni podatci o broju turističkih dolazaka i noćenja, već se razvoj ruralnog turizma predočava tek praćenjem broja registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja pružaju turističke usluge. Prema podacima iz spomenutog Nacionalnog kataloga, na području Republike Hrvatske registrirano ih je ukupno 317, od čega se u Slavoniji, točnije u pet slavonskih županija, nalazi njih 82, što je jedna četvrtina ukupnog broja, a najviše ih je koncentrirano na području Baranje. U Vukovarsko-srijemskoj županiji, na koju smo se fokusirali u ovom tekstu, registrirano je 19 objekata seoskog turizma, od kojih devet pružaju usluge smještaja i prehrane, dok su preostalih devet izletišta, kušaonice i vinotočja, a jedan objekt klasificiran je kao zoološki vrt.
- Povećanje raspoloživog dohotka i slobodnog vremena, raspodjela godišnjih odmora tijekom cijele godine, dostupnost informacija u realnom vremenu te promjene u preferencijama turističke potražnje u odnosu na masovne turiste neki su od temeljnih razloga. Osim toga, turisti su danas informiraniji, ali i zahtjevniji u smislu specifičnih interesa, te osvješteniji u pogledu brige o vlastitom zdravlju. Jedan od razloga kraćih boravaka u destinacijama ruralnog turizma jest i nedovoljno dopunskih sadržaja, a oni su ključ boravka gostiju. Ovdje moram biti kritičan pa reći da se nama ruralni turizam dogodio, on nije bio institucionalno postavljen, već slučajan - smatra Tubić.
Istraživanje nastavljamo u vukovarskom prigradskom naselju Sotin, jednom od mjesta koje je među prvima nastradalo u Domovinskom ratu. Po povratku iz progonstva u Poreču, na zgarištu spaljene obiteljske kuće, obitelj Štrobilius počela je graditi objekt danas poznat kao izletište Gondola. Luca Štrobilius u ugostiteljskoj je branši pune 53 godine. Stara švapska kuća koju su kupili 1978. godine još je prije rata bila kafić koji se također zvao Gondola, a ime nije mijenjala jer kaže, riječ gondola asocira na ljubav i na nešto pozitivno.
- Osim toga, ovo je nekoć bilo Panonsko more, a cijela Venecija leži na našem slavonskom hrastu - kaže gospođa Luca koja spretno balansira između razgovora s nama i pripreme večere za terenske radnike obližnje firme. Odrasla je u Vukovaru, a kad je bila u ugostiteljskoj školi obaveznu praksu odrađivala je u Zelenoj laguni, pa joj je Poreč, kaže, bio suđen. Njezin sin Marko tamo je završio ugostiteljsku školu i danas je on glavni kuhar Gondole, dok je Luca zadužena za salenjake koji su njezin zaštitni znak. U kuhinji ne želi fritezu i ništa ne radi na brzinu, već onako po starinski.
Sotin se nalazi na dunavskoj biciklističkoj ruti EUROvelo 6 te od proljeća do jeseni imaju puno biciklista, dok ostatak posjeta otpada na krštenja, pričesti i krizme. Od stranaca najviše je Austrijanaca, a uz majku, sina i snahu, u Gondoli su zaposlena još dva konobara. Usmenu reklamu Luca Štrobilius smatra najjačim marketingom; najsporija je, ističe, ali najtrajnija, a kao najveći problem vidi nedovoljnu educiranost radne snage.
- Ugostitelj je ambasador - naglašava. Smatra da teško da će ruralni turizam zaustaviti iseljavanje; ona sama prodala je nekretnine i digla brojne kredite kako bi njezin posao uspio, no misli da se mladi ne nalaze u ovome jer drugačije poimaju život i nisu spremni na tolika odricanja.
- Čika Aca je rodom iz Tordinaca, radni vijek proveo je u uredu i kada je otišao u mirovinu zaželio se opuštenog života te je kupio zemljište i 2003. godine izgradio Acin salaš iz temelja. Cilj mu je bio održati tradicijske vrijednosti i to iz inata, jer se tradicija zapostavlja - priča nam Radmila Duma, koja je na salašu direktorica i voditeljica posla, ali po potrebi radi sve, pa smo je tako zatekli kako pomaže u kuhinji uoči dolaska jedne grupe iz Podgore. Ovo veliko šokačko imanje prostire se na četiri hektara, a za goste nudi smještaj u nekadašnjim ambarima koji su renovirani i uređeni kao male kućice s kupaonicom. Gosti na imanju mogu i jahati, igrati tenis i mali nogomet ili se okušati u boćanju. Za razliku od ušorenih sela, salaši su se izvorno gradili izvan naselja, a kasnije na osami kako bi bili sigurni od turskih osvajanja. Acin salaš nalazi se na izlazu iz Tordinaca, koji su i sami pomalo dislocirani, pa nema prolaznih gostiju, tako da imanje nije uvijek otvoreno jer nije isplativo. Boravak je moguć samo uz prethodnu najavu, udarni dani su im petak, subota i nedjelja, a najbolja sezona im je od svibnja do srpnja, te potom od rujna, nakon što se ljudi vrate s ljetnih godišnjih odmora.
- Na salašu nas je troje stalno zaposlenih, a domar živi neposredno uz imanje. Vlasnik Aca živi u Vinkovcima, no navraća svako jutro kako bi obišao životinje uz koje je jako vezan. Najviše dolaze domaći gosti kao i školske ekskurzije, dok je korona smanjila broj stranaca - brifira nas gospođa Duma. I ona živi u Vinkovcima pa putuje na posao, no administrativni dio odrađuje od kuće. Najveći problem im je PDV, jer ne mogu pratiti porast cijena.
Kao što pokazuju tržišni trendovi, jedan od izuzetno važnih segmenata ruralnog turizma upravo je stalna prisutnost, odnosno učinkovite PR kampanje, te kreiranje prepoznatljivog identiteta ruralnih područja. To su prepoznali i u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je nedavno predstavljen zajednički vizualni identitet hrvatskih riječnih pristaništa, točnije dunavskih pristaništa Aljmaš, Batina, Vukovar i Ilok, dravskog pristaništa u Osijeku te savskih pristaništa u Slavonskom Brodu i Sisku. U posljednjih nekoliko godina došlo je do pojačanog djelovanja turističkog marketinga i kada je riječ o samom gradu Vukovaru - 2020. Turistička zajednica grada Vukovara objavila je brošuru Visit Vukovar, a trendovi u oglašavanju uključuju korištenje društvenih mreža kao i ciljanje mlađih dobnih skupina. Trenutno se provodi i Strateški marketinški plan turizma Slavonije s planom brendiranja za razdoblje od 2019. do 2025. godine, dok je 2018. završen projekt Brendiranje Vukovarsko-srijemske županije kao prepoznatljive turističke destinacije, čiji je nositelj Institut za turizam, a voditeljica oba projekta Snježana Boranić Živoder.
Prve asocijacije na turizam u Vukovaru još uvijek su vezane uz ratna događanja, no Vukovar danas ima znatno bogatiju ne samo memorijalnu već i opću turističku ponudu. Jedan od njegovih najvećih potencijala je Dunav koji nudi mogućnost bavljenja raznim aktivnostima i sportovima na vodi, a sve je jači i razvoj ljetnog kupališnog turizma na dunavskoj Adi. Riječna luka Vukovar najveća je i najprometnija riječna luka u Hrvatskoj, a riječna krstarenja jedan su od najbrže rastućih turističkih proizvoda u Europi, te jedan od najperspektivnijih oblika turizma grada, ali i cijelog Podunavlja. Nakon dvije godine pandemije, tržište riječnih krstarenja u potpunosti se oporavlja pa je za ovu godinu najavljeno ukupno 565 pristajanja na dunavskim pristaništima. Tu je zatim i jedinstven Muzej vučedolske kulture kojemu je nedavno dodijeljena i Oznaka europske kulturne baštine, a i jedini je hrvatski dobitnik europske nagrade Destinacija održivog kulturnog turizma 2022. Bivši kompleks kombinata Borovo ima velik turistički potencijal kao industrijska baština, a najznačajnija vukovarska manifestacija međunarodni je Vukovar film festival.
Ruralni turizam u pandemijskim se okolnostima istaknuo kao izuzetno tražen turistički proizvod, a pitanje je do kada će Hrvatska ostati konkurentna na turističkom tržištu ulaganjem i orijentacijom samo na obalni i pomorski turizam, budući da se preferencije turista, a samim time i turistički trendovi, sve više mijenjaju. S obzirom da kod ruralnog turizma nije prisutna izražena sezonalnost, on može biti prilika da se sezona protegne na čitavu godinu, čime bi se znatno obogatila turistička ponuda.
Kao što je vidljivo iz publikacije "Socioekonomske nejednakosti na relaciji selo-grad: izgradnja baze znanja u kontekstu provedbe mjera ruralnog razvoja" koju je objavio Institut za etnologiju i folkloristiku, u Hrvatskoj se već nekoliko desetljeća prate izrazito negativni trendovi, što je potvrdio i najnoviji popis stanovništva, a odnose se na opadanje nataliteta i starenje stanovništva. S obzirom da smo zemlja koju obilježava jako polarizirani razvoj i depopulacija ruralnih područja, kao jedna od glavnih zadaća ruralnog turizma ističe se razvoj nedovoljno razvijenih područja te sprječavanje iseljavanja mladih s ruralnih prostora.
Masovni turizam, čiji se počeci vezuju uz šezdesete godine 20. stoljeća, dugo se godina smatrao univerzalnim lijekom za nerazvijenu privredu, no s vremenom su se počele pokazivati njegove negativne posljedice po prostor, lokalnu zajednicu i pojedinca. Uz jake strane hrvatskog ruralnog turizma, kao što su raznolikost pejzaža i povoljan geoprometni položaj (blizina emitivnih zemalja), postavlja se pitanje bi li ruralni turizam mogao biti odgovor na izazove masovnog turizma te postati jedan od glavnih pokretača razvoja manje razvijenih područja, kao i generator promjene i zaustavljanja depopulacije ruralnih krajeva?
- Revitalizacija sela i ruralnog prostora apsolutno je nemoguća bez ruralnog turizma, ali on ne smije biti jedina grana privrede i također treba smanjiti količinu zakona i propisa, jer malo koji pravnik bi se iz toga ispetljao, a kamoli ne iznajmljivači. Problem je i preklapanje djelokruga nekoliko resornih ministarstava, država bi trebala pružiti institucionalnu podršku i efikasnu turističku politiku, no ruralni turizam svakako ima tu snagu biti generatorom promjene. I ono što je vrlo važno naglasiti, one koji educiraju nositelje turističke ponude također treba educirati. Visoka škola u Virovitici jedina je visokoškolska institucija koja se sadržajno kroz cijeli studijski program bavi ruralnom materijom, ali jako mi je drago vidjeti da i drugi fakulteti u svoju ponudu uključuju ruralni turizam, kao i da se sve više kolega njime bavi na akademskoj razini - zaključuje Tubić, inače prvi naš znanstvenik koji je doktorirao upravo na ruralnom turizmu.
Tekst je nastao u suradnji s Goethe-Institutom u sklopu projekta Media Incubator kojim Goethe-Instituti iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Rumunjske i Sjeverne Makedonije podupiru društveno odgovorno novinarstvo.