U slikarskom ili kiparskom djelu ponekad je granica između patriotizma i nacionalizma vrlo tanka, što otkriva mogućnosti izravne zlouporabe i manipulacije likovnosti u političke, ideološke i propagandne svrhe. Kako se emocije, posebno one negativne, poput mržnje i nasilja, netolerancije i agresije, prenose putem likovnog izričaja? Kako se mržnja i govor mržnje izražava kroz karikaturu, političke plakate i dizajnerska rješenja, gdje su granice dobrog ukusa i slobode govora, što se poručuje grafitima, intervencijama na javnim skulpturama?
Tribina pokreće zanimljivu i intrigantnu temu, jer je u likovnom izričaju teško prepoznati koje teme izravno i izrazito potiču ili veličaju mržnju, nasilje, netrpeljivost, agresiju, a koje na mržnju upozoravaju ili je osuđuju. Nizom odabranih primjera pokazat će se kako se takva praksa prelamala na likovnom izričaju od antičke mitologije, biblijskih tema i renesanse do suvremene epohe i moderne umjetnosti. Ulaz je slobodan.