Rušenjem Tihomira Oreškovića u Saboru, a samim time i njegove Vlade, te neuspjehom HDZ-a da taj svoj jad presloži i produži agoniju, napokon se nazire kraj jednoj od najstrašnijih epizoda u povijesti Hrvatske. Istina je, nepravedno bi bilo reći da je ova tuga, jad i sramota koja se naziva Domoljubna koalicija, zajedno sa svojim biračima, prva koja je došla na ideju izvoditi nevjerojatne eksperimente i ludosti koje graniče s potpunom sumrakom pameti, koje su od prve sekunde osuđene da postanu epski promašaji, opasni za sve koji imaju nesreću to proživljavati. Bilo je toga oduvijek i to u svim područjima života.

Pustimo sad doktora Frankensteina, evo, recimo, i veliki je i genijalni Lou Reed, nakon što je snimio neupitna remek djela s Velvet Underground i barem dva genijalna albuma u solo karijeri, 1975. godine na trenutak posve šenuo umom i snimio nakupinu bolno neslušljivih zvukova koju je izdao pod imenom „Metal Machine Music“. Bilo je i tada nekih nadobudnih kritičara i obnevidjelih obožavatelja koji su u toj budalaštini tražili neki smisao i ljepotu, ali svakom normalnom bilo je jasno da je glazbeni genij prolupao i ostala je tek nada da će se vratiti među normalne, što se na sreću i dogodilo.

Pa onda ono s kraljem svih nogometnih blefera Ćirom Blaževićem, kada su ga doveli u Hajduk, misleći da je to stvarno ozbiljan trener koji će im donijeti uspjeh pa ubrzo dobili po lampi od smiješnog Debrecena koji ih je s ukupnih 8:0, izbacio iz Europe i priuštio im stoljetnu zajebanciju suparnika. Nakon niza neuspjeha Ćiru su otjerali, ali do danas se od te ludosti nisu opravili.

Ili kad jednom davno nitko nije dovoljno ozbiljno shvatio horde fanatičnih čudaka koji su išli uokolo sve agresivnije propagirajući inače miroljubivo učenje onog izraelskog prahipika. Svi su kao gledali svoja posla i „next thing you know“, evo ti inkvizicije, evo ti „vještice“ i heretici gore na lomačama, a Markićka, Ilčić, Kordić i Sanja Orešković marširaju ulicama i zaviruju poštenom svijetu u krevete i jajnike.

U svijetu filma, idiotskih ideja i debilnih uradaka bilo je napretek, ali ono s letećim morskim psima koje u „Sharknadu“ iz oceana usiše tornado pa oni onda padaju po New Yorku i grizu ljude, apsolutno je veličanstveno sumanuto. Nije teško zamisliti koliko su morali napušeni biti tvorci te nevjerojatne ludosti kada im je ta ideja padala na pamet.

- Vaaauuu, genijalno smo se toga sjetili, a pazi još ovo: svijet neka spasi Steve Sanders iz Beverly Hillsa 90210, - zaključili su zadovoljno, zamišljam, skriveni iza krvavih i mutnih očiju utopljeni u dimu nekog baš zajebanog skunka scenarist Thunder Levin i redatelj Anthony C. Ferrante prije nego li će krenuti po novce jednako sumanutom producentu s tom imbecilnom idejom iz koje će na kraju doista nastati bizarno zabavni film bez grama mozga.

Izazov HDZ-u i ostatku Domoljubne koalicije da nakon osvajanja vlasti naprave nešto tako sumanuto, što još nije viđeno, nešto luđe čak i od imbecilne priče „Sharknadua“ izgledao je kao teško ostvariva misija, pogotovo imajući u vidu njihov zadivljujući minuli rad i dostignuća.

Na primjer, imali su za vođu jugoslavenskog generala koji je s hordom udbaša stvarao državu i čijem se kultu i danas klanjaju istodobno mrzeći udbaše i generale JNA, skoro sve su mentalne komunjare iz SKH usisali u HDZ, a sad upozoravaju na opasnost od komunjara, sve što je vrijedilo u državi uglavnom su opljačkali i rasprodali, u vladu i u parlament su dovodili pizzaiole koji pišu po svinjama, kolodvorske gostioničare, provincijske prodavače magle i mitomane svih vrsta, dali su Hrvatskoj premijera koji je optužen za nedjela teška milijune eura i milijun godina zatvora, uhvatili su i izručili Gotovinu, a one koji to nisu htjeli učiniti zovu izdajnicima, prisluškivali su novinare, sjebali nogomet, stranku su svojevoljno i jednoglasno u ruke dali Karamarku i Vasi... Što su još mogli napraviti luđe i zasrati jače od ovoga što već imaju u kućici?

Ipak, ako nas je povijest nečemu naučila to je da nikada ne treba podcijeniti sposobnost HDZ-a da neugodno iznenadi te suicidalnu sklonost lijepog broja hrvatskih birača da im uvijek daruje novu priliku, ma koliko štete napravili.  

Ono što je fascinantno i čemu se treba duboko nakloniti jest činjenica da je HDZ zajedno s provincijalnim misticima i vjerskim fanaticima iz Mosta, onom šačicom fašistoidnih klaunova i raznih ilčića iz prirepačkih strančica koalicije te radikalnim krilom crkve koja ih sve kontrolira i drži pod skutima, uspio s najgorom vladom u povijesti u samo pola godine nadmašiti sve ludosti, promašaje i sramote koje su njihovi vrijedni prethodnici stvarali godinama također prilično uspješno blamirajući voljenu im Hrvatsku. Ukratko, stvorili su stvarnost koja je, ustanimo i zaplješćimo, bitno luđa i teže ostvariva čak i od filmske trash priče o letećim morskim psima koje po New Yorku lovi olinjali Steve iz Beverly Hillsa.

Premda su tiskovne konferencije uoči saborskog opoziva Oreškovića, na jednoj od kojih je Karamarko napokon odstupio i dalje ne shvaćajući gdje je njegov problem i na kojima su se ti najbesmisleniji od svih besmislenih likova kojima se ikada igdje dogodila vlast, mucavo i nemušto obraćali javnosti i bijedno pokušavali na bilo koji način održati iznad površine, bile tobože najvažniji trenutak posljednjeg dana ove Vlade kakvu smo znali i poznavali, prava slika i primjer zastrašujuće kretenizacije Hrvatske odigrala se u srijedu navečer u trećem Dnevniku HTV-a.

Petar Vlahov jedan od najbizarnijih likova koji su strelovito napredovali dolaskom Domoljubne koalicije i kojega su nakon osvajanja HRT-a mega domoljubni vjerski fanatici i ini kovačići promovirali pa mu na opće čuđenje i zgražanje prepustili vođenje i uređivanje trećeg Dnevnika, pozvao je astrologinju Anđelku Subašić da baci oko na konstelaciju zvijezda i predvidi hoće li „sutra, kada je kako smo primijetili 16. 06. 2016. godine“ pasti Vlada. Klaun na mjestu voditelja Dnevnika pokušao je izvući i nešto o tri šestice i đavoljim poslima, ali to je čak i za astrologinju bilo preglupo pa ga je pozvala da se sabere i upozorila da se ona bavi „ozbiljnim“ predviđanjem, a ne praznovjerjem.

Siroti je Vlahov dan poslije dobio po lampi i smijenjen je s uredničkog i voditeljskog mjesta s opomenom pred otkaz kao bonusom, a tužno je koliko i smiješno da nije kažnjen zbog stravičnog profesionalnog odsklizavanja u kretenizam, nego zato jer, jebiga, kad ti je Bozanić nadurednik nema mjesta đavolskoj astrologiji i nikakvim šesticama. Sad stanite i razmislite. To se dogodilo u Dnevniku javne televizije. U Europi. U 21. stoljeću. Definitivno dno dna, složit ćemo se.

A opet, priča o tom nesretnom Vlahovu koji se mimo svake logike i zdravog razuma našao tamo gdje mu po sposobnosti i kapacitetima nikako nije mjesto, pa se nakon uzleta i euforije vratio u blato, jednaka je onome što se događalo s ovom sada palom vladom, njezinim premijerom i čitavom Hrvatskom. Kompletna ova, sada nasreću bivša, vlast može nositi majice na kojima piše "Svi smo mi Petar Vlahov". Jedina je razlika što nesretni Vlahov nije ni približno mogao naštetiti Hrvatskoj onako kako su to na dnevnoj bazi činili trojac Orešković, Karamarko i Petrov ili najveći kadrovski promašaj u povijesti Hrvatske, katastrofalni ministar znanosti, obrazovanja i sporta, kralj svih štetočina i lijeni štovatelj kreacionizma, Predrag Šustar ili ubojica kulture i civilnog društva, i simpatizer NDH-a Hasanbegović ili bilo tko u ostatku te tragično nesposobne i zastrašujuće štetne grupe građana na vlasti čije se bezumno glavinjanje napokon okončalo.  

Uostalom, koja je uopće razlika između Vlahova na mjestu voditelja Dnevnika i arogantnog, svadljivog i napuhanog akademika Reinera na mjestu predsjednika Sabora? Po čemu su Reinerova kompetencija i nastupi bili bolji od Vlahovljevih? Je li njegova svojedobna primitivna demonstracija sile kada je, odabravši vrijeme najveće gužve, pod policijskom pratnjom, preko reda prelazio granicu odlazeći na skijanje, znak veće političke mudrosti i socijalne inteligencije od Vlahovljevih slanja MMS-ova sa slikama sebe kako masturbira?

Po čemu je ministar vanjskih poslova Kovač, koji je blamirao sebe i Hrvatsku trabunjajući besmislice i demonstriravši nevjerojatno neznanje, kao nedavno u Izraelu, bio bolji i kompetentniji od Vlahova i njegove gošće, „ozbiljne“ proročice? Po čemu je Bernardica Juretić, posrnula časna sestra poganog rječnika na mjestu ministrice socijalne politike i mladih, bila razumniji izbor od Vlahova u Dnevniku? Ili Ante Šprlje, ministar kronično katastrofalnog hrvatskog pravosuđa sa svojih pet minuta iskustva? Ili onaj nesretnik Nakić kojega je dopalo činiti štetu i divljati po zdravstvu? Na koncu, je li predsjednica koja se naslikava s Bujancem, ima selektivni sluh na ustaške povike, a rođendanske tulume joj organizira prijatelj Zdravko Mamić, pa zbog toga padne čelnik tajne službe i dođe do krize u čitavoj državi, razumniji izbor od Vlahova u Dnevniku?

Sve što je ova tragično nesposobna i nekompetentna kombinacija egotripova sklonih sukobu interesa, opsjednutih progonom neistomišljenika, čistkama i kontrolom tajnih službi i represivnog aparata uspjela napraviti, a da nije kontroverzno, jako štetno ili barem potencijalno štetno, jest ukidanje jebenog pečata. Točno toliko su radili i napravili, točno toliko su bili korisni i točno toliko vrijede. Za ukinuti pečat.

Treba li žaliti Oreškovića čiju su smjenu pokrenuli i u Saboru s njime pod obrisali isti oni koji su ga prije pola godine izvukli iz potpune anonimnosti i radili budale od građana prodajući priče o njegovoj tobožnjoj genijalnosti i stručnosti? Isti ti beskičmenjaci i prodavači magle za pola godine su ne trepnuvši promijenili mišljenje i pokopali vlastitog premijera, a ista će ta ekipa jednako kanibalski, koliko odmah odraditi i političkog mrtvaca Karamarka.

Ne, ne postoji doista ni jedan razlog zbog kojega bi trebalo žaliti za odbačenim kanadskim biznismenom. Rezultati su mu katastrofalni, a u sretna vremena kada nije ni slutio koliko je istinito Kerumovo proročanstvo i poruka da se „uvalio u kašetu brokava“, Orešković je premijerno nastupio u Saboru s nekoliko općenitih i šupljih rečenica na katastrofalnom hrvatskom jeziku bahato odbivši odgovarati na pitanja, impresioniravši samo najslabije komentatore ulizivačkih medija. Na čelu mu je pisalo da ništa o Hrvatskoj ne zna, ništa ne razumije i nema šanse uspjeti.

Praktički ništa što su on njegova vlada napravili nije bilo „good, good, good“, a rijedak javni nastup njegove supruge, kada je u društvu zatucanih mračnjaka i osuđenog ratnog zločinca paradirala za ukidanje prava na pobačaj i nadmeno držala lekcije o tome da „svi razboriti“ podržavaju taj atak na ljudska prava, bio je baš „bad, bad, bad“. Putuj majstore od kuda si došao i nek ti žena povede sve svoje prijatelje s one parade.

Ne treba žaliti ni Most, jer koliko god se oni sada pravili moralni i principijelni, oni su glavni krivci što se Karamarko uopće dočepao vlasti i tamo instalirao Šustara i ostale crnoje, a sve samo zato jer su im biskup Košić i slični crkveni ultrasi natrljali ušesa, a vlastite babe poručile da se ne vraćaju kući ako uđu u koaliciju sa onim đavlima i bezbožnicima.

Lošije za Hrvatsku od ostanka ove katastrofalne vlade bilo bi samo HDZ-ovo preslagivanje i njihova nova vlada. Jebiga, ako je ovo bilo najbolje što su imali za ponuditi, a bilo je, teško je i zamisliti razmjere katastrofe s njihovom B postavom i šapama na policiji i tajnim službama.

Odluka, pak, da se nakon politički nepismenog i neiskusnog biznismena iza kojega ne stoji stranka i koji nema izborni legitimitet, za mandatara predloži politički nepismeni i neiskusni biznismen iza kojega ne stoji stranka i nema izborni legitimitet, ali je ispao iz džepa najmoćnijeg i najbogatijeg hrvatskog tajkuna, znak je potpunog pomračenja uma HDZ-a i propast takve sumanute ideje, odnosno potvrđeni novi izbori najbolja su vijest za Hrvatsku.  

Nisam nikada imao prilike biti pozvan na godišnje postrojavanje glavnih urednika i vodećih ljudi medija u Agrokorovu neboderu, ali dobro znam koliko je to bilo ponižavajuće za one koji su nekad morali tamo odlaziti da bi čuli „par mudrih savjeta“. Znam i da današnji društveno politički radnici koji su na čelu mainstream medija to više ne gledaju na taj način i da im nije neugodno.

Kada delegacije Agrokora dolaze u posjet redakcijama prestravljeni glavni urednici zabranjuju zaposlenima da jedu i tjeraju ih da pospreme stolove. Tako to otprilike funkcionira. Kada bi Todorićev čovjek postao premijer, garantiram da nitko od mainstream medija ne bi napisao kritičko slovo protiv njega i te vlade, taman da svaki dan Zdravko Marić i ministri pijani gađaju bocama turiste na Markovu trgu i povraćaju preko prozora.

Da sve bude ljepše, nitko glavne urednike ne bi morao ni nazvati da dobije tu uslugu i klanjanje. Uostalom, oni što uvijek neumorno trče u susret pobjednicima i vladajućima, istog su trena kada se pojavila vijest o Mariću kao kandidatu objavili dirljivi ep o potencijalnom novom premijeru.

Ako je ovo do sada bilo strašno, budućnost s novim pokušajem HDZ-a i prirepaka bila bi čisti horor i zato su novi izbori jedini način da se izbjegne potpuna propast Hrvatske i daljnji procvat prijevozničkih tvrtki koje voze prema zapadnoj Europi.

Istina je da će tupaviji dio glasača nakon loše epizode s Mostom, ponovno počiniti glupost i bezumno kao guske u maglu utrčati u mrežu Živog zida tražeći taj Sveti gral zvani treći put, a oni doista vrijedni prezira, koji su tobože iznad situacije pa ne izlaze na izbore jer im se "sve gadi i svi su isti i bla, bla", ponovno će ostati kod kuće činiti štetu. Vrlo je vjerojatno da će se, izgube li vlast HDZ i prirepci, ulicama ponovno zakotrljati ustašoidna gomila i sav taj talog. Nema veze, sve je bolje od ovoga sada, pa nek i morski psi padaju s neba.