Autora one legendarne kineske kletve koja otprilike glasi „dao ti Bog da živiš u zanimljiva vremena“ trebalo bi nekako uskrsnuti pa mu dati da proživi ovaj sumrak pameti kakav je obilježio prvih 100 i kusur dana ove nekompetentne, posvađane i sada već izvjesno raspadajuće hrvatske vlade pa da se od očaja odmah ubije, iskopa si oko ili se da lobotomizirati kada shvati koliko su u njegovo vrijeme uzroci i uzročnici problema bili normalniji nego danas u Hrvatskoj.

Sve boleštine, ratovi i prirodne katastrofe toga doba, naime, izgledaju smislenije i za zdravi razum manje pogubno od jednog dana s Ilčićem, Markićkom, Batarelom, Hasanbegovićem, Karamarkom, Reinerom, Petrovom, Oreškovićem, Tepešom, Čorićem, Šustarom pa onim Zdravkom Mamićem katoličke crkve, vječno našušurenim biskupom Košićem ili nekontroliranim fra Prcelom. Niz može ići unedogled, a ovakvu reprezentaciju odnosno nightmare team teško danas može sastaviti itko u svijetu.

Istina je da dolaskom na vlast te ekipe fanatičnih opsjenara, prodavača magle i nekompetentnih anonimaca umočenih u kojekakve moralno i zakonski suspektne akrobacije koje samo čudo može spasiti od raspada nitko nije mogao očekivati ništa dobro, ali ovakav devastirajući cunami neznanja, primitivizma, zatucanog vjerskog fanatizma i pokušaj genocida zdravog razuma i dobrog ukusa ipak se nije mogao predvidjeti. Barem ne u 21. stoljeću, odnosno u bilo koje doba nakon što su renesansa i humanizam dokinuli praksu spaljivanja vještica, ubijanja neistomišljenika i slične popularne crkvene običaje.

Miniranjem reforme školstva odnosno ostavkom ekspertne skupine za kurikularnu reformu na čelu s Borisom Jokićem, koja je uslijedila samo nekoliko dana nakon šarenog katoličkog pridea, ili preciznije parade pobornika zabrane prava na pobačaj i vječnih viritelja u tuđe postelje, organiziranih od crkve i potpomognutih Bandićevim igranjem novcem poreznih obveznika, festival sumraka pameti kojeg kao u nekoj bizarnoj utrci tko će biti luđi i ekstremniji priređuju vlast i Crkva sa svojim udrugama fanatika, dosegao je brutalno gadljivu razinu i granicu kada je suicidalno tek pasivno gledati sa strane i ne pružiti nekakav otpor.

Činjenica da čak i HTV-ov Dnevnik, dakle informativna emisija javne televizije koja je pretvorena u agitpropovsko ruglo nakon čistki nepoćudnih kadrova te instaliranja podobnih i fanatičnih aktivista i simpatizera ove vlasti i crkve, što kolegije odrađuju s kardinalom Bozanićem, a u goste svakodnevno pozivaju dirljivu lepezu lunatika, ne smije početi prije nego li završi misa u ljutoj provinciji, govori da je sve otišlo k vragu i da HRT kao uostalom i dobar dio Hrvatske u ovom trenutku tek geografski pripadaju Europi dok su svjetonazorno negdje između talibanskog Afganistana i inkvizicijske Španjolske.

Negdje gdje ih otprilike u svojim mokrim snovima vidi najzajebaniji crkveni ustašoidni ultras i nepopravljivi verbalni huligan fra Luka Prcela kojemu je Kovačićev i Barišićev HTV dao priliku da u direktnom prijenosu najbolje što zna, a on zna kao malo tko, truje i zagađuje eter, dok je hladno ignorirao predstavljanje hrvatske kandidatkinje Vesne Pusić za mjesto Glavne tajnice UN-a.

Što je izazvalo te dramatične metastaze zatucanog vjerskog fanatizma i općeg primitivizma? Iz kojeg su laboratorija pobjegli ti zastrašujući likovi opsjednuti nebeskim bićima i silama, tuđim seksom i tuđim privatnim životima, uvjereni da svi, uključujući školsku djecu, moraju živjeti prema pričama, zapisima i običajima bliskoistočnih prapovijesnih pastira i da je znanost neprijatelj i vražji izum, opasna baš kao i masturbacija?

Kako se zaboga može dogoditi da na mjesto ministra znanosti obrazovanja i sporta u europskoj državi u 21. stoljeću dođe čovjek koji sumnja u teoriju evolucije i simpatizira kreacionizam, kojemu zbog nesposobnosti i nerada iscuri i propadne silan novac iz fondova EU, lunatici mu sruše najvažniju reformu u povijesti resora, a pomoćnica mu postane osoba koja, doduše, zna skijati, ali nema završenu čak ni srednju školu?

Gluplje od Janičina imenovanja bilo je samo Šustarovo objašnjenje da ne treba gledati na njezino obrazovanje nego na imidž. Janica Kostelić je najveća hrvatska sportašica svih vremena, svaka joj čast i duboki naklon, ali imidž joj nije pomogao ni da od propasti spasi vlastiti kozmetički salon, dok su joj verbalne vještine na razini djeteta. Ili Tomislava Karamarka, da bude jasno i onim izdajnicima koji nemaju djecu i ljute Željku Markić. Da imidž, da znanost, da obrazovanje... Već je samo imenovanje takvog čovjeka na mjesto ministra bilo skandal po sebi, a preživi li Šustar i ovo, bit će to tragedija za hrvatsku znanost, obrazovanje i sport u kojega se taj katastrofalni ministar uopće ni ne razumije niti ga zanima.

U vrijeme kada broj pobačaja u Hrvatskoj konstantno pada i kada je dostigao najmanju brojku u povijesti, ničim izazvan i sasvim iznebuha dogodio se taj bizarni marš zagovornika zabrane prava na pobačaj, odnosno zatiranja ljudskih prava, predvođenih masturbacijom i tuđim seksom vječno opsjednutih Željkom Markić i Ladislavom Ilčićem, potom Darijem Kordićem, ratnim zločincem osuđenim za pokolj odraslih, ali i sasvim male djece te Sanjom Orešković, ljepšom polovicom tog toksičnog ideološkog i svjetonazorskog otpada kojega se Kanada lukavo riješila utrpavši ga nama.

Doista je gadljivo bilo slušati to zaplitanje u budalaštine i objašnjenja akcija tih zatucanih fanatika čije skupove uvijek uljepšaju ćelavi i nabildani krkani koji u izljevima vjerske ljubavi grubo fizički nasrnu na neistomišljenike pa makar bila riječ o djevojkama poput Dunje Ercegović i Dunje Janković koje su stale pred tu napaljenu katoličku falangu što želi imati pravo odlučivati o njihovim i svim drugim ženskim tijelima.

Kog se vraga uostalom i pretvaraju ti licemjerni talibani što ženu vide samo kao stroj za rađanje? Zašto baš kao ni njihovi jednako primitivni i agresivni ustašoidnih istomišljenici i saveznici nemaju muda priznati tko su, za što se zapravo zalažu i zašto vrijeđaju inteligenciju čitave Hrvatske svojim objašnjenjima i izmotavanjima? Nismo mi za zabrane nego za život, bla, bla, bla... Odlično, konzumirajte svoje pravo da nikada ne pobacite i stvar je riješena. Želite bolje uvjete i potporu za žene koje rađaju? Super, pa tko to ne želi?

Uostalom, zna li Sanja Orešković, autorica skandalozne izjave da svi "razboriti" podržavaju taj atak na ljudska prava, čime se bavi njezin suprug i koje su mu ovlasti? Zna li Ladislav Ilčić da je unatoč komično malom broju glasova koje je dobio na izborima, tužnim spletom okolnosti postao dio saborske većine, naravno kada im uspije skupiti kvorum? Mogu li, dakle, žene koje svakako treba materijalno i na svaki drugi način stimulirati da rađaju i zaštititi u trudnoći i nakon poroda od nemilosrdnih poslodavaca, (što su propustili učiniti prošla vlada i Mirando Mrsić koji se sada javlja i naknadno prosipa pamet), lakše dobiti sve što im treba nego preko premijerove supruge koja mu je to mogla na engleskom šapnuti prije spavanja, pa da on kaže good, good, good, pa da to onda Ilčić gromoglasno pohvali u Saboru, Crkva u javnosti i na misama, a saborska većina prihvati i pretvori u zakon? Gdje je problem da se to riješi u četiri zida? Koga oni zajebavaju s tim prosvjednim šetnjama „za život“?

Naravno da je to sve samo bijedna dimna zavjesa, a da iza svega stoji namjera da se zabrani pobačaj kao još jedan doprinos pretvaranju Hrvatske u zatucanu europsku vukojebinu imunu na civilizacijska dostignuća i sklonu smanjivanjima i dokidanjima ljudskih prava. Ovaj devastirajući udar tih agresivnih fanatika na školstvo jednako je strašan, a dugoročno još i opasniji.

Religioznost i vjera su duboko osobna i privatna stvar svakog pojedinca, a razmetanje vlastitom vjerom, odnosno nametanje tih stavova svima oko sebe, znak je nekulture, nedostatka kućnog odgoja i agresivnog primitivizma jednakog bahatom razmetanju osobnim materijalnim bogatstvom što istaknutim primjercima i predvodnicima te zatucane konzervativne revolucije također nije strano.

Opsjednutost tuđim seksualnim životima, pak, stvar je patologije, a vrag me odnio ako ne bi bilo jako zabavno vidjeti što se sve gleda na računalima tih heroja konzervativne kulturne revolucije te koliko se često briju dlanovi i briše povijest pretraživanja. Strašno je da se čak ni razumniji svećenici poput nadbiskupa Puljića ne mogu suzdržati od vulgarnog zadiranja u žensku seksualnost i sramotnog trabunjanja o stvarima koje ga se ne tiču i o kojima na koncu i nemaju pojma, kao što se dogodilo s pričom o predbračnom seksu i „štracama“.

Ubijanje kurikularne reforme zločin je prema djeci i njihovoj budućnosti, odnosno preciznije, zločin prema čitavoj Hrvatskoj, a Ilčićevo nadmeno iskazivanje ponosa što se uz pomoć jednako zatucanih saveznika uključujući vrh crkve i kardinala Bozanića riješio Jokića, gadljivo je koliko i njegova bijedna laž da je Jokića, koji je na čelo ekspertne skupine za provedbu kurikuluma došao kao jedini kandidat na javnom natječaju, na to mjesto postavio SDP.

Kada je u stanju lagati o nečem tako lako provjerljivom, nije teško zamisliti koliko je taj lažljivac, homofob i samozvani stručnjak za rasplod i masturbaciju u stanju lagati o manje provjerljivim stvarima. Uostalom, još su svježe njegove verbalne rasističke budalaštine i eskapade o „lijenim, ali biološki nadmoćnim izbjeglicama koje će preplaviti Hrvatsku i prijete joj svojim primitivnim običajima“. Halo, pa gdje toga još ima da lik koji se boji dlakavih dlanova straši ljude dolaskom "primitivaca"?

Miniranje reforme školstva izazvalo je u Hrvatskoj masovno nezadovoljstvo i napokon se stvorila atmosfera u kojoj su ljudi možda ipak spremni izaći na ulice i boriti se za svoja prava na normalan život, odnosno u ovom slučaju prava sve djece u Hrvatskoj na obrazovanje koje od njih neće učiniti zatucane kretene. Masovni je izlazak na ulice u Hrvatskoj iznimno rijetka pojava, a posljednjih nekoliko mjeseci dogodio se samo dva puta. Jednom kada je pet tisuća agresivnih primjeraka turbo domoljuba, uključujući potpredsjednika Sabora Tepeša, marširalo za pravo televizije Z1 da širi vjersku i nacionalnu mržnju, što je završilo gadljivim igrokazom osuđenog dilera kokaina Bujanca pred Mirjanom Rakić. Drugi puta Hrvati su masovno izašli na ulice da vide patuljasti leš sveca koji je bez odsječene ruke bio na hrvatsko – slovenskoj turneji. Ništa sindikati, ništa siromaštvo, ništa ljudska prava. Samo crkva, mržnja i šovinizam.

Nakon skandala s Jokićem na internetu je pokrenuta peticija kojom se izražava „bezrezervna podrška Cjelovitoj kurikularnoj reformi i Ekspertnoj radnoj skupini okupljenoj oko dr. sc. Borisa Jokića“ a koju je do trenutka pisanja ovoga teksta potpisalo više od 23 000 ljudi.

Udruga Roditelji u akciji (Roda) inicijator je prosvjeda podrške cjelovitoj kurikularnoj reformi koji će se održati u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića u srijedu 1. lipnja u 18 sati te istoga dana u isto vrijeme i u Rijeci ispred hotela Continental, Dubrovniku ispred crkve SV. Vlaha, Puli, na Trgu Portarata, Zadru na Narodnom trgu, Osijeku na Trgu Sv. Trojstva, Virovitici na Trgu Franje Tuđmana, Slavonskom Brodu na platou ispred Kazališno koncertne dvorane I. B. Mažuranić, Korčuli na Trgu Pomirenja, Splitu na Trgu Gaje Bulata, Poreču na Trgu slobode.

Hrvatska je endemska zemlja u kojoj čak ni studenti nemaju volje prosvjedovati, a najveće je povijesno dostignuće HDZ-a to da su većinu građana uspjeli uvjeriti u zastrašujuću budalaštinu da svakim prosvjedom u kojem traže neka svoja, čak i osnovna i najrazumljivija ljudska ili radnička prava koja se ne sviđaju megadomoljubima, postaju komunjare, Jugoslaveni i mrzitelji svega hrvatskog.

Prosvjed za kurikularnu reformu prilika je da se taj kretenizam i podvala HDZ-a i crkve napokon nadrastu te da civilizirani dio Hrvatske pokaže da još postoji i da nije tek skupina ustrašenih, bezvoljnih i malodušnih ovaca. Naravno da je teško shvatljivo da u 21. stoljeću treba izlaziti na prosvjed za zdrav razum i civilizacijska dostignuća, Zemlju koja nije ravna ploča te ljudska prava koja u civiliziranom svijetu postoje već desetljećima i koja su izgledala nedodirljivima, ali, jebiga, to je ipak jednostavnije i jeftinije nego emigrirati ili upisivati djecu u osnovne škole u inozemstvu.

Zagreb je kao ostali hrvatski gradovi dramatično poseljačen, ali taj scenarij po kojem dođu divlji i istjeraju pitome star je koliko i ljudski rod. Stvar je naprosto u tome da se ne popusti i preda bez borbe i zato je presudno izaći na prosvjed i pokazati da postoji i drugačija, normalnija Hrvatska.

Nakon svega, nitko više nema pravo ne vjerovati da je od ovakvih fanatika kakvi su danas na vlasti, a nije isključeno da će biti i ponove li se izbori, baš sve moguće ne pruži li im se otpor. Nismo vjerovali ni da u 21. stoljeću može postojati netko tko će u ime Boga rezati glave nevinima i te snimke distribuirati na internetu, pa nam je ISIL pokazao da je i takav umobolni scenarij moguć. Kod fanatika s misijom sve su opcije otvorene.

Na koncu, kao i uvijek postoje tu i kolateralne žrtve. Mi koji smo rođeni ovdje nismo imali izbora, ali meni je iskreno žao onih nesretnika iz kvote sirijskih izbjeglica koje mora primiti Hrvatska. Zamislite koliko se brutalno i okrutno ždrijeb poigrao s njima kada će, nakon što su preživjeli i Asada i ISIL, u zastrašujućem obratu, umjesto u nekoj civiliziranoj, bogatoj i prosperitetnoj zemlji skončati kod Ilčića, Markićke i Batarela. Ako to nije dovoljan dokaz da nema Boga, ne znam što je...