OK, nigdje na svijetu nije posve savršeno, ljudski je rod daleko od toga čak i u najrazvijenijim državama, ali gubitak zdravog razuma i pameti koji je posljednjih par mjeseci, a naročito nakon formiranja nove vlade poput tsunamija pomeo Hrvatsku, nezabilježen je u skorijoj povijesti.

Nikad se valjda nigdje nije dogodilo da baš svaki dan bude obilježen s toliko nepojmljivih ludosti, da je doista moguće zapitati se je li riječ o nekom eksperimentu kojim treba otkriti koliko se dugo tako velik broj ljudi može praviti budalama ili je riječ o nekoj spektakularnoj zajebanciji gdje će se na kraju svi članovi vlade gušiti od smijeha i priznati da je sve bila samo neumjesna šala, da su oni zapravo samo glumci provincijskog amaterskg kazališta, a da će sada doći pravi i ozbiljni predsjednik vlade, ministri i, naravno, predsjednica

Jebiga, ništa od toga. Ovo, nažalost, ipak nije najluđi i najveći svjetski reality show, ovo se nažalost zbilja događa i, ne, nema svjetla na kraju tunela.

Nakon prvog šoka izazvanog gadljivim i mučnim pregovorima za koje je bilo izvjesno da će završiti koalicijom opsjenara, diletanata i prodavača magle iz Mosta i HDZ-a, pa izborom nepoznatog premijera iz zemlje čudesa, pa svih tih živopisnih ministara u Vladi, uslijedila je potvrda da od legendarnih reformi na kojima su dobiveni izbori neće biti ništa, jer, eto, nije vrijeme, ne može se još, bla bla, a došli su na red i prvi potezi nove vlasti. I to kakvi. Svaki je dan do danas izgledao kao liga prvaka, srce se baš uvijek bacalo na teren, pamet i razum, međutim, nikada.

Dakle, nakon čisto zemaljskih, preciznije podzemnih stvari, sada već legendarnog slučaja barakaša Crnoje, gadljivog „osvajanja“ Ministarstva branitelja uz blagoslove biskupa Košića i neumjesna trabunjanja o časnim i nečasnim ljudima, pa promptnog pada tog istog blagoslovljenog i ipak ne u potpunosti časnog Crnoje i skandala s vladinim odugovlačenjem njegova micanja, uz smiješne dječje laži oko angažiranja odvjetnika savjetnika, pa onog degutantnog ustašoidnog marša krezubih ulicama Zagreba za obranu slobode širenja ludosti i mržnje kojega je uveličao potpredsjednik Sabora, pa obračuna ministra kulture s nepoćudnim neprofitnim medijima, većim dijelom svog resora i vlastitim pamćenjem, pa skandala s tekstovima tog istog ministra kulture u ustašoidnim tiskovinama, pa legendarnog stiropora za siromašne, pa predsjedničinog uvrijeđenog zaigravanja s micanjem šefa SOA-e, čiji je jedini krimen to što je radio svoj posao, a predsjednicu baš živcira što su joj prijatelji iz polusvijeta pod nadzorom, pa najave ukidanja brze terapije za oboljele od raka i kvalitetnog tretmana za one bez novca, pa najave čistke nepoćudnih na HRT-u, Hini i ostalih frljića, pa jebem ti sve, toga ima toliko da to više nema smisla dalje nabrajati, red je, napokon, došao i na nebeske teme.

A ima li što prirodnije i logičnije nego da čovjek koji o nebeskim stvarima i onozemaljskim čudesima kao takvim zaneseno progovara postane baš ministar znanosti i obrazovanja? Dakle, Predrag Šustar, taj HDZ-ov trojanski konj i kukavičje jaje na lokalnim izborima za gradonačelnika u Rijeci, na koje je svojedobno izašao prerušen u Laburista, da bi se nakon poraza autao i udomio u HDZ-u koji ga je na te izbore i poslao, pisao je potkraj 2012. u Riječkom teološkom časopisu da se „čini da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Što, drugim riječima, znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)".

E jebiga sad, osim što je samo po sebi iznimno glupo kada netko povezan sa znanošću uopće u 21. stoljeću trabunja takve stvari o Bogu i evoluciji, još je gluplje i smješnije kada se zna da je takva trabunjanja o evoluciji osudio i sam papa Franjo rekavši da su "teorije evolucije i Velikog praska točne, a Bog nije mađioničar s čarobnim štapićem“.

Vjerski fanatici, a sada i kreacionist na mjestu ministra znanosti i na čelu obrazovnih institucija postaju bizarni i tragikomični hrvatski trademark, jer i Vedran Mornar kojega je na to mjesto u nekom do danas neobjašnjivom pomračenju uma nakon odlaska Jovanovića izabrao SDP, najprije je nakon ustoličenja pohitao na Kaptol, tu prijestolnicu znanstvene misli i traganja za istinom, položiti račune kardinalu Bozaniću i osobno mu priopćiti i jamčiti da mu je vjeronauk bliži i draži od đavoljeg Zdravstvenog i Građanskog odgoja.

Još je bizarnije, ali i prilično komično, bilo imenovanje Damira Borasa za rektora Sveučilišta u Zagrebu.
- Želim da Sveučilište u Zagrebu postane ono čemu težimo, mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti koje se danas nažalost ne poštuju -  rekao je tada ganuti Boras, koji se od silnog uzbuđenja rasplakao i nije bio u stanju održati pripremljeni govor koji je jamačno nudio još takvih antologijskih rečenica.
Biblijske vrijednosti i ustrajna molitva nisu, međutim, pomogle da Sveučilište u Zagrebu pod mudrim vodstvom rektora Borasa ne izleti, koliko odmah, s liste 500 najkvalitetnijih na svijetu i uporno bude neusporedivo lošije od, uzmimo na primjer, beogradskog sveučilišta, da sad ne potežemo razne Harvarde i Oxforde.  

Što, međutim, očekivati od priproste i neuke većine kada su i na ovakvim mjestima ljudi koji nedokazivo pretpostavljaju dokazima?

I zašto, dovraga, ljudi ovdje baš nikako ne uspijevaju prihvatiti protok vremena, napredak, uporabu zdravog razuma i mozga kao takvog, odnosno zašto baš ovdje tako neuspješno evoluiraju?

I nije tu riječ samo o vjerskoj zatucanosti. S držanjem stada u stanju bezumne vjernosti lijep je uspjeh svojedobno postigla i suprotna opcija, ona s komunističkim tlapnjama o jednakosti i boljem životu koje su posvuda u svijetu rezultirale manje ili više brutalnim diktaturama, ne toliko proletarijata, koliko podobnih primitivaca koji su u ovim krajevima iskoristili situaciju pa prigrabili vlast i uživali konfiscirajući imovinu klasnih neprijatelja koje su  zatvarali i protjerivali, pa palili parkete kao drva za ogrjev u građanskim stanovima u koje su se po revolucionarnoj liniji uvalili iz svojih provincijskih vukojebina. Nije, stoga, neko čudo što su deseci tisuća članova Saveza komunista pretrčali baš u HDZ i dodatno ga oplemenili prihvativši novu mitomaniju. Stado je stado, u masi je toplo, nema tu neke velike razlike. Upravo su takvi "komunjarski" mentalni sklopovi danas najglasniji u širenju paranoje od komunizma kojega više nigdje nema ni u tragovima i baš ga nitko pri zdravom razumu ne zaziva.

Ipak, unatoč vječnom utegu zatucane većine, svijet je napredovao. Otkrivena je električna energija, razvila se industrija, prihvaćena su znanstvena postignuća i otkrića, Darwin je srušio imbecilnu bajku o Adamu i Evi, žene su dobile pravo glasa i mogućnost da ne budu tek rasplodni strojevi i vlasništvo kretena s takvim ambicijama, ljudi su letjeli u svemir, stigla je televizija, demokracija, civilno društvo, slobodni mediji, ljudska prava, craft pivovare, Monty Python, The Clash, Pixies i Slaves, ljudi su shvatili da vatru mogu upaliti i šibicama ili upaljačem, a ne samo Njegovom voljom kad pošalje grom i da plamen nije stvoren da bi se palile vještice i knjige.

Primijetili su i prihvatili, nadalje, i da je antibiotik dokazano efikasnije sredstvo za ozdravljenje od ustrajne molitve, a unatoč otporu sluđenih i maloumnih paranoika shvatili su da se cijepljenjem djece postiže isti učinak kao njihovim neumornim štancanjem nakon smrti od nepotrebnih boleština. Dokazano je, uostalom, čak i da postoje bolja kola od Moskvića. Svijet je, dakle, napredovao i mijenjao se nabolje, ali ovdje i u ostatku Balkana, baš kao ni u slično baždarenim fanatiziranim krajevima Sredozemlja, Bliskog i srednjeg istoka ili Sjevernoj Koreji, stado stoji čvrsto ukopano i ne mrda naprijed. Ovdje evolucija doista ima velikih problema s većinom stanovništva.

Čovjek bi rekao da će napredak u svijetu ostaviti traga i ovdje, da će neka iskra pameti prosvijetliti zatucana plemena koja naseljavaju ovo svjetsko stratište zdravog razuma, da će tu neizmjernu količinu neukih barem malo prosvijetliti pojava nečeg tako korisnog poput interneta, da će ti svjetski prvaci discipline nazvane „višak stava, manjak znanja“, kojima je tradicionalno mrsko imati posla s knjigama, barem sada kada je to lakše dostupno, nešto napokon provjeriti, naučiti i uhvatiti korak s civiliziranim svijetom. Ono, barem da dosegnu razinu znanja i informiranosti dupina ili pametnijih primata. Jebiga, ništa od toga.

Surova stvarnost kaže da je u podneblju gdje je svaka dobra ideja, izum i dostignuće pretvorena u karikaturu i svoju suprotnost, internet zatucanoj većini poslužio tek za dodatno razvijanje paranoje, metastaziranje ionako dojmljivog fanatizma te ispisivanje „svoje istine“ i divljačko vrijeđanje neistomišljenika, a mukom izborenu demokraciju i pravo glasa za sve, pa nažalost i one najbedastije i najzatucanije, iskoristili su da vrijeme vrate unatrag u nove vesele epizode s ustašama, partizanima, jugokomunjarama i četnicima uz dodatak inkvizicije i križarskih ratova kao bonusa.

Badava je sva ta sila znanstvenika eksperimentirala, pokušavala i uspijevala shvatiti i dokazati kako funkcionira priroda i svijet oko nas. Badava sav doprinos i žrtve svih tih genijalnih ljudi, badava svi genijalni dokumentarci sir Davida Attenborougha, kad smo čitavih 157 godina nakon Darwinova „Postanka vrsta“ i dvije godine nakon što je čak i Papa priznao teoriju evolucije i Veliki prasak, nekom okrutnom kozmičkom zajebancijom dovedeni do toga da moramo braniti nešto što je civilizirani svijet apsolvirao i prihvatio u 19. stoljeću. I to braniti od koga, nego od ministra znanosti i obrazovanja.

Tko je prije 50 godina kada je izgledalo da je skoro čitav svijet napokon shvatio kako točno nastaju oblaci i kiša, a kako djeca i kada se više gotovo nitko nije bojao da će pasti s ravne ploče zvane Zemlja ni da će mu od masturbiranja odlakaviti dlanovi, mogao očekivati da će u budućnosti u civiliziranoj Europi vladati svi ti silni ilčići, hasanbegovići, šustari i ine karamarkićke koji će htjeti kontrolirati što tko misli, s kim i kako spava i plodi li se optimalno, tražiti da se svako jutro izgovaraju molitve te pokušati izbrisati čitava desetljeća pa i stoljeća napretka u vječnoj paranoji i širenju straha od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja i vragova svih boja?

Jebiga, u okolnostima kada je preoptimistično i nerealno očekivati čak i to da Hrvatska u 21. stoljeću na mjestu ministra znanosti ima čovjeka koji vjeruje u znanost i moć znanstvenih dokaza, naoko imbecilno složeni slogan Hrvatske turističke zajednice o Hrvatskoj kao zemlji gdje pametni ljudi mogu samo protratiti svoje vrijeme (Croatia will waste your time) dobiva pravi smisao. Nema čekanja, spremajte djecu za emigraciju, koliko brzo ovi voze u rikverc, epidemija kuge samo što nije počela.