ČUTURINE SPLITSKE IMPRESIJE: Kako sam izborom filma rastjerao Splićane i zašto kao Purger volim taj grad

Opširnije...

Zoran Čutura posjetio je s Predinom grad u kojem je igrao košarku, birao film u programu "Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" i skupljao dojmove o Splitu

Sve je počelo prije godinu dana, možda i više, ali ne želim pretjerivati, jednim tipično splitskim telefonskim pozivom. Bez predstavljanja, odmah se kreće u glavu, a ja u takvim situacijama obično kažem 'pozdravljam sve koji nas sada slušaju', računajući na neku zajebanciju, na uključivanje u radio program, na nešto slično. Ok, čovjek se potom uredno predstavio, V. vodi program u splitskoj Kinoteci Zlatna vrata, i zove me da budem gost koji će izabrati film po svom izboru. Inače, kad sam malo razmislio, odlična ideja – zoveš neke ljude koji biraju film, a prema tome tko bira film gledatelji na neviđeno kupuju ulaznice i ne znaju što će gledati.

Prije mene su tamo filmove birale svakakve javne osobe, među inima i Đelo Hađiselimović, iako se program zove 'Odabrao umjesto Đele Hađiselimovića'. Može, zašto ne, u prvom mi je redu to kompliment, u drugom mi je redu uvijek drago otići do Splita. Pa je uslijedila razmjena mailova, moj je prvi prijedlog bio 'Blade Runner' Ridleya Scotta, koji mi je najdraži film svih vremena, a napamet znam i onaj monolog Rutgera Hauera na krovu, ali to nije moglo ići jer je taman u distribuciju trebao biti pušten 'Blade Runner 2049'. Pa sam morao malo razmisliti, i odbacio sam sve iz mojih osobnih top 10 filmova, jer su mi se nekako činili preeksploatiranima – i 'Kuma' i 'Taksista', i 'Aliena', i 'Apokalipsu sad', i malo pomalo sam dedukcijom došao do Kubrickovog filma 'Shining'. Ili 'Isijavanje', ili kako je već preveden kod nas.

Opširnije...

INTERVJU, FEDOR FISCHER, SLIKAR: Kada bi Hrvatska svoju kulturu tretirala kao sport i po njoj bi bila poznata u svijetu

Opširnije...

Od enformala i apstraktnog ekspresionizma, koji mu je prethodio, slikarsko platno postaje mapa tragova i putova umjetnikova direktnog izražavanja gestom, bojom, formom, materijalom. Slika više nije ekran za prikazivanje svijeta ili projektiranje mašte slikara nego mjesto na kojem umjetnik ostavlja trag kao posljedicu svog doživljaja svijeta. Bit umjetničkog djela nije u njegovoj bogatoj, gustoj i reljefnoj, često taktilnoj materijalnoj strukturi koju sačinjavaju debeli, pastozni nanosi boje pomiješani s raznim neslikarskim materijalima (poput gipsa, pijeska, cementa, smole, jute...), nego u tome da prenosi doživljaj stvarnosti autora i dokumentira njegovu životnu dramu. Iako nema izravne veze s enformelom kao povijesnim pravcem i stilom u europskoj umjetnosti koji se javio četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, i na njega nisu direktno utjecali klasični enformel slikari, struktura i način građenja slike Fedora Fischera su u suštini enformelistički, ili neoenformelistički.

Prije dvije godine, na 3. Bijenalu slikarstva, Fedor Fischer dobio je Posebnu pohvalu stručnog ocjenjivačkog suda, a njegova upravo održana velika izložba "Collapse" u monumentalnom prostoru galerije "Bačva" Meštrovićeva paviljona najavljuje 4. Bijenale slikarstva koji će biti otvoren 20. rujna. Ova opsežna izložba sinteza je Fischerova rada u zadnje dvije godine te brojnih samostalnih i skupnih tematskih izložbi po Hrvatskoj i Austriji.

Opširnije...

RAZGOVOR, COLLEEN SHARKEY I ANDREA PETO S CEU SVEUČILIŠTA U BUDIMPEŠTI: Dobit ćemo bitku protiv Orbana

Opširnije...

Glasnogovornica budimpeštanskog Srednjoeuropskog sveučilišta Coleen Sharkey i profesorica Andrea Peto za Trusty.hr govore o pritiscima Orbanove vlade i budućnosti sveučilišta

Prošlo je gotovo mjesec dana od masovnih prosvjeda u Budimpešti protiv kontroverznog zakona koji regulira nova pravila za strana sveučilišta i koji bi mogao dovesti do zatvaranja uglednog Srednjeruopskog sveučilišta (CEU), kojeg je 1991. u Budimpešti utemeljio američki milijarder, mađarskog podrijetla George Soros. CEU broji preko 1800 studenata iz 100 zemalja, svrstava se među 50 najboljih ustanova na svijetu za političke znanosti po poretku QS University Rankings, a promovira “dobro upravljanje, trajan razvoj i društvenu preobrazbu.”

Tog 4. travnja, u mađarskom parlamentu “Lex CEU” prihvaćen je većinom glasova, njegov tvorac je stranka Fidesz premijera Viktora Orbana, najglasnijeg kritičara i protivnika liberalnih civilnih organizacija financiranih od strane Soroša. Njegova je vlada nebrojeno puta Soroša prozvala neprijateljem Mađarske, a sam Orban optužio je CEU da “vara” mađarski zakon. Lex CEU predviđa uskraćivanje dozvole stranim obrazovnim institucijama koje osim u Mađarskoj ne posjeduju kampuse u matičnoj zemlji. CEU, smješten u samom centru Budimpešte, jedina je međunarodna obrazovna institucija koja je raspolaže kampusom i negdje drugdje.  

Opširnije...

STRAVIČNA ISTINA O GRENFELL TORNJU: London kipti od bijesa zbog žrtava požara koje je ubila štednja na sirotinji

Opširnije...

Ukoliko se zaista pokaže da su za londonski pakleni toranj krive polietilenske ploče kojima je Grenfell neboder obložen tijekom u svibnju prošle godine završene renovacije, Britanci su dobili odgovor na tisućljetno pitanje oko kojega su glavu lomili najveći svjetski mudraci: "koliko vrijedi ljudski život?". Odgovor okreće želudac: dvije funte po kvadratnom metru. Odnosno 17 kuna. Točno je toliko jeftiniji materijal kojega je tvrtka izabrana za renovaciju nebodera, a u proračunu odobrenom od lokalne općine, odlučila upotrijebiti umjesto skuplje, vatrootporne, alternative. Dobro, tome treba dodati i čitavih 5000 funti (42 tisuće kuna) koliko je ušteđeno neinstaliranjem protupožarnih špricalica za vodu unutar samog nebodera.

Opširnije...

Detaljni program 18. rođendana Močvare (3.5. - 20.5.2017.)

Opširnije...

Jedan od najboljih i najaktivnijih hrvatskih klubova postao je punoljetan. Močvara je tih osamnaest formativnih godina svog života provela dosta aktivno: koncerti, slušaone, predstave, tribine, izložbe, promocije i ostala događanja kojih je bilo nekoliko tisuća, zabavljali su, ali i odgajali generacije posjetitelja. Gradske zidove uljepšavali su njihovi plakati prepoznati i nagrađivani od struke, knjige i stripovi tiskani u njihovoj produkciji osvajali su srce i umove čitatelja, a glazbena izdanja širila su horizonte domaće diskografije.

Opširnije...

BRITANSKI IZBORI IZ PRVOG LICA: Koja je tajna Corbynova uspjeha, kako mu je pomogla moja obitelj i što će biti sada

Opširnije...

U predizborno-izborna doba u obje moje domovine - onoj rođenoj i ovoj usvojenoj - uvijek padnem u sevdah prebrojavanja uspješnosti svoje  glasačke karijere. I uvijek nanovo zaključim kako sam, eto, gotovo uvijek na luzerskoj strani. Iako, u Hrvatskoj više ne glasam - dosljedno svom stavu da dijaspora ne treba glasati. Ali to ne znači da mi rezultati nisu gorki i da ih si ne upisujem na luzersku listu.          

Spektakularne pogreške anketnih agencija u slučaju britanskih izbora 2015. (nastavit će se koalicija torijevaca i libdemovaca - krivo!), prošlogodišnjeg Brexit referenduma (Britanci će glasati za ostanak - krivo!) i američkih predsjedničkih izbora u studenom (Clinton dobiva - krivo!) - a u kombinaciji s luzerskom glasačkom reputacijom i konzervativnom revolucijom koja se proširila na obje strane Atlantika s posebnim naglaskom na kiflu na brdovitom Balkanu - pretvorile su me u nepovjerljivog političkog cinika prema bilo kojim predizbornim predviđanjima. Naročito ako najavljuju relativnu pozitivu meni bliskih političkih opcija.    

Opširnije...

MAINSTREAM MEDIJI U SLUČAJU TODORIĆ: Kako vječno klečeći položaj zamijeniti novinarskim dnom dna

Opširnije...

Da se odmah razumijemo, teško mi je i zamisliti išta tako odbojno poput obitelji Todorić i svega što se s njom povezuje. Ti isprazni i napuhani malograđanski pajaci, lišeni dobrog ukusa i cijepljeni od ikakve zanimljivosti i karizme, bili su vlasnici Hrvatske i povlašteni do mučne razine, toliko da im je cirkusant na čelu Zagreba prilagodio zakone da mogu živjeti u dvorcu, a u šestinskoj su crkvi imali rezerviran prvi red u koji obične smrtnike svećenici nisu pripuštali čak i kada se obitelj ne bi spustila na misu.

Uvijek sam prezirao tu pompu oko njih, oduvijek sam izbjegavao Konzum, i ne vidim baš niti jedan razlog zbog kojega bi imalo smisla žaliti i braniti taj ogledni primjer propasti realizacije hrvatske države i metastaze najgoreg što se iz nje izrodilo. Todorići su sve što su mogli u stvaranju poslovnog carstva činili na način vrijedan prezira, od grabeži i izrabljivanja radnika, do ucjenjivanja i reketarenja dobavljača, i zapravo, teško da postoji išta vezano uz tu obitelj što ne bi bilo vrijedno gnušanja i ništa što je usporedivo s užasom kakvog opravdano izazivaju.

Jedino što je po razini gadljivosti usporedivo s Todorićima kao takvim samim jest tretman kakav su do propasti imali u hrvatskim mainstream medijima te način na koji taj njihov sunovrat isti ti mainstream mediji prate danas. To je vjerojatno još i gadljivije.

Opširnije...

INTERVJU, ANITA KOMUVES, UREDNICA U NÉPSZABADSÁGU: Orban je medije ugušio i pretvorio u svoj propagandni stroj

Opširnije...

Odluka o gašenju utjecajnog mađarskog dnevnog lista Népszabadsága snažno je odjeknula diljem Europe. Teške optužbe na račun Orbanova Fidesza pljušte sa svih strana. Za slobodu medija u Mađarskoj zabrinuti su od Washingtona do Bruxellesa. Istovremeno, vlada i uprava tvrtke Mediaworks, u čijem je Nepszabadsag vlasništvu, za zatvaranje krive značajan pad naklade i nezavidnu financijsku situaciju u kojoj se list našao.

U Budimpešti smo se susreli s Anitom Komuves, dugogodišnjom novinarkom i urednicom Népszabadsága te suradnicom uglednih svjetskih medija poput New York Timesa, Washington Posta, Quartza i Bloomberga te razgovarali o sudbini Nepszabdsaga, slobodi medija i trenutačnoj političkoj situaciji u Mađarskoj.

Opširnije...

PORTRET UMJETNICE: Distancirana kritičnost i nostalgičnost u slikarstvu Martine Grlić

Opširnije...

Poput nekih priznatih europskih slikarskih imena današnjice, kao što su Neo Rauch, rođen u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, i Wilhelm Sasnal, rođen u Poljskoj u vrijeme komunizma, na idejno, a donekle i stilski sličan način se u svom slikarstvu oslanja i Martina Grlić, rođena u Zagrebu 1982. U svom radu se također referira na prošlost, ali i na tranziciju i utjecaj prošlosti na posttranzicijsko društvo i današnjeg čovjeka.

Dok je Wilhelm Sasnal donekle i stilski utjecao na Martinu, za Nea Raucha, predvodnika Nove lajpciške škole (New Leipzig School), to vrijedi u poprilično manjoj mjeri, prije svega zato što Martina Grlić u svom slikarskom izričaju ne koristi boje (osim u jednom ciklusu), radeći samo u sivo-crno-bijelom "spektru", s jedne strane želeći ostati vjerna crno-bijelim fotografijama po čijim motivima radi, ali i smatrajući da boja djeluje na percepciju promatrača sugerirajući mu i na određeni način donoseći emocionalnu komponentu, što Grlić želi izbjeći. Koristeći se uporabom blur-efekta, svjesnog i namjernog blagog zamućivanja motiva na slici, želi istaknuti emocionalnu i vremensku distanciranost od prikazanog, sugerirajući protok vremena, ali i postići jedan melankolični ugođaj.

Opširnije...

ČUTURA O BASEBALLU: Kako su Cubsi pobijedili prokletstvo jarca Billyja, napokon postali prvaci i raspametili Chicago

Opširnije...

Amerikanci su malo… i sad bi Obelix trebao uperiti kažiprstom desne ruke prema vlastitoj sljepoočnici i zavrtiti ga nekoliko puta. Doista, Amerikanci su čudni, imaju neki svoj vrijednosni sustav koji je uglavnom nerazumljiv ostatku svijeta, a posebno je nerazumljiv nama na zapadnom Balkanu, naviklima na relativiziranje svega, svačega i svakoga. No, to nije razlog da im se povremeno ne divim i da ne pokušam ući u taj vrijednosni sustav – uglavnom putem sporta. Jer, da se ne bismo zavaravali, drugo vrhunsko planetarno dostignuće Amerikanaca – kultura – ni njima samima kroz desetljeća ne sjeda baš najbolje na želudac. Ovom prilikom nalazim za shodno evidentirati da je proteklog tjedna MLB sezona završena, a onaj/ona koji uopće ne zna što je to MLB – neka odmah prestane čitati tekst.

Opširnije...