- Detalji
-
Kategorija: Društvo
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 12 Veljača 2018 23:06
-
Piše: Zoran Čutura
Zoran Čutura posjetio je s Predinom grad u kojem je igrao košarku, birao film u programu "Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" i skupljao dojmove o Splitu
Sve je počelo prije godinu dana, možda i više, ali ne želim pretjerivati, jednim tipično splitskim telefonskim pozivom. Bez predstavljanja, odmah se kreće u glavu, a ja u takvim situacijama obično kažem 'pozdravljam sve koji nas sada slušaju', računajući na neku zajebanciju, na uključivanje u radio program, na nešto slično. Ok, čovjek se potom uredno predstavio, V. vodi program u splitskoj Kinoteci Zlatna vrata, i zove me da budem gost koji će izabrati film po svom izboru. Inače, kad sam malo razmislio, odlična ideja – zoveš neke ljude koji biraju film, a prema tome tko bira film gledatelji na neviđeno kupuju ulaznice i ne znaju što će gledati.
Prije mene su tamo filmove birale svakakve javne osobe, među inima i Đelo Hađiselimović, iako se program zove 'Odabrao umjesto Đele Hađiselimovića'. Može, zašto ne, u prvom mi je redu to kompliment, u drugom mi je redu uvijek drago otići do Splita. Pa je uslijedila razmjena mailova, moj je prvi prijedlog bio 'Blade Runner' Ridleya Scotta, koji mi je najdraži film svih vremena, a napamet znam i onaj monolog Rutgera Hauera na krovu, ali to nije moglo ići jer je taman u distribuciju trebao biti pušten 'Blade Runner 2049'. Pa sam morao malo razmisliti, i odbacio sam sve iz mojih osobnih top 10 filmova, jer su mi se nekako činili preeksploatiranima – i 'Kuma' i 'Taksista', i 'Aliena', i 'Apokalipsu sad', i malo pomalo sam dedukcijom došao do Kubrickovog filma 'Shining'. Ili 'Isijavanje', ili kako je već preveden kod nas.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Ljudi
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Svibanj 2017 18:23
-
Piše: Dražen Družijanić
Poput nekih priznatih europskih slikarskih imena današnjice, kao što su Neo Rauch, rođen u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, i Wilhelm Sasnal, rođen u Poljskoj u vrijeme komunizma, na idejno, a donekle i stilski sličan način se u svom slikarstvu oslanja i Martina Grlić, rođena u Zagrebu 1982. U svom radu se također referira na prošlost, ali i na tranziciju i utjecaj prošlosti na posttranzicijsko društvo i današnjeg čovjeka.
Dok je Wilhelm Sasnal donekle i stilski utjecao na Martinu, za Nea Raucha, predvodnika Nove lajpciške škole (New Leipzig School), to vrijedi u poprilično manjoj mjeri, prije svega zato što Martina Grlić u svom slikarskom izričaju ne koristi boje (osim u jednom ciklusu), radeći samo u sivo-crno-bijelom "spektru", s jedne strane želeći ostati vjerna crno-bijelim fotografijama po čijim motivima radi, ali i smatrajući da boja djeluje na percepciju promatrača sugerirajući mu i na određeni način donoseći emocionalnu komponentu, što Grlić želi izbjeći. Koristeći se uporabom blur-efekta, svjesnog i namjernog blagog zamućivanja motiva na slici, želi istaknuti emocionalnu i vremensku distanciranost od prikazanog, sugerirajući protok vremena, ali i postići jedan melankolični ugođaj.
Opširnije...