MAINSTREAM MEDIJI U SLUČAJU TODORIĆ: Kako vječno klečeći položaj zamijeniti novinarskim dnom dna

Opširnije...

Da se odmah razumijemo, teško mi je i zamisliti išta tako odbojno poput obitelji Todorić i svega što se s njom povezuje. Ti isprazni i napuhani malograđanski pajaci, lišeni dobrog ukusa i cijepljeni od ikakve zanimljivosti i karizme, bili su vlasnici Hrvatske i povlašteni do mučne razine, toliko da im je cirkusant na čelu Zagreba prilagodio zakone da mogu živjeti u dvorcu, a u šestinskoj su crkvi imali rezerviran prvi red u koji obične smrtnike svećenici nisu pripuštali čak i kada se obitelj ne bi spustila na misu.

Uvijek sam prezirao tu pompu oko njih, oduvijek sam izbjegavao Konzum, i ne vidim baš niti jedan razlog zbog kojega bi imalo smisla žaliti i braniti taj ogledni primjer propasti realizacije hrvatske države i metastaze najgoreg što se iz nje izrodilo. Todorići su sve što su mogli u stvaranju poslovnog carstva činili na način vrijedan prezira, od grabeži i izrabljivanja radnika, do ucjenjivanja i reketarenja dobavljača, i zapravo, teško da postoji išta vezano uz tu obitelj što ne bi bilo vrijedno gnušanja i ništa što je usporedivo s užasom kakvog opravdano izazivaju.

Jedino što je po razini gadljivosti usporedivo s Todorićima kao takvim samim jest tretman kakav su do propasti imali u hrvatskim mainstream medijima te način na koji taj njihov sunovrat isti ti mainstream mediji prate danas. To je vjerojatno još i gadljivije.

Opširnije...

PORTRET UMJETNICE: Distancirana kritičnost i nostalgičnost u slikarstvu Martine Grlić

Opširnije...

Poput nekih priznatih europskih slikarskih imena današnjice, kao što su Neo Rauch, rođen u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, i Wilhelm Sasnal, rođen u Poljskoj u vrijeme komunizma, na idejno, a donekle i stilski sličan način se u svom slikarstvu oslanja i Martina Grlić, rođena u Zagrebu 1982. U svom radu se također referira na prošlost, ali i na tranziciju i utjecaj prošlosti na posttranzicijsko društvo i današnjeg čovjeka.

Dok je Wilhelm Sasnal donekle i stilski utjecao na Martinu, za Nea Raucha, predvodnika Nove lajpciške škole (New Leipzig School), to vrijedi u poprilično manjoj mjeri, prije svega zato što Martina Grlić u svom slikarskom izričaju ne koristi boje (osim u jednom ciklusu), radeći samo u sivo-crno-bijelom "spektru", s jedne strane želeći ostati vjerna crno-bijelim fotografijama po čijim motivima radi, ali i smatrajući da boja djeluje na percepciju promatrača sugerirajući mu i na određeni način donoseći emocionalnu komponentu, što Grlić želi izbjeći. Koristeći se uporabom blur-efekta, svjesnog i namjernog blagog zamućivanja motiva na slici, želi istaknuti emocionalnu i vremensku distanciranost od prikazanog, sugerirajući protok vremena, ali i postići jedan melankolični ugođaj.

Opširnije...

ČUTURA O BASEBALLU: Kako su Cubsi pobijedili prokletstvo jarca Billyja, napokon postali prvaci i raspametili Chicago

Opširnije...

Amerikanci su malo… i sad bi Obelix trebao uperiti kažiprstom desne ruke prema vlastitoj sljepoočnici i zavrtiti ga nekoliko puta. Doista, Amerikanci su čudni, imaju neki svoj vrijednosni sustav koji je uglavnom nerazumljiv ostatku svijeta, a posebno je nerazumljiv nama na zapadnom Balkanu, naviklima na relativiziranje svega, svačega i svakoga. No, to nije razlog da im se povremeno ne divim i da ne pokušam ući u taj vrijednosni sustav – uglavnom putem sporta. Jer, da se ne bismo zavaravali, drugo vrhunsko planetarno dostignuće Amerikanaca – kultura – ni njima samima kroz desetljeća ne sjeda baš najbolje na želudac. Ovom prilikom nalazim za shodno evidentirati da je proteklog tjedna MLB sezona završena, a onaj/ona koji uopće ne zna što je to MLB – neka odmah prestane čitati tekst.

Opširnije...

RAZGOVOR, COLLEEN SHARKEY I ANDREA PETO S CEU SVEUČILIŠTA U BUDIMPEŠTI: Dobit ćemo bitku protiv Orbana

Opširnije...

Glasnogovornica budimpeštanskog Srednjoeuropskog sveučilišta Coleen Sharkey i profesorica Andrea Peto za Trusty.hr govore o pritiscima Orbanove vlade i budućnosti sveučilišta

Prošlo je gotovo mjesec dana od masovnih prosvjeda u Budimpešti protiv kontroverznog zakona koji regulira nova pravila za strana sveučilišta i koji bi mogao dovesti do zatvaranja uglednog Srednjeruopskog sveučilišta (CEU), kojeg je 1991. u Budimpešti utemeljio američki milijarder, mađarskog podrijetla George Soros. CEU broji preko 1800 studenata iz 100 zemalja, svrstava se među 50 najboljih ustanova na svijetu za političke znanosti po poretku QS University Rankings, a promovira “dobro upravljanje, trajan razvoj i društvenu preobrazbu.”

Tog 4. travnja, u mađarskom parlamentu “Lex CEU” prihvaćen je većinom glasova, njegov tvorac je stranka Fidesz premijera Viktora Orbana, najglasnijeg kritičara i protivnika liberalnih civilnih organizacija financiranih od strane Soroša. Njegova je vlada nebrojeno puta Soroša prozvala neprijateljem Mađarske, a sam Orban optužio je CEU da “vara” mađarski zakon. Lex CEU predviđa uskraćivanje dozvole stranim obrazovnim institucijama koje osim u Mađarskoj ne posjeduju kampuse u matičnoj zemlji. CEU, smješten u samom centru Budimpešte, jedina je međunarodna obrazovna institucija koja je raspolaže kampusom i negdje drugdje.  

Opširnije...

NAPOKON JE GOTOVO: EP u Francuskoj bilo je najdosadnije i najnegledljivije natjecanje u povijesti vrhunskoga sporta

Opširnije...

Ništa na EP-u, osim možda škarica Shaqirija, nije bilo vrijedno pamćenja i niti jedan igrač zapravo ne zaslužuje ponijeti titulu najboljeg. I da, Hrvatska je doživjela debakl

Najezda noćnih leptira koji su kao u nekoj od onih smiješnih i nevjerojatnih biblijskih bajki uveličali finale u Parizu poručivši da je i njima mučno od mjesec dana katastrofalnog nogometa, bila je praktički jedina zanimljiva i pamćenja vrijedna situacija u toj nezamislivo lošoj utakmici između Portugala i Francuske kojom je završeno to jednako tako loše Europsko nogometno prvenstvo.  

Od kada pamtim, a sjećam se svega još od SP 1974. u Njemačkoj, nikada se nije održalo dosadnije i slabije nogometno natjecanje, a zapravo, i prije ove tragično loše i kao smrt dosadne utakmice kojom je ta muka od EP-a zasluženom pobjedom negledljivog Portugala nad lošom Francuskom napokon privedena kraju, moglo se hladno zaključiti da svijet još nikada nije vidio dosadniju i nekvalitetniju manifestaciju tako visokog ranga, ne samo u sportu nego u bilo kojem području.

Opširnije...

Detaljni program 18. rođendana Močvare (3.5. - 20.5.2017.)

Opširnije...

Jedan od najboljih i najaktivnijih hrvatskih klubova postao je punoljetan. Močvara je tih osamnaest formativnih godina svog života provela dosta aktivno: koncerti, slušaone, predstave, tribine, izložbe, promocije i ostala događanja kojih je bilo nekoliko tisuća, zabavljali su, ali i odgajali generacije posjetitelja. Gradske zidove uljepšavali su njihovi plakati prepoznati i nagrađivani od struke, knjige i stripovi tiskani u njihovoj produkciji osvajali su srce i umove čitatelja, a glazbena izdanja širila su horizonte domaće diskografije.

Opširnije...

BALI U ŠOKU: Zašto je razvod Elizabeth Gilbert toliko pogodio Ubud i bacio u očaj dokone zapadnjakinje?

Opširnije...

Razvodi se Elizabeth Gilbert. Ime vam zvuči poznato ili vam ne znači baš ništa? Hrvatsku ova vijest vjerojatno uopće ne dira, ali na Baliju, točnije u Ubudu, odjeknula je poput bombe.

Elizabeth je spisateljica koja je napisala knjigu “Eat, Pray, Love” ili “Jedi, Moli, Voli” koja je 2006. postala svjetski bestseler i ultimativni vodič za single djevojke u potrazi za samom sobom i odgovorima koji na kraju vode - do ljubavi naravno.

Elizabeth je opisala kako je nakon bolnog razvoda željela pronaći tko je zapravo ona sama. Pa je prvo je probala sva ta divna jela u Italiji, bila u ashramu u Indiji i meditirala, da bi na kraju završila na Baliju gdje je imala redovne razgovore sa ovdašnjim duhovnim terapeutom - balijanom - što je na kraju dovelo da se dobro osjeća u svojoj koži i pronađe čovjeka svog života. Brazilca od kojeg se sad - rastaje.

Opširnije...

ČUTURINA ANALIZA NBA: Da, Durant bi morao uz Curryja uzeti naslov, ali zdrav razum i logika ne stanuju u NBA

Opširnije...

Kad netko do 28. godine života zaradi stotinu i pet milijuna dolara, kao što ih je zaradio Kevin Durant u Oklahoma Cityju, pa onda promijeni organizaciju i priključi se najboljoj momčadi NBA u protekle dvije sezone – Golden State Warriorsima – za taj potez postoji samo jedan jedini razlog: želja da se osvoji prsten pobjednika. Uzalud je tu tražiti zdrav razum i logiku, američki sport je jednostavno takav – svatko želi biti pobjednik i kao pobjednik otići u povijest. Bez obzira na količinu zarađenog novca.

Jednog dana, kad se Durant oprosti od aktivnog igranja, imat će taj prsten – mislim, najvjerojatnije će ga imati, bilo bi suludo da ga ne osvoji već iduće sezone – u džepu. Imat će ga sigurno, sto posto, ako se pravila igre promijene, pa se uvede košarka s dvije lopte, specijalno zbog Warriorsa… Mnogi veličanstveni igrači prsten nisu uspjeli osvojiti, recimo Charles Barkley, recimo Karl Malone, recimo Pat Ewing, recimo Allen Iverson

Da, neobično je kad igrač oko kojeg se slaže momčad, igrač s najvećim ugovorom, najveća zvijezda, ona tip kojeg Amerikanci zovu 'franchize player', mijenja sredinu; Magica će uvijek identificirati s Lakersima, Birda s Celticsima, Jordana s Bullsima (iako je u pozne dane igrao i za Washington), pa Kobea s Lakersima, ali nije Durant jedini slučaj 'izdaje' matične sredine.

Opširnije...

INTERVJU, ANITA KOMUVES, UREDNICA U NÉPSZABADSÁGU: Orban je medije ugušio i pretvorio u svoj propagandni stroj

Opširnije...

Odluka o gašenju utjecajnog mađarskog dnevnog lista Népszabadsága snažno je odjeknula diljem Europe. Teške optužbe na račun Orbanova Fidesza pljušte sa svih strana. Za slobodu medija u Mađarskoj zabrinuti su od Washingtona do Bruxellesa. Istovremeno, vlada i uprava tvrtke Mediaworks, u čijem je Nepszabadsag vlasništvu, za zatvaranje krive značajan pad naklade i nezavidnu financijsku situaciju u kojoj se list našao.

U Budimpešti smo se susreli s Anitom Komuves, dugogodišnjom novinarkom i urednicom Népszabadsága te suradnicom uglednih svjetskih medija poput New York Timesa, Washington Posta, Quartza i Bloomberga te razgovarali o sudbini Nepszabdsaga, slobodi medija i trenutačnoj političkoj situaciji u Mađarskoj.

Opširnije...

BREXIT OČIMA IMIGRANTICE: Život između masovnih izljeva mržnje i isprika depresivnih engleskih prijatelja

Opširnije...

Naravno da stvari nisu tako jednostavne, ali u najdubljoj srži britanski "We want our country back" i strah od imigranata doveli su nas do današnjeg dana. Bilo je dovoljno depresivno raditi u redakciji te noći i gledati kako je svaka pobjeda Remain tabora zamućena premalom premoći i kako središnja i sjeverna Engleska srčano i nadmoćno glasaju za izlazak. Ali, dolazak kući mi je slomio srce. Moj 17-godišnjak, rođen i odrastao u Londonu, u prolazu mi je samo tmurno dobacio "Nismo dobrodošli ovdje".

Popodne je postalo jasno da je njegov osjećaj sigurnosti i pripadnosti nepovratno potresen. Broj tweetova koji prepričavaju glasno izgovoreni rasizam i izljeve mržnje i agresije, s kojim se od objave rezultata suočavaju imigranti svih boja i nacija, oslikava jednu novu britansku stvarnost - stvarnost u kojoj je, tako slično hrvatskoj desničarskoj kulturnoj revoluciji, duh pušten iz boce i veliko je pitanje tko će ga i kako vratiti nazad, i tko će sve u tom divljanju niskih strasti nastradati.   

Opširnije...