MRAČNI TURIZAM KAO EKSTREMNA VRSTA TURIZMA (3. dio): Obilasci Auschwitza između komemoracije i zabave

Opširnije...

Diljem Europe ljudi nastoje očuvati sjećanje na Drugi svjetski rat i njegove strahote, kako se nikada više ne bi ponovile. Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, koji je s vremenom postao simbol genocida, terora i holokausta, danas je jedno od najpopularnijih mjesta mračnog turizma, ali i najveća poljska turistička destinacija koju je u predpandemijskoj 2019. godini posjetilo 2,3 milijuna ljudi. Turisti koji posjećuju ovo područje trebali bi se, kako stoji i u pravilima Memorijalnog centra, ponašati dostojanstveno i s poštovanjem te biti primjereno odjeveni, no to nije baš uvijek slučaj.

Opširnije...

MRAČNI TURIZAM KAO EKSTREMNA VRSTA TURIZMA (2. dio): Opasnost glavni mamac za dolazak u Černobil

Opširnije...

Primjeri mračnog turizma su brojni: od povijesnih lokaliteta na kojima su se vodile bitke Drugog svjetskog rata, preko bunkera i napuštenih vojnih objekata, pa sve do mjesta na kojima se dogodila neka prirodna ili ljudska katastrofa. Od konkretnih destinacija nabrojat ćemo samo neke: Ground Zero u New Yorku, šuma Aokigahara u Japanu, poznata i kao šuma samoubojica, Polja smrti u Kambodži, ture koje posjetitelje vode na mjesta zločina Charlesa Mansona... popis je dugačak. Ruševine Pompeja jedna su od najstarijih destinacija mračnog turizma, dok je jedna od najnovijih atrakcija olupina broda Costa Concordia, uništenog u najpoznatijoj pomorskoj nesreći nakon Titanika. Dobar primjer edukacijskog mračnog turizma je Muzej okupacije u Tallinnu: nije tako djelovao na prvu, ali na kraju se pokazao genijalnim interaktivnim iskustvom o razdobljima povijesti koje bi većina Estonaca najradije zaboravila. Zatim su tu i groblja, koja osim komemorativnog imaju i povijesni, kulturni i umjetnički značaj, te mjesta genocida, poput koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau, simbola holokausta iz Drugog svjetskog rata, a danas jedne od najmasovnije posjećenih mračnih destinacija na svijetu.

Opširnije...

Deseta tribina ciklusa "Zašto se mrzimo?": Obiteljsko nasljeđe mržnje i oprosta

Opširnije...

Može li se čovjek unatoč bolnom obiteljskom naslijeđu othrvati osjećaju mržnje, bila je tema desete tribine iz ciklusa Zašto se mrzimo? u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust održanoj u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Svoja svjedočanstva iznijele su javne ličnosti koji su trpjeli zbog naslijeđa svojih predaka.

Opširnije...

MRAČNI TURIZAM KAO EKSTREMNA VRSTA TURIZMA (1. dio): Kako je, zašto i gdje sve počelo

Opširnije...

Ljeto 2006. godine provela sam u Pragu na novinarskom seminaru u organizaciji neprofitne udruge Transitions Online. Vrućine su bile dotad nezapamćene, srpanj 2006. bio je najtopliji mjesec u Češkoj otkad postoje mjerenja, a toplinski val koji je trajao 33 dana bio je ujedno i najduži koji je pogodio Prag od 1775. godine. Tog proljeća u Europi su se događale i katastrofalne poplave, slične onima koje su nedavno zahvatile Njemačku i Belgiju, a tada su najgore prošli gradovi uz rijeku Labu koja se zbog topljenja snijega i dugotrajne kiše izlila iz korita, a njezin vodostaj bio je najviši još od 1940. godine. Osim u Njemačkoj, Laba i njena porječja najviše štete napravile su u području sjeverozapadno od Praga: mnoga mjesta uz rijeku bila su evakuirana, a u poplavama je smrtno stradalo nekoliko ljudi.

Opširnije...

„Treba mi Moje mjesto pod suncem“: Objavljen spot za kampanju koja se bori za djetinjstva jednakih šansi

Opširnije...

U sklopu nacionalne donatorske kampanje „Moje mjesto pod suncem“, s kojom se do kraja godine želi prikupiti 1.2 milijuna kuna za potpunu adaptaciju i opremanje solidarnog centra „Moje mjesto pod suncem“, namijenjenog za sustavni rad sa socijalno isključenom djecom i njihovim obiteljima u Rijeci, ovih dana objavljen je video spot u kojemu podršku kampanji izražavaju mnogi poznati.

Opširnije...

Deveta tribina ciklusa "Zašto se mrzimo?": Konzumiranje površnih poruka izaziva porast mržnje

Opširnije...

Emocija koja izaziva gnjev može razarati, no nalazimo li mržnju i u književnosti? Odgovori na to pitanje tražili su se na devetoj tribini "Zašto se mrzimo?" u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, koja je pod nazivom "Mržnja u književnosti" održana u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Opširnije...

ČUTURINA OBITELJSKA PRIČA: Kako sam s otkrio da mi je djed osnovao nogometni klub pa postao navijač Sloge Križ

Opširnije...

Ima tome – brat bratu – šest mjeseci, možda i više, kad me neki nepoznat glas s nepoznatog broja telefona dobio i malo me ispitivao o mom djedu Josipu, a ja mu nisam mogao dati bogznakakve informacije. Ne znam kako je to u ostalim obiteljima, ali moja je bila prilično šutljiva što se tiče povijesti, pa mi je tako otac bio dao samo neke elementarne informacije o djedu. 'Vlakom bez voznog reda' stigao iz Hercegovine u Novoselec, tamo je igrao nogomet, bio je centarhalf, oštar ko britva, svirao je bajs, i bio je barjaktar na seoskim svadbama. Uz to su išle i neke stravične odgojne priče tipa 'kad ja (tj otac…) ne bih htio jesti, dida bi me prvo pustio da odsjedim za stolom neko vrijeme, a onda bi mi izlio tanjur na glavu'. Pretpostavljam da je predamnom na stolu bio neki - po mojim dječjim kriterijima – nejestivi obrok koji sam s užasom gledao, pa je otac imao potrebu naglasiti kako ja još i dobro prolazim u tom bojkotu, ali ipak… Danas kad dijete čuje takvu priču, okrene broj socijalne službe koji mu je memoriran pod rednim brojem tri na mobitelu kojeg je dobilo sa šest godina, a onda državne institucije odrade svoje…

Opširnije...

BRITANSKO SUTRA INSAJDERSKIM OČIMA: Kako je engleska provincija pomela gradove, a UK odvela put mržnje i raspada

Opširnije...

Prošlo je par dana. Ispuhala sam se. Neupitno zaključujem da se ne slažem s većinom komentara ni analiza mainstream britanskih medija. Niti hrvatskih. A bogami niti Facebook komentara mojih prijatelja i znanaca. Na BBC-jevog komentatora koji je izvještavao iz izborne jedinice laburističkog vođe ne želim trošiti više niti ljutnju, a kamoli riječi. Ni HRT u najgore doba obožavanja Tuđmana ne bi se posramio takve neskrivene, nazovimo to…. nesimpatije prema Jeremy Corbynu. Ja sam iz cijelog debakla izvukla druge zaključke od većine. I znam da sam - objektivno govoreći – subjektivna kad se priča o budućnosti države u kojoj živim. Jer, da, moja se kćer profesionalno bavi stvarima koje torijevska vlada nema nikakvu namjeru financirati iz proračuna – unatoč očiglednoj društvenoj potrebi. I vec sada moj lokalni dom zdravlja nema dovoljno medicinskih sestara i tri puta su mi u zadnja dva tjedna otkazali naručeno vađenje krvi. I moj sin, rođen u Britaniji, nakon Brexita i napada koje je doživio i promjena koje je proživio – s ovom zemljom više ne želi imati posla. I zato u njoj više ne živi. I sa svakom godinom torijevske vladavine Britanijom spotičem se o sve više beskućnika. I, da, ne podnosim – dapače, najviše me straše političari koji nemaju uvjerenje nego grleno, glasno i strasno zastupaju onu politiku koja ih najkraćim putem vodi do vlasti. A Boris Johnson je taj. Laže, manipulira, gladan je vlasti i apsolutno je uvjeren da mu ista pripada. Razmažen, privilegiran, arogantan, prevrtljiv i samouvjeren. Zastrašujuća kombinacija.

Opširnije...

IZLOŽBA U SKLOPU FESTIVALA TOLERANCIJE: Lica izbjeglica postavljena na zagrebačkim trgovima

Opširnije...

U sklopu izložbe Oni / They (7. - 15. travnja) na četiri zagrebačka trga postavljeni su portreti četvero izbjeglica s potpisima poznatih hrvatskih fotografa

Sirijcu Toniju upravo je 1. travnja treća godišnjica dolaska u Hrvatsku. Ovdje je sad sretan, nastoji se iz svoje struke agronoma prekvalificirati za kuhara i već radi kao prevoditelj u Isusovačkoj službi za izbjeglice. Do Europe je stigao vrlo rizičnom plovidbom brodom dugim osam metara na kojem je bilo nagurano čak 40-ak ljudi, a to nikad nije detaljno ispričao svojim roditeljima koji su ostali u Siriji.

Opširnije...