ČUTURIN GLAZBENI TRIP: Kako sam napokon upoznao Borisa Belea iz legendarnih Buldožera i ostao impresioniran

Opširnije...

Zoran Čutura preuzeo je u ime Zorana Predina plaketu Croatia Recordsa Lačnom Franzu i tamo napokon uspio upoznati jednog od svojih glazbenih heroja

Nema tome dugo da sam upoznao Zorana Predina, slovenskog kantautora, rokera, pjesnika. O njemu ćemo nekom drugom prilikom – možda – a sad će nas samo odvesti do onoga o čemu želim pisati. Kategorija 'nema tome dugo' u životu koji traje 54 godine nije tjedan dana, nego nekih desetak godina. I nije to loš 'štiklec', to naše upoznavanje. Kad se u Zagrebu nije igrala dobra košarka, igrala se u Ljubljani i mi nekadašnji košarkaški novinari iz Zagreba redovito smo visili u Tivoliju (Stožica tad još nije bilo).

U tom je društvu bila i kolegica – tada iz VjesnikaIva, koja je stalno uzdisala za Predinom, a koji je pak bio inventar na svim utakmicama Olimpije, i to sjedeći u prvom redu uz parket. Dok nije pripalio suca - ali to je već druga, zapravo treća, priča – učinivši ono što smo svi mi bliski sportu željeli učiniti, ali se nismo usudili. Dakle, kad sam to uzdisanje 'baš je zgodan, a kakve samo pjesme piše…!' čuo po sedmi ili deseti put, dojadilo mi je, uzeo sam Ivu za ruku, i ravno preko terena sam je doveo do Predina, 'ispričavam se, blabla, ja sam taj-i-taj, biste li bili ljubazni upoznati se i fotografirati s mojom kolegicom koja obožava vaš lik i djelo?'

Opširnije...

INTERVJU, JELENA SOKIĆ, SLIKARICA: U Hrvatskoj na slikarstvu svi zarađuju lakše od umjetnika

Opširnije...

U „Greti“, kultnoj zagrebačkoj galeriji pored Britanskog trga, krajem prošlog mjeseca predstavila se svojom vrlo intrigantnom izložbom vizualna umjetnica i slikarica Jelena Sokić. Rođena 1980. u Splitu, seli se 1998. u Ljubljanu, gdje 2005. upisuje Likovnu akademiju. Nakon Ljubljane, godinu dana provodi u Milanu na studentskoj razmjeni Erasmus te se vraća u rodni Split na četiri godine, a od lani živi u Zagrebu. Ovo joj je prva zagrebačka izložba, a prethodne je imala, logično, u Ljubljani i u Splitu.

Sasvim zasluženo dobila je priliku izlagati u "Greti", jer dok je u ranijim fazama bila sklona uglavnom (ili ponajviše) nadrealizmu, u zadnje vrijeme kvalitativno izuzetno puno napreduje, a podosta se mijenja i stilski, tako da bismo ovo što ona danas radi, i čime se predstavlja zagrebačkoj publici, mogli okarakterizirati kao jedan vrlo originalan i osebujan magični realizam, ali s izrazito jakim autorskim pečatom.

Okosnica izložbe su četiri golema ulja na platnu koja i šarmom i kvalitetom osvajaju na prvu te istodobno uvlače u svoj svijet i djeluju očaravajuće i omamljujuće svojim bogatstvom, sugestivnošću i ljepotom.

Osim što govore bojom, Jelenina platna progovaraju i simbolikom, kao i oniričkom, iracionalnom atmosferom. Radove odlikuje izrazita figurativnost i spomenuti bogati kolorizam, uronjen u iskustva neoekspresionizma i transavangarde, s jedne, i metafizičkog slikarstva s druge strane. Istovremeno, njezini veliki formati su izuzetno komunikativni, i pored toga što su jasni i realistični motivi kod nje isprepleteni s jednom halucinogenom, mističko-metafizičkom dimenzijom.

Opširnije...

ČUTURA O TOMU BRADYJU: Zašto se divim tom genijalnom igraču američkog nogometa

Opširnije...

Dugo sam razmišljao hoću li – neću li, o tekstu čiji je glavni protagonist upravo onaj tip koji će biti glavni protagonist ovog teksta. Razlog je jednostavan – djelatnost kojem se taj tip bavi nije baš popularna u Hrvatskoj, a još je manje ovdje medijski zastupljena. Makar se ne radi ni o kakvoj bizarnoj priči tipa 'oteli ga vanzemaljci', ili 'oženio četiri žene koje žive u slozi', ili pak 'odrastao s gnuovima', radi se zapravo o čistom 'mainstreamu', kao što ćete nešto kasnije vidjeti…

O konačnoj odluci što se tiče ulaganja određenog vremena i truda pomogla mi je predstojeća dodjela Oscara, makar taj tip nikakve veze sa svijetom filma nema. Barem direktne; sigurno gleda filmove kao i ja, sigurno trenutno posebnu pozornost obraća na filmove koji su igri za Oscara. Recimo, na film 'Joy', koji je čisti očaj (na stranu zanat…), neshvatljiv i nerazumljiv za sve nas, jer se radnja filma odvija oko televizijske prodaje nečeg nepotrebnog, namijenjenoj primarno dokonim kućanicama, same esencije kapitalizma, koju smo mi stariji osjetili tek na džirlo proizvodima, danas kroz zdravu sprdnju živima samo u narodnoj predaji, i onog kućanskog pomagala koje se ovdje zove 'močo'.

Opširnije...

HRVATSKI JURIŠ UNAZAD: Čistke, klerikalizacija i višak lošeg ukusa jedini su program ove vlasti

Opširnije...

Premda od ove ekipe opsjenara, častohlepnih provincijskih amatera te vjerskih i ideoloških fanatika koji su se dočepali vlasti u Hrvatskoj nitko pametan nije ni na trenutak imao razloga očekivati puno dobrog i korisnog, njihova zastrašujuća razina nekompetencije u kombinaciji s bahatošću, primitivizmom, neutaživim osvetničkim nagonom, nedostatkom socijalne inteligencije, ali i osnovnog kućnog odgoja, koja se neumorno ponavlja i doslovno svakoga dana nadograđuje, ipak je iznad svih očekivanja.

Ta pompozno najavljena „vlada stručnjaka“ koja je, ispostavilo se, tek mukom sastavljena skupina aferama opterećenih anonimaca, što se, nastojeći zapišati što veći teritorij i zgrabiti što veće ovlasti, čak i međusobno ne podnose, nije, gle čuda, ni pipnula u reforme, a i proračun je uglavnom prepisala od prethodnika uz znakovito rezanje u obrazovanju i znanosti te socijali.

Ne čudi da je najava „reformi“ u zdravstvu, što bi je trebao provesti ministar kojeg su zbog lošeg rada smijenili s mjesta ravnatelja zadarske bolnice, zabrinula mnoge, a nije impresionirala nikoga, kao što ne čudi ni napad na znanost i obrazovanje budući da je vlada dobrim dijelom sastavljena od vjerskih fanatika kojima znanost ionako nije najvažnija stvar na svijetu. Pravo obrazovanje, zna se, megadomoljub stječe na vjeronauku, od svoje babe uz ognjište i od sebi sličnima u birtiji ili kladionici.

Opširnije...

HRVATSKI MRAK: Put do pakla popločan je lošim namjerama, primitivizmom i netolerancijom

Opširnije...

Nakon opjevane prezentacije programa u powerpointu za siromašne, usporedive sa svojedobnim nastupom Nizozemaca koji su naivne i priproste indijance zadivili šarenim kuglicama i alkoholom pa im oteli Manhattan, a u kojoj osim šupljih fraza i općih mjesta prikladnih za kakvu self help knjižicu nije rečeno ništa konkretno, potvrđena je Tim`s Team vlada i Hrvatska je krenula u avanturu koja sasvim sigurno neće donijeti blagostanje, ali garantira da, blago rečeno, ni dana neće biti dosadno. Kako sada stvari stoje, nakon što smo upoznali ministre, bit će zapravo i prilično gadljivo.

Opširnije...

KOMADINA KOD STANKOVIĆA: Preuzme li taj čovjek SDP, nitko ih neće spasiti od propasti

Opširnije...

Već uobičajeni hrvatski medijski radni dan pod egidom „pomažemo vlasti, prijateljima i neprijateljima naših neprijatelja“ kojega je u nedjelju tako lijepo i udvornički, kako to nitko od mainstream medija ne zna, započeo Jutarnji list velikodušnim ustupanjem prostora za veličanje lika i djela Vase i Hase, nastavio je Aleksandar Stanković ugostivši Zlatka Komadinu, Milanovićeva protukandidata na izborima za čelnika SDP-a, pa mu u „Nedjeljom u 2“ dao priliku da lagodno i bez neugodnih prepreka i stresa dokaže da je baš on taj koji zaslužuje preuzeti najjaču oporbenu stranku u Hrvata.

I dok je Jutarnji svoju PR zadaću u korist HDZ-a i njegovih, blago rečeno, moralno suspektnih kadrova odradio besprijekorno, Stankovićev se trud da učini uslugu protivniku svojeg najomraženijeg političara i pogura ga prema pobjedi pretvorio u potpuni debakl.

Komadinino gostovanje, naime, bilo je jedno od apsolutno najbesmislenijih, sadržajno najpraznijih i ukupno gledajući najdosadnijih sat vremena ikada na ikojoj televiziji, jer doista je teško sjetiti se kada je nekome uspjelo ne reći baš ništa konkretno u punih 60 minuta, a nije da je konkurencija slaba.

Opširnije...

INSAJDERSKI KÖLN: Kako je mučna novogodišnja noć promijenila grad, ali i čitavu Njemačku

Opširnije...

Iva je Zagrepčanka i novinarka koja godinama živi u Kölnu gdje radi kao urednica na javnom radiju WDR, a za Trusty.hr piše o posljedicama nasilja prema ženama u novogodišnjoj noći i promjeni atmosfere u inače vrlo ugodnom gradu na Rajni

Posljednjih par dana stižu mi preko facebooka i maila pitanja prijatelja i rodbine: Tko je koga i zašto napao na Staru godinu u Kölnu? Jesu li izbjeglice? Jesu li stranci? Koliko ih je bilo i što je radila ta silna policija? Što se to događa u tom inače finom i ugodnom gradu na Rajni, koji je strance uvijek prihvaćao srdačnije od bilo kojeg drugog u Njemačkoj?

Odgovor na sva ta pitanja uopće je teško dati, od Stare godine dogodilo se puno toga, informacije dolaze na kapaljku, a i kad dođu često su proturječne. Malo je čvrstih dokaza, a puno rekla-kazala, ali zato su emocije snažne. Događaji ne silaze s naslovnica ne samo njemačkog tiska, desnica demonstrira protiv prihvata izbjeglica, ljevica protiv rasizma, žene demonstriraju protiv nasilja, politika demonstrira odlučnost, policija efikasnost.

Opširnije...

BRITANSKI POGLED NA BREXIT: Konzervativci i laburisti podijeljeni, UKIP složno za izlazak iz EU

Opširnije...

Nakon uvodnih pristojnosti sjedam u taxi potpuno spremna da se nakon noćne smjene zabuljim u svijetla velegrada i uživam u rijetkoj povlastici koja mi je ostala u burnim britanskim medijskim vodama - vožnja na račun firme u nedjeljnu zoru. Ne i ovoga puta. Dan koji je minuo bio je potpuno prenapet za mog taksistu. "I onda - in or out?" I ne treba biti Sherlock... pitanje je jasno. "In", kažem ja na što vozač Keith odmah ispaljuje statistiku: 15 njegovih noćnih putnika glasalo je za ostanak, jedan hoće van, sedam ih je neodlučeno (ali četiri će vjerojatno glasati za ostanak, troje za izlazak) i jedan papak koji ne glasa.

Opširnije...

HRVATICA U KURDSKOM IRAKU: Svijet mučenih, diskriminiranih i nevjerojatno hrabrih žena

Opširnije...

Silla je Zagrepčanka koja živi u Njemačkoj. Na poziv kurdskog ženskog pokreta u sjevernom je Iraku u izbjegličkom kampu kao terapeutkinja pomagala od rata i progona traumatiziranim Jezidkinjama i njihovoj djeci. Ovo je njezina priča

Asju sam upoznala prilikom mog boravka u Iraku, Autonomoj regiji Kurdistan. Nas tri terapeutice (art i psihoterapija) ovdje smo stigle početkom kolovoza ove godine s ciljem pružanja prve psihološke pomoći traumatiziranim ženama i djeci te kao pomoć pri osnivanju  jednog traumaterapeutskog centra u Shengalu. Asja je od prvog do posljednjeg dana bila neprekidno uz nas. Vodila nas je i pratila u stopu, kao sjena. Na cesti je zaustavljala promet kako bismo sigurno prešle na drugu stranu, odlazila u nabavku svega što nam je bilo potrebno, njoj smo se obraćale kada smo imale bilo kakav problem ili želju. Čak je i noću bila uz nas.

Opširnije...

HRVATSKA U SREDNJEM VIJEKU: Hoćemo li od ministara napokon čuti i da Zemlja nije okrugla?

Opširnije...

OK, nigdje na svijetu nije posve savršeno, ljudski je rod daleko od toga čak i u najrazvijenijim državama, ali gubitak zdravog razuma i pameti koji je posljednjih par mjeseci, a naročito nakon formiranja nove vlade poput tsunamija pomeo Hrvatsku, nezabilježen je u skorijoj povijesti.

Nikad se valjda nigdje nije dogodilo da baš svaki dan bude obilježen s toliko nepojmljivih ludosti, da je doista moguće zapitati se je li riječ o nekom eksperimentu kojim treba otkriti koliko se dugo tako velik broj ljudi može praviti budalama ili je riječ o nekoj spektakularnoj zajebanciji gdje će se na kraju svi članovi vlade gušiti od smijeha i priznati da je sve bila samo neumjesna šala, da su oni zapravo samo glumci provincijskog amaterskg kazališta, a da će sada doći pravi i ozbiljni predsjednik vlade, ministri i, naravno, predsjednica

Jebiga, ništa od toga. Ovo, nažalost, ipak nije najluđi i najveći svjetski reality show, ovo se nažalost zbilja događa i, ne, nema svjetla na kraju tunela.

Opširnije...

KOLOVOZ U ZNAKU BLAGDANA: Ono kad Hrvati ignoriraju 21. stoljeće i bježe od zdravog razuma

Opširnije...

Tradicionalnim provincijskim dernekom, paradom mržnje i izložbom svega najzatucanijeg što Hrvatska može ponuditi kako je to izgledalo svakom sa strane tko nije involviran, odnosno Kninskim Thompsonovim koncertom kojemu je na malom niželigaškom stadionu nazočilo 90 000 ljudi, kako je to bez konzultacije s mozgom i zdravim razumom u svom Dnevniku objavila HTV, završio je prvi dio hrvatske trilogije bijega iz 21. stoljeća u povijest i što dalje od zdravog razuma.

Ta se bizarna pojava kada velik dio Hrvatske izgleda kao da je u poludjelom vremeplovu koji vozi samo u rikverc događa svake godine i traje čitavu prvu polovicu kolovoza. Ove se godine uz standardno zastupljene pasivne krajeve pojava proširila i na Rijeku čiji je cvijet primitivizma fino zabljesnuo i ponovno dao Oliveru Frljiću za pravo kada kaže da je to grad manjkave tolerancije kao uostalom i bilo koji drugi u bilo kojoj slično demokratski i civilizacijski zaostaloj zemlji poput Hrvatske.

Opširnije...