INTERVJU, ANITA KOMUVES, UREDNICA U NÉPSZABADSÁGU: Orban je medije ugušio i pretvorio u svoj propagandni stroj

Opširnije...

Odluka o gašenju utjecajnog mađarskog dnevnog lista Népszabadsága snažno je odjeknula diljem Europe. Teške optužbe na račun Orbanova Fidesza pljušte sa svih strana. Za slobodu medija u Mađarskoj zabrinuti su od Washingtona do Bruxellesa. Istovremeno, vlada i uprava tvrtke Mediaworks, u čijem je Nepszabadsag vlasništvu, za zatvaranje krive značajan pad naklade i nezavidnu financijsku situaciju u kojoj se list našao.

U Budimpešti smo se susreli s Anitom Komuves, dugogodišnjom novinarkom i urednicom Népszabadsága te suradnicom uglednih svjetskih medija poput New York Timesa, Washington Posta, Quartza i Bloomberga te razgovarali o sudbini Nepszabdsaga, slobodi medija i trenutačnoj političkoj situaciji u Mađarskoj.

Opširnije...

BREXIT OČIMA IMIGRANTICE: Život između masovnih izljeva mržnje i isprika depresivnih engleskih prijatelja

Opširnije...

Naravno da stvari nisu tako jednostavne, ali u najdubljoj srži britanski "We want our country back" i strah od imigranata doveli su nas do današnjeg dana. Bilo je dovoljno depresivno raditi u redakciji te noći i gledati kako je svaka pobjeda Remain tabora zamućena premalom premoći i kako središnja i sjeverna Engleska srčano i nadmoćno glasaju za izlazak. Ali, dolazak kući mi je slomio srce. Moj 17-godišnjak, rođen i odrastao u Londonu, u prolazu mi je samo tmurno dobacio "Nismo dobrodošli ovdje".

Popodne je postalo jasno da je njegov osjećaj sigurnosti i pripadnosti nepovratno potresen. Broj tweetova koji prepričavaju glasno izgovoreni rasizam i izljeve mržnje i agresije, s kojim se od objave rezultata suočavaju imigranti svih boja i nacija, oslikava jednu novu britansku stvarnost - stvarnost u kojoj je, tako slično hrvatskoj desničarskoj kulturnoj revoluciji, duh pušten iz boce i veliko je pitanje tko će ga i kako vratiti nazad, i tko će sve u tom divljanju niskih strasti nastradati.   

Opširnije...

ČUTURA O BASEBALLU: Kako su Cubsi pobijedili prokletstvo jarca Billyja, napokon postali prvaci i raspametili Chicago

Opširnije...

Amerikanci su malo… i sad bi Obelix trebao uperiti kažiprstom desne ruke prema vlastitoj sljepoočnici i zavrtiti ga nekoliko puta. Doista, Amerikanci su čudni, imaju neki svoj vrijednosni sustav koji je uglavnom nerazumljiv ostatku svijeta, a posebno je nerazumljiv nama na zapadnom Balkanu, naviklima na relativiziranje svega, svačega i svakoga. No, to nije razlog da im se povremeno ne divim i da ne pokušam ući u taj vrijednosni sustav – uglavnom putem sporta. Jer, da se ne bismo zavaravali, drugo vrhunsko planetarno dostignuće Amerikanaca – kultura – ni njima samima kroz desetljeća ne sjeda baš najbolje na želudac. Ovom prilikom nalazim za shodno evidentirati da je proteklog tjedna MLB sezona završena, a onaj/ona koji uopće ne zna što je to MLB – neka odmah prestane čitati tekst.

Opširnije...

BREXIT ILI OSTANAK INSAJDERSKIM OČIMA: Panični strah od imigranata gura Britaniju van iz Europske unije

Opširnije...

Britanci su bliži izlasku iz EU, a izađu li, možda će primijetiti da im je željeznica u francuskim i njemačkim, glavne novine u australskim, nekretnine u azijskim, a nogometni klubovi u ruskim, tajlandskim i američkim rukama

Britanski fakultet sa svjetskom reputacijom, London School of Economics, proučio je nedavno ponašanje glasača tijekom nedavnih izbora i referenduma u 25 država. U njemu ne spominju što se, dovraga, dogodilo s hrvatskim biračima prije nekoliko mjeseci, ali otkrivaju zanimljiv podatak da se glasači ponašaju znatno nepredvidljivije prilikom glasanja na referendumu nego na izborima.

Onih koji stav zauzmu u posljednji trenutak ili tek tada uopće odluče kako će glasati – više je na referendumima i stoga su njihovi rezultati znatno nesigurniji. Dodamo li tome da su referendumska glasanja manje povezana s tradicionalnom stranačkom odanošću – jasno je zašto se ovih dana vodi nemila bitka za svaki britanski glas.

Opširnije...

NAPOKON JE GOTOVO: EP u Francuskoj bilo je najdosadnije i najnegledljivije natjecanje u povijesti vrhunskoga sporta

Opširnije...

Ništa na EP-u, osim možda škarica Shaqirija, nije bilo vrijedno pamćenja i niti jedan igrač zapravo ne zaslužuje ponijeti titulu najboljeg. I da, Hrvatska je doživjela debakl

Najezda noćnih leptira koji su kao u nekoj od onih smiješnih i nevjerojatnih biblijskih bajki uveličali finale u Parizu poručivši da je i njima mučno od mjesec dana katastrofalnog nogometa, bila je praktički jedina zanimljiva i pamćenja vrijedna situacija u toj nezamislivo lošoj utakmici između Portugala i Francuske kojom je završeno to jednako tako loše Europsko nogometno prvenstvo.  

Od kada pamtim, a sjećam se svega još od SP 1974. u Njemačkoj, nikada se nije održalo dosadnije i slabije nogometno natjecanje, a zapravo, i prije ove tragično loše i kao smrt dosadne utakmice kojom je ta muka od EP-a zasluženom pobjedom negledljivog Portugala nad lošom Francuskom napokon privedena kraju, moglo se hladno zaključiti da svijet još nikada nije vidio dosadniju i nekvalitetniju manifestaciju tako visokog ranga, ne samo u sportu nego u bilo kojem području.

Opširnije...

SPAŠAVANJE HRVATSKE 2: Pad ove očajne vlade usporit će kretenizaciju, ali za spas će donijeti samo izbori

Opširnije...

Rušenjem Tihomira Oreškovića u Saboru, a samim time i njegove Vlade, te neuspjehom HDZ-a da taj svoj jad presloži i produži agoniju, napokon se nazire kraj jednoj od najstrašnijih epizoda u povijesti Hrvatske. Istina je, nepravedno bi bilo reći da je ova tuga, jad i sramota koja se naziva Domoljubna koalicija, zajedno sa svojim biračima, prva koja je došla na ideju izvoditi nevjerojatne eksperimente i ludosti koje graniče s potpunom sumrakom pameti, koje su od prve sekunde osuđene da postanu epski promašaji, opasni za sve koji imaju nesreću to proživljavati. Bilo je toga oduvijek i to u svim područjima života.

Opširnije...

BALI U ŠOKU: Zašto je razvod Elizabeth Gilbert toliko pogodio Ubud i bacio u očaj dokone zapadnjakinje?

Opširnije...

Razvodi se Elizabeth Gilbert. Ime vam zvuči poznato ili vam ne znači baš ništa? Hrvatsku ova vijest vjerojatno uopće ne dira, ali na Baliju, točnije u Ubudu, odjeknula je poput bombe.

Elizabeth je spisateljica koja je napisala knjigu “Eat, Pray, Love” ili “Jedi, Moli, Voli” koja je 2006. postala svjetski bestseler i ultimativni vodič za single djevojke u potrazi za samom sobom i odgovorima koji na kraju vode - do ljubavi naravno.

Elizabeth je opisala kako je nakon bolnog razvoda željela pronaći tko je zapravo ona sama. Pa je prvo je probala sva ta divna jela u Italiji, bila u ashramu u Indiji i meditirala, da bi na kraju završila na Baliju gdje je imala redovne razgovore sa ovdašnjim duhovnim terapeutom - balijanom - što je na kraju dovelo da se dobro osjeća u svojoj koži i pronađe čovjeka svog života. Brazilca od kojeg se sad - rastaje.

Opširnije...

REZIME DVIJE VELIKE IZLOŽBE BORISA BUĆANA: Svježina i vedra atmosfera „Mrežnice" i genijalnost kultnih plakata

Opširnije...

Boris Bućan hrvatski je slikar i grafički dizajner, rođen u Zagrebu 1947. Završio je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, a diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1972. godine. Potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih realizirao je više intervencija u gradskim prostorima (Pikturalna petlja, 1968; Akcija Total, 1971) te zapažena djela u području konceptualne i medijske umjetnosti (Bucan Art, 1973; Museum Palmolive, 1974). Od studentskih dana radi plakate, dok 1980-ih prelazi na velike dimenzije s kojima postiže europski, a nije pretjerano reći i svjetski uspjeh. Devedesetih se okreće slikarstvu.

Rijetko koji suvremeni slikar ima u svom djelu tako bogatu ikonografiju kao Boris Bućan. On slika ono što vidi u svakidašnjici: prolazeći ulicom, promatrajući ljude, izloge i predmete ili dok sjedi uz kavu u susjedstvu svog ateliera, na Britanskom trgu u Zagrebu. I tu na tržnici promatra svijet oko sebe, reći će u predgovoru knjižici posvećenoj izložbi „Kad sam se družio s golubovima“ B. Bućana, naša istaknuta povjesničarka umjetnosti Vera Horvat Pintarić.

Opširnije...

ČUTURINA ANALIZA NBA: Da, Durant bi morao uz Curryja uzeti naslov, ali zdrav razum i logika ne stanuju u NBA

Opširnije...

Kad netko do 28. godine života zaradi stotinu i pet milijuna dolara, kao što ih je zaradio Kevin Durant u Oklahoma Cityju, pa onda promijeni organizaciju i priključi se najboljoj momčadi NBA u protekle dvije sezone – Golden State Warriorsima – za taj potez postoji samo jedan jedini razlog: želja da se osvoji prsten pobjednika. Uzalud je tu tražiti zdrav razum i logiku, američki sport je jednostavno takav – svatko želi biti pobjednik i kao pobjednik otići u povijest. Bez obzira na količinu zarađenog novca.

Jednog dana, kad se Durant oprosti od aktivnog igranja, imat će taj prsten – mislim, najvjerojatnije će ga imati, bilo bi suludo da ga ne osvoji već iduće sezone – u džepu. Imat će ga sigurno, sto posto, ako se pravila igre promijene, pa se uvede košarka s dvije lopte, specijalno zbog Warriorsa… Mnogi veličanstveni igrači prsten nisu uspjeli osvojiti, recimo Charles Barkley, recimo Karl Malone, recimo Pat Ewing, recimo Allen Iverson

Da, neobično je kad igrač oko kojeg se slaže momčad, igrač s najvećim ugovorom, najveća zvijezda, ona tip kojeg Amerikanci zovu 'franchize player', mijenja sredinu; Magica će uvijek identificirati s Lakersima, Birda s Celticsima, Jordana s Bullsima (iako je u pozne dane igrao i za Washington), pa Kobea s Lakersima, ali nije Durant jedini slučaj 'izdaje' matične sredine.

Opširnije...

SPAŠAVANJE HRVATSKE: Kurikularna reforma zadnja je crta obrane od zatucanih mračnjaka i opće kretenizacije društva

Opširnije...

Autora one legendarne kineske kletve koja otprilike glasi „dao ti Bog da živiš u zanimljiva vremena“ trebalo bi nekako uskrsnuti pa mu dati da proživi ovaj sumrak pameti kakav je obilježio prvih 100 i kusur dana ove nekompetentne, posvađane i sada već izvjesno raspadajuće hrvatske vlade pa da se od očaja odmah ubije, iskopa si oko ili se da lobotomizirati kada shvati koliko su u njegovo vrijeme uzroci i uzročnici problema bili normalniji nego danas u Hrvatskoj.

Sve boleštine, ratovi i prirodne katastrofe toga doba, naime, izgledaju smislenije i za zdravi razum manje pogubno od jednog dana s Ilčićem, Markićkom, Batarelom, Hasanbegovićem, Karamarkom, Reinerom, Petrovom, Oreškovićem, Tepešom, Čorićem, Šustarom pa onim Zdravkom Mamićem katoličke crkve, vječno našušurenim biskupom Košićem ili nekontroliranim fra Prcelom. Niz može ići unedogled, a ovakvu reprezentaciju odnosno nightmare team teško danas može sastaviti itko u svijetu.

Istina je da dolaskom na vlast te ekipe fanatičnih opsjenara, prodavača magle i nekompetentnih anonimaca umočenih u kojekakve moralno i zakonski suspektne akrobacije koje samo čudo može spasiti od raspada nitko nije mogao očekivati ništa dobro, ali ovakav devastirajući cunami neznanja, primitivizma, zatucanog vjerskog fanatizma i pokušaj genocida zdravog razuma i dobrog ukusa ipak se nije mogao predvidjeti. Barem ne u 21. stoljeću, odnosno u bilo koje doba nakon što su renesansa i humanizam dokinuli praksu spaljivanja vještica, ubijanja neistomišljenika i slične popularne crkvene običaje.

Opširnije...