BREXIT OČIMA INSAJDERICE: Sve što treba znati o britanskom kompliciranju oko odlaska iz EU i šest opcija raspleta drame

Opširnije...

Onda?
Niš' ne kužim, kaj se zbiva?
Je l' će bit' tog Brexita ili ne?
Što hoće/šize ti Britanci?
Daj mi objasni...

Da sam u stanju odgovoriti na ijedno od gornjih pitanja bila bih proročica s dobro uhodanim biznisom, jedrilicom te nekoliko nekretnina po svjetskim metropolama i na najmanje dva hrvatska otoka. Ovako radim previše noćnih, nezdravo živim i napeto čekam utorak. Tog 11. prosinca bi donji dom britanskog parlamenta, House of Commons, trebao glasati o predloženom sporazumu kojega je iz Brussela donijela premijerka Theresa May, a 25. studenog potvrdila Europska unija.

Kondicional u prethodnoj rečenici sigurno ste primjetili. U situaciji smo u kojoj ako propustite početak vijesti samo jednog punog sata - više niste dovoljno informirani da imate činjenicama podebljano mišljenje. Iskreno, dok pročitate ovaj tekst on vjerojatno više neće biti niti stopostotno potpun niti sasvim točan. Zato krenimo s onim što definitivno znamo.

Opširnije...

ZORAN ČUTURA: Kako je i zašto propala hrvatska košarka i zašto sam uvjeren da se ne može oporaviti

Opširnije...
Osvajač olimpijske medalje i europski klupski prvak s Cibonom Zoran Čutura, piše o tužnoj i temeljitoj propasti sporta što je u njegovo vrijeme bio sinonim za uspjeh

Iskreno, nisam mislio da ću ikada više išta napisati o košarci, barem o hrvatskoj – domaćoj – košarci. Izgubio sam sve plaćene poslove vezane uz pisanje o košarci, prestao sam je temeljito pratiti, ušao sam u životnu fazu liječenja od košarke s naznakama brzog izlječenja.

Prepoznajući na samome sebi sindrome prisutne kod frendova – doduše, u njihovom su se slučaju ti sindromi javili davnih dana, govorim o desetljećima kad kažem 'davnih' – koji su se nekada košarkom bavili, voljeli je i pratili, pa su odustali. No, netom se vratih s placa, središta društvenog života na Jarunu, barem danju, gdje su me ljudi ponovo povlačili za rukav 'gospon Čutura, pa kaj se to s našom košarkom događa, skroz je propala…'.

Opširnije...

ČUTURINE SPLITSKE IMPRESIJE: Kako sam izborom filma rastjerao Splićane i zašto kao Purger volim taj grad

Opširnije...

Zoran Čutura posjetio je s Predinom grad u kojem je igrao košarku, birao film u programu "Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" i skupljao dojmove o Splitu

Sve je počelo prije godinu dana, možda i više, ali ne želim pretjerivati, jednim tipično splitskim telefonskim pozivom. Bez predstavljanja, odmah se kreće u glavu, a ja u takvim situacijama obično kažem 'pozdravljam sve koji nas sada slušaju', računajući na neku zajebanciju, na uključivanje u radio program, na nešto slično. Ok, čovjek se potom uredno predstavio, V. vodi program u splitskoj Kinoteci Zlatna vrata, i zove me da budem gost koji će izabrati film po svom izboru. Inače, kad sam malo razmislio, odlična ideja – zoveš neke ljude koji biraju film, a prema tome tko bira film gledatelji na neviđeno kupuju ulaznice i ne znaju što će gledati.

Prije mene su tamo filmove birale svakakve javne osobe, među inima i Đelo Hađiselimović, iako se program zove 'Odabrao umjesto Đele Hađiselimovića'. Može, zašto ne, u prvom mi je redu to kompliment, u drugom mi je redu uvijek drago otići do Splita. Pa je uslijedila razmjena mailova, moj je prvi prijedlog bio 'Blade Runner' Ridleya Scotta, koji mi je najdraži film svih vremena, a napamet znam i onaj monolog Rutgera Hauera na krovu, ali to nije moglo ići jer je taman u distribuciju trebao biti pušten 'Blade Runner 2049'. Pa sam morao malo razmisliti, i odbacio sam sve iz mojih osobnih top 10 filmova, jer su mi se nekako činili preeksploatiranima – i 'Kuma' i 'Taksista', i 'Aliena', i 'Apokalipsu sad', i malo pomalo sam dedukcijom došao do Kubrickovog filma 'Shining'. Ili 'Isijavanje', ili kako je već preveden kod nas.

Opširnije...

"DOPPELPASS MIT RUSSLAND": Njemački drugačiji vodič kroz rusku nogometnu kulturu i običaje

Opširnije...

Nekoliko dana prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva, koje se od 14. lipnja do 15. srpnja održava u Rusiji, u ruke mi je dopala knjiga "Doppelpass mit Russland", s podnaslovom "Malo drugačiji vodič kroz rusku nogometnu kulturu", koju su zajednički objavili novinarska mreža n-ost sa sjedištem u Berlinu i projekt Fankurve Ost - Fussball und Gesellschaft, a urednički je potpisuju novinari Moritz Gathmann i Ingo Petz.

U ovoj knjizi nećete naći priče o momčadima, utakmicama, preporuke za hotele i savjete o putovanju u Rusiju. No, ako umjesto toga želite saznati koga se na ruskim stadionima naziva kuzmičem, što je to korobka, zašto se u provinciji grade ogromni stadioni i koji je sport u Rusiji popularniji od nogometa, onda je ovo tekst za vas. Objašnjen je i politički kontekst uključujući i to zašto Putina, unatoč ograničavanju demokratskih i medijskih sloboda, problematičnog stanja ljudskih prava i kontrole nad dooslovno svime što postoji, podržava čak 80 posto Rusa.

Opširnije...

INTERVJU, FEDOR FISCHER, SLIKAR: Kada bi Hrvatska svoju kulturu tretirala kao sport i po njoj bi bila poznata u svijetu

Opširnije...

Od enformala i apstraktnog ekspresionizma, koji mu je prethodio, slikarsko platno postaje mapa tragova i putova umjetnikova direktnog izražavanja gestom, bojom, formom, materijalom. Slika više nije ekran za prikazivanje svijeta ili projektiranje mašte slikara nego mjesto na kojem umjetnik ostavlja trag kao posljedicu svog doživljaja svijeta. Bit umjetničkog djela nije u njegovoj bogatoj, gustoj i reljefnoj, često taktilnoj materijalnoj strukturi koju sačinjavaju debeli, pastozni nanosi boje pomiješani s raznim neslikarskim materijalima (poput gipsa, pijeska, cementa, smole, jute...), nego u tome da prenosi doživljaj stvarnosti autora i dokumentira njegovu životnu dramu. Iako nema izravne veze s enformelom kao povijesnim pravcem i stilom u europskoj umjetnosti koji se javio četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, i na njega nisu direktno utjecali klasični enformel slikari, struktura i način građenja slike Fedora Fischera su u suštini enformelistički, ili neoenformelistički.

Prije dvije godine, na 3. Bijenalu slikarstva, Fedor Fischer dobio je Posebnu pohvalu stručnog ocjenjivačkog suda, a njegova upravo održana velika izložba "Collapse" u monumentalnom prostoru galerije "Bačva" Meštrovićeva paviljona najavljuje 4. Bijenale slikarstva koji će biti otvoren 20. rujna. Ova opsežna izložba sinteza je Fischerova rada u zadnje dvije godine te brojnih samostalnih i skupnih tematskih izložbi po Hrvatskoj i Austriji.

Opširnije...

SKANDAL TRESE ORBANOVU VLADU: Jesu li članovi mađarske vlade ukrali milijarde eura iz europskih fondova?

Opširnije...

Desni mađarski list Magyar Nemzet pred nekoliko je dana objavio bombastičnu priču o navodnoj aferi mađarske vlade teškoj oko 3-4 milijarde eura. Spomenuti je iznos službeno uzet iz EU fondova, a sumnja se da su ga članovi Orbanove vlade kroz posljednjih nekoliko godina prebacivali na tajne račune u inozemstvu, točnije u arapske i azijske banke. Američki je FBI, navodi se u članku, o aferi ispitao jednog mađarskog državljanina koji je nakon danog iskaza zbog potencijalne ugroze stavljen u program zaštite svjedoka. Prema pisanju Magyar Nemzeta, mađarske su vlasti ubrzo kontaktirane od strane FBI-a, ali nisu pokazale interes za pokretanjem istrage, odnosno slanjem svojih ljudi u Sjedinjene Države kako bi ispitali navodnog sudionika afere o njegovim saznanjima.

Opširnije...

STRAVIČNA ISTINA O GRENFELL TORNJU: London kipti od bijesa zbog žrtava požara koje je ubila štednja na sirotinji

Opširnije...

Ukoliko se zaista pokaže da su za londonski pakleni toranj krive polietilenske ploče kojima je Grenfell neboder obložen tijekom u svibnju prošle godine završene renovacije, Britanci su dobili odgovor na tisućljetno pitanje oko kojega su glavu lomili najveći svjetski mudraci: "koliko vrijedi ljudski život?". Odgovor okreće želudac: dvije funte po kvadratnom metru. Odnosno 17 kuna. Točno je toliko jeftiniji materijal kojega je tvrtka izabrana za renovaciju nebodera, a u proračunu odobrenom od lokalne općine, odlučila upotrijebiti umjesto skuplje, vatrootporne, alternative. Dobro, tome treba dodati i čitavih 5000 funti (42 tisuće kuna) koliko je ušteđeno neinstaliranjem protupožarnih špricalica za vodu unutar samog nebodera.

Opširnije...

Švicarski sound and art umjetnik Zimoun u travnju izlaže u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo

Opširnije...

Švicarskog umjetnika Zimouna smatra se jednim od najvećih imena na suvremenoj svjetskoj sound art sceni. Svoj rad prvi put predstavlja u Hrvatskoj u velikoj dvorani zagrebačkog Pogona Jedinstvo, gdje će tijekom dva tjedna, od 14. do 27. travnja, biti izložena njegova nova kinetička zvučna instalacija dizajnirana i producirana upravo za Pogon.

Opširnije...

BRITANSKI IZBORI IZ PRVOG LICA: Koja je tajna Corbynova uspjeha, kako mu je pomogla moja obitelj i što će biti sada

Opširnije...

U predizborno-izborna doba u obje moje domovine - onoj rođenoj i ovoj usvojenoj - uvijek padnem u sevdah prebrojavanja uspješnosti svoje  glasačke karijere. I uvijek nanovo zaključim kako sam, eto, gotovo uvijek na luzerskoj strani. Iako, u Hrvatskoj više ne glasam - dosljedno svom stavu da dijaspora ne treba glasati. Ali to ne znači da mi rezultati nisu gorki i da ih si ne upisujem na luzersku listu.          

Spektakularne pogreške anketnih agencija u slučaju britanskih izbora 2015. (nastavit će se koalicija torijevaca i libdemovaca - krivo!), prošlogodišnjeg Brexit referenduma (Britanci će glasati za ostanak - krivo!) i američkih predsjedničkih izbora u studenom (Clinton dobiva - krivo!) - a u kombinaciji s luzerskom glasačkom reputacijom i konzervativnom revolucijom koja se proširila na obje strane Atlantika s posebnim naglaskom na kiflu na brdovitom Balkanu - pretvorile su me u nepovjerljivog političkog cinika prema bilo kojim predizbornim predviđanjima. Naročito ako najavljuju relativnu pozitivu meni bliskih političkih opcija.    

Opširnije...

ČEŠKA OČIMA INSAJDERA: Kako su Česi od dobrodušnog, duhovitog i kulturnog naroda dogurali do populista i rasista

Opširnije...

Prije nekoliko dana Europu je šokirala vijest o ubojstvu mladog slovačkog novinara Jana Kuciaka i njegove prijateljice Martine Kušnirove. Kuciak je radio kao istraživački novinar na portalu aktualne.sk, a posljednja priča koju je istraživao i zbog koje je možda ubijen, tiče se veza talijanske Ndranghete s vrhom političke elite u Bratislavi. U nedovršenom tekstu Kuciak je razotkrio krađu golemih sredstava iz EU fondova u čemu su uz talijansku mafiju navodno sudjelovali i najbliži suradnici slovačkog premijera Roberta Fica, Maria Troškova, biša missica i osobna Ficova asistentica, (svojevremeno zaposlena kod Antonia Vadale, glavnog osumnjičenog u ovom slučaju), te Vilama Jasana, bivšeg parlamentarnog poslanika, a danas tajnika Državnog vijeća za sigurnost.Troškova i Jasan odstupili su s funkcija za vrijeme istrage, a oboje kategorički odbijaju bilo kakvu povezanost kako s atentatom, tako i sa sumnjama iz Kuciakovog teksta.

Cijeli je slučaj dodatno zakompliciran sugestijom Kuciakovih kolega da se mladi novinar uz talijansku mafiju i njihove lokalne suradnike dotakao jednako opasnog protivnika, onoga što se u češkom i slovačkom novinarskom slengu naziva justične, tj. “pravosudne mafije”. Riječ je o širokoj personalnoj mreži koja spaja ovdašnje političare, organizirani kriminal, niže sudove te najviše komore državnog pravosudnog sustava. Sudski se slučajevi rješavaju po nalogu “odozgo” ili ih se prešutno stornira, papiri se gube po birokratskim ladicama, dokumenti misterizno nestaju iz arhiva, svjedoci odustaju ili neshvatljivo mijenjaju iskaze, prava kafkijanska paučina u kojoj se vrti ogromna para, a pravna država dovodi u pitanje.

Opširnije...

MAINSTREAM MEDIJI U SLUČAJU TODORIĆ: Kako vječno klečeći položaj zamijeniti novinarskim dnom dna

Opširnije...

Da se odmah razumijemo, teško mi je i zamisliti išta tako odbojno poput obitelji Todorić i svega što se s njom povezuje. Ti isprazni i napuhani malograđanski pajaci, lišeni dobrog ukusa i cijepljeni od ikakve zanimljivosti i karizme, bili su vlasnici Hrvatske i povlašteni do mučne razine, toliko da im je cirkusant na čelu Zagreba prilagodio zakone da mogu živjeti u dvorcu, a u šestinskoj su crkvi imali rezerviran prvi red u koji obične smrtnike svećenici nisu pripuštali čak i kada se obitelj ne bi spustila na misu.

Uvijek sam prezirao tu pompu oko njih, oduvijek sam izbjegavao Konzum, i ne vidim baš niti jedan razlog zbog kojega bi imalo smisla žaliti i braniti taj ogledni primjer propasti realizacije hrvatske države i metastaze najgoreg što se iz nje izrodilo. Todorići su sve što su mogli u stvaranju poslovnog carstva činili na način vrijedan prezira, od grabeži i izrabljivanja radnika, do ucjenjivanja i reketarenja dobavljača, i zapravo, teško da postoji išta vezano uz tu obitelj što ne bi bilo vrijedno gnušanja i ništa što je usporedivo s užasom kakvog opravdano izazivaju.

Jedino što je po razini gadljivosti usporedivo s Todorićima kao takvim samim jest tretman kakav su do propasti imali u hrvatskim mainstream medijima te način na koji taj njihov sunovrat isti ti mainstream mediji prate danas. To je vjerojatno još i gadljivije.

Opširnije...