Odličnu domaću paštetu pratila je savršeno pečena teleća koljenica s hrskavim krumpirom i raznim povrćem. U Vili Ajdi svakako vrijedi jesti

Gotovo mi je bilo žao što sam prelijepi izlet po Bledu i Bohinju morao okončati večerom u Vili Ajda budući da je moja ideja bila potpuno drukčija. Naime, svidjela mi se pitoreskna drvena gostionica u podnožju velike stijene tik uz Bohinjsko jezero, no moja suputnica se nikako nije mogla složiti sa mnom. Čim je pogledala lokal i njegov smještaj jednostavno je rekla ‘Ne želim jesti pod ovom stjenčugom i svaki čas čekati da mi nešto padne na glavu, vratimo se u Bled, ona vila je baš prekrasno izgledala.

Ni sva moja nagovaranja, objašnjavanja da ta kvazi ‘Austro-Ugarska vila’ izgleda poput parfe kocke, i da je taj izgled samo navlakuša za naivne turiste kojih je Bled prepun, te da je hrana zasigurno loša i precijenjena kakav je i običaj u razvikanim turističkim mjestima nisu pala na plodno tlo. Strah od kamenčuge s litice bio je jači od bilo kojeg argumenta i mi smo se (ja nevoljko) zaputili prema vili Ajdi u Bledu. Kada smo se parkirali na prostranom restoranskom parkiralištu moje mračno raspoloženje malo se popravilo.

Nije se radilo o nikakvoj lažnoj K.u.K. vili nego o ukusno obnovljenom starom objektu s velikom terasom s koje je pucao prekrasan pogled na Bledsko jezero i dvorac poviše njega. Kako se već bližila večer i postajalo je sve hladnije ipak smo se odlučili jesti unutra. Iako mi se terasa svidjela na prvi pogled nepretenciozno i rustikalno uređena unutrašnjost mi se još više svidjela. Stolovi su dobro raspoređeni da svako društvo ima svoju intimu tako da nitko nikome ne zaviruje u tanjur.

Čim smo sjeli ljubazni konobar se stvorio pored stola i preporučio nam netom pečenu teleću koljenicu. Nismo dugo razmišljali već smo prihvatili ponuđeno, no za predjelo smo ipak naručili domaću paštetu od telećih jetara što se pokazalo kao pun pogodak. Lagano začinjena i ne preslana, što je česti slučaj s ovom vrstom pripravaka, fino se razmazivala na domaćem raženom kruhu. Uz to je bila poslužena na drvenoj plitici što samom jelu daje posebnu draž. Već nakon te paštete iz glave mi je potpuno izvjetrila ideja o gostionici pod stijenom. Uz paštetu nam je bio i poslužen odličan otvoreni Merlot koji je bio toliko dobar da smo ga kasnije naručili i uz koljenicu.

Iako preporuke konobara često znaju biti tek način da se riješe neprodane hrane, situacija s koljenicom uopće nije bila takva. Koljenica je stigla na stol u starinskom ovalu za pečenje iako je iz aviona bilo vidljivo da nije pečena u njemu što uopće ne narušava cjelokupni dojam.

Meso je s jedne strane bilo okruženo s mladim krumpirom pečenim u kori, a s druge strane s oko desetak vrsta pečenog povrća. U ustima se topilo poput putra, i nismo naletjeli niti na jedan suhi komadić koji bi se mukom morao žvakati. Krumpir je bio taman pečen i hrskav iako za moj ukus malo preslan. Iako smo bili siti i vrlo zadovoljni nismo odoljeli da ne probamo desert.

Zaintrigrirala nas je ‘grofova jabuka’ i nismo pogriješili. Bilo je to odlično slatko osvježenje nakon mesnog i obilnog obroka. Zapravo se radilo o sladoledu obučenom u tvrdu čokoladu serviranom uz toplu kuhanu jabuku prelivenom umakom od ribizla.

Spoj toplog i hladnog pokazao se izvanrednim. Pregledom jelovnika vidljivo je da je Vila Ajda specijlizirana za domaću kuhinju, a u ponudi su i vegetarijanska te riblja jela poput jakobovih kapica, škampi i fileta od zubaca. Naravno na istoj se karti mogu naći i nezaobilazni bečki, pariški i ljubljanski ( zagrebački op.a.) kao i bifteci i ramsteci.

Ipak, pri sljedećem dolasku, što svakako želim ponoviti, radije bih kušao neke domaće specijalitete poput kobasica, patke ili pastrve. Ljubazni konobar nas je svako malo obilazio i nudio nas s još vina na koje zbog povratka u Zagreb udaljen oko sat i pol malo brže vožnje ipak nismo pristali. Da smo ipak pristali u vili su nam bila na raspolaganju četiri apartmana s dnevnim boravkom i spavaćom sobom te balkonom, opremljenih kućnim kinom, LCD televizorom i hladnjakom. Cijena noćenja s doručkom za dvije osobe je 100 Eura.  

Nismo odbili vrlo dobri liker od Terana s kojim smo bili počašćeni nakon plaćanja računa. Uz račun koji je iznosio oko 60 eura moja suputnica je dobila i ružu na poklon. Pri povratku u Zagreb sa zadovoljstvom sam konstatirao da sam zahvaljujući strahu od pada kamena na glavu doživio nezaboravno gastronomsko iskustvo.