PRIČA O ZAGREBAČKOM MALOM PLACU: Kako je mini tržnica na tavanu prerasla u pokret ljubitelja autohtone hrane

Opširnije...

Tikva misirača, ruska rajčica, tomatillo, peršin listaš, gorka dinja… Nema čega nema na imanju Vlatke Štrok, vlasnice OPG-a Svijet O'Bilja. Uza svoje proizvode ova zaljubljenica u bilje predana je prikupljanju starog sjemenja, sorti poput spomenutih koje su nerijetko gotovo izumrle. Svake srijede Vlatka se uputi iz Velikog Trgovišća u zagrebački Branimir Centar na Mali plac gdje uz prodaju svojih proizvoda razmjenjuje s posjetiteljima stare sorte sjemenja. “Autohtone sorte su baština čovječanstva. Zaslugom čuvara sjemena očuvana je trajna neprocjenjiva vrijednost. Zbog toga sjemenje ne volim naplaćivati već razmjenjivati”, ističe Vlatka.

Na Malom placu našla je istomišljenike, ljude koji cijene autohtonu i netretiranu hranu, onu poznatog izvora, a ne iz supermarketa i šoping centara. Priča je počela na sad već mitskom tavanu u središtu Zagreba, gdje su dvije Jelene, zaljubljenice u zdravu hranu te poznavateljice brojnih malih proizvođača organizirale predbožićnu nabavku za svoje prijatelje. Oduševljeni što su nabavili kvalitetnu hranu iz provjerenog izvora, svi su poželjeli još takvih okupljanja, pa su druženja, uz to i u odličnoj atmosferi, postala redovita svaki tjedan. Mali plac je ubrzo nadrastao tavan te sišao u razne prostore u gradu, nerijetko je i gostovao na raznim manifestacijama, a baza mu je trenutačno u Branimir Centru.

Opširnije...

Vikend preporuka: Drugi BeerYard festival održava se u subotu 2. rujna u velikom dvorištu Močvare

Opširnije...

Jednodnevni festival koji spaja tri nezavisne scene; craft pivovare, street food i glazbu, BeerYard festival, u svojem drugom izdanju održat će se u subotu 2.rujna u velikom dvorištu Močvare.

Potaknuti sjajnim prošlogodišnjim komentarima, kako posjetitelja, tako i pivara, organizatori ove godine nastavljaju širiti priču, pa dovode strane pivovare i veći broj domaćih, pouzdanije street food objekte i odlične, široj publici manje poznate, nezavisne bendove različitih glazbenih žanrova.

Opširnije...

ZAGREBAČKI FENSI HAMBURGERI: Precijenjeni i besmisleni hype iliti priča o govnu i piti

Opširnije...

Zanimljivo je to sa Zagrebom i trendovima, bez obzira bila riječ o restoranima ili drugim stvarima. Evo, na primjer glazba. Kada je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća techno došao u grad, neki do tada posve normalni ljudi kleli se da je to budućnost i nešto najbolje na svijetu ikada, premda je, ako niste bili blaženi od narkotika, to bila i ostala tek repetitivna idiotska gnjavaža.

Šankovi su propadali, jer su ecstasyjem pogonjena tijela partijanera tražila isključivo vodu, a onda se to kao i svaki napuhani gradski hype ispuhalo i krepalo, pa je trebalo naći novu najbolju stvar ikada. Na prijelazu stoljeća to je nakratko postala kubanska glazba. Mnogi od onih iz Kašine sada su se kleli da je Compay Segundo spasitelj glazbe, neke radio stanice doslovno su mučile ljude latino glazbom, a na koncertima su, uvjereni da to baš treba tako, tragikomični primjerci friških štovatelja žanra gušili sebe i druge pućkajući nevješto goleme cigare. Zaboga, kako ljudi uopće postanu takvi bedaci? E, pa slično je bilo i s restoranima.

Opširnije...

BEVANDA PREDSTAVILA NOVOG CHEFA I KONCEPCIJU: Večera na kojoj su vina zasjenila Tomljanovićevu hranu

Opširnije...

Nakon što je njihov glavni kuhar, ali i trade mark restorana Andrej Barbieri objavio odlazak i preseljenje u Zagreb gdje uskoro otvara vlastiti biznis, u opatijskoj Bevandi su se našli u prilično neugodnoj situaciji.

Izgubiti Barbierija, naime, ne znači samo ostati bez vrhunskog glavnog kuhara kojeg onda treba obavezno zamijeniti nekim te klase, što razumije se nije lako, ali je ipak moguće. Barbieri je, osim što je vrhunski kuhar i hedonist, odličan poznavatelj glazbe, sjajan komunikator i jedan od privatno najzanimljivijih i najsimpatičnijih hrvatskih gastro celebrityja koji je tom ekskluzivnom restoranu i brendu, osim vrhunske kvalitete gastro ponude, davao i dušu kakvu zapravo gotovo da nikada od kada postoji Bevanda nije imao.  

Za one koji nisu nikada bili ili barem prošli pored restorana koji se nalazi u sklupu istoimenog luksuznog dizajn hotela s pet zvjezdica, Bevanda je gledajući uređenje i poziciju najljepši hrvatski restoran i jedan od rijetkih koji ima ono što se naziva wow faktor. Sve je tu, od fenomenalne pozicije nadomak mora u jednom od ljepših mediteranskih gradova, do svakog detalja u uređenju interijera impresivno i na najvišoj mogućoj razini i s te strane teško da uopće može bolje.

Opširnije...

Recenzija restorana: Kuzmanović, Slavagora, Samobor

Opširnije...

U ponudi domaće hrane Kuzmanovići su savršeni, baš kao i pogled s terase restorana u Slavagori

Godinama je Samobor bio i ostao jedino mjesto o okolici Zagreba vrijedno gastronomskog vikend izleta. Prema istoku nema gotovo ničega vrijednog spomena, Sesvete i Dugo Selo odlični su za pobjeći iz njih i ništa drugo. U Sesvetama navijači Dinama vole Mamića i već to je dovoljno upozorenje da se toga klonite. Prema Turopolju se prostire uglavnom tuga i depresija i već oko Buzina počinje područje limenih pepeljara, gemištarskih bačvastih čaša, narodnjaka i kamuflažnih prsluka kao i dalje neizostavnih modnih detalja odraslih muškaraca. Idealno mjesto za sjedište "24 sata".

Opširnije...

RECENZIJA, KONOBA „DANIJELI“, DANIJELI : Odlična hrana i atmosfera, minus loša malvazija

Opširnije...

Kada je krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća u unutrašnjosti Istre krenuo val otvaranja konoba i agroturizama, situacija je u jednom trenutku izgledala poput legendarne epizode s indijancima iz plemena poglavice Bijelog Halfoeta i naftom u genijalnoj Hallerovoj „Kvaki 22“. Baš poput plemena koje je imalo nesreću da je gdje god bi postavili šator pronađena nafta, pa su se neprekidno selili i tražili mir pred naftnim kompanijama koje su ih provalivši im talent slijedile, tako su i ljubitelji istarskih delicija bauljali po zabitima, pronalazili konobe u divljini i uživali u izvjesno kratkotrajnom miru i domaćoj atmosferi, znajući da je samo pitanje vremena kada će ih nanjušiti, pronaći i osvojiti i Talijani.

Da me se krivo ne shvati, nemam ništa osobno protiv Talijana, dapače, imam i nešto talijanske krvi, a itekako poštujem sve čime su zadužili čovječanstvo - od umjetnosti do gastronomije, ali kada neko mjesto postane popularno među Talijanima mir netragom nestaje, decibeli rastu do razine sletnih staza zračnih luka, a živahni i neukrotivi bambini neumorno rade na tome da svi shvate značenje izreke pakao na Zemlji.

Uživati u hrani u takvom kaotičnom okruženju postaje nemoguća misija i jedino je rješenje bilo krenuti dalje u još veću divljinu i otkriti nešto novo. Pa opet i opet...

Opširnije...

Recenzija restorana: Martin Pescador, Trget

Opširnije...

Unatoč glasinama, Martin Pescador je i dalje u formi, buzara od škampi je savršena, kao i riba i školjke. Cijene su prijateljske, a loša blitva i još gori kruh mogu se oprostiti

Bila je to strašna vijest, jedna od onih koje izazivaju trenutni šok i nevjericu, gotovo pa i suzu u kutu oka.
- Martin Pescador se pokvario, navodno je pala kvaliteta hrane, navodno se promijenio vlasnik, navodno ovo, navodno ono...
Katastrofa, zlo i naopako, pas mater, je li to moguće? Izvor je bio relativno pouzdan, a kasnije je strašna glasina došla i sa drugih strana.

Svatko tko voli dobro jesti zna koliko je teško naći lijepo i ugodno mjesto s odličnom hranom i vinom, pa još da je i na idealnoj poziciji, s prijateljskim cijenama i niskom do nepostojećom razinom preseravanja. Martin Pescador u pitoresknom i gotovo nestvarnom istarskom ribarskom selu Trgetu, bio je sve to i još malo više. Jesti tamo uvijek je bio bajkoviti doživljaj i zbog same hrane i zbog pozicije na samom moru.

Opširnije...

Na creskom natjecanju pada odluka s kojeg otoka dolazi najbolja janjetina

Opširnije...

Ovogodišnji Dani creske janjetine koji se na različitim lokacijama najvećeg jadranskog otoka održavaju od 26. travnja do 2. svibnja završit će natjecanjem koje bi trebalo dati odgovor na jedno vječno pitanje. U creskom hotelu "Kimen" u subotu 2. svibnja u 19 i 30 sati pripremat će se specijaliteti od janjetine sa Cresa, Paga i Brača, a žiri će presuditi koja je od te tri najcjenjenije hrvatske janjetina najbolja.

Opširnije...

Recenzija restorana: „Mala riba", Kastav

Opširnije...

„Mala riba“ nije „Batelina“, ali nudi niz fantastičnih jela po prijateljskim cijenama, ima dobra kućna vina i apsolutno zaslužuje preporuku

Kada je prije dvije godine u svojoj dokumentarnoj seriji pod nazivom „No reservations“, genijalni chef i putopisac Anthony Bourdain, posjetio hrvatsku obalu i tu se kao malo gdje raspametio od uživanja u hrani, jedno ga je jelo posebno ugodno iznenadilo.

U fantastičnoj „Batelini“ obiteljskom restoranu kojega u Banjolama nedaleko Pule vodi David Skoko, Bourdain je prvi puta u životu kušao tripice od grdobine i pao na dupe od veselja. Euforična reakcija tipa koji je probao praktički sve što se jede na kugli zemaljskoj ne treba čuditi. Skokine tripice od grdobine doista su neodoljive kao i gotovo sve što taj nasljednik starog obiteljskog ugostiteljsko ribarskog biznisa priprema praktički isključivo od plave ribe i ribljih iznutrica.

Opširnije...

RECENZIJA RESTORANA: Vila Ajda, Bled

Opširnije...

Odličnu domaću paštetu pratila je savršeno pečena teleća koljenica s hrskavim krumpirom i raznim povrćem. U Vili Ajdi svakako vrijedi jesti

Gotovo mi je bilo žao što sam prelijepi izlet po Bledu i Bohinju morao okončati večerom u Vili Ajda budući da je moja ideja bila potpuno drukčija. Naime, svidjela mi se pitoreskna drvena gostionica u podnožju velike stijene tik uz Bohinjsko jezero, no moja suputnica se nikako nije mogla složiti sa mnom. Čim je pogledala lokal i njegov smještaj jednostavno je rekla ‘Ne želim jesti pod ovom stjenčugom i svaki čas čekati da mi nešto padne na glavu, vratimo se u Bled, ona vila je baš prekrasno izgledala.

Opširnije...

Recenzija restorana: Pojoda, Vis

Opširnije...

Neka jela koja nude u „Pojodi“ toliko su fantastična, da je lakše oprostiti im prilično nepitko vino, nesavršenog jastoga, neke nedorečenosti u pripremi i visoke cijene

Otok Vis se u kulinarskom, ali i svakom drugom smislu voli pohvaliti da je drugačiji od svih drugih na Jadranu i to je dobrim dijelom točno. Na Visu doista kuhaju jela kakve nećete naći nigdje drugdje, a najpoznatiji su, osim po čarobnoj pogači, po originalnim i vrlo zanimljivim kombinacijama ribe i grahorica. Navodno su te tehnike i recepte stari otočki ribari maznuli Španjolcima i Portugalcima kada su jednom davno u potrazi za sardelom, falkušama doplovili do njihovih obala. Bilo kako bilo, Vis se upravo po tim neobičnim kombinacijama pročuo kao jadranska top kulinarska destinacija, a sam vrh otočke gastro scene godinama neprikosnoveno drži kultni restoran „Pojoda“ u viškom Kutu.

Opširnije...