U moru jumbo plakata kojima se reklamirajući banke, najgora konfekcijska piva ili propale trgovačke lance vrijeđa zdrav razum i/ili dobar ukus prolaznika, nađe se, premda vrlo rijetko, i poneki eye catcher koji nije isključivo toksična budalaština i prevara te na njega vrijedi obratiti pažnju.

Ovoga ljeta to se dogodilo s Opelovom novom Insignijom koja je već na prvi pogled na plakatu izgledala vrlo atraktivno i privlačno, naprosto kao automobil kojega želite odmah.

Insignia je model koji je, moglo bi se reći, spasio Opel kao brand i osigurao mu budućnost kada se činilo da tom njemačkom proizvođaču automobila nema spasa, a najavljena je potkraj 2006. kao zamjena za vizualno nelijepu, sterilnu i smrtno dosadnu Vectru, omiljeno vozilo manje uspješnih hrvatskih poduzetnika, provincijskih svećenika i sličnih likova s kojima nikada ne želite popiti piće.

Proizvodnje je počela 2008. godine u jeku krize svega, pa tako i auto industrije, ali to uopće nije bio loš tajming, jer većina konkurenata poput WV Passata u to je doba izgledala tragično neprivlačno i smrtno dosadno.

Kako god, hrabrost dizajnera se isplatila i Insignia je odmah postigla uspjeh pa je Opel morao širiti proizvodne kapacitete da bi zadovoljio potrebe tržišta. Model je 2013, doživio i facelift, ali s vremenom konkurencija je počela izbacivati sve agresivnije dizajnirane i elegantnije modele, pa je stara dobra Insignia u tom društvu počela izgledati kao kakva vremešna debela snaša, a to definitivno nije kompliment u svijetu auto industrije.

Vrijeme je bilo za drugu generaciju Insignije i novi hrabri iskorak, a u Opelu su, da to odmah bude jasno, napravili dizajnerski odličan posao pronašavši inspiraciju u konceptualnoj Monzi iz 2013. godine. Nova Insignia na potpuno novoj platformi izgleda doista moćno i elegantno, i uspjela je ponovno izgledom nadmašiti i novog, znatno uljepšanog Passata, ali i većinu konkurencije te odmah zauzela mjesto jednog od najatraktivnijih automobila svoje klase, a to definitivno nije mala stvar.

Nova je Insignia spuštena, a osovinski joj je razmak povećan za 92 mm što je omogućilo veću prostranost kabine, naročito u stražnjem dijelu gdje ima pregršt mjesta i za najkrakatije putnike, a to ju je povećanje stavilo uz bok u svojoj klasi najprostranijoj Škodi Superb, ali i približilo razredu iznad, u kojeg spadaju automobili poput Mercedesa E klase. Novi je izgled dakle pun pogodak i definitivno je vrijedilo testirati što Opelov adut može na cesti.

Zahvaljujući neuništivoj krizi koja je pojela srednju klasu pa se ulicama hrvatskih gradova kao u kakvoj post sovjetskoj vukojebini voze novi najskluplji Mercedesi i Cayeni te stara krama, ali i bizarnoj činjenici da će svaki zatucani Balkanac zauvijek ostati zaljubljen u Passata i birati ga prije svih drugih brandova i modela, pa makar mu ovaj u vožnji lupao i šamarčine, novih Insignija baš i nema na ulicama. Prva (i jedina do objave ovog teksta) koju sam vidio uživo bila je upravo ona testna, a već je prvi vizualni dojam bio impresivan. Riječ je o iznimno uspjelom primjeru onog što se naziva sportska elegancija i jasno je da Opel s pravom cilja na stepenicu više.

Testno vozila bila je Insignia Grand Sport s benzinskim 1,5 turbo motorom koji razvija 121 kW odnosno 165 konjskih snaga, napucana sa svom zamislivom dodatnom opremom. To podrazumijeva i sportska kožna grijana i hlađena sjedala s električnim podešavanjem i funkcijom masaže, vrhunski Bose audio sustav, izuzetno korisni projekcijski zaslon s podacima o vožnji u vidnom polju na vjetrobranskom staklu, prilagodljivu kontrolu brzine (ACC) koja mjeri udaljenost od vozila ispred i pokreće automatsko kočenje u slučaju nužde, kameru koja pokriva 360° iz pričje perspektive i znatno olakšava parkiranje. Uglavnom, svašta.

Testni model je imao i sustav pomoći pri držanju prometne trake koji, ako mene pitate, više smeta nego li koristi, ali to je jedino čega bih se bez razmišljanja odrekao. Sve drugo je iznimno praktično i korisno u vožnji. Sjajna je stvar i to što ne postoji milijun prekidača i gumba za rukovanje već je sve relativno jednostavno i maksimalno funkcionalno.

Inače, paletu dizelskih motora u ponudi čine 1,6-litreni strojevi sa 110 i 136 KS te dvolitreni sa 170 KS, dok benzince predstavljaju 1.5 Turbo u verzijama sa 140 i 165 KS te, kao trenutačni vrhunac ponude, 2.0 Turbo s 260 KS.

Nove Insignia ima dovoljno velik prtljažnik od 490 litara (Sport Turer ima 1450 litara), da u njega stane gomila kufera i torbi, dva do tri manja tijela ili što vam već padne na pamet, ali on je i dalje manji od goleme Superbove rupetine od 625 litara u koju stane manja kuća te od Passatovih 586 litara.

Prvi dojam kada se sjedne u spuštenu Insigniju je odličan, sjedi se nisko, sportski, što vožnju čini zabavnijom, a sjedala su doslovno savršena. Unutrašnjost je poznata iz nove Astre, osam inčni ekran infotainmenta koji dominira na ploči s instrumentima pregledan je i jednostavan za rukovanje, a fizičke tipke ispod njega ostavljene su tek za kontrolu glasnoće, „home“ i „back“ funkcije, te traženje stanice odnosno promjenu pjesme. Vozaču je na raspolaganju brdo pretinaca i mjesta za odlaganja stvari, a u pretincu između sjedala ispod naslona za ruku nalazi se i mjesto za bežično punjenje mobitela.

Pravo zadovoljstvo počinje, međutim, tek u vožnji. Insignijinih 165 konja s ubrzanjem od 8,9 sekundi do 100 kilometara, na startu sasvim fino lijepi za naslonjač, osjećaj u vožnji je vrlo jako dobar, baš kao i držanje ceste te svladavanje neravnina, a motor je praktički posve nečujan. Iritantni sustav pomoći pri držanju prometne trake koji je odmah na autocesti počeo živcirati, može se na sreću isključiti, pa prepreke za uživanje nema. Premda je red upozoriti da nije sigurno ni pametno voziti prebrzo i bla, bla, a i sami znate da to zadovoljstvo zbog presretača i kamera može biti vrlo skupo, treba reći da se Insignia sjajno ponaša i kada se nagazi preko 200 km/h, no nažalost, sve je manje mjesta gdje je to moguće nekažnjeno probati, pa budite oprezni.

Jednako dobro kao na autocesti, Insignija se ponašala i na zavojitim cestama Istre i to zahvaljujući volanu koji je dovoljno „tvrd“, fino drži cestu i daje odličan osjećaj u vožnji. Pretjecanja su lagana, baš kao i čupanje iz oštrijih zavoja.

Što se potrošnje tiče, ona je bila uobičajeno viša od tvorničkih podataka. Kombiniranom gradskom te vožnjom po otvorenim cestama, Insignija je trošila nešto manje od 9 litara na 100 kilometara. Štednja je rezervirana za diesel motore, a za one koji žele štedljiviju zvijer najbolji je izbor motor 2.0 sa 170 konjskih snaga.

Uglavnom, Insignia Grand Sport 1.5 XFT je odličan automobil koji zbog svojeg atraktivnog izgleda u kombinaciji s voznim svojstvima, kvalitetom, bogatom opremom i štedljivim motorom te činjenice da je i dalje jeftiniji od najbliže konkurencije izbija u sam vrh ponude u svojoj klasi. Najjednostavniji bazni benziski model s motorom od 140 KS i najslabijim paketom opreme može se dobiti već za 185 240 kuna, dok se najjeftiniji dizelaš, onaj sa 1.6 motorom i 110 KS može dobiti već za 183 130 kuna. Ipak, šteta je kad se već odlučite za ovakav automobil birati najslabije motore, pa će mudar izbor benzinca s motorom od 165 KS i najboljim paketom opreme Exclusive stajati 215 000 kuna, dok je diesel sa 170 KS i istim paketom opreme 248 000 kuna.

Da zaključimo, nova Insignia je prije svega poslovni i veći obiteljski automobil, ali Opel sada definitivno ima vozilo što karakterom i izgledom premašuje taj dosadni okvir (briljantni Idles su bili savršeno odgovarajući soundtrack testa), cilja s pravom na stepenicu više i apsolutno je vrijedan odabira.

TEHNIČKI PODACI

Motor: benzinski, 4 cil.
Obujam: 1490 ccm
Snaga: 122 kW/165 KS pri 5699 o/min
Okretni moment: 250 Nm pri 2000-4500 o/min
Pogon na prednje kotače
Mjenjač: ručni 6 stupnjeva
Gume: 245/45 R18
Dimenzije: 490 x 186 x 145,5 cm
Osovinski razmak: 283 cm
Prtljažnik: 490/1450 litara
Spremnik goriva: 62 litre
Težina: 1366 kg
Nosivost: 649 kg
Najveća brzina: 222 km/h
Ubrzanje od 0-100 km/h: 8,9 sekundi
Potrošnja: 7,2/5,2/6,0 l/100 km
Potrošnja na testu: 8,7 l/100 km