Peugeotu 2008 izgled nije najjači adut, ali je ipak bitno ljepši od 3008, udoban je, štedljiv i prostran, a voziti ga predstavlja iznenađujuće veliki užitak i zabavu

Kada je prije dvije godine Peugeot predstavio svoj novi model „2008“ u sve popularnijoj klasi crossovera, ta je novost iz Sochauxa u javnosti bila dočekana s oduševljenjem usporedivim otprilike s dolaskom ISIL-a u grad.

OK, u usporedbi s glavnim konkurentima, a to su Renault Capture, Mini Countryman i Nissan Juke, Peugeot 2008 se doista doimao nekako obično, kao klinac za kojega odmah vidite da nije baš talentiran za sport, ali bez obzira na to definitivno nije zaslužio svu tu silu poruge na račun izgleda. Nisam baš primijetio da je onaj glomazni i nelijepi nosač seljobera zvani Porsche Cayene imao isti tretman.

Priznajem, malo me to tada rastužilo, jer nakon što sam kao klinac naučio voziti na VW bubi i tri godine bio osuđen na taj nezamislivo ružni, spori, nezgrapni, skučeni, uvijek žedni i u svakom smislu precijenjeni i bezvezni automobil, prvi „pravi“ auto koji sam imao bio je Peugeot 205. To je u svoje vrijeme bila atraktivna mala zvijer s kojom sam s velikim užitkom prešao preko 130 000 kilometara, i pritom uspio ostvariti brojne pobjede na cesti pa još sve to divljanje i preživjeti bez ijednog sudara. Nije čudno, stoga, što sam ostao slab na njega.

Za razliku od narodskog i državnog Renaulta te uvijek pomalo ekstravagantnog i inovativnog Citroena, Peugeot je desetljećima bio nekako nedorečen i prosječan. Poštovala se kvaliteta velikog modela 504, nije bio nepopularan ni 204, ali tu nije bilo ni u tragovima ničeg kultnog kakvi su bili Renault 4 ili Citroenovi spaček i žaba. Peugeot je ukratko bio potpuno neuzbudljiv i dosadan kao smrt.

Plutanje u prosječnosti trajalo je do 1983. kada je predstavljen model 205, mali kompaktni automobil koji je atraktivnim dizajnom naprosto pojeo svu konkurenciju. Pisalo se i pričalo tada da je za izgled zaslužan legendarni Pininfarina, ali to su u Peugeotu opovrgavali tvrdeći da je Talijan dizajnirao samo cabrio verziju, a da je dizajn zapravo njihov, tvornički. Iako mu je te godine za dlaku izmakla titula automobila godine (pobjednik je bio tragično ružni i dirljivo nekvalitetni Fiat Uno), uspjeh modela 205 bio je zajamčen, baš kao i povratak Peugeota iz mrtvih.

Uslijedili su uspjesi na rally natjecanjima, a imati moćni i nabrijani 205 GTi bilo je pitanje prestiža čak i kod nogometaša. Premda je bio malen 205 je svuda privlačio pažnju i čeznutljive poglede na cesti. Imao je za ono doba odlična vozna svojstva, karakterističnu francusku udobnost i jednako legendarnu sklonost povremenim problemima s motorom, ali nešto je vrijedilo i otrpjeti za dojam i užitak u vožnji. Najjača je verzija ujedno bila i potencijalni mrtvački kovčeg na kotačima, baš kao i njegov tadašnji veliki konkurent Renault 5 GT turbo, još brža ali i ružnija mala cestovna zvijer.  

Peugeot je model 205 proizvodio sve do 1998 godine, prodao ih je ukupno 5,3 milijuna, a na krilima uspjeha tog malog automobila nastali su također vrlo popularni modeli 305, 405, pa potom i 206, 306 i 406. Apsolutni vrhunac Peugeota kao takvog predstavljao je model 406 coupe, Pininfarinino veličanstveno remek djelo dizajna i jedan od najljepših automobila svoga doba, kojem njemački i japanski konkurenti toga vremena nisu bili ni do koljena, a koji i danas, skoro 20 godina od početka proizvodnje, izgleda bezvremenski elegantno i neodoljivo.

Peugeotu se u 21. stoljeću negdje zagubio smisao za izradu lijepih i atraktivnih vozila, pa su neki modeli poput jezivog TeePee-a, ali i 308 te još više „3008“, počeli više sličiti kioscima nego automobilima.

Nije to s ružnim vozilima, naravno, samo Peugeotova povlastica. S obzirom na reputaciju, ambicije i cijenu puno su tragičniji primjeri poput groteskne Porscheove Panamere, ili oku zastrašujuće neugodnog BMW-a X6, koji uz one česte krunice na retrovizorima izgledaju tragikomično poput izobličenih bildera na steroidima. Dobro, često im tako u stvarnosti izgledaju i vozači, ali pustimo sad tu vrstu ljepote i profinjenosti.

Peugeot 2008 izgleda doduše neusporedivo ljepše i privlačnije od 3008-ice, ali baš da je ljepotan i nije. Kao da mu nije dovoljan taj uteg kritika na račun izgleda, Peugeot 2008 ima i mali problem s imenom koji asocira na godinu proizvodnje. Razmišljajući o svemu tome po svoj sam testni primjerak u velikogorički Auto Holetić išao s mješavinom znatiželje i straha da će voziti tog malog diva biti jednako negativno iskustvo kao vidjeti ga uživo. Kako krivo! Je li to bilo zbog tipičnog velikogoričkog čemera i depresije ili nečeg drugog, ali već na prvi pogled 2008 mi kao potpuni kontrast tome nije uopće izgledao loše. Nisam veliki ljubitelj crossovera, ali 2008 ne djeluje neprirodno i silom nabubren kako se zna dogoditi s tim mutantima.

Ako je izvana ugodno iznenadio, iznutra je ovogodišnji Peugeot 2008 zapravo skoro pa oduševio. Model s paketom opreme Allure čija je cijena bez metalik boje 147 577 kuna (popust na gotovinu je 8700 kn), bogato je opremljen, a materijali i izrada za tu su klasu vozila zapravo vrhunski. Mjesta ima dovoljno i za visoke ljude, pa čak i vrlo visoke poput bivšeg košarkaša, a danas novinara Zorana Čuture koji je bio pokusni kunić za to mjerenje na ekspediciji čiji je cilj bio istražiti ima li ičega dobroga u Sisku.

Komandna ploča je pregledna, s dominantnim velikim digitalnim brzinometrom na sredini i svijetlećim okvirima instrumenata, volan je neuobičajeno mali što je iz moje perspektive plus, a stereo sustavom se upravlja preko touch screena. Zvuk iz zvučnika je pristojan, ali ozbiljni ljubitelji glazbe bi svakako trebali nadoplatiti ozbiljniji audio sustav koji je u ponudi. Svodi li vam se glazbeni ukus na Rozgu, Mišu ili sve popularnije cajke, ne trudite, tada vam zapravo ništa ne treba. Osim novog mozga, eventualno.

Pretinaca i detalja ima na sve strane, tu su i priključci za razne uređaje uključujući iPhone ili iPod, a prva zamjerka ide poziciji CD uređaja koji se nalazi u pretincu ispred suvozačeva mjesta pa je u vožnji teško dohvatljiv što njegov smještaj čini zapravo pomalo opasnim. Zamjerka broj dva interijeru neshvatljivi je nedostatak rukohvata za putnike. To definitivno fali i zapravo je potpuno neshvatljivo zašto rukohvati ne postoje. Jedino razumno i donekle prihvatljivo objašnjenje bilo bi da su rukohvate naprosto zaboravili montirati.

Dobro, nakon obaveznih likova s interijerom i završnog zavirivanja u prtljažnik uz konstataciju da je sa svojih 360 litara dovoljno velik za sva putovanja osim za trajni bijeg u emigraciju, došlo je vrijeme za zabavu. Trebalo je napokon vidjeti kakav je 2008 u vožnji i što uopće može taj dizelaš 1,6 HDi  sa svojih 73 kw odnosno 100 konjskih snaga koji se kriju ispod poklopca motora.

Dakle, prva, gas... i da, to te ja pitam. 2008 ide kao zmaj. Mogao bih sada nadrobiti nekoliko onih stereotipnih rečenica o „blagom zanošenju u zavoju koje se, međutim, lako ispravlja volanom“, pa tom istom volanu koji ne reagira baš kao na sportskim jurilicama (premda reagira sasvim dobro) ili tako nešto, ali nema potrebe filozofirati. Ovo definitivno nije automobil s kojim se, ako niste baš šenuli umom, želite razmetati i divljati po zavojitim brdskim cestama, premda će on sasvim pristojno odgovoriti i na takav izazov, odnosno pokušaj zlostavljanja. Brdsku cestu do Slavagore na testu je svladao besprijekorno.

Ovo općenito nije automobil za razmetanje i divljanje, ali je odličan za sve drugo. U njemu je zbog dobre upravljivosti i preglednosti užitak voziti se po gradu, a zbog udobnosti, prostranosti i odličnog, ekstremno štedljivog motora s lakoćom guta autocestu i svladava veće distance. Na otvorenoj cesti uz umjerenu vožnju 2008 sa serijski ugrađenim start/stop uređajem troši čak i nešto manje od pet litara na 100 km, a u gradu je potrošnja oko šest litara. Manje od toga je stvarno teško očekivati.

Kada kupujete novi automobil vrlo je važno znati otprilike što od njega očekujete i čemu će vam služiti. Mislite li da će 2008 doprinijeti kvaliteti i učestalosti vašeg seksualnog života, odmah da raščistimo - neće. Kaže li vam netko da ga je vama privukao baš taj automobil, razumno je biti na oprezu i distanci s takvom osobom te pažljivo istražiti njezine skrivene namjere i motive.

Očekujete li da će vas u 2008-ici netko na cesti primijetiti, također odustanite na vrijeme. Jedino ljudsko biće koje se na cesti okrenulo za ovim automobilom bio je vremešni gospodin s naočalama koji, osnovano je sumnjati, ne vidi dalje od metar pred sobom i tko zna što mu se pričinilo.

Zašto bi onda, ako Peugot 2008 ne nudi baš nikakav cool faktor, netko kupio taj automobil i kome je on uopće namijenjen, pitat će se netko. Čisto uživanje u vožnji u prostranom, vrhunski opremljenom i nevjerojatno štedljivom vozilu najjači je i sasvim dovoljan argument u prilog Peugeotu 2008, premda se sve više čini da je taj argument kod kupovanja automobila skoro pa izumro. Osim toga, verzija sa 100 konja dovoljno je jaka da na semaforu nekog nabrijanka barem natjerate da se preznoji grčeći se da bude brži na startu. Neravnine na cesti Peugeot 2008 jedva da osjeća, na otvorenoj cesti klizi stabilno i suvereno i pri brzini od 170 kilometara na sat, a prilično ga je lako dotjerati i do maksimalnih 180 km/h.

Ako imate razuma, ni ne treba vam više, sve preko toga gura vas u ralje presretača, natezanje s policajcima i plaćanje ogromnih kazni. Kako po autocestama ljudi prečesto voze sporije od razumnog, osjećat ćete se i ovako skoro nepobjedivo. Dobro, barem dok vas netko u baš jako ozbiljnom automobilu ne spusti na zemlju i vrati u realnost, ali briga vas, imate li novi Peugeot 2008 realnost vam uopće nije loša. Dapače.

PLUS: Prostranost, dobre vozne karakteristike, interijer, štedljiv motor
MINUS: Neugledna vanjština, nepostojanje rukohvata

OCJENA: 4/5