Pandmija je opasno usporila produkciju filmova i televizijskih serija. Zato dok čekate da se stvari ponovno zahuktaju, iskoristite vrijeme i nadoknadite izgubljeno. Kako kaže jedan glazbeni kritičar, ovaj izbor je subjektivan, ali kvaliteta je objektivna.

Get Shorty

Nepravedno podcijenjena serija, gotovo izgubljena u zakutcima virtualne palače američke televizijske produkcije. Nastala prema odličnom istoimenom romanu Elmorea Leonarda, kao i široj javnosti puno poznatiji film iz 1995., serija prilično anonimnog zanatlije Daveya Holmesa, oštra je satira Hollywooda, ali ujedno i posveta filmskom Babilonu.

Ergela do sada epizodnih glumica i glumaca, najveći je adut serije. Irac Miles, koga maestralno igra Chris O'Dowd, nasilan je i grub tip, ali i iskreni ljubitelj sedme umjetnosti, posljednji holivudski romantik, spreman izgubiti i život kako bi njegov film bio snimljen.

Osim ludog Irca, svakako treba spomenuti i Seana Bridgesa u ulozi mormona plaćenog ubojice, te fenomenalnu Lidiju Porto, mater familias notornog narko kartela.

Od poznatijih lica tu je nikad bolji Ray Romano, u ulozi propalog talenta, a nakratko se pojavljuje i hodajuća filmska legenda, redatelj Peter Bogdanovich.

Humor nije politički korektan, serija ne komentira društvene aktualnosti, niti, pak, služi kao dokument jednog vremena. Možda je to i bio razlog što je nakon vrlo dobrog odjeka prve sezone kod američke kritike, druga, još bolja, bila potpuno zanemarena. Baš kao da nikad nije ni snimljena, što je za medijski proizvod u 21. stoljeću sudbina neizmjerno gora i od poraznih kritika.

Glasovi publike, barem u ovom slučaju, točniji su pokazatelj vrijednosti. "Get Shorty" stoji kao jedna od najbolje ocijenjenih serija na agregatu Rotten Tomatoes. Broj glasača nije velik, ali pruža barem neku satisfakciju, dok se čeka odluka odgovornih poslovnih ljudi hoće li dati zeleno svijetlo za početak snimanja četvrte sezone.

Tri sezone "Get Shortyja" možete pogledati na Netflixu.

 

Beartown

Iako oglašavana kao sportska teen drama, nešto poput "Friday Night Lights" na ledu, "Beartown" se zapravo bavi ustrojem i funkcioniranjem lokalne zajednice, čije je još jedino preostalo vezivno tkivo sport, točnije hokej na ledu.

Kada se dogodi zločin, koji ovdje neću otkrivati, zajednica naravski prvo negira mogućnost da se nešto tako moglo dogoditi, a kasnije agresivno napada samu žrtvu. Čak i onda kada se stvari privedu kraju, te nije više moguće negirati počinjeni zločin, dio zajednice priznaje grešku više zbog potencijalnih ekonomskih reperkusija i straha od zakona, nego zbog toga što osuđuje počinjeno zlodjelo.

Bez ikakva pretjerivanja, "Beartown" sadrži neke od najbolji sportskih sekvenci ikad snimljenih. Recept na papiru zvuči prilično jednostavno. Nađite glumce koji uistinu znaju odlično igrati neki sport, pa onda, uz minimalne intervencije, organizirajte utakmicu, a dalje sve složite po potrebi, u montaži.

Premda je jasno kako svi uključeni u seriju uistinu vole hokej, očiglednu vezu između nasilničkog ponašanja tinejdžera i grubosti ove igre nemoguće je poreći. Samim time, izjava konobarice, koja nakon kafanske kavge, kaže treneru momčadi, nešto u smislu ’ne ubija oružje ljude, već ljudi ljude’, referirajući se na hokej, potpuno je suvišna.

Toj i još ponekoj scenarističkoj manjkavosti usprkos, "Beartown" je najbolja serija pristigla iz skandinavskog laboratorija, još od vremena "Borgena".

Seriju možete pogledati na streaming servisu HBO.

 

Umbre

Iz Rumunjske ne dolaze samo nagrađivani art filmovi. Osebujni likovi, čija svaka bora autentično svjedoči o tvrdom životu, eksplozivno, nekontrolirano nasilje i ulične šeme kojima se kriminalcii nadmudruju oko novca i droge u podzemlju Bukurešta dobitna su kombinacija ove, naizgled žanrovske serije. Sastojci dostatni da pomete većinu konkurencije sa zapada. No, uzbudljivi žanrovski elementi

Odlični Serba Pavlu, ovdje kao protagonist imena Relu, nije klasični antijunak, poput Tonya Soprana, već stoik, kojemu je sudbina od malih nogu zapečaćena, pa jedino za što se još bori jest osiguranje egzistencije vlastite obitelji. A upravo ovako prikazana dinamika odnosa unutar obitelji, jednako uvjerljiva i potresna, kao u najboljim filmovima rumunjskog novog vala , najveća je vrijednost ove serije. "Umbre" je, kao i Relu, puno više od onoga što je na površini.

U očekivanju smo četvrte sezone, a do tada tri dostupne sezone možete pogledati na HBO-u.

 

Ethos

Ako prihvatite altmanovsku logiku "Ethosa", gdje se u megapolisu kakav je Istanbul, putevi glavnih likova isprepleću kao da se radi o kakvoj kasabi, garantiram kako ćete nekoliko sati ostati prikovani za ekran. Kreator "Ethosa" (u originalu Bir Başkadır) je Berkun Oya, čovjek ispod čijeg imena stoji i uspješna serija "Masum", koju bi, ako se negdje nađe, isto valjalo pogledati.

Oya gradi svoju priču na razlikama između sekularne Turske i one tradicionalne, na suprotnostima žena odraslih na kulturi Zapada i onih ugnjetavanih patrijarhatom, između feministica i mačo muškaraca, samo da bi na kraju sve te granice i razlike srušio. Ne nekom naivnom porukom o suživotu, već tmurnim egzistencijalizmom koji se manifestira kao dezorijentiranost i usamljenost, a koja poput virusa jednako zahvaća bogate, siromašne, tradicionalne i progresivne.

Ostaje samo žal što nitko u Hrvatskoj nije (još) u stanju snimiti ovako nešto, već se zadovoljavamo, djelima koji slave nostalgiju ili, pak, slabim ostvarenjima poput "Úspjeha", regionalnog HBO-a.

Osam epizoda "Ethosa" pogledajte na Netflixu.

 

The Bureau

"Le Bureau des légendes" najbolje je igrano dramsko djelo koja se bavi radom obavještajnih službi. S njom su usporedivi tek romani Johna Le Carrea, a bit ću drzak pa reći da i nadmašuje velik dio njegova opusa. "Bureau" zato pripada u kanon takozvane prestižne televizije, u društvo Sopranosa , Žice, Mad Mana...

Otkrivati fabulu znači pokvariti užitak budućim gledateljicama i gledateljima, a pogotovo pažljiv valja biti kod ovako koncipirane serije.

Protagonista igra Mathieu Kassovitz (najpoznatiji kao redatelj remek djela "La Haine" iz 1995.), a taj najvještiji agent agencije, šarmer u dizajnerskom odjelu, kodnog imena Malotru, utjelovljenje profesionalizma, jedini je radi emocionalne veze spreman izdati organizaciju. Ili nam se barem tako čini, budući da smo često i mi sami, lutka na koncu nepouzdanog naratora. Informacije često saznajemo isto kada i sami agenti, a neke scene postaju jasne, tek kada se dijelovi slagalice poslože, za što moramo čekati i nekoliko epizoda. Osim agenata pratimo i njihove mete. Ti likovi nipošto nisu klišeizirani, niti svedeni na egzotične simbole, već sa svim manama i vrlinama, nerijetko mnogo ljudskiji i bliži gledatelju nego agenti.

Svijet špijuna ovdje je lišen svake ideologije, informacijama i ljudima trguje se kao dionicama i valutama. Vrijednost osobe ovisi o stanju na tržištu. Nitko više ne želi niti zna kako mijenjati svijet. Svaka meta zadatak je za sebe, misije su fragmentirane. Šira slika i sveobuhvatna teorija koja bi objasnila koji je cilj obavještajnih službi ne postoji.

Svakako treba spomenuti i talentiranu mladu agenticu Marine, kodnog ime Phenomenon, te funkcionalnog paranoika Henrija Duflota, šefa odjela, koji se, osim visokom inteligencijom ističe i kričavim neukusnim kravatama.

Autor serije je Eric Rochant, koji je renomiranom redatelju Jacquesu Audiardu dao potpunu slobodu da završi seriju kako god ovaj god poželi. Rochant je izjavio da je on sve što je ranije zamislio već ostvario u prve četiri sezone.