Predočiti sebi talijanski jug kao pitoreskni kraj blagoslovljen suncem, rajskim plažama, šarmantnim gradićima i opuštenom mediteranskom vibrom, trivijalan je stereotip. Stereotip je redovito surogat mišljenja. Napulj je već poduže vrijeme jedna od najpopularnijih talijanskih destinacija, živopisni grad koji se diči svojom turističkom ponudom i čudesnim povijesnim nasljeđem.  Međutim, Napulj oslikan u  iznimno popularnoj talijanskoj TV seriji, "Gomorri", daleko je od onog sa razglednica. Ni traga luksuznim kruzerima, otmjenim restoranima, padinama Vezuva i od UNESCO-a zaštićenoj, povijesnoj jezgri.

Većina radnje odvija se po siromašnim kvartovima, sivom bojom okupanim getima u kojima dominiraju nakazne barake i gigantski betonski blokovi. To su mjesta ne samo bezakonja i šokantne bijede, nego posvemašnjeg mahnitanja kabale koja njome vlada. Ozloglašen dio grada u koji ne zalazi čak ni policija, a svi bi htjeli da zapravo ne postoje.

U svojoj knjizi "Gomorra" talijanski novinar Roberto Saviano nije samo svijet upoznao sa opakom i okrutnom mafijaškom organizacijom Camorrom, već je i prikazao surovu realnost koja je zadesila Napulj i ostatak talijanskog juga. Suvremeni je talijanski jug kao sponozoruša: izvana atraktivan, iznutra odbojan.

Tragedija Roberta Saviana

Savianovo je štivo bilo instant-uspjeh: milijuni prodanih primjeraka, prijevod na pedesetak jezika, te kazališna, filmska i televizijska adaptacija. Međutim, njegova je sudbina poprimila tragično ili preciznije kazano, apsurdno obličje. Saviano je tragičan lik: Poput špijuna, u  svojim uspjesima ne može uživati, svoj lik i djelo mora zatajiti ne bi li ostao živ - od objavljivanja knjige njegov je život postao osvrtanje preko ramena, selidba iz jedne sigurne kuće u drugu uz vječitu pratnju naoružane garde policajaca.
 
Danas je „Gomorra“ svojevrstan brand, no dok je kazališni komad limitiran na domaću publiku, a film Mattea Garronea iz 2008. prvenstveno bio ljubimac festivala i kritičara, TV serija "Gomorra" vjerojatno je najkvalitetniji televizjski proizvod proizašao sa talijanskog tržišta u zadnjih petnaestak godina. Dug internacionalni život zajamčen mu je od samog početka. Serija je prodana u više od trideset zemalja, uključujući SAD- Prvi put da je neka talijanska serija tako raširenih ruku primljena na moćno američko tržište, a i u Europi je napravljena pukotina između bezbrojnih skandinavskih i britanskih detektivskih krimića.

 

Mračan i brutalan prikaz krim miljea

Premisa je tek naizgled poznata: tu su okrutni, ali staromodni mafijaški boss (Fortunato Cerlino), promućurna supruga a la Lady Macbeth (Maria Pia Calzone), sin mekušac (Salvatore Esposito) i bossova desna ruka (Marco D'Amore) - protagonisti tako svojstveni ekraniziranim portretima kriminalnog podzemlja. Svjedočimo, dakako, i nezaobilaznim obračunima oko teritorija, ubojstvima, mučenjima, premlaćivanjima i ostalim eksplozijama eksplicitnog nasilja.
 
Sve je tu, svi otrcani i iskorišteni sastojci mafijaškog filma/serije, međutim kreator serije Stefano Sollima na tim izlizanim temeljima svejedno uspješno gradi novu mafijašku mitologiju, sličnu, a opet drugačiju od popularnih i hvaljenih holivudskih i britanskih filmova te televizijskih serija. Sličnu po premisi i neizbježnim žanrovskim elementima, a drugačiju po implementaciji potonjih u vlastitu viziju naizgled prožvakanog žanra. Prikaz krim miljea u "Gomorri" neizmjerno je brutalniji od svih Scorseseovih biopicova, Coppolinih epova i Guy Ritchievih zafrkancija te znatno realističniji i mračniji od azijskih operetno krvavih pucačina.

Bastard "Žice" i "Sopranosa"

"Gomorra" satire svijet gangstera s vlastitim kodeksima časti, u usporedbi sa napuljskim barabama, Corleoneovi izgledaju kao familija iz kakvog američkog sitcoma, nema tu ni glamura i hedonizma iz "Dobrih momaka",  a čak su i Sopranosi naspram "Gomorre", laka kategorija. Tony Soprano intrigirao je svojom kompleksnošću, unatoč gnjusnim stvarima koje je počinio i dalje je izazivao simpatije, njegov je lik daleko od nasilnika i opakih ubojica koji se ne libe nauditi tzv. „civilima“. U "Gomorri", međutim, svjedočimo stravičnim djelima najgore okrutnosti - od zvjerskog mučenja nevine djevojčice do hladnokrvnih ubojstava djece i tinejdžera.
 
Međutim, sličnosti između "Sopranosa" i "Gomorre" su očigledne, obje su serije briljantne, suvremene mafijaške sage sa vlastitim, originalnim dodirom. Izuzev "Sopranosa", vidljiv je i stilski i tematski utjecaj koji na seriju ima kultna HBO-ova uspješnica, "Žica"- osim što obje daju detaljan uvid u djelovanje zločinačkih organizacija u 21. stoljeću, radnja je fiksirana na lepezu likova od kojih više - manje svi dobivaju podjednaku pozornost dok kroz njihove oči svjedočimo premreženosti svih društvenih skupina, tj. - simbiozi politike i kriminala i povezanosti istih sa mutnim tajkunima, korumpiranim policajcima i crkvenim moćnicima. Kako radnja odmiče promatramo i tragične sudbine malih i siromašnih ljudi koji su iz ovog ili onog razloga prisiljeni imati relacije sa mafijom.

Solima je izrazito pazio na detalje, jedan od najvećih aduta serije je njezina realnost: tako cijela glumačka postava koristi napuljski dijalekt zbog čega je čak i u Italiji serija prikazivana sa podnaslovima. Dotični je već imao iskustva sa mafijaškim žanrom, njegov potpis nosi i hvaljena krimi serija "Romanzo Criminale" smještena u Rim 70-ih godina.

Protesti i optužbe za difamaciju Napulja

Prikaz Napulja izazvao je velike kontroverze. Mještani prigradskih naselja snažno su se pobunili protiv dolaska televizijskih ekipa, a načelnici obližnjih općina izjavili su kako će zaštititi sigurnost i dobrobit svojih sugrađana. Nekoliko je mjesta odbilo dopustiti snimanje serije na njihovom području, a iako se izjasnio kao fan serije, Domenico Tuccillo, šef općine Afragola nadomak Napulja, kazao je kako neće dopustiti narušavanje reputacije svoga grada.
 
"Svaki smo put morali pregovarati o našem prisustvu na njihovom teritoriju. Činili smo to kako bi zaslužili ono što sam smatrao najvažnijim - povjerenje lokalaca. Da bi vjerno prikazao određeni svijet, moraš ga upoznati iznutra," rekao je Solima koji je unatoč svim poteškoćama snimanje uspio privesti kraju.

Dvije su sezone vani, obje su majstorske tvorevine koje podnose i višestruko gledanje,a zbog iznimnog uspjeha i popriličnog broja gledatelja već je potvrđeno snimanje treće i četvrte sezone. Kuriozitet je kako se dio druge sezona trebao snimati u Hrvatskoj. Tko zna? Možda u jednoj od nadolazećih sezona…

.