Vjerojatno najbolje četiri stvari koje sam pogledao prošle godine bile su briljantni dokumentarci BBC-a o životinjskom svijetu „Hunt“ i „Planet Earth II“, zatim najvažnija priča o Sjedinjenim Američkim Državama od serije „Žica“, pet i pol satni ep o O.J. Simpsonu „O.J.:Made in America“, te najbolja satira svijeta u 21-stoljeću „South Park". No, kako se radi o dokumentarnim emisijama, odnosno animiranoj seriji, ovoga puta smo ih eliminirali iz konkurencije ostavivši više mjesta za odlične drame i komedije. Ipak, ni u takvoj suženoj konkurenciji u top 10 nisu upale neke fantastične serije poput šarmantnih HBO-ovih serija „Girls“, „Insecure“ i „High Maintenance“, lucidnog mjuzikla „Crazy Ex-girlfirend“, a o vrlo dobrom “Igrama prijestolja“ i „Veep-u“ biti će prilike pisati i sljedećih godina. Nije bilo mjesta ni za nepravedno podcijenjeni „Billions“, izvrsni sci-fi „Colony“, te američku verziju „Mad dogsa“.
Serije, pak, koje su, zadobile najviše pažnje javnosti nisu opravdali očekivanja. „Westworld“ je još jedan pretenciozno dosadan projekt braće Nolan, koji dođe nešto poput „Izgubljenih“ za siromašne, „Stranger Things“ je unatoč dojmljivoj fotografiji,prilično kreativno isprazna manipulacija nostalgijom, a prilično loš je i kičasti „The People vs O.j. Simpson: American Crime“ Kontroverzna serija“Mladi papa“ svidjet će se onima koje vole poetiku Paola Sorrentina, a „Night of“ unatoč fantastičnom pilotu, samo je solidna dramska serija. Podbacili su i Britanci. „Happy Valley“, „Missing“, pa i „Line of Duty“ mnogo su lošiji nego u ranijim sezonama. Hrvatske „Novine“ imaju nekoliko elemenata koje su za svaku pohvalu, no krajnji rezultat ipak nije toliko impresivan. Gluma je često bila loša, režija Dalibora Matanića nekonzistentna, humora nema niti u naznakama, a scenarij pati od previše klišeja i općih mjesta.
10. Broad City
U prethodne tri sezone serija kreatorica Illane Glazer i Abbi Jacobsen, ujedno i glavnih protagonistica, bila je najšašaviji i lucidniji prikaz života milenijske generacije u popularnoj kulturi uopće. Illana i Abbi spremne su se jednako izrugivati sa svojim fizičkim karakteristikama i seksualnošću, kao i s nametnutim društvenim normama. "Broad City" je uz sve to i ljubavno pismu New Yorku, trećem glavnom licu ove serije koja se u svojoj posljednjoj sezoni počela polako koketirati i s ozbiljnom dramskim narativom.
9. Better Call Saul
Spin off "Breaking Bada" funkcionira poput savršeno uštimanog mehanizma gdje njegov svaki dio precizno služi svojoj svrsi. U drugoj sezoni "Better Call Saul" kroz prizmu svijeta pravnika, ispričao je ponajprije priču o dva brata i dva različiti shvaćanja pravde i istine. Umjesto Hitchcockovske napetosti karakteristične za „Breaking Bad“, njegov spin off djelo je sporog ritma, dugih verbalnih nadmudrivanja koja poput „mexican standoffa“ vode do konačne propasti ili slave.
8. Horace & Pete
Povratak arhaičnom televizijskom formatu kao avangarda kroz koju se brutalno iskreno, bez filtera i uljepšavanja priča o tabu temama. Louis C.K. na led je stavio svoj matičnu seriju „Louie“ kako bi se u potpunosti posvetio seriji koju je sam napisao i režirao. Barski razgovori o Trumpu, emotivni mind fuck s djevojkom koja možda jest, a možda i nije bila muškarac, duhoviti atavističke replike ujaka Petea u tumačenju genijalnog Alana Alde, briljantne glumačke minijature Edie Falco i Stevea Buscemija, bolno istiniti prikaz psihičkih bolesti…Teško je nešto izdvojiti kao najdojmljiviji dio ovog autentičnog američkog remek djela. Alejandro Jodorowsky rekao je da se prava umjetnost radi kako bi se novac izgubio, a ne zaradio. Louis C.K. projekt je u potpunosti sam financirao, te se zbog njega zadužio nekoliko milijuna dolara. Novac će vratiti drugim, njemu manje osobno važnim gažama.
7. Silicon Valley
Silicijska dolina ništa drugo doli vlažan san Ayn Rand zamotan u lažni sjaj spiritualnih priručnika i nepostojećeg društveno odgovornog poslovanja. Čudaci s ogromnim egom i ekstravagantnim poslovnim modelima prikazani u seriji vrlo su slični stvarnim osobama, svjedoče zaposlenici Doline, a kako vrijeme ide "Silicon Valley" postaje sve bolja, dramaturški čvršća serija. Slično je i s humorom. Isforsirane prostačke šale su nestale, a po onom zlatnom pravilu „ smiješno je tek kad protagonist ne zna da je smiješan“ serija je zlatni rudnik humora . Mike Judge, kroničar i satiričar američkih bijelih ovratnika, autor izvrsnog filma „Office Space“ napravio je svoj manifest. Poput najvećih američkih serija ikad snimljenih (Žica, Soprano, Breaking Bad, Mad Men, Deadwood) i "Silicijska dolina" velikim dijelom priča ponajprije o naravi kapitalizma i o šahovskoj igri svih onih koji preživljavaju unutar sustava moćnijeg od njih samih.
6. The Detour
Samantha Bee autorica je najbolje „Late-Night TV“ emisije posljednjih godina("Full Frontal With Samantha Bee") godina, a odgovorna je i za najzabavniju seriju sezone. Sjećate se kako ste u ranoj mladosti uživali u filmovima Chevyja Chasea i putovanjima njegove obitelji, da bi kada ste se vratili istim filmovima u nekoj zrelijoj dobi shvatili da se radi o lošim uradcima? The Detour je materijalizacija te čežnje za ultra zabavnom politički nekorektnom komedijom o obiteljskom putovanju. Koncipiran poput jednog dugog filma, u "Detouru" se slapstick se izmjenjuje s britkim replikama inače karakterističnim za britanske satire. Isto tako glavni protagonisti su sebične osobe. Roditelji su nesposobni u svojim zadaćama, a djeca lijena i ne previše pametna. Takvi likovi neobično gledatelju prirastu srcu.
5. Amerikanci
Da je netko prije par godina rekao bi kako će špijunske igre poput ovih iz „Amerikanaca“ ponovno biti aktualne rekli bi mu da živi u svijetu fantazije. Danas su odnosi između američkih i ruskih špijunskih službi najnapetiji od kraja Hladnog rata, pa tako i „Amerikanci" postaju više od periodičnog dramskog djela. No, izvrsno režirana i odglumljena žanrovska špijunska serija bivšeg djelatnika CIA-e Joeyja Weisberga bavi se i nemogućnosti spoznaje vlastitog identiteta i definiranjem obiteljske zajednice što rezultira slavenskom tugom i pesimističkim fatalizmom. Upravo to "Amerikance“ čini jednom od najboljih televizijskih serija posljednjih godina.
4. The Girlfriend Experience
Na temeljima istoimenog filma Stevena Soderbergha indie redateljica Amy Seimitz i njen kolega Lodge Kerrigan stvorili su najprovokativniju seriju 2016. godine. I dok su preuzeli Soderberghov vizualni prosede, otišli su puno dalje u psihološkoj karakterizaciji protagonista. Odlična i hrabra Riley Keough igra mladu odvjetnicu koja se počinje baviti elitnom prostitucijom. Autori serije slično kao Soderbergh prvotno prostituciju, kao i posao u korporaciji, prezentiraju kao sterilno zanimanje lišeno bilo kakvih emocija, u kojoj je jedino bitan profit. No, Seimitz i Kerrigan odlaze dalje. Keough počinje uživati u ulozi prostitutke, koja joj osim izvrsne zarade, polako počinje biti i zadovoljstvo.
Moderna popularna kultura uporno se izbjegava pozabaviti dubljom analizom ljudske seksualnošću. Izvrsni „Shame" jedno je od rijetkih modernih djela koje se odvažilo dublje kročiti u psihu seksualnog ovisnika. No, dok je u spomenutom filmu superego glavnog protagonista u sukobu s njegovim udom, te on kreće u autodestrukciju, djevojka u interpretaciji Keough prihvaća „tamni“ dio svoje seksualnosti koje moderno društvo licemjerno osuđuje. Zadnja scena suptilno je ambivalentna. Vodi li takav životni stil usamljenosti , nemogućnosti ostvarenja dubljih emocionalnih odnosa ili je pak najbrži put do potpune emancipacije? Sljedeća sezona obuhvatit će potpuno nove likove, a svakako treba spomenuti i format serije. Naime, radi se o drami u trajanju od 20 minute, vremenskom okviru ranije rezerviranom uglavnom za komedije.
3. Black Mirror
Netflix je otkupio prava na „Black Mirror“ pa su tako Amerikanci od BBC-ja preuzeli produkciju distopijske serije Charlie Bookera u svoje ruke. Straha nema, dapače. „Black Mirror“ jednako je genijalan kao i svoje prve dvije sezone. U šest zasebnih epizoda, koje svaka funkcionira kao cjelovečernji film, samo neizmjerno domišljatijih od gotovo svih znanstveno – fantastičnih produkata Hollywooda, Booker nastavlja zastrašivati, provocirati, ali i zabavljati gledatelje. Premda se "Black Mirror" bavi onim što nas možda čeka u bliskoj budućnosti, on je uvijek i aktualan. Ne sudimo li i danas već ljude prema bankovnom rejtingu ili broju followera na društvenim mrežama? Nije li tajna svakog dobrog vojskovođe u tome da u glave svojih vojnika usadi vjerovanje kako se ne bore protiv ljudi, već zvijeri bez osjećaja, kako bi efikasnije ubijali? Epizode „Nosedive“ i „Men Against Fire“ samo takve motive koje još pronalazimo u antičkoj drami (primjerice Kiklop Polifem nije mogao pojesti Odiseja kada ga je upitao za ime i personalizirao) smješta u jednu drugu eru.
Posebno su dojmljive dvije epizode koje odudaraju od svega što smo mogli vidjeti u prijašnjim sezonama. „Shut Up and Dance“ događa se u sadašnjosti, a uz pilot epizodu serije „Night of“ radi se o najboljem trileru prikazanom ove godine, dok je „San Jupitero“ najdivnija bajka 21. stoljeća. Charlie Booker je genije.
2. Atlanta
Autorski projekt svestranog glazbenika i komičara Dannyja Glovera apsolutno je briljantna satira, slapstick komedija, drama pa i horor koji govori o mjestu Afroamerikanaca u SAD-u i rasnoj ulozi koju su isti primorani igrati po pravilima slobodnog tržišta. Nadalje kroz deset fantastično režiranih epizoda, Atlanta koja kao rijetko koje slikopisno djelo govori o američkom jugu. Ona je i geto verzija John Fordovog klasika „Čovjek koji je ubio Liberty Valancea“, demistificira kulturu „clubbinga“, a epizoda s “crnim Justinom Bieberom“ već sada može uči u anale pop kulture. Ako je suditi prema prve dvije serije s ove liste, s američkog juga ne dolazi više samo najbolja muzika na svijetu.
1. Rectify
Rayja Mckinnona, redatelja kultnog Oskarom nagrađenog kratkog filma „Accountant“ i dramskog glumca, poznatog po ulozi propovjednika u „Deadwoodu", 2010. godine sudbina je okrutno kaznila. Životna mu partnerica Lisa Blount, glumica i producentica, iznenadno je preminula nakon misteriozne bolesti. "Rectify" je pak priča o čovjeku koji je proveo dobar dio svoje mladosti čekajući smrtnu kaznu da bi zatim, zahvaljujući DNA analizi, iznenada bio pušten na slobodu. Psihološka previranja, osjećaj krivice i strah sukobljavaju se u glavnom liku Danielu Holdenu koga briljantno utjelovljuje Aden Young. Premda je McKinnova tragedija drugačije priroda od Holdenove, nesumnjivo je kako ih osjećaj nemoći, straha i krivice oboje mori. Savršeno odglumljena serija s najbolje napisanim dijalozima još od „Deadwooda“, jednako je bliska poetici Drive-by Truckersa i „Strancu“ Alberta Camusa.