Koliko je danas moćna produkcija televizijskog programa govore činjenica kako se na ovu listu nisu plasirale izvrsne serije poput „Mr.Robota“, posljednje sezone „Louiea“, „Transparenta“... Bryan Fuller je srušio granice shvaćanja televizije svojim avangardnim pristupom mediju u seriji „Hannibal“ ,  dok su Britanci ove godine razočarali. Nema veze jer uskoro stižu nove sezone „Sretne doline“, „Line of Duty“ i „Peaky Blindersa“. Vrlo dobar je bio i dansko-švedski „Most“, kao i „Better Call Saul“ koji će kako vrijeme teći biti sve bolji i bolji. Hvale vrijedan je bio i projekt Davida Simona ’Show Me a Hero’ koji ovdje mjesto nije našao budući da se radilo o mini-seriji , a svakako treba preporučiti i Netflixov "Narcos", uzbudljivu i zanatski više nego korektnu sagu o Pablu Escobaru. Da je autor ovih redaka imao vremena pogledati još neke serije poput „Reviewa“, danskog povijesnog epa „1864“, „Broad Girls“ ili primjerice „Wolf Halla“ moguće je da bi lista izgledala ponešto drugačije.

12. Igre prijestolja

Najbolja sezona epske serije oduvijek je bila više orijentirana na stvaran svijet, točnije na okrutne političke i seksualne igre koje ljudski rod oduvijek igra i oduvijek će igrati kako bi se domogao dominacije nad onim drugim. Premda, i fantasy strana biva sve bolja kako vrijeme ide. Ultra visoko budžetne scene borbe ne samo da su najbolje napravljene od kada je serija krenula, već su jedno koplje iznad svega što smo mogli vidjeti i u filmskoj produkciji u posljednje vrijeme.

11. Black-ish

Najbolji sitcom posljednje dvije godine ima više sličnosti sa „All in the family“, briljantnom politički nekorektnom serijom koja se prikazivala 70-ih nego što to ima sa većinom današnjeg programa sličnog formata, ili pak, ne daj bože, s najpoznatijim serijama o Afro-američkim obiteljima poput "Princa s Bel-Aira" ili "Cosby showa". „Black-ish“ se bavi pitanjima poput rasnih i klasnih razlika u post modernom dobu, kontrole oružja, korporativnim svijetom ne štiteći od oštre satire niti jednu društvenu skupinu. Anthony Anderson je izvrstan u glavnoj ulozi kao wanna be alfa mužjak, Laurence Fishbourne briljira kao gangster starog kova, izvrsna je i Tracee Ellis Ross, a djeca obitelji su najslađa stvorenja koje možemo u posljednje vrijeme vidjeti na malim ekranima. Kemija između glumaca i aktualnost čine seriju autorice Kenye Barris jednom od najboljih serija ove godine.  „Black-ish“ je u svojoj osnovi  tradicionalno djelo koje zagovara obiteljske vrijednosti i snagu zajednice, no to čini na duhovit, iskren i nadasve zabavan način.

10. Fargo/Amerikanci

Dvije navedene serije koje se prikazuju na istome kanalu, dijele ovo mjesto ne samo zbog toga što su školski primjeri vrhunski zamišljenog i izvedenog žanrovskog materijala, već i zbog tog što se serije odvijaju neposredno prije, odnosno za vrijeme Reaganove vladavine. Američki predsjednik se tako u obje serije i pojavljuje kao akter. U „Fargu“ u genijalnoj interpretaciji Brucea Campbella, a u "Amerikancima" samo preko malog ekrana, no pošto se radi o priči o ruskim špijunima u vrijeme Hladnog rata indirektno on, uvelike utječe na živote protagonista. Isto tako obje serije nimalo blagonaklono gledaju na 80-te. Sivi, loše uređeni interijeri i prljave i opasne ulice čine njihov svijet nimalo primamljivim koktelom dosade i straha od sutrašnjice. Kriminalne organizacije u „Fargu“ su preteče kapitalističkog ustroja, a new age seminari i materijalizam kao bijeg od stvarnosti u obje serije novi su američki lifestyle. Isto tako "Fargo" koja je podjednako šekspirijanska drama, komedija apsurda i akcijski triler, te "Amerikanci" koji već sada imaju mjesto u kući slavnih špijunskog žanra, u svojoj osnovi se bave vrijednostima i značenjem obiteljske zajednice, a čijem opstanku prijeti konzumerizam, smrtonosna bolest, ili pak samo razotkrivanje maski njenih članova.

9. Master of None

Američki komičar indijskih korijena Azis Ansari glavni je glumac i autor ove Netflixove serije dijelom bazirane i na njegovom životu. Da se Woody Allen rodio kao Indijac, te da je umjesto filozofije i Bergmana odrastao na milenijskoj pop kulturi snimao bi ovakve filmove. Romantični uspjesi i neuspjesi, puls života u metropoli rijetko su kada bili prikazani ovako zabavno i nadasve iskreno. Ansari je izrazito samosvjestan lik, svjestan svojih limita,ali i hrabar i ambiciozan autor u potpunom dosluhu sa vremenom u kojem živimo.

8. Bloodline

„Wire“ je imao Baltimore, „Breaking Bad“ New Mexico, no lokacija nove Netflixove serije nešto je potpuno drugo. Florida Keys najjužniji je dio te savezne države, mjesto gdje bijeli Amerikanci žive usporeno poput svojih južnih susjeda, a turizam je glavni izvor prihoda. Mjesto je to, kako kažu, gdje odrasli žive poput djece. Provode vrijeme s prijateljima, kupaju se, popodne spavaju, voze bicikle…

No, isto tako ne bez razloga, ovdje je smještena radnja mnogih kriminalističkih romana i legendi. Šerifa je lagano potkupiti, lokalci si međusobno uvijek paze leđa, a koktel dosade i vrućine ubojita je kombinacija. ´Bloodline´ je prije svega obiteljska drama, a tek onda triler. Gledati obiteljska okupljanja na plažama južne Floride i slušati  njihove noćne razgovore na laganom povjetarcu neki su od najljepših trenutaka koje nam je industrija zabave donijela proteklih godina. Gotovo da poželite da one tamne strane priče i nema.  A ona je u rukama televizijskih veterana Glenna i Todda Kesslera, te Daniela Zelmana klasično dobra. Sissy Spacek i  Sam Shepard su legende, no Australac Ben Mendelsohn, kao crna ovca obitelji , promovira se u najboljeg glumca generacije.

7. Veep/ Silicon Valley

HBO-ov double header nedjeljom navečer uz „Leftoverse“ najjači su aduti ovog giganta televizijske industrije. Osim što su vraški duhoviti, oni su i kirurški precizna satira današnjice. Kada su bivšeg savjetnika američkog predsjednika Obame, Dana Pfeiffera, u jednoj emisiji upitali koja serija ili film najrealnije opisuje političke odnose u Washingtonu, Pfeiffer je odlučno i bez imalo razmišljanja izjavio da je to HBO-ova serija „Veep“.

- Događaji iz „Kuće od karata“ nemaju nikakve veze s onime što se uistinu događa iza zatvorenih vrata Bijele kuće. Likovi poput onog kojeg tumači Kevin Spacey ne postoje. „Veep“ je najbliži onome kakvi ljudi tamo uistinu jesu -  tvrdi bivši Obamin savjetnik. Ova tvrdnja ne bi sama po sebi bila toliko zanimljiva, da se radi o ozbiljnoj doku - drami ili bar da je u pitanju neka novokomponirana kopija „Zapadnog krila“. Ali riječi je o urnebesnoj satiri, politički najmanje korektnoj seriji posljednjih godina.  

Genijalni Škot talijanskog imena i prezimena Armando Iannucci kreator je „Veepa“, serije koja je nastala po uzoru na otočku inačicu „The Thick of It“ istog autora. No ovdje su ulozi još veći. Dok je u Engleskoj u fokusu bio ministar socijalne skrbi, ovdje je to (pod)predsjednica SAD-a Selina Meyer i njen kabinet. Julie Louis Dreyfuss, ovdje u glavnoj ulozi, konačno izlazi iz sjene Elaine, te tako postaje prva osoba  iz ekipe koja je i nakon kraja Seinfelda napravila nešto doista vrijedno pamćenja. Selina Mayer, kao i ostali likovi ispaljuju uvrede i prijetnje poput najdovitljivijih gangsta repera, sebični su, egoistični i pravi genijalci kad je u pitanju borba za radno mjesto. Svijet izvan Washingtona za njih ne postoji, vanjska politika je nešto apstraktno, a običan puk im je samo glasačka mašinerija. Ako je vjerovati Pfeifferu, a nema razloga da ne, oni koji kroje sudbinu svijeta nisu puno sposobniji od  prosječnog djelatnika hrvatske javne uprave. No neusporedivo su duhovitiji.

„Silicon Valley“ u svojoj drugoj sezoni puno je bolji nego što je to bio u premijernoj. Ne baš uvijek uspjele prvoloptaške šale i vulgarni humor svedeni su na minimum, a slatko-gorka karakterizacija likova i duhoviti dijalozi funkcioniraju besprijekorno. Autor Mike Judd već je nekoliko puta dokazao kako je najbolji suvremeni kroničar nove radničke klase koja umjesto u tvornicama radi u uredima, a u ovoj seriji iz te vizure gleda u utrobu IT industrije. Budući da je Silicijska dolina jedna od žila kucavica novog poretka svjetske ekonomije, čudi da smo ovoliko čekali na seriju koja prati ovaj sektor.

„Silicon Valley“ uz „Društvenu mrežu“, svaki na svoj način pokazali su pravo lice ove okrutne kapitalističke arene, gdje su geekovi jednako beskrupulozni kao i gangsteri s Wall Streeta. Ova 30-minutna humoristična serija najbolji je primjer novog koncepta gdje komedije pobjeđuju dramski program u njihovoj vlastitoj igri.

6. Leftovers

Damon Lindelof, tvorac „Izgubljenih“, ideje za „Leftovers“ crpi iz komentara fanova, te iz najuspješnijih dramskih ostvarenja posljednjih godina. Tako je druga sezona nešto poput interaktivnog događaja. Epizoda „International Assassin“ nesumnjivo je inspirirana snovima Tonyja Soprana, a opet funkcionira besprijekorno. Misticizam, kršćanstvo i skepticizam su integralni sastojci ovog divnog kaosa, fotografija je divna, a glumci briljiraju.  Justin Theraux u glavnoj ulozi je sve što je Lindeloff želio da Jack Shepard iz „Izgubljenih“ bude, Kevin Caroll najbolje je čuvana tajna glumačkog svijeta, a Carole King možda i najbolja glumica današnjice. Puno je u seriji, nelogičnosti i scenarističkih propusta, no „Leftoversi“ sazdani su od iste magične prašine kao i antologijske HBO-ove serije.

5. Catastrophe

Irkinja Sharon Hogan i Amerikanac Rob Delaney najbolji su par na malom/ velikom ekranu još od Caryja Granta i Rosalind Russell, ma koliko to čistuncima bogohulno zvučalo. Glavni glumci su i kreatori serije a kemija između njih je veličanstvena. Seks za jednu noć između dvoje stranaca rezultirao je neželjenim djetetom, a dvoje pomaknutih likova odluče zadržati dijete, te pokušaju ostvariti zajednički život. Naravno, to nikako nije lako, budući da su oboje likova tvrdoglave, osebujne individue. No, autori nisu otišli lakim putem u kojem caruju šablone, već su oboje likova osobe od krvi i mesa, izrazito inteligentne i postoje neovisno jedno o drugome. Razina ironije kod Sharon epskih je razmjera, replike su urnebesne, a serija niti jednoga trenutka u svoje dvije sezone ne gubi svoj ritam ili odlazi u smjeru ljigavih ljubavnih komedija ili pretencioznih žalopojki privilegiranih klasa, što se vrlo lako moglo dogoditi.

4. Nathan for You

U  najgenijalnijih 20-ak minuta, koje možete vidjeti na televiziji u posljednje vrijeme, ljudi koji imaju problema s time kako pokrenuti biznis dolaze kod Fiedlera po "stručno" mišljenje. No, njegovi savjeti toliko su izvan granice svake pameti, da je teško vjerovati kako bi netko pristao na njih. Ipak, sudionici svjesni da ako poslovni plan ne uspje, uvijek mogu računati na publicitet koji će dobiti pojavljivanjem u emisiji, pristaju.

Tako Fiedler preporučuje zoološkom vrtu snimanje videa sa životinjama kao lažnim herojima, službi za spajanje parova pratioca koji treba paziti da stvari ne krenu po zlu tijekom njihovog spoja, prodavaonici kućnih ljubimaca da se reklamira na groblju... „Nathan for You“ je dokumenatarac, reality show, kako  god ga želite nazvati... Radi se o apsolutnom remek djelu koje kao i svaka velika komedija opasno koketira s tragedijom.

„Slučaj“ koji je izazvao daleko najviše pažnje u javnosti, bio je onaj sa kopijom Starbucksa. Naime, samo nekoliko blokova dalje od originalnog Starbucksa našla se njegova replika. Jedina razlika bila je to što je svaki proizvod, ispred svog izvornog imena nosio epitet ’glupi’. Dekor prostorije, kao i okus kolača i kave bili su identični onima iz franšize Starbucksa. No, nakon samo par dana red pred lažnim Starbucksom bio je dugačak nekoliko stotina metara, a ljudi su iz cijelog Los Angelesa došli provjeriti o čemu se radi. Velik dio ispitanika bio je oduševljen viđenim. Kako u korporativnom svijetu ne postoje bajke, ubrzo je uslijedila tužba i lokal je zatvoren. No, eksperiment je uspio. Cijeli koncept emisije je takav da niste sigurni šali li se Fiedler ili misli ozbiljno, a ’štosni marketing’ ovim projektom dosegao je kreativni zenit. Posljednja treća sezona jednako je dobra kao i spomenute epizode iz prve dvije, a „Smokers Allowed“ apsolutno je remek djelo teatra apsurda.

3. Rick and Morty

Dan Harmon kreativni je luđak, čovjek koji daje najiscrpnije i zabavnije intervjue u šoubiznisu, te tvorac kultnog „Communityja“. No, sve njegove ludosti, lucidni tok svijesti i priče kakve bi pripovijedao Isaac Asimov na meskalinu mogao je tek realizirati u formatu animiranog filma. Paralelni svemiri koje nastanjuju  deformirana čudovišta u obliku ljudskih testisa, svjetovi prema kojim su Kafkini apsurdi bajke za laku noć, te epohalna epizoda nazvana „Total Rickall“ gdje se više niti ne zna tko je vanzemaljac parazit, a tko prava osoba samo su neke od „hajlajta“ Harmonovog remek djela.

2. The Knick

Autorski projekt filmskog redatelja Steven Soderbergha gdje on režira svaku epizodu, te je i direktor kinematografije najbolje je što je američki redatelj ikad napravio. Televiziju koja je oduvijek bila smatrana medijem pisaca, prvo Cary Fukunaga, a zatim  i Soderbergh vide kao poligon za manifestiranje svojeg viđenja sedme umjetnosti. "The Knick" je u svojoj osnovi konzervativno postavljena televizijska serija s mnoštvom izvrsno karakteriziranih likova od kojih svatko predstavlja jedan dio građanstva na početku 20. stoljeća kroz prizmu gradske bolnice. Gluma je odlična, veliki Clive Owen je veličanstven u glavnoj ulozi, a raspodjela uloga perfektna. Ipak, bez Sodergebergove režije radilo bi se o samo dobroj televizijskoj seriji. Fluidna kamera stavlja vas u samo središte događaja, krv, prašina i suze ulice New Yorka čine se poput dokumentarističkog prikaza prošlog vremena, dok je kapitalizam koji je za Soderbergha zlo koje tinja iz svake pore grada, ujedno graditelj i razarač moderne civilizacije. Druga sezona još je bolja nego prva, a kraj serije se jedino može usporediti s onim kako je David Chase završio ’Obitelj Soprano’. Velika i važna serija.

1. Momci s Madisona

Sa krajem „Momaka s Madisona“ završila je jedna epoha u povijesti. Posljednja iz kanona velike četvorke koje su činile osovinu takozvanog ’zlatnog doba televizije’ u svojoj 7.sezoni gledateljima je zauvijek zatvorila vrata u svijet marketinških agencija 60-ih godina prošlog stoljeća. Matthew Weiner se profilirao u jednog od vodećih autora današnjice, a Don Draper će zauvijek ostati u kolektivnoj svijesti kao jedan od najvećih antijunaka popularne kulture, pa i šire. Što još reći o seriji o kojoj su napisane knjige, eseji, drže se fakultetska predavanja? Možda bi najveći kompliment bio jednostavno iskazati zavidnost prema onima koju ju još nikada nisu gledali, te će se tek u budućnosti upoznati s ženama i muškarcima s Avenije Madison. Posljednja sezona nije savršena kao neke protekle, o kraju se može diskutirati, no sve osim proglasiti je serijom sezone bilo bi nezahvalno prema bogovima televizije.