Dvije, doduše samo na papiru komedije, te jedna punokrvna drama ovotjedne su serije koje vam preporučujemo. Radi se o vrhunskim ostvarenjima, koje svako na svoj način, prelazi granice žanra, te dokazuju koliko danas kreativna i hrabra može biti televizijska produkcija i koliko je je još uvijek ispred filmske.

VEEP (4.sezona): Urnebesna satira sa sjajnom Julie Louise Dreyfuss

Kada su bivšeg savjetnika američkog predsjednika Obame, Dana Pfeiffera, u jednoj emisiji upitali  koja serija ili film najrealnije opisuje političke odnose u Washingtonu, Pfeiffer je odlučno i bez imalo razmišljanja izjavio da je to HBO-ova serija Veep.

- Događaji iz ’Kuće od karata’ nemaju nikakve veze s onime što se uistinu događa iza zatvorenih vrata Bijele Kuće. Likovi poput onog kojeg tumači Kevin Spacey ne postoje. ´Veep´ je najbliži onome kakvi ljudi tamo uistinu jesu -  tvrdi bivši Obamin savjetnik. Ova tvrdnja ne bi sama po sebi bila toliko zanimljiva, da se radi o ozbiljnoj doku - drami ili bar da je u pitanju neka novokomponirana kopija ’Zapadnog krila’. Ali riječi je o urnebesnoj satiri, politički najmanje korektnoj seriji posljednjih godina.  

Genijalni Škot talijanskog imena i prezimena Armando Iannucci kreator je Veepa, serije koja je nastala po uzoru na otočku inačicu ’The thick of it’ istog autora. No ovdje su ulozi još veći. Dok je u Engleskoj u fokusu bio ministar socijalne skrbi, ovdje je to (pod)predsjednica SAD-a Selina Meyer i njen kabinet. Julie Louis Dreyfuss, ovdje u glavnoj ulozi, konačno izlazi iz sjene Elaine, te tako postaje prva osoba  iz ekipe koja je i nakon kraja Seinfelda napravila nešto doista vrijedno pamćenja.  

Selina Mayer, kao i ostali likovi ispaljuju uvrede i prijetnje poput najdovitljivijih gangsta repera, sebični su, egoistični i pravi genijalci kad je u pitanju borba za radno mjesto. Svijet izvan Washingtona  za njih ne postoji, vanjska politika je nešto apstraktno, a običan puk im je samo glasačka mašinerija. Ako je vjerovati Pfeifferu, a nema razloga da ne, oni koji kroje sudbinu svijeta nisu puno sposobniji od  prosječnog djelatnika hrvatske javne uprave. No puno su duhovitiji. Treba li nas to nasmijati ili rasplakati?  

BLOODLINE (1.sezona): Televizijski događaj godine

„Wire“ je imao Baltimore, „Breaking Bad“ New Mexico, no lokacija nove Netflixove serije nešto je potpuno drugo. Florida Keys najjužniji je dio te savezne države, mjesto gdje bijeli Amerikanci žive usporeno poput svojih južnih susjeda, a turizam je glavni izvor prihoda. Mjesto je to, kako kažu, gdje odrasli žive poput djece. Provode vrijeme s prijateljima, kupaju se, popodne spavaju, voze bicikle…

No, isto tako ne bez razloga, ovdje je smještena radnja mnogih kriminalističkih romana i legendi. Šerifa je lagano potkupiti, lokalci si međusobno uvijek paze leđa, a koktel dosade i vrućine ubojita je kombinacija. ´Bloodline´ je prije svega obiteljska drama, a tek onda triler. Gledati obiteljska okupljanja na plažama južne Floride i slušati  njihove noćne razgovore na laganom povjetarcu neki su od najljepših trenutaka koje nam je industrija zabave donijela proteklih godina. Gotovo da poželite da one tamne strane priče i nema.  

A ona je u rukama televizijskih veterana Glenna i Todda Kesslera, te Daniela Zelmana klasično dobra. Sissy Spacek i  Sam Shepard su legende, no Australac Ben Mendelsohn, kao crna ovce obitelji , promovira se u najboljeg glumca generacije. ´Bloodline´je, zasada, uz posljednju sezonu Mad mena, televizijski događaj godine.

LOUIE (5.sezona): Spiritualni nasljednik Seinfelda

Spiritualni nasljednik Seinfelda,  teatar apsurda, drama o krizi srednjih godina,  ljubavna odiseja… Louie je sve to i još više. U nešto manje od 30 minuta, nečega što  se na prvo gledanje čini poput križanca skeča i improvizacije, Louis C.K. koji tumači sam sebe, a ujedno je redatelj i scenarist, na beskompromisan, provokativan način  prikazuje sav apsurd modernog zapadnog društva i zaglupljujućih rituala. Ni prema samom sebi Louis nije puno blaži, naprotiv.  

Ovoliko introspekcije, demistifikacije svih ljudskih ambicija, rijetko možemo naći i u današnjoj literaturi, a kamoli u 20-minutnom formatu ’stand up’ komedije. Prošlogodišnja sezona bila je najbolja stvar koju ste mogli naći na internetu. Tako su pojedine epizode bile čistokrvni art filmovi, bez tako čestog pretencioznog prenemaganja  autora, druge pak su se igrale idejom moguće apokalipse. Granice medija su  pomaknute.

Peta sezona, koja se upravo prikazuje nešto je uobičajenijeg formata,  no jedna epizoda se posebno ističe.’ Cop story’ u svojih 20-ak minuta više kaže o stanju uma američke policije, nego svi tobože nepristrani dokumentarci i istraživački članci u posljednje vrijeme. Louis C.K je trenutno najopasniji i progresivniji američki komičar.