Osim sve boljih „Igra prijestolja“, o kojima ionako već sve znate, te „Mad Mena“ posljednje serije koja pripada takozvanom „Zlatnom dobu“ američke televizijske produkcije, ovo su još neke aktualne serije, koje su vam možda prošle ispod radara.

THE AMERICANS (3. sezona): Sjajna obiteljska drama o hladnom ratu

Ruski špijuni koji nose lažna američka imena Elizabeth (briljantna Keri Russell) i Phillip (Matthew Rys) ne moraju samo iz nastavka u nastavak krasti mikro filmove, podvaljivati diskriminirajuće dokaze, ili eliminirati eminentne figure američke politike, već moraju i  prodrijeti u duše ljudi. Takva igra još im više oštećuje psihu, pogotovo emocionalno labilnijem Phillipu, koji na trenutke potpuno gubi kompas ne znajući tko je, što je, ni zašto je… Elizabeth se, ipak, nekako bolje sa svim tim nosi. Želite li ju promatrati kao novu feminističku ikonu ili tek marionetu ispranog mozga ostaje na Vama. No, mala Felicity je zasigurno odrasla. I postala opaka.

Ova priča o hladnom ratu zapravo je prije svega obiteljska drama, kao uostalom i većina najboljih televizijskih projekata posljednjih godina. Upravo je taj element uzdiže iznad svih generičkih produkta ovog žanra. Brak Jenningsovih (prava imena  su im Miša i Nadežda) umjetna je tvorevina kreirana u sovjetskom laboratoriju kako bi im se rodila djeca, pa infiltriralo u američki sustav i onda ga po potrebi razaralo. No, njihov brak u suštini je upravo onakav kakvim su ga građanski protestantski zamišljali, a gdje namješteni brak prelazi u ljubav. Premda, ne očekujte da će si ovi dvoje ikad priznati prave osjećaje.
 
Njihova kćer Paige, zapravo je središnja figura ove sage, no pričati o njoj značilo bi otkriti previše od priče i pokvariti gledatelju užitak. U seriji se pojavljuje i niz manje ili više zanimljivih likova, među kojima treba spomenuti i veterana Noaha Emericha, kao FBI agenta Beemena.

Prikaz osamdesetih godina 20. stoljeća je sjajan. Kič, šarene boje i bezbrižnost, a koje se često povezuju s tim dobom, ponajprije preko iluzije koju je stvorio MTV, ovdje ne postoje. Možda je tako i živjelo par posto stanovništva, no prava Amerika je bila konzervativna i tiha, govori nam serija. Frizure danas izgledaju smiješno, odjeća je ružna, a prevladavajuća boja jest siva. Zanimljivo je usporediti vizualni stil koji je odabrao kreator serije, bivši djelatnik CIA-e, Joe Weisberg  sa raznolikom paletom boja koje prevladavaju u „Mad Menu“. Amerika je rijetko kada izgledala tako „socijalistički“ kao ovdje. Paradoks je da  najraskošniji interijer koji vidimo pripada ruskoj ambasadi u Washingtonu  

„Americansi“ su, ako zanemarimo poneki trash element, ( omalena i krhka Elizabeth smrtonosnija je nego Jason Bourne, pa maske…) ozbiljna, gotovo komorna drama, gdje katarza ni konačno rješenje na odgovor ne postoji. Ovo je serija koju Hrvatska treba gledati.

BETTER CALL SAUL (1. sezona): Novi pogodak Gilligana i Goulda

Svi smo sumnjali u spinoff Breaking Bada  nazvan „Better Call Saul“. Bob Odenkirk kao Saul Goodman, odvjetnik pun prljavih trikova i ubitačnih replika, bio je jedan od najpopularnijih likova, no činilo se da se radi samo o pokušaju da  od franšize "Breaking Bada" izmuze još koji dolar. No, isto tako svi smo zaboravili tko vuče konce. Vince Gilligan i njegov prvi suradnik na Breaking Badu, Peter Gould, predobro znaju svoj posao i previše im je do njega stalo da bi „Saul“ bio tek puko odrađivanje posla. Radi se o televizijskim zanatlijama, koje, koliko god to potrošeno zvučalo, uistinu znaju sve tajne pisanja za televiziju, a koja više nego bilo koji drugi medij nalikuje na živi pijesak u koji kad jednom upadnete, on vas samo vuče dublje i dublje u svoju utrobu od klišeja.

„Better Call Saul“ zasada je smješten u vrijeme kada se Saul ili Jimmy,  kako želite, transformira iz sitnog uličnog prevaranta u odvjetnika. Sve nekih šest godina prije nego što je od Waltera Whitea nastao Heisenberg.

Čini se kao da prva sezona služi samo kao uvod u nešto veće, kao da su neke situacije trebale samo biti postavljena na svoje mjesto, a čarobna kutija televizijske zabave će se tek u narednim sezonama potpuno otvoriti. No, od njenih kreatora bilo bi nezahvalno i pomalo nepristojno ponovno tražiti nešto veličanstveno poput "Breaking Bada". Ako se ono ne dogodi, uživat ćemo u jako dobro odglumljenoj, odrežiranoj i napisanoj seriji, kao što je bila dosad, unatoč par zamornih i pasivnih trenutaka kada je gledatelj mogao osjetiti i frustraciju.
 
Unatoč svemu navedenom ne može se ne spomenuti, kako je daleko najbolji trenutak dosadašnjeg iskustva sa Saulom bila druga epizoda „Mijo". Radi se o epizodi u kojoj se ponovno oživljuje duh “Breaking Bada“, a koliko god se naglašava kako je televizija prvenstveno medij stvoren za pisce, kada je za redateljskom palicom Michelle Mclaren, stvari postaju puno zanimljivije.
 
- Samo nebo je granica. Svi likovi iz „Breaking Bada“ u ovom svijetu su još živi i sve je moguće. To je ljepota ovog formata. No, nemojte očekivati kako će se svi likovi ponovno pojaviti- tako je najavio drugu sezonu njen tvorac, Vince Gilligan.

FORTITUDE (1. sezona): Razočaranje nakon obećavajućeg početka

"Fortitude" se, na kraju pokazala razočaranjem. Baš kao i sa "True Detectivom" premisa se pokazala prezahtjevnom za tvorce serije. Ono što se u početku činilo poput uzbudljivog miksa milenijskog Twin Peaksa i  nekog skandinavskog krimića, prvo se pri sredini serije počelo razvodnjavati, a sam rasplet teško da je mogao zadovoljiti iskusniju i imalo zahtjevniju publiku. Ipak, zbog nekih stvari seriju valja pogledati.

Fortitude je dokaz da savršeni svijet nije moguć, a financijska sigurnost ne obećava blagostanje. Radi se o fiktivnom gradiću, pod norveškom upravom, no  u stvari internacionalnoj zajednici gdje svatko ima dosta za život, a ukoliko ste bolesni morate otići umrijeti negdje drugdje. No, ljudska narav je neshvatljiva. Ljubomoru, pohlepu i strah je nemoguće iskorijeniti.

Lokacije su uistinu fantastične. Kao i način na koje su snimljene. Ista stvar i s glumačkom postavom pri čemu se  posebno  izdvajaju Stanley Tucci, i prelijepa Španjolka Veronica Echegui.