hrvatska-1200x500.jpg

Nataša Magdalenić Bantić i Silvija Šeparović napisale su knjigu „Njenih prvih 20-ak“ koja pitko i britko dočarava što se u Hrvatskoj događalo od 90-ih naovamo. Nataša za Trusty.hr piše o nastanku ideje, realizaciji i problemima do trenutka izlaska knjige

Prvi email je pao 4. veljače 2008. Nataša Silviji u 20 minuta nakon ponoći. Internet, srećom, pamti sve.

"hej dragicka, bas bih se htjela cuti s tobom jer me ulovila jedna ideja koju bih htjela s tobom prozvakati i vidjeti da li bi se dala izvesti. ukratko, za tri godine je 20 godina (jebate!!!) proglasenja nezavisnosti drzave. pa mi je palo na pamet da bi se mogle od toga napraviti multimedijski projekt - ti i ja. i mozda jos netko. hocu reci, pala mi je na pamet neka knjiga..."

"ja SAM APSOLUTNO ZA..."
... sletjelo je u moj inbox.

Ne sjećam se pisanja tog emaila. Sjećam se da je stol u dnevnom boravku bio na drugom mjestu i da je bio neki mutan, nesimpatični, zimski londonski dan, ali ne i pisanja maila. Sjećam se i neke zlovolje koja me držala danima i izmaltretiranog muža kojemu je sasvim sigurno dozvidilo slušati moju nezadovoljnu tišinu i koji je Silviju Šeparović i mene sa šest jednostavnih riječi - "Dobro, što bi ti htjela raditi?" - uputio na dugo putovanje prema proizvodu za kojega još uvijek ne možemo vjerovati da imamo u rukama.

Nataša i Sivija, londonsko zagrebački autorski dvojac
Nataša i Sivija, londonsko zagrebački autorski dvojac
Knjiga "Njenih prvih 20-ak" tako se zvala od prve sekunde (minus ovaj "-ak", dodan kada je prošla dvadeseta obljetnica). Hrvatsku smo od početka htjele promatrati kroz oči dobronamjerne starije prijateljice koje su s njom preživjele njene dječje bolesti, pratile njen pubertet i prve odrasle godine. Odmah smo odlučile da ćemo knjizi dati boju, okus i miris, da mora imati puno citata i cveba koje će dočarati ta prošla vremena. U idućih nekoliko mjeseci našle smo izdavača i bacile se na posao, dosta naivno vjerujući da će nam za kopanje po arhivama trebati oko godinu dana. Budući da je Silvija živjela u Zagrebu na sebe je preuzela kopanje po Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici preuzevši prvu polovicu proteklih godina, dok je meni - baziranoj u Londonu - pripalo sistematsko gomilanje podataka s web stranica hrvatskih portala i novina.

Pregled događaja, pamćenje prošlosti i njeno sortiranje nije nam bilo strano još od mladih nam dana na Radiju 101. Silvija je sa Zinkom Bardić još u SFRJ vremena pokrenula Week Report, tjedni pregled događaja koji se u kratkom roku pretvorio u jednu od najslušanijih emisija. Za prvo godišnje izdanje Weeka trebala im je pomoć i tu u priču ulazim i ja, da bi sa Zinkinim skorim odlaskom sa Stojedinice, Silvija i ja postale Week Reportov dvojac. Toliko godina kasnije, međutim, shvaćamo da je posao oko tjednog pregleda tek mravak u odnosu na diva s kojime smo se uhvatile u koštac.

Nakon inicijalnog lutanja kroz Mount Everest informacija odlučujemo kako ćemo se organizirati. Svaki mjesec dobio je svoj folder, svaki folder podijeljen je na unutarnju i vanjsku politiku te na "trice", ostale zanimljivosti koje su se Hrvatskoj događale tijekom njenog mladog života. Skupivši ih kronološki na jedno mjesto, informacije je potom trebalo složiti tematski. Tijekom pisanja ove knjige nastalo je tako više od 3300 dokumenata. Nakon dvije godine istraživanja i arhiviranja, u svibnju 2010. odlučile smo se povući na pričuvne položaje na otoku Susku kako bismo smislile strukturu knjige. Deset dana kasnije izronile smo s planom kojega smo se, uz neznatne izmjene, držale do kraja.

Spas iz Aquariusa

Prvi dio knjige zamišljen je kronološki, drugi tematski. Nakon 18 mjeseci pisanja - garniranog beskrajnim skypanjem - bile smo gotove, tekstovi pregledani, Zvonimir Hrupec-Huva i Vito Deverić knjigu su grafički ušminkali. Promocija je bila spremna u prosincu 2012. Ali ne i izdavač. Nakon još jednog pokušaja u veljači 2013. shvatile smo da dotični gospodin, šef izdavačke nam kuće, knjigu nema namjeru objaviti. Razloge nikada nismo dobile, možemo ih naslućivati, ali oni - kao ni on, šef - ustvari nisu ni važni. Knjiga je tako ušminkana, spremna za bal, ostala sama i ucviljena, ostavljena u našim kompjuterima.
    
Nakon što smo mjesecima dorađivale detalje, provele tjedne surfajući bezbrojne fotografije i tražeći svakoj odabranoj baš ono najbolje mjesto, okom sokolovim tražeći tipfellere - a da od toga na kraju nije bilo ništa - objema nam je i knjige i izdavaštva i cijelog fijaska bilo previše. Na pitanja prijatelja, rođaka i znanaca što se događa odmahivale smo rukom i stvar je u toj tuzi i mrzovolji obrasla u dvogodišnju bodljikavu žicu. Dok se na nagovor onog muža s početka priče nismo prijavile na natječaj Ministarstva kulture. I dobile novce! Nas dvije, književne outsiderice...

Prvi dio knjige kronologija je zbivanja u Hrvatskoj
Prvi dio knjige kronologija je zbivanja u Hrvatskoj
Slušajući savjete nekih dragih ljudi iz svijeta izdavaštva shvatile smo da svoju mamut knjigu od 1200 strana ipak moramo prepoloviti, da zapravo imamo vremena dopisati i urediti samo prvi, kronološki dio knjige. Ali sve bi to palo u vodu da se na kraju nije pojavio naš osobni deus ex machina, glazbeni izdavač Boris Horvat iz Aquarius Recordsa koji je odlučio s nama ući u ovu avanturu... I rezultat je tu. U fizičkom obliku, gladno čekajući ruke i oči čitatelja.

Knjiga sigurno nije svakome po volji - niti treba biti. Pisana je s osobnim stavom i pogledom na pregršt informacija skupljenih kroz krv, znoj i suze. I začudno, zasad je jedina toga tipa na tržištu. Kada smo kretale u ovu avanturu Silvija i ja smo bile uvjerene da će naša knjiga biti samo jedna od obljetnički mnogih. A nije. Nadamo se da ćemo ovoj crvenoj kocki, koja je - kako to i priliči hrvatskom kockastom paru - prva, na proljeće, tik pred hrvatski 25. rođendan - uspijeti pridružiti i njen bijeli, tematski, dodatak.  

I da, tog 4. veljače 2008. kada se rodila ideja o ovoj knjizi bio je ponedjeljak; premijer Ivo Sanader predsjedavao je sjednicom Predsjedništva HDZ-a na kojoj se raspravljalo o prijetnjama EU-a da će zamrznuti pristupne pregovore s Hrvatskom zbog ZERP-a; Hrvatski časnički zbor priopćio je da podržava hrvatski ulazak u NATO; gorile su svađe oko zagrebačkog Cvjetnog trga i projekta Tomislava Horvatinčića, a na HRT-u je bilo burno jer je glavni ravnatelj Vanja Sutlić novinarki Ivani Dragičević Veličković izrekao disciplinsku mjeru s mogućnošću otkaza zbog javnih svađa s kolegicom joj Dijanom Čuljak...
    Baš volim tu našu mamut arhivu...