Godina u kojoj se nakon pandemijske koncertne suše napokon na sve strane sviralo uživo, donijela je mnoštvo dobrih albuma, premda niti jedan nije odskočio i ostavio trag onako kako su prošle godine učinili albumi Turnstile i Dry Cleaning. Britanska i irska scena i dalje su znatno uzbudljivije i raznolikije od američke gdje se ne događa gotovo ništa novo ni zanimljivo, a London je i dalje središte glazbenog svijeta s gomilom fenomenalnih novih imena u raznim žanrovima.
Osim po povratku koncerata 2022. ostat će zapamćena i po nekim nestrpljivo očekivanim albumima, kojih na ovoj listi nema jer su davež poput onog Bjork ili Arctic Monkeys, očajni poput Muse ili dosadni poput Big Thief, djeluju nedovršeno s tri dobre pjesme i bezveznim ostatkom poput albuma The Smile, ili su naprosto nedovoljno dobri poput oba RHCP, odnosno dosta slabiji od sjajnih ranijih radova poput onog Viagra Boysa.
Ovo je, kao i uvijek, izbor načinjen prema afinitetima potpisnika, s albumima koji su uglavnom povezani s nekim od pravaca rock glazbe ili ako je riječ o imenima s jazz ili hip hop scene dovoljno su eklektični da se nađu ovdje pa je besmisleno jamrati zašto tu nema ovoga ili onoga, a također, kao i obično, prednost imaju mlađi izvođači što znači da će dobar album prvijenac uvijek ući ispred zicera potvrđenih imena. Napokon, redoslijed na listi sasvim je nebitan, jer već sutra pri sastavljanju vjerojatno bi bio drugačiji.
1. BOB VYLAN - Bob Vylan Presents The Price Of Life
Već je na prošlogodišnjem EP-ju bilo jasno da nabrijani londonski punk/grime/hip hop dvojac ima u sebi ono nešto, ali imali su i mnogi prije njih pa bi pali na pravom albumu. Srećom Bob Vylan su na svom „pravom“ prvijencu još podignuli ljestvicu i isporučili beskrajno moćan i uzbudljiv set novih, jednakim pravedničkim gnjevom pogonjenih pjesama, režući na sve nepravde koje se događaju tamnoputima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tekstualno Vylani znaju kliznuti u propovijedanje, ali glazbeno je to uvijek na najvišoj razini, a najuzbudljiviji su kada svoj gnjev isporučuju uz zvučni zid gitare i tutnjavu bubnjeva za što je najbolji primjer fenomenalna „Pretty Song“.
2. SPECIAL INTEREST – Endure
Treći album ove neworleanške četvorke originalan je i moćan spoj industriala, glam i post punka, housea, soul i pop-house vokala, repanja te, što je novost, disca koji je istisnuo ranije prisutniji techno, a sve to ga čini jednim je od najoriginalnijih i najuzbudljivijih albuma godine. Special Interest imaju angažirane tekstove, pjevaju o gentrifikaciji, lošim stranama kapitalizma, policijskoj državi i sličnim temama, ali i nađe se tu i riječ dvije o seksu, a ta je angažirana i neodoljiva zvučna tutnjava beskrajno zabavna i plesna.
3. MELT YOURSELF DOWN - Pray For Me I Don’t Fit In
Divlja, eklektična i po svemu veličanstvena vožnja kroz svu silu žanrova i stilova – od jazza, preko afro beata i funka do electro industriala i post punka spojenih u savršenu i originalnu cjelinu, karakteristika je sjajnog albuma južnolondonskih genijalaca Melt Yourself Down kojeg čine članovi raznih bendova s fantastične i uzbudljive nove londonske jazz scene. Korijeni ovog divnog kaosa sežu u 1980- te i sličan kaos kakav su proizvodili srodni im Rip Rag & Panic i Pigbag, ali Melt Yourself Down ovim su ih albumom u svemu nadmašili. Uglavnom, vrhunski album vrhunskog benda
4. SPIRITUALIZED - Everything Was Beautiful
Genijalni Jason Pierce, snimao je izvrsne albume s nekadašnjim bendom Spaceman 3 pa nastavio sa Spiritualized, a posljednji „Everything Was Beautiful“ perfektna je kombinacija svega što je Pierce radio i što je na njega utjecalo u dugoj i bogatoj karijeri. Kada bi se birao album s najviše utjecaja i kombinacija žanrova, Spiritualised bi bili prvi izbor. „Everything Was Beautiful“ je album predivne glazbe i sjajnih pjesama u kojima, kao i obično, ima svega: od space rocka, bluesa, countryja i jazza, preko soula, gospela i elektronike do psihodelije, od prekrasnih gitara preko nježnih gudača i trubača do sintesajzera. Ukratko divan i fenomenalan album
5. HORSEGIRL - Versions of Modern Performance
Čikaške Horsegirl nastale su iz ljubavi triju srednjoškolki prema najboljem od indie rocka 90-ih godina, a njihov sjajni prvijenac „Versions of Modern Performance„ izvrsno je složena i odsvirana kombinacija shoegazea, indie popa i post punka začinjena divnom vokalnom međuigrom Nore Cheng i Penelope Lowenstein, njihovim neodoljivim gitarama i bubnjem koji to besprijekorno drži na okupu. Mnogo se toga od utjecaja može ovdje prepoznati, ali sve se to savršeno stopilo u zvuk koji je sasvim neupitno samo njihov. Odličan album benda neupitno svijetle budućnosti.
6. JUST MUSTARD - Heart Under
„Heart Under“ divna je, atmosferična, na trenutke čudesno hipnotička, nježna pa bučna i katkada čak sablasna glazbena vožnja irskog kvinteta koji vješto spaja post-rock, shoegaze, trip hop i dream pop na način kako to danas ne radi skoro pa nitko, a jednom su davno u svojim najboljim trenucima uspijevali Cranes. Zavijajuće i režeće gitare, repetitivni ritam i dojmljivi vokal Katie Ball čine zvuk Just Mustard jedinstvenim, a sjajni „Heart Under“ jednim od najboljih albuma godine.
7. KING GIZZARD & THE LIZARD WIZARD - Ice, Death, Planets, Lungs, Mushrooms and Lava
To da se nitko u svijetu glazbe ne može mjeriti s produktivnošću ovih opaljenih i beskrajno talentiranih australskih psych čarobnjaka, opće je poznato, ali sva ta lavina novih albuma ne bi značila ništa da nije riječ o redom dobrim i stilski poprilično različitim djelima. Doduše, prvi u seriji albuma iz 2022. „Omnium Gatherum“ bio je loš i gotovo neslušljiv eksperiment s heavy metalom, ali nakon tog najlošijeg u albuma u karijeri, Lizardi su se vratili psihodeliji s primjesama jazza pa čak i reggaea te snimili izvrsni „Ice, Death, Planets, Lungs, Mushrooms and Lava“ koji spada u najbolje što su ikada objavili i s lakoćom ulazi među najbolje albume u 2022. godini.
8. WET LEG – Wet Leg
Znam, možda se silni hajp oko ovog veličanstvenog ženskog dueta i pratećeg im benda s otoka Wight činio ili još čini pretjeranim, ali sve lijepo što je ikada itko rekao ili napisao o Wet Leg i njihovom izvrsnom prvijencu zapravo je sasvim točno. Nije tu samo riječ o himničnoj „Chase Lounge“ koja izaziva opći raspašoj na koncertima ili „Ur Mum“ kada publika na koncertima luđački vrišti iz sve snage s bendom, Wet Leg na istoimenom albumu zapravo nemaju slabu pjesmu, taj je njihov beskrajno zarazni, uzbudljivi, razigrani i sasvim neodoljivi post i pop punk s duhovitim i pametnim tekstovima među najboljim što se zadnjih godina pojavilo na sceni, dok su beskrajno simpatične Rhian Teasdale i Hester Chambers trenutno jedna od najuspješnijih tvornica dobrog raspoloženja i zabave.
9. SPOON – Lucifer on the Sofa
Briljantni teksaški indie heroji, koji u svojoj 30 godina dugoj karijeri praktički nisu napravili pogrešan korak, nastavili su dojmljiv niz glazbenih pogodaka izvrsnim 10. albumom "Lucifer on the Sofa“. Pet godine pauze od prethodnog albuma „Hot Thoughts“ i povratak pjevača Britta Daniela iz Los Angelesa u rodni Austin, koristili su bendu jer „Lucifer on the Sofa“ znatno je bolji album od prethodnika i jedan od najboljih u plodnoj im karijeri. To je klasični Spoon album u kojem ima soul utjecaja, klasičnih indie melodija, ponegdje bluesa, tu i tamo Richardsovskih rifova i sve to zapakirano u savršenu zvučnu sliku kakvu nema nitko na svijetu osim njih.
10. DRY CLEANING – Stumpwork
Londonski su post punkeri Dry Cleaning već na genijalnom albumu prvijencu „New Long Leg“, najboljem u prošloj godini uz remek djelo Turnstilea, potvrdili da su jedno od najzanimljivijih i najkvalitetnijih novih imena popularne glazbe danas. Njihov drugi album „Stumpwork“ nešto je laganiji od prvijenca, ali također fantastične atmosfere te divne međuigre instrumenata i glasa poput prvijenca. Dry Cleaning su inspiraciju crpili iz ostavštine genijalnih Wire i PiL, repetitivni ritmovi i bas i ovdje su na trenutke sasvim Wobbleovski, a impresivna gitara Toma Dowesa ponovno savršeno vozi i plete, hipnotički prateći ugodni bariton Florence Shaw u njezinim recitacijama.
11. MOIN – Paste
Drugi album ovog briljantnog post rock londonskog trija, divna je, atmosferična, često čarobno meditativna instrumentalna međuigra više diskretne nego bučne gitare i ritam sekcije u kojoj dominira Valentine Magaletti koja s bubnjevima čini jednako impresivne stvari kao briljantna Stella Mozgawa iz Warpaint, a sve su te instrumentalne čarolije začinjene sempliranim spoken word vokalima upravo savršenim za ovaj tip glazbe.
12. WU – LU – Loggerhead
Mega talentirani Wu-Lu, brixtonski multiinstrumentalist, skladatelj, pjevač, ali i producent ostavio je traga na ovaj ili onaj način u gotovo svim klubovima scene rodnog mu južnog Londona, a premda ga zbog suradnje s imenima poput Nubye Garcie ili Zare McFarlane smatraju dijelom londonske jazz scene njegov je fantastični solo zapravo uzbudljivi složenac left field rapa, drum’n’bassa, post rocka i moćnih grunge gitara i koječega drugog što čini podlogu njegovom anti gentrifikacijskom aktivizmu vezanom za južni London.
13. BLACK COUNTRY, NEW ROAD – Ants From Up There
Za razliku od hipnotičkog minimalizma Dry Clean ili silovite tutnjave Idles, post- punk Black Country, New Road impresivna je eksperimentalna vožnja s elementima math rocka, jazza, vrištećim dionicama saksofona i s pjesmama u kojima se izmjenjuju nježne dionice s bučnim ispadima sedmočlanog benda. Nekoliko dana uoči objave ovog sjajnog drugog albuma bend je zbog „problema s mentalnim zdravljem“ napustio pjevač i gitarist Isac Wod čiji je dramatični vokal bio jedan od zaštitnih znakova benda , ali unatoč tom ozbiljnom udarcu koji se osjetio na nastupima na ljetnim festivalima bend je nastavio postojati.
14. WIDOWSPEAK – The Jacket
Američki dream/indie pop čarobnjaci Widowspeak rastu svakim novim izdanjem, a s predivnim šestim „The Jacket“ dobacili su najdalje, ubovši dojmljiv album predivne atmosfere koji će postati klasik žanra. Ugodan sanjivi vokal Molly Hamilton jednako je senzualan i uvjerljiv poput onog legendarne Hope Sandoval, gitara Roberta Earla Thomasa koja nosi zvuk benda neodoljiva je, a ukupno gledajući sve to zvuči poput najboljih trenutaka Mazzy Star, a ponekad čak i bolje. Nije nevažno spomenuti da su Widowspeak u prosincu u Močvari odsvirali jedan od najboljih i najljepših koncerata u Zagrebu posljednjih godina.
15. BUILT TO SPILL - When The Wind Forgets Your Name
Built to Spill su neupitna institucija američkog indie rocka i bend koji u karijeri ima sedam izvrsnih albuma i niti jedan slabiji od vrlo dobrog, a uoči snimanja posljednjeg također izvrsnog „When The Wind Forgets Your Name“ njihov osnivač, glavni autor, gitarist i vokal Dough Martsch, raspustio je postavu s tri gitare i sve odradio sam s Le Almeidom i Joao Casalesom, ritam sekcijom brazilskog benda Oruã. Rezultat je impresivan, a sjajni j „When The Wind Forgets Your Name“ još jedna potvrda da Martscha, za razliku od mnoštva njegovih vršnjaka, inspiracija nikada ne napušta.
16. THE DREAM SYNDICATE - Ultraviolet Battle Hymns and True Confessions
Rijetko kome na duge staze u potpunosti uspiju uskrsnuća raspuštenih bendova i reunion albumi, najčešće se to svodi na zbrda zdola skrpani alibi uradak kako bi se pronašlo opravdanje za koncertno jahanje valova stare slave, ali ponekad, kao u slučaju tvorca alt rocka Stevea Wynna i njegovih The Dream Syndicate priča ima happy end. „Ultraviolet Battle Hymns and True Confessions“ već je četvti izvrsni album kojega su The Dream Syndicate snimili od 2012. kada su se vratili nakon pauze od 19 godine u novog postavi s Jasonom Victorom čija gitara dominira zvučnom slikom benda i na ovom žanrovski raznolikom albumu s dosta psihodelije, ali ovoga puta uz klavijature novopridošlog Chrisa Cacavasa (Green on Red).
17. THE AFGHAN WHIGS - How Do You Burn
Dullijev sugestivni vokal i bend u vrhunskoj sviračkoj formi i dalje su prepoznatljivi trademark The Afghan Whigsa, najvećeg svjetskog malog banda koji uredno nakon reuniona 2014. svakih nekoliko godina objavi odličan novi album, dokazujući da alt rock heroji iz 90-ih ne moraju živjeti isključivo na staroj slavi i prodavanju nostalgije. „How Do You Burn“ je klasični Afghan Whigs album, jednako dobar ili čak mrvicu bolji od prošlog „In Spades“ iz 2017. a tek malo slabiji od klasika iz 90-ih.
18. YARD ACT – The Overload
Velika Britanija je nepresušan izvor odličnih novih bendova, a post punkerski Yard Act koji dolaze iz Leedsa odmah su se ovim sjajnim prvijencem pozicionirali u vrh tog žanra i novije britanske scene. Poput primjerice The Cool Greenhouse i Yard Act inspiraciju crpe u new waveu s kraja 70-ih, pjesme su im uglavnom plesne, gitare nalik onima legendarnih Gang of Four ili Wire, spoken word stil pjevača Jamesa Smitha sličan je onom prezimenjaka mu iz The Fall dok im je stortelling blizak onom kakav je bio uobičajen u Britpopu. Sve to zajedno pak čini odličnu razigranu cjelinu, a album „The Overload“ jednim od najboljih u 2022.
19. CHARLOTTE ADIGÉRY, BOLIS PUPUL: Topical Dancer
Ovaj izvrstan beskrajno uzbudljiv komad electro popa osim što je neodoljivo slušljiv, plesan i zarazan također je i angažiran i pametan u tekstovima u kojima se ovaj belgijski duo obračunava s rasizmom, mizoginijom i ksenofobijom.
20. BETH ORTON – Weather Alive
Finu je i impresivnu ekipu glazbenika skupila Beth Orton za snimanje albuma „Weather Alive“: tu su od poznatijih multiinstrumentalist Shahzad Ismaily, saksofonist Alabaster DePlume, vibrafonist Sam Beste, te Francine Perry na sintesajzeru, a svi su oni, uz standardne joj bubnjara Toma Skinnera i basistu Toma Herberta te, naravno, samu Beth, proizveli album nestvarne ljepote i čudesne atmosfere, jedan od najljepših i najboljih u 2022.
21. A.A. WILLIAMS - As The Moon Rests
Svestrana i beskrajno talentirana londonska autorica i multi-instrumentalistica na svom je albumu prvijencu uspjela posložiti post-rock, folk i metal utjecaje u dojmljivu cjelinu i snimiti jedan od originalnijih albuma 2020. godine, godinu kasnije na drugom je albumu malo pala u formi, a u vrhunsku se formu vratila na izvrsnom „Topical Dancer“ koji je baš poput prvijenca album čudesne atmosfere i prekrasnih laganih dionica koji se izmjenjuju s dramatičnim krešendima.
22. THE COOL GREENHOUSE - Sod's Toastie
Londonski The Cool Greenhouse nastali su na valu popularnosti Fontaines DC-a, Idlesa, Protomartyr i ostalih prvoboraca koji su post-punk vratili u fokus i učinili važnim, već im je prvijenac bio odličan, a briljantnim drugim albumom krcatim repetitivnih plesnih hipnotičkih ritmova, režećih gitara s vokalom Toma Greenhousea koji recitira zapažanja secirajući društvo, bend je ponovno uspio zvučati kao The Fall u najboljim trenucima, a to definitivno nije mala stvar.
23. ONEIDA – Success
Moćni bruklinški veterani koji uredno od 1997. objavljuju odlične albume, a svoj dojmljivi hipnotički zvuk grade vješto kombinirajući psihodeliju, stoner rock, garage punk a katkada i synth pop, vratili su se nakon četiri godine pauze fenomenalnim albumom „Success, jednim od najboljih u plodnoj karijeri. „Success“ je kombinacija žestoke nabrijane garaže u kraćim i divne repetitivne psihodelije u pjesmama koje idu do 10 minuta veličanstvene tutnjave. Uglavnom, na ovom se terenu malo tko snalazi tako dobro kao Oneida.
24. SAMANA - All One Breath
Album nestvarne ljepote velškog dua kojeg čine Rebecca Rose Harris and Franklin Mockett, drugi u njihovoj kratkoj karijeri, melankolična je i nestvarno atmosferična poslastica za ljubitelje progresivnog folka i dream popa odnosno bendova kakav je bio Mazzy Star te pjesmama poput veličanstvene „Live for the Road“ koja priziva najbolje trenutke Hope Sandoval.
25. BIG JOANIE - Back Home
Predvodnice Crnog feminističkog punka i stava da su rasizam i seksizam neodvojivi, odmaknule su se na svom drugom albumu od glazbene jednostavnosti i pravocrtnosti debija te vrlo uspješno obogatile zvuk dodavši distorziranim gitarama sint, melotron, i violinu, ne izgubivši pritom ništa od uvjerljivosti, dok je angažman, razumije se, ostao postojan, a vokalno višeglasje neodoljivo.
26. METRIC – Formentera
Izvrsna, plesna i energična kombinacija new wavea, post punka, indie rocka i synth popa ono je što sviraju sjajni kanadski Metric, a na „Fermenteri“ su bili u briljantnoj formi i snimili najbolji album karijere, a nije da ih nije bilo, ovo im je već deveti od 2003. godine. Album otvara fenomenalna 10 i pol minutna „Doomscroller“ pa je ono što slijedi i osjetno slabije vrijedilo bi pažnje, a nije, jednako je dobro. Definitivno odličan
27. EZRA COLLECTIVE - Where I'm Meant to Be
Sjajni Ezra Collective dio su beskrajno uzbudljive kvalitetne londonske jazz scene zajedno s The Comet is Coming, Sons of Kemet, Kamaalom Williamsom, Melt Yourself Down, a jedna od karakteristika svih tih sjajnih imena je savršeno kombiniranje jazza s raznim žanrovima uz briljantne rezultate. Izvrsni „Where I'm Meant to Be“ album je krcat groovea gdje se isprepliću jazz-funk, afrobeat, jazz, hip-hop, grime, reggae i neo soul, a sve to zajedno čini jedan od najboljih i najuzbudljivijih albuma godine.
28. ALVVAYS – Blue Rev
Na svijetu postoji gomila solidnih indie pop bendova, ali vrlo je malo tako kvalitetnih kakvi su kanadski Alvvays. Već s prvim sjajnim albumom izazvali su silan hype i zaslužene hvalospjeve, formu za pisanje neodoljivo zaraznih pjesama zadržali su i na drugom albumu „Antisocialites“, a pet im je godina trebalo za objaviti friški „Blue Rev“, ali vrijedilo je čekati jer su nadmašili sebe i snimilI album karijere. Sve je tu što treba biti – i zvonke gitare i besprijekoran vokal Molly Rankin i odlične, melodične pjesme. Ukratko, savršeni indie pop.
29. PVA - Blush
U godini divnih kombiniranja žanrova londonski je trio PVA predbođen izvrsnom Ellom Harris sa svojim dance, industrial, post-punk mješancem na sjajnom albumu prvijencu proizveo jedinstveni i originalni stil učinivši „Blush“ jednim od najboljih i najuzbudljivijih albuma 2022. godine, a nije zgorega spomenuti da su PVA već stekli reputaciju vrhunske koncertne atrakcije.
30. KING BUFFALO – Regenerator
Američki psych stoneri bili su jedno su od najugodnijih iznenađenja 2021. kada su objavili dva izvrsna albuma, a s ovogodišnjim su „Regenatorom“ potvrdili da im je mjesto među najboljim imenima ne samo tog žanra. „Regenerator“ je znatno više u psych nego stoner vodama, na nekim je mjestima gotovo pa shoegaze, pjesme su, kao što je i red u ovim žanrovima prilično duge, a instrumentalni su dijelovi fino i zapravo besprijekorno odsvirani.
31. MJ LENDERMAN - Boat Songs
Ovaj odličan album gitarista indie rock benda Wednesday briljantna je kombinacija alt countryja i indie rocka u kojoj će jednako uživati oni što vole Dinosaur Jr. ili Built to Spill kao i oni što vole Drive-by Truckers ili Songs:Ohia. MJ Lenderman je, uglavnom, solo albumom nadmašio sve što je snimio s matičnim bendom.
32. FONTAINES D.C. - Skinty Fia
Nakon velikog uspjeha fantastičnog prvijenca „Dogrel“ koji ih je lansirao u sam vrh post punka kao jednog od najuzbudljivijih i najkvalitetnijih žanrova posljednjih godina, Fountaines D.C. su po inspiraciju za nastavak karijere otišli u Ameriku, a kako je već tradicija da otočki bandovi u Americi promijene zvuk, to se dogodilo i s ovim talentiranim Ircima. Premda rezultat srećom nije poguban kao kod Arctic Monkeys koji su otklizali u dosadu i postali neslušljiva šlager pilana, ni Fountains D.C. od te avanture nažalost nije imao koristi. Daleko od toga da je „Skinty Fia“ loš album, ali sva ona energija kakvu su imali na početku nestala je i band već neko vrijeme klizi prema manirizmu koji se za sada više osjeti na sve manje uzbudljivim koncertima nego na albumima. Kako god, Fountains D.C. su i dalje pretalentiran i predobar bend da im album ne bi bio među 50 najboljih i godinu, ali nastave li ovako pitanje je do kada će biti tako.
33. SUDAN ARCHIVES - Natural Brown Prom Queen
Beskrajno talentirana violinistica, autorica, pjevačica i producentica Brittney Parks koja stoji iza imena Sudan Archives savršeno je na albumu „Natural Brown Prom Queen „ iskombinirala house, R&B, pop te hip-hop stvorivši fantastičnu mješavinu žanrova i jedan od najboljih albuma 2022. godine. U često prilično duhovitim tekstovima Parks pjeva o obitelji, slomljenom srcu i problemima sa samopuzdanjuem, a u svakoj se pjesmo u loopu čuje violina.
34. WEIRD NIGHTMARE - Weird Nightmare
Weird Nightmare je solo projekt Alexa Edkinsa, frontmena kanadske noise mašine Metz, ali ovdje se, kao što je i red u takvim situacijama, Edkins odmaknuo od zvuka matičnog benda i okrenuo melodičnom garage punku, indie rocku i power popu, a rezultat je ovaj sjajan, moćan i razigran album zaraznih melodija i neodoljivih refrena.
35. CROWS - Beware Believers
Moćna i mračna kombinacija post punka, gotha, indiea s prstohvatom noisea ima golemi koncerni potencijal, ali i na albumu zvuči vrlo uzbudljivo nimalo retro koliko bi se iz ovog opisa žanrova moglo zaključiti. Netko je dobro predvidio i napisao da će Crows koji su posljednjih godina bili predgrupa Idles, Wolf Laice, Slaves i Gilla Bandu vrlo brzo postati headlineri.
36. SAULT – 11
Mrtva se utrka vodi u disciplini tko može objaviti više albuma u jednoj godini između King Gizzard & The Lizard Wizard i Saulta, kolektiva anonimnih glazbenika koji savršeno kombiniraju psihodelični soul, post-punk funk, afrobeat, trip-hop i alternativni R&B stvarajući neodoljivu glazbu. Uglavnom, Sault su u 2022. izbacili pet albuma, a premda su svi poslovično dobri, ovaj je možda najraznolikiji pa zato i među 50 najboljih u godini.
37. ALEX G - God Save The Animals
Philadelphijski DIY heroj Alex G oduvijek se volio igrati sa žanrovima pa se tako i na odličnom „God Save The Animals“, njegovom najraskošnije produciranom i ponajboljem u karijeri, može pronaći svašta, od breakbeata preko indie folka i rocka do grunge-popa, a dobar dojam ne može pokvariti ni korištenje autotunea.
38. GOAT – Oh Death
Švedski psihodelični čarobnjaci koji inspiraciju crpe iz najrazličitijih izvora u rasponu od anatolskog funka do krautrocka, malo su usporili na posljednjem albumu, ali fenomenalni je „Oh Death“ i dalje krcat plesnog groovea, u kombinaciji s naletima freee jazz saksofona, distorziranim gitarama i svime što psihodeliju kao takvu i Goat čini tako dobrim i uzbudljivim.
39. SORRY - Anywhere But Here
Londonski Sorry svoj su album „Anywhere But Here“ započeli fenomenalnom „Let The Lights On“, a da su uspjeli zadržati takvu razinu do kraja, ovaj bi im album bio u 10 najboljih u 2022. godin. Na žalost to se nije dogodilo, ali ostatak albuma dovoljno je dobar i zanimljiv da ima mjesto među 50 najboljih u godini.
40. HURRAY FOR THE RIFF RAFF – Live On Earth
Projekt beskrajno talentirane Alynde Seggare, američke autorice portorikanskih korjena, svakim albumom sve više raste, a „Live On Earth“ uvjerljivo je najbolji album koji je izašao pod imenom Hurray For The Riff Raff. Seggarin melodični indie rock besprijekoran je, a jednako dobro zvuči u uvjetno rečeno žešćim pjesmama srednjeg tempa kao i u baladama otpjevanim uz klavir ili tek diskretnu instrumentalnu pratnju.
41. SAVAK - Human Error Human Delight
Brooklinške SAVAK osnovali su 2015. kao svojevrsnu indie supergrupu članovi Obitsa, Holy Fucka i The Copsa, a „Human Error Human Delight“ peti im je i daleko najbolji album u prilično plodnoj karijeri. Nema tu ničeg revolucionarnog, ali sve je toliko melodično, živahno, energično i prpošno da je zapravo neodoljivo.
42. KAE TEMPEST - The Line Is A Curve
Svestrana umjetnica i kraljica britanskog alternativnog rapa i spoken worda ubola je i četvrti briljantni album u impresivnoj karijeri u kojoj nema slabog mjesta. „The Line is a Curve“ je album savršenih fluidnih beatova, fine elektronike i mračnih sintesajzera, dok poetski dio kod Kae Tempest nikada nije bio upitan i nikad ispod vrhunskog.
43. GHOST CAR – Truly Trash
Ovakva predivna garažna psihodelija koja vuče korijene iz 60-ih godina danas je rijetkost, ali na sreću svako toliko se pojavi netko, poput ovog sjajnog ženskog benda, tko je spreman dublje kopati i otkriti to blago pa ga i početi svirati premda je izvjesno da se od ove krasote nikada nitko nije obogatio, a izvjesno je da ni neće jer šta zna seljak što je dobra glazba.
44. ANGEL OLSEN – Big Time
Angel Olsen američka je kantautorska institucija koja u kućici ima vrlo dobar nastupni album iz 2010. godine i još pet izvrsnih koji su uslijedili nakon toga, a s obzirom na njezin talent, kvalitetu i skladateljsku formu i ovaj sedmo po redu sasvim je očekivano sjajan kao i prethodnici mu. Uglavnom, dobitna formula indie rocka i folka u kombinaciji s alt countryjem božanskim glasom Angel Olsen ponovno je rezultirala jednim od najboljih albuma godine.
45. THE MYSTERINES – Reeling
Liverpoolski The Mysterines sviraju moćni križanac alt/indie rocka i post grungea, a njihova je glavna autorica, pjevačica i gitaristica Lia Metcalfe inspiraciju pronalazila u najboljim radovima PJ Harvey i Hole, a što jest jest na izvrsnom albumu „Reeling“ povukla je doista sve najbolje od svojih uzora. Uglavnom, Britanci jako vole kada je nešto next big thing, a The Mysterins definitivno imaju potencijala za takav skok.
46. CALEXICO – El Mirador
Genijalni arizonski čarobnjaci opušteno i s lakoćom od 1997. objavljuju redom izvrsne ili rjeđe tek vrlo dobre albume, a izvrsni posljednji „El Mirador“ sasvim je u skladu s tim običajem, s time da spada u eklektičnije i latino utjecajima nabijenije uratke.
47. NILÜFER YANYA – Painless
Briljantni prvijenac londonske kantautorice bio je savršen spoj indie rocka i popa te R&B-a s jazzy utjecajima i sjajnim beatovima u kombinaciji s fino odmjerenim gitarama i veličanstvenim Nilüferinim glasom, a dobitnu je formulu kombiniranja žanrova Yanya uspješno ponovila i na svom jednako dobrom drugom albumu „Painless“.
48. WORKING MENS CLUB – Fear Fear
Opjevanu zamku drugog albuma jorkširski je muško ženski bend s lakoćom izbjegao snimivši album koji je u najmanju ruku jednako dobar kao debi iz 2020. ako ne i nešto bolji. „Fear, Fear“ je fini groovy post punk album u kojem se čuju razni utjecaji ponajviše iz elektronike 80-ih godina, od Depeche Mode preko New Order do Kraftwerk.
49. PORRIDGE RADIO - Waterslide, Diving Board, Ladder to the Sky
Treći album ovog odličnog engleskog žensko-muškog benda fini je indie rock s elementima slowcorea i art punka. Porridge na trenutke podsjećaju na PJ Harvey iz najuzbudljivije faze, na trenutke su u krešendima pjesama raspjevani poput Arcade Fire iz doba dok još nisu bili dosadni kao danas, da bi iznenada otpustili kočnice i zavrnuli prema noiseu pa plesnom pust punku, uspijevajući biti uzbudljivi u svakoj od tih transformacija. Na kraju, ali ne manje važno Dana Margolin svoje izvrsne introspektivne tekstove pjeva tako emotivno da ih pretvara u drame.
50. MY SLEEPING KARMA – Atma
Nitko se na terenu instrumentalnog psych i post-rocka ove godine nije snašao bolje od ovih njemačkih veterana kojima je izvrsna „Atma“ sedmi album u karijeri. My Sleeping Karma ovdje zvuče kao najbolji predstavnici žanra, a taj hipnotička glazbena vožnja idealna je pozadina za gotovo sve, od čitanje knjige, preko nekog posla, do zaspivanja uz predivne melodije.
51. SUPERCHUNK – Wild Loneliness
Nikada si ne bih oprostio da na listi najboljih albuma nemam album Superchunka. Možda „Wild Loneliness“ nije savršen album, genijalni su indie kraljevi svakako imali i boljih, ali je dovoljno dobar, angažiran i pametan da uđe na listu najboljih barem kao 51.
NAJBOLJI DOMAĆI ALBUMI (ne nužno tim redom)
1. ### - Nasilno
2. SLEEPYHEADS – We’re OK
3. TIDAL PULL - Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
4. IVAN GROBENSKI – Apocalipstick
5. SEINE – Naizust
Osam jazz albuma iz 2022. koje je ludost propustiti čuti
1. MAKAYA MCCRAVEN – In These Times
2. HIGH PULP – Pursuit of Ends
3. ETHAN IVERSON - Every Note Is True
4. EBI SODA - Honk If You're Sad
5. THE COMET IS COMING - Hyper-Dimensional Expansion Beam
6. CÉCILE MCLORIN SALVANT - Ghost Song
7. IMMANUEL WILKINS - The 7th Hand
8. BINKER AND MOSES - Feeding The Machine