Još jedna pandemijska godina, u kojoj su masovno otkazivani koncerti i festivali, s izglednim šansama da se zbog dovoljnog broja tulavih antivaksera, teoretičara zavjera i inih lunatika ta agonija otegne do unedogled, bila je vrlo dobra što se tiče kvalitete objavljenih albuma.
Ovo je prije svega izbor načinjen prema afinitetima autora, s albumima koji su povezani s nekim od pravaca rock glazbe pa je besmisleno jamrati zašto tu nema ovoga ili onoga, a također, kao i obično, prednost imaju mlađi izvođači i dobar album prvijenac uvijek će imati prednost pred zicerima potvrđenih imena. Napokon, osim prva tri zacementirana mjesta redoslijed na listi sasvim je nebitan, jer već sutra pri sastavljanju vjerojatno bi bio drugačiji.
1. TURNSTILE – Glow On
Nakon što su hardcore punk okupirali polutalentirani ili sasvim netalentirani macho krkani, cijepljeni protiv ikakvog smisla za melodiju, činilo se da mu nema spasa, ali srećom, nije tako. Fenomenalni i beskrajno uzbudljivi baltimorški Turnstile, već su 2018. albumom „Time & Space“ pokazali da su spremni nadrasti bezvezne prangijaše iz žanra, da bi to ove godine briljantnim albumom „Glow On“ s lakoćom i učinili, nadrastavši usput i taj žanr. OK, nema tu možda ničeg senzacionalno novog ni revolucionarnog, ali nije bilo ni na „Nevermindu“ Nirvane pa je za grunge i čitavu jednu generaciju postao ono što bi ovaj veličanstveno napucani, melodični i divno posloženi album mogao postati za hardcore i srodne mu žanrove. Uglavnom, ovakav vulkan dobre energije, pozitivnih vibracija i šleper neodoljivih i beskrajno uzbudljivih pjesama koje već s prvim taktom tjeraju na skakanje nitko već dugo nije isporučio, a Turnstile se jednako dobro snalaze u briljantnim dizalicama kakve su „Mystery“, „Holiday“, „Blackout“, „Don't Play“ i „TLC“, kao i u laganijim „Fly Again“ ili „Alien Love Call“. BTW, u ovom trenutku teško da postoji bolji i uzbudljiviji live band od njih, a tko ih ne može vidjeti uživo neka baci oko na you tube i monstruozno dobar koncert kojega su ove jeseni odsvirali u rodnom im gradu. Ukratko, veličanstven album sjajnog benda
2. DRY CLEANING - New Long Leg
Londonski su post punkeri Dry Cleaning već na sjajna dva nastupna EP-ja iz 2019. pokazali ogroman potencijal predstavivši svoju sasvim osebujnu verziju tog plodnog žanra, a na albumu prvijencu „New Long Leg“ samo su potvrdili da su jedno od najzanimljivijih novih imena popularne glazbe danas. „New Long Leg“ je album srednjeg i laganog tempa, fantastične atmosfere i divne međuigre instrumenata. Dry Cleaning su inspiraciju crpili iz ostavštine genijalnih Wire i PiL, repetitivni ritmovi i bas na trenutke su sasvim Wobbleovski, a impresivna gitara Toma Dowesa savršeno vozi i plete, hipnotički prateći ugodni bariton Florence Shaw u njezinim recitacijama. Veličanstven album i jedan od dojmljivijih prvijenaca rock glazbe.
3. AMYL AND THE SNIFFERS – Comfort To Me
Garažni punk australsko je nacionalno kulturno blago, Amyl And The Sniffers punokrvni su i u svemu vrhunski predstavnici tog neuništivog i beskrajno zabavnog i uzbudljivog žanra, a njihov drugi album „Comfort To Me“ briljantan je album ravan najboljima iz te glazbene priče. Sve je tu što treba biti: od nabrijanih dizalica krcatih moćnim rafalnim gitarskim rifovima i ubojitim kratkim solažama, preko meljuće ritam sekcije što savršeno prati Amy koja više izvikuje nego pjeva redom sjajne pjesme, do rijetko viđenog, spektakularno seljoberskog imagea što vuče korijene iz najstrašnijih modnih trenutaka 70-ih. Na albumu nema slabih mjesta, a „Hertz“, „Guided By Angels“, „Choices“, „Maggot“ i „Security“ spadaju u sam vrh tog žanra. Briljantan album.
4. BLACK COUNTRY, NEW ROAD – For the First Time
Za razliku od hipnotičkog minimalizma Dry Clean ili silovite tutnjave Idles, post- punk Black Country, New Road na albumu prvijencu „For The First Time“ impresivna je eksperimentalna vožnja s elementima math rocka, jazza, vrištećim dionicama saksofona i dramatičnim vokalom Isaca Woda s pjesmama u kojima se izmjenjuju nježne dionice s bučnim ispadima sedmočlanog benda, a premda je riječ o nedovršenom proizvodu i premda je vidljivo da se još uvijek traže, ovi klinci tek nešto stariji od 20 godina već sada zvuče monstruozno dobro.
5. JAPANESE BREAKFAST – Jubilee
Ogroman je hype oko Japanse Breakfast, nekad to zna biti i neopravdano, pretjerano pa čak i iritantno, ali Michelle Zauner je naprosto zastrašujuće talentirana, a ovaj nestvarno lijep album briljantne produkcije s efektnim doprinosom gudača, saksofona, klavira i finih gitara, savršenog zvuka i atmosfere te redom sjajnih pjesama što katkada podsjete na najbolje trenutke Fleetwod Mac zaslužuje sve hvalospjeve.
6. SQUID - Bright Green Fields
Još jedan briljantan post- punk prvijenac i još jedno originalno čitanje žanra s impresivnim miksom utjecaja i stilova pretočenih u veličanstvenu zvučnu sliku. U svom uvijek plesnom post - punku Squid su savršeno pomiješali jazz, funk, krautrock, dub i punk i stvorili sasvim originalan vlastiti zvuk, jednako vješto se snalazeći u pjesmama od tri i onima od osam minuta.
7. BIRDS OF MAYA – Valdez
Prljava, masna i moćna garažna psihodelija s jakim utjecajem The Stooges i MC5, zavijajućom tutnjavom brutalnih gitara, nemilosrdnim čekićanjem ritam sekcije i pjesmama u rasponu od dvije i pol minute do malo ispod 11 minuta. Uglavnom, tu je sve što glazbu čini uzbudljivom, a sve se rjeđe može čuti u ovako divnom obliku.
8. GODSPEED YOU! BLACK EMPEROR - G d's Pee At States End!
Glazbena slika ovih sjajnih post rock velikana koju oduvijek karakteriziraju moćan i dramatičan zvuk, velike gitare te silovita tutnjava dva seta bubnjeva koji se izmjenjuju s nježnijim i tišim atmosferičnim predasima, nije se mijenjala ni na ovom izvrsnom albumu, tek napomena da je ovdje to sve dovedeno praktički do savršenstva.
9. GUSTAF - Audio Drag For Ego Slobs
Izvrsni Gustaf dolaze iz iste glazbene žanrovske priče kao briljantna Bodega koja je otvorila vrata za ostale razigrane i plesne post punk bendove iz New Yorka što svoju inspiraciju crpe, koliko iz ostavštine velikana poput B-52's, toliko i legendarnih The Talking Heads, ali ove četiri djevojke i gitarist dovoljno su talentirani i uvjerljivi da zvuče sasvim svoje i uglavnom izvrsno u svojim razigranim i plesnim pjesmama.
10. THE MOUNTAIN GOATS – Dark in Here
The Mountain Goats zapravo i nije klasični band, to su John Darnielle i skupina raznih pratećih glazbenika koje taj sjajni i prilično plodni autor okuplja još od 1995. da bi snimao redom odlične albume. Baš kao i prethodnih dvadesetak i „Darki In Here“ je izvrstan indie album s mnogo jazza i americane, na kojem Darniellea prate briljantni muzičari – multiinstrumentalist Matt Douglas, basist Peter Huges te jedan od najboljih bubnjara današnjice Jon Wurster, a veliki je doprinos svojim Hammondom dao i Spooner Oldham, legenda legendarnog Muscle Shoals studija. Ukratko, Darnielle je autorski na razini Boba Dylana, jedino što nije stalno nadrkan i mrzovoljan.
11. THE WEATHER STATION – Ignorance
Briljantni i po svemu impresivni album Tamare Lindeman i njezina benda neodoljivi je i beskrajno ugodni miks indie folka, jazza i AOR rocka, a fenomenalnim je The Weather Report uspjelo uhvatiti duh i atmosferu neponovljivih Talk Talk što je najveći zamislivi kompliment kojeg takav bend može zaslužiti.
12. MY MORNING JACKET – My Morning Jacket
Ponajbolji svjetski live band (o da, bolji, uvjerljiviji i uzbudljiviji od Springsteena, U2, Stonesa, Cavea i svega sličnog) ne izdaje baš često studijske albume, uostalom posljednji prošlogodišnji je sastavljen od restlova s pretposljednjeg iz 2015. godine, pa se svaki novi očekuje s posebnom pažnjom. Bendovi s tako dugim stažem i toliko utakmica u nogama često se poput spomenutog Springsteena, Pearl Jam ili U2 zadovolje s jednim do maksimalno dva pažnje vrijedna uboda po albumu koja će s mukom zauzeti mjesto na set listama sve dosadnijih i suvišnijih koncerata, ali My Morning Jacket su puno kvalitetniji od toga pa je i ovaj album još jedan odličan ubod benda kojega svatko tko drži do sebe mora barem jednom pogledati uživo, a pjesme poput „In Color“ ili „Never In The Real World“ već su potvrđene koncertne zvijeri.
13. STILL CORNERS – The Last Exit
Uhu beskrajno ugodni, hipnotički i atmosferični dream pop, ovaj sve bolji londonski britansko američki duet na albumu „The Last Exit“ doveo je vrlo blizu savršenstvu, skroz tamo do kuda su znali dobaciti neponovljivi Mazzy Star, s time da je zvuk Still Corners uvjetno rečeno nešto čvršći i razigraniji.
14. CASSANDRA JENKINS – An Owerview On Phenomenal Nature
Impresivan album predivne atmosfere na kojem Jenkins pjeva o životnim situacijama i ljudima, nema slabog mjesta, a njezina kombinacija indie folka i indie rocka sa zrnim dream popa naprosto je neodoljiva.
15. KING BUFFALO – Acheron/The Burden of Restlessness
Američki psych stoneri jedno su od najugodijih iznenađenja godine, a premda im je i prvi ovogodišnji album „The Burden of Restlessness“ dovoljno dobar da bude u 50 najboljih, s drugim su, odsviranim i snimljenim u pećini, dobacili još dalje i najavili da je pred njima velika karijera. „Acheron“ je divan, savršeno posloženi i odsvirani hipnotički, uglavnom instrumentalni album, s četiri pjesme duge nešto preko devet odnosno deset minuta, a snimanje u pećini zaslužno je za besprijekoran zvuk svih instrumenata i briljantnu ukupnu zvučnu sliku.
16. CELESTE - Not Your Muse
Rijetko se kada dogodi ovako savršeni pop album obojen soulom, a da ne zvuči tek kao recikliranje već viđenog, ali Celeste je to savršeno posložila i veličanstveno otpjevala na ovom sjajnom uratku koji ima potencijal postati klasik žanra, a čak i kada se dogodi da neke pjesme podsjete na nešto što smo već čuli, to je uvijek nešto vrhunsko.
17. VIAGRA BOYS - Welfare Jazz
Ako je odlični i beskrajno zabavni prvijenac bio neočekivano ugodno iznenađenje nakon kojega su Viagra Boys izgradili i reputaciju vrhunske koncertne atrakcije, s drugim su albumom sjajni Šveđani potvrdili klasu i zacementirali status jednog od najboljih novih bendova na sceni, koji je u stanju briljantno i sasvim originalno kombinirati post punk, garage rock i jazz.
18.KING GIZZARD & THE LIZARD WIZARD – L.W.
Najkreativniji i najplodniji svjetski bend nastavio je štancati redom odlične i vrlo dobre albume, a od dva odlična ovogodišnja uratka sjajnih australskih psihodeličara, nešto je življi i bolji „L.W.“ kao svojevrsni nastavak izvrsnog prošlogodišnjeg „K.G.“.
19. ARAB STRAP - As Days Get Dark
Odlični album „As Days Get Dark“ impresivan je povratak jednog od najvećih i najboljih malih bendova nakon stvaralačke pauze od nestvarnih 16 godina. Povratnički nastupi 2017. godine pokazali su da su Aidan Moffat i Malcolm Middletom i dalje u stanju isporučiti koncernu magiju kao u najboljim danima pa je objava novog albuma ovih sjajnih Škota bila samo pitanje vremena, a ovaj divan, topao i atmosferičan album, jednako je dobar, ako ne i bolji od njihovih klasika „Elephant Shoe“ i „Philophobia“.
20. HELADO NEGRO – Far In
Roberto Carlos Lange koji stoji iza projekta Helado Negro, beskrajno je talentirani i plodni newyorški autor čiji savršeni, uhu vrlo ugodni i uglavnom plesni križanac indie popa, rocka i elektronike, funka, soula i R&B-a katkada zvuči kao savršeni spoj Stereolaba i Marvina Gayjea, ali uvijek s njegovim upečatljivim originalnim potpisom, postigao je ono što rijetki uspiju, a to je da mu album od čak 60 minuta ne zvuči ni sekunde predugo.
21. MARISSA NADLER - The Path of The Clouds
Na ovoj fascinantnoj atmosferičnoj indie folk poslastici nastaloj u vlastitom domu u doba pandemije uz pomoć suradnika poput Emme Ruth Randell, Simona Raymondea (Cocteau Twins) ili Amber Webber (Black Mountain, Lightning Dust) koji su joj svoje doprinose poslali mailom, Marisa Nadler svojim predivnim sanjivim glasom pjeva o nekim davnim ili manje davnim zločinima i zločincima, a za savršeno pogođen zvuk zaslužan je producent Seth Manchester poznat po radu s noise teškašima poput Metz i Lightning Bolt koji je dodavanjem feedbacka i distorziranih gitara napravio briljantan posao.
22. SNAPPED ANKLES – Forrest Of Your Problems
Angažirani londonski post punkeri i na svom drugom albumu pjevaju o razarajućim posljedicama nemilosrdnog korporativnog kapitalizma, ali za razliku od srodnih bendova čine to s mnogo groovea i nerijetko uz pratnju tribalnih ritmova skrećući katkada i u techno vode pa čak i disco. Ono što je važno jest da ta im svaki taj izlet lijepo uspije i da je cjelina izvrsna, vrlo slušna i plesna.
23. THE ROUTES – Mesmerised
Neodoljivi, razbarušeni i divno nabrijani miks garagea 60-ih, The Fall i Wirea s kraja 70-ih, psihodelije Pink Floyda s početka karijere, indie rocka, punka opće prakse, svega i svačega, funkcionira fantastično i s obzirom da to danas gotovo nitko ne svira, sasvim osvježavajuće. Inače, iza imena The Routes stoji Chris Jack, rođeni Škot s japanskom adresom, a odsvirati i snimiti ovaj sjajan album pomogli su mu bubnjar Bryan Styles i basist Toru Nishimuta, jebiga, red je pohvaliti ljude.
24. THE KVB – Unity
Vrhunski album manchesterskih darkwave/shoegaze/synt pop supružnika koji čine ovaj band ima u sebi ponešto prepoznatljivo od raznih uzora, od Ladytron do New Order, ali sve je to tako lijepo i besprijekorno složeno da zvuči kao savršeno putovanje kroz najbolje od svih glazbenih svjetova koji su ih inspirirali.
25. BACHELOR - Doomin' Sun
Bachelor je zajednički projekt dvije dokazane autorice s američke indie scene – Ellen Kempner iz Palehound i Meline Duterte koja stvara pod imenom Jay Som, a plod te zajedničke ljubavi prema glazbi i sličnih ili istih glazbenih afiniteta ovaj je sjajan album kojega krasi divan spoj grungy zvuka Palehound i indie dream popa Jay Soma, s puno fuziranih gitara, pumpajućim basom i moćnim zaraznim refrenima.
26. MOUNTAIN MOVERS – World What World
Mountain Movers su startali sredinom 2000-ih kao folk/chamber pop band da bi s vremenom, a naročito nakon dolaska sjajne gitaristice Kryssi Battalene mutirali u punokrvni, bučni, masni i moćni, ali uvijek melodični psihodelični indie stroj koji zna u jammingu zaškripati onako neodoljivo kako to čine legendarni Youngovi Crazy Horse. „World What World“ jednako je dobar, ako ne i bolji, od izvrsnog „Pink Skies“ iz 2018. godine, a kvalitetom je uz bok najboljim djelima uzora iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.
27. MOGWAI – As The Love Continues
Majstori post rocka u kućici imaju zadivljujući niz vrlo dobrih i odličnih albuma, a toj se kolekciji može pridodati i ovaj najsvježiji. Dobitna formula se ni ovdje nije mijenjala i dalje je to uhodana tiho, glasno, nježno, moćno priča, a Mogwai su je doveli do savršene razine.
28. GREENTEA PENG – Man Made
Prvijenac talentirane Greentea Peng impresivan je album na kojemu se savršeno miješaju neo soul, reggae jazz, R&B i dub, a groovea ima na bacanje. Ako treba tražiti zamjerku to je tek pretjerana duljina albuma, čak je 18 pjesama na njemu, a kada bi bio kraći za nekoliko filera bio bi opasno blizu remek djelu.
29. THE FELICE BROTHERS – From Dreams to Dust
U uvijek živahnoj i plodnoj americana /indie folk priči, The Felice Brothers su ovim divnim i po ugođaju i svirci impresivnim albumom napravili, plus minus, najbolji posao, nabacivši na hrpicu 12 redom odličnih pjesama u trajanju od čak 55 minuta, ali, nema straha, kad je ovako dobro i uvjerljivo, ne može biti predugačko.
30. BILLIE EILISH - Happier Than Ever
„Happier Then Ever“ album je potvrde sazrijevanja i impresivan dokaz da se karijera Billie Eillish kreće u pravom smjeru i da joj je samo nebo granica. Roditelji čiji se klinci zakače na Billie, a ne na nešto iz hrpetine trap smeća mogu se smatrati sretnim ljudima.
31. SNAIL MAIL – Valentine
Baltimorška indie rock zvijezda Lindsey Jordan već je prvim albumom „Lush“ kojega je snimila 2018. kada joj je bilo samo 18 godina, zaradila gomilu pohvala i pokrenula hype koji se održao do danas. Jednako talentirana za skladanje efektnih pjesama, pisanje osobnih tekstova i sviranje gitare Jordan je potvrdila svoj status i albumom „Valentine“, sazrijevši u jednu od najboljih autorica na sceni.
32. THE LIMIÑAS/LAURENT GARNIER - De Película
Francuski su psihodeličari udružili snage s uglednim techno DJ-om/producentom i uboli jedan od onih sjajno pogođenih i posloženih albuma što savršeno i nepogrešivo baštini najbolje od oba svijeta.
33. SHAME - Drunk Tank Pink
Izvrsnim, nabrijanim i moćnim prvijencem „Song Of Praise“ engleski su se Shame uz Idles i Fountaines DC nametnuli kao jedan od vodećih bandova post punk revolucije. Na drugom albumu okrenuli su se nešto složenijem i mračnijem zvuku s pjesmama koje ne sjedaju odmah na prvu loptu, kao one na prvijencu, ali dalje je to vrlo moćan i impresivan zvuk, a ta im je promjena zvuka uspjela nešto bolje nego Idlesu.
34. THE HOLD STEADY – Open Door Policy
Nakon vrlo dobrog albuma „Trashing Thru The Passion“ iz 2019. godine, sastavljenog od pjesama s objavljenih singlova i EP-ova kojim su se iščupali iz kreativne krize, brooklinški su indie rock majstori zadržali vrhunsku formu i na ovom „pravom“ albumu koji je bolji od prethodnika i na tragu njihovim najboljim trenucima. Ukratko, Springsteen i Stonesi bi ubili za ovakav album.
35. FOR THOSE I LOVE – For Those I love
David Balfe, irski autor, producent i majstor kazivanja tužnih i katarzičnih biografskih epizoda koji stvara pod ovim pseudonimom, posvetio je ovaj odlični, dojmljivi i potresni spoken word album kombiniran s neodoljivim plesnim beatovima uspomeni na pokojnog najboljeg prijatelja iskazujući u pjesmama čas duboku tugu, čas gnjev zbog njegove smrti.
36. DEAFHEAVEN – Infinite Granite
Album na kojem je George Clarke počeo baš zaozbiljno pjevati i na kojem su, hrabro ublaživši i maknuvši silovite bučne nalete i zamijenivši black metal shoegazeom, Deafheaven razočarali pa i naljutili dio svojih obožavatelja koji su to shvatili kao izdaju, premda nije u rangu njihovih remek djela poput „Sunbathera“ ili „Ordinary Corrupt Human Love“ i dalje je dovoljno dobar da bude među 50 najboljih u 2021. godini.
37. FRITZ – Pastel
Fino, baš koliko treba napucani, melodični i beskrajno zarazni križanac dream popa, shoegazea i alt rocka londonskih Fritz, odsviran je punkerskom žestinom i inspiriran nekim od najboljih trenutaka 90-ih, a usporediv je s vrhuncima stvaralaštva The Primitives ili Lush te odličnim suvremenicima poput Best Coast.
38. ENDLESS BOOGIE - Admonitions
Moćna kombinacija psych rocka, stoner rocka i blues rocka brooklynškog benda nastalog 1997. na redovitim tjednim sessionima, brutalno je neodoljiva i na ovom albumu na kojem najkraća pjesma traje nešto preko pet minuta, a dvije najdulje debelo preko 22 minute. Nema tu ničeg novog ni revolucionarnog, ali, čudesno je kako bend nazvban po albumu Johna Leeja Hookera brutalno melje i vozi
39. CURTIS HARDING - If Words Were Flowers
Soul revival jedna je od najboljih vijesti posljednjih godina, a Curtis Harding među najboljim je novim predstavnicima tog predivnog glazbenog žanra. „If Words Were Flowers“ je album nastao na čvrstim soul i R&B temeljima 60-ih i 70-ih godina, ali sasvim u skladu s vremenom, a toliko je dobar da mu ni odurni auto-tune, koji je, srećom, prisutan tek u malim količinama, ne može naštetiti.
40. IDLES – Crawler
Najčvršća karika i lokomotiva post punk revolucije (s naglaskom na punk) nakon nekoliko briljantnih i maksimalno nabrijanih albuma stala je na loptu u razumljivom pokušaju glazbenog evoluiranja i napredovanja, ali premda ovo nipošto nije loš album, negdje se putem izgubilo ono nešto što je bilo glazbeni forte Idlesa. „Crawler“ ima sjajnih trenutaka, ali u konačnici je dosta hladan album koji na trenutke zvuči kao da je zbrzan i nedovoljno razrađen. E sad, koliko su Idles velik i dobar bend govori to što je i ovakav album bolji od većine objavljenog u 2021.
41. ILLUMINATI HOTTIES - Let Me Do One More
Talentirana, samosvjesna i angažirana Sarah Tudzin koja stoji iza imena Illuminati Hotties dobila je more hvalospjeva za svoj prošlogodišnji album posvećen njezinu ratu s vlastitom diskografskom kućom, a ove je godine došlo vrijeme za „pravi“ album i ratove s kapitalizmom, debilanama potrošačkog društva i raznim drugim negativnostima i nepravdama što je u tekstualnom smislu, pametna kakva jest, odradila savršeno dok je u glazbenom smislu malo ublažila priču i svoj nabrijani punk/indie približila popu što će, uz neupitni komercijalni učinak, nekome sjesti dobro, a nekome možda i ne. Ipak, teško je poreći da je s pjesmom „MMMOOOAAAAAYAYA“ ubola najefektniji i najzarazniji refren godine.
42. CHRIS BROKAW– Fever Dreams
Premda zvuči odlično i u laganim i atmosferičnim pjesmama, Chris Brokaw najbolji je kada pusti ruku i odvrne gitaru kao u izvrsnoj otvornoj naslovnoj „Puritan“ ili fenomenalnoj sedmominutnoj vožnji „The Heart Of Human Trafficking“.
43. GOD IS AN ASTRONAUT - Ghost Tapes #10 (Hires Version)
Irski post rockeri već 20 godina uredno štancaju jako dobre albume, ne mijenjajući prokušanu dobitnu formulu koja ih držu u samom vrhu žanra. Ove su godine izdali i briljantni live album „All Is Violent All Is Bright“ koji je zbog svoje „best of“ strukture možda i privukao više pažnje, ali „Ghost Tapes #10 (Hires Version)“ njihovo je možda najčvršće i najnabildanije djelo i zaslužuje biti među 50 najboljih u 2021.
44. MAKTHAVERSKAN - För Allting
Švedska ima tradicionalno bogatu i jako dobru glazbenu scenu s mnoštvom sjajnih bendova u rasponu od punka i garagea do popa, a ono što sviraju iskusni Makhthaverskan koji su aktivni od daleke 2008. fini je miks post punka, jangle popa i shoegazea.
45. TASHAKI MIYAKI – Cactaway
„Cactaway“ je predivna, atmosferična i hipnotička dream pop/shoegaze poslastica kalifornijskog benda koji postao poznat po odlično izvedenim coverima, da bi napokon zasjao ovim izvrsnim autorskim albumom inspiriranim koliko ostavštinom Mazzy Star ili Galaxie 500 toliko i Slowdive i Lush.
46. LOST HORIZONS - In Quiet Moments
„In Quite Moments“ drugi je zajednički album Simona Raymondea (Cocteau Twins) i Richarda Thomasa (Dif Jiz) koji su projektom Lost Horizont prekinuli 20-godišnju stvaralačku pauzu. Kao i prvijenac iz 2017. i ovaj je album sjajna zbirka atmosferičnih indie pjesama izvedenih uz pomoć brojnih više ili manje poznatih gostiju na vokalima poput Marisse Nadler, Johna Granta, Karen Peris ili čitave postave Porridge Radio.
47. THE BEVIS FROND - Little Eden
The Bevis Frond je jedan od projekata Nicka Salomana, kultne figure britanske scene, između ostalog vlasnika izdavačke kuće i glazbenog časopisa, s kojim je od davne 1987. do danas objavio više od 20 što dobrih što odličnih albuma. recentirajući „Little Eden“ jedan je kritičar napisao da Nick Saloman na njemu zvuči kao karika koja nedostaje između Hendrixa i J. Mascisa i to je zapravo sasvim točno, a čitav je album zbirka sjajnih pjesama alternativnog i indie rocka s veličanstvenim odjavnim 10-minutnim psych rock draguljem „Dreams of Flying“.
48. THE WAR ON DRUGS - I Don’t Live Here Anymore
Adam Gradunciel i ostatak ekipe snimali su u karijeri redom vrlo dobre i odlične albume uz jedno remek djelo, „Lost in the Dream“ iz 2014. godine. Previše je tu talenta i znanja da bi bend snimio loš album, ali „I Don’t Live Here Anymore „ kojim su zakoračili iz indie rocka na teren velikih arena i bliže mainstreamu nije uzbudljiv kao prethodnici i premda je, s kreditom na minuli rad, dovoljno dobar da se ugura među 50 najboljih, predstavlja stagnaciju u kreativnom smislu.
49. BLACK MIDI – Cavalcade
Sumanuta, impresivna, na trenutke veličanstvena, a na trenutke jedva slušljiva vožnja kroz bespuća math rocka, prog rocka, post punka i koječega drugoga, nije nenaviklom uhu uvijek ugodna, ali ovo je ionako glazba za sladokusce i one sklonije eksperimentima. Teško je reći je li na ovom albumu bolja čudesna gitara ili zastrašujuće moćna ritam sekcija, ali ukupan rezultat je definitivno dojmljiv, premda ipak nešto manje nego na albumu prvijencu.
50. VILLAGERS - Fever Dreams
Atmosferični indie folk/chamber pop irskog autora Conora J. O'Briena koji stvara pod imenom Villagers beskrajno je ugodan i slušljiv, a diskretni soul utjecaji i sjajno uklopljeni piano i saksofon čine ovaj album najambicioznijim i najboljim djelom u karijeri Villagersa.
11 Jazz albuma iz 2021. koje je ludost propustiti čuti
1. SONS OF KEMET – Black to the Future
2. GARAGE A TROIS – Calm Down Cologne
3. KENNY GARRETT - Sounds from the Ancestors
4. EMMA-JEAN THACKRAY – Yellow
5. IRREVERSIBLE ENTANGLEMENTS - Open The Gates
6. HEDVIG MOLLESTAD TRIO – Ding Dong. You´re Dead.
7. ANTHONY JOSEPH - The Rich Are Only Defeated When Running for Their Lives (JAZZ)
8. DELVON LAMARR ORGAN TRIO – I Told You So
9. AMARO FREITAS – Sankofa
10. BADBADNOTGOOD – Talk Memory
11. ISHMAEL ENSEMBLE - Visions of Light