Sve u svemu, bila je to prilično plodna i sasvim dobra glazbena godina s nekoliko doista izvrsnih albuma, a premda su i Kate Tempest i Tyler, the Creator objavili sjajne uratke, broj jedan je u 2019. zaslužio sjajni Slowthai i njegova brutalna analiza britanske stvarnosti.
10. Stormzy - Heavy is the head
Stormzy nije samo jedan od najuzbudljivijih glazbenika koji dolaze iz Velike Britanije, već je i istaknuti aktivist, glasnogovornik progresivnih, ali i ogorčenih mladih ljudi s Otoka. Nakon odličnog debitantskog albuma novo ostvarenje nešto je manje impresivno, no Stormzy je jednostavno pretalentiran da bi u naponu snage snimio loš album. "Heavy is the head" je album na kojem kao da traži kojim putem krenuti u nastavku karijere, pa tako ovdje možemo čuti trap,R&B, radijski pop i gospel.
9. Rapsody - Eve
"Rapsody" poznaje apsolutno sva pravila igra, a njezin stil najbolje je opisati kao mješavinu Lauryn Hill i JaY-Z-a. Eve je ponajprije svjedočenje o ženskoj emancipaciji u mačo svijetu hip hopa. Ne kao isprazna parola već kroz vrhunski ispričane priče, pune emocija i strasti. Sampleovi Nine Simone, Phila Colinsa i Herbiea Hancocka savršeno su se uklopili u najbolji album u karijeri 36 godišnje glazbenice iz Sjeverne Karoline.
8. Freddie Gibbs i Madlib - Bandana
Drugi album legendarnog producenta Madliba i gansta repera Freddiea Gibbsa ambiciozniji je projekt od njihove prve suradnje. Subverzivno Madlibovo sempliranje jazz,soul i disko muzike u simbiozi s grubim Gibbsov flowom ,koji poput Tupacovog glasa izvire iz trbuha, jednako će zadovoljiti stare aficionade rap muzike i one željne novih glazbenih otkrića.
7. Danny Brown - U Know What I'm Sayin?
Reper iz Detroita od ostatka scene oduvijek se izdvajao bolno iskrenim ispovijedima zamaskiranim u lucidne opaske i politički nekorektan humor. Kako toga fali na albumu "U Know What I'm Sayin?", tako je teško sakriti blago razočaranje. Ipak, odlična produkcija Q-Tipa, Brownov rijetko viđeni talent u ovome precizno konstruiranom dijelu prepunom pripovjedačkih detalja i dragulja od beatova čine ovaj album itekako vrijedan slušanja.
6. Denzel Curry - ZULU
"ZULU" nije toliko eksperimentalan i raznovrstan kao raniji albumi mladog Denzela Currya, no riječ je o njegovu najtvrđem, najpreciznije koncipiranom i tematski najmračnijem albumu. Obiteljska je to priča iz južne Floride, no ne iz perspektive blještavog Miamija ili Rick Rossovih kokainskih bajki za odrasle. Regija je to, kako kaže Curry, gdje unatoč suncu i obali ljudi nemaju ambicija, niti nade u bolje sutra. Svakako treba spomenuti i produkciju australskog dua Finatik N Zac s kojima reper surađuje od 2016.
5.Sada Baby - Bartier Bounty
Ludo zabavan album prepun virtuoznog trash talka, beatova koji tjeraju na nekoordinirane plesne pokrete i slavljenje života. Sat vremena i dvadeset pjesama toliko su frenetične i usklađene da slušanje cijelog albuma protekne kao da se radi o dvominutnom singlu. Sada Baby je jedno od imena na koje u budućnosti treba obratiti pažnju.
4. Roc Marciano - Marcielago
Možda i najkonzistentniji MC današnjice. Svake godine izbaci jedan do dva vrlo dobra albuma, beatovi koje najčešće sam kreira uvijek su maestralni (istovremeno minimalistički i raskošni), a u tekstovima se vješto susreće pop kultura, dijabolične prijetnje ,ulični sleng i dijalbolični poslovni planovi. Svemu tomu treba dodati kako Roc Marciano, svoja djela ne surađuje sa streaming platformama, već ih sam distribuira tretirajući ih ne kao komercijalnu potrošnu robu, već poput unikatnog premium proizvoda. "Marcielago" jedan je od njegovih najboljih albuma.
3. Kate Tempest - The Book of Traps and Lessons
Je li ono što li Kate Tampest stvara rap ili je to spoken word materijal manje je važno. "The Book of Traps and Lessons", u produkciji Ricka Rubina i Dana Careya, je remek djelo, a Kate Tempest vjerojatno najpodcjenjenija glazbenica današnjice. Fašizam, klimatske promjene,online mržnja, nasilje... Teme su to kojima se Tempest bavi, no pritom ona ne nastupa ogorčeno, niti prestrašeno već empatično. "The Book of Traps and Lessons" istovremeno zvuči klaustrofobično i senzualno, kao posljednji poziv na spas svijeta pred nadolazećom apokalipsom.
2.Tyler, The Creator - IGOR
Strogo tehnički gledano IGOR nije hip hop album, no granice u glazbi ionako su besmislene, pa nitko ne bi trebao zamjeriti što se našao na ovoj listi. Tyler, The Creator ovdje je gotovo u potpunosti napustio repanje, konačno se oslobodio svih strahova i sumnji u vlastite sposobnosti i zapjevao. Album je ovo o neuzvraćenoj ljubavi, duboko emotivan i senzualan. Blood Orange i Tyler, the Creator jedini su koji zaslužuju naslijediti Princeovo prijestolje. "IGOR" je isto tako još jedan spomenik genijalnosti producenta Ricka Rubina.
1.Slowthai - Nothing Great About Britain
Pravim imenom Tyron Kaymone Frampton, rođen 1994. u Northamptonu (istom gradu kao i veliki Alan Moore, i sam veliki poštovatelj njegove muzike) Slowthai autor je najboljeg albuma ove godine. "Nothing Great About Britain" nije samo brutalno surov i opasan komad uličnog hip hopa, već i kirurški precizna sociološka analiza Velike Britanije, te politički zapaljiv politički koktel. U tome je Slowthai srodan sugrađaninu Alanu Mooreu. "Nothing Great About Britain" obožavaju mladi odrasli na grimeu, ali i stari punkeri oduševljeni ne samo autorovom hrabrošću, već i samim zvukom. Tako primjerice ’Doorman’ zvuči poput najbolje punk pjesme 2019.