Baš kao prethodnih godina tako i u odlazećoj 2019. jednako opterećenoj općom globalnom kretenizacijom i bezumljem, stvarala se sjajna glazba i objavljivali izvrsni albumi. Post punk, naročito britanski i irski, i dalje je u vrhunskoj formi s time da je 2019. naglasak bio više na žestini, nego na plesnim varijantama, a na žalost manje je dobrih psych albuma nego godinu ranije.
Mnoštvo je sjajne nove glazbe i imena, ali, nažalost, sporo to dopire u ove krajeve i svježe se stvari mogu vidjeti tek prerijetko u klubovima, dok se koncertni repertoar većih dvorana i lineupovi festivala uglavnom sastoje od vremešnih i odavno kreativno ispuhanih veterana poput Whitesnakea, Johnnyja Marra, Suede ili Pretendersa, e ne bi li svi zadivljeno konstatirali kako 68-godišnjakinja još ima funkcionalan glas i može otpjevati prastare hitove bez da mora na zahod. Rubrika "kucamo na vrata zaboravljenih asova" i dalje će biti najbogatija pa, eto, samo što nam nije stigla Sinead O`Connor, a na ljeto će na pašnjaku pored jarunskog jezera nastupiti prilično olinjali i odavno nerelevantni Deftones i Beck.
Na žalost muze polako napuštaju i one što su najdulje uspijevali bili kreativni poput velikog Neila Younga, ali on barem odlazi dostojanstveno s koliko toliko prolaznim albumom, dok se nekada veliki i genijalni Nick Cave nakon obiteljske tragedije pretvorio u otužnu karikaturu samog sebe, nešto nalik Mati Miši Kovaču te snimio mučan, nepotreban i sasvim neslušljiv album žalopojki. Tužno je svjedočiti ovakvom sunovratu velikog umjetnika, a htjeti dobrovoljno gledati Caveove koncerte s ovakvim repertoarom, čini se kao kombinacija ozbiljnog mazohizma sa zrncem nekrofilije.
Ipak, neki se veterani dobro drže ili vraćaju u formu pa tako veseli povratak Pixiesa čiji je novi uradak mogao bez problema upasti na ovu listu te Brucea Springsteena, koji je napokon uspio ubosti pristojan album pa mu turneje više ne moraju biti vječna repriza uvijek istih prožvakanih hitova iz 70-ih i 80-ih, a može i konačno umiroviti loše ostarjeli album "River".
Kao i uvijek ova je lista složena prema afinitetima autora i nije nikakvo sveto pismo, na njoj su uglavnom albumi iz ladice rocka i njegovih podžanrova, a poredak je, osim zacementiranog prvog mjesta, bez problema mogao biti i drugačiji. Na nju po defaultu ne ulaze live albumi, ali neka uđe u zapisnik da su LCD Soundsystem i Idles objavili savršene koncertne uratke, a kako nema ni albuma obrada nisu mogli ući A Giant Dog koji su svojom nabrijanom obradom album "Neon Bible" učinili boljim i uzbudljivijim od originalne izvedbe Arcade Fire.
Hip hop će kao ekstremno produktivni žanr, koji je danas mainstream, imati svoju listu najboljih albuma 2019. baš kao i elektronika i domaćice i to bi bilo to.
50. STROPPIES – Whoosh
Sve ono zbog čega je pitki i zarazni indie, uz žestoki garage punk, zaštitni znak glazbene Australije, naročito Melbourna čija je scena danas najjača, nalazi se na ovom albumu. Zvonkih gitara, toplih klavijatura i zaraznih melodija ovdje ima na bacanje, fino funkcionira i muško - žensko vokalno dvoglasje, sve u svemu odličan, veseo i opuštajući album.
49. STEF CHURA - Midnight !!
U mnoštvu kantautorica koje su se pojavile na sceni sve je teže iskočiti iz prosjeka i po bilo čemu nadmašiti uzore, ali detroitskoj indie nadi, vrlo talentiranoj Stef Chura to je sasvim dobro uspjelo na albumu "Midnight !!". Nema tu, istina, ničeg revolucionarnoga, ali Stef ovdje zvuči kao kombinacija rane PJ Harvey, dakle one glazbeno najuzbudljivije te Alanis Morriset na steroidima, s time da su joj pjesme kvalitetom na tragu tih visokih standarda.
48. THE DREAM SYNDICATE - These Times
Steve Wynn je još tamo početkom 80-ih godina prošlog stoljeća više manje izmislio alternativni rock kao takav i da ništa nije snimio nakon genijalnog remek djela "The Day of Wine and Roses" ostao bi zavijek zapisan kao jedan od najvećih, a s takvim bi albumom do danas mogao uzimati novac na koncertima. Winn je, međutim, nakon raspada The Dream Syndicate krajem 80-ih nastavio snimati odlične albume, sam ili u nekoj kombinaciji, a 2012. je ponovno okupivši bend, najprije 2017. snimio odlični "How Did I Find Myself Here", a potom ove godine također vrlo dobri album "These Times". Karakterističan gitarski zvuk je tu i dalje u glavnoj ulozi, ali briljantna, elektronikom, obogaćena pjesma "Black Light" mogla bi biti put za sljedeću stepenicu u karijeri tog sjajnog i važnog benda.
47. SUN O))) - Life Metal
Suradnja Grega Andersona i Stephena O’Malleyja koji čine ovaj eksperimentalni drone metal duo, sa genijalnim producentom kakav je Steve Albini naprosto je morala rezultirati vrhunskim rezultatom i odličnim albumom nevjerojatne atmosfere kakav je "Life Metal". Nema se tu što puno objašnjavati, treba samo odvrnuti na najjače i sve će doći samo po sebi.
46. GAUCHE - A People’s History of Gauche
Zanimljiva kombinacija članova i članica Priestsa i Downtown Boysa odmaknula se od zvuka matičnih bendova i snimila živahni, plesni i popistični album s utjecajima u rasponu od X-Ray Spex preko B-52`s do Julie Ruin. Nije to ništa antologijsko, ali je veselo, uzbudljivo, uhu vrlo ugodno i prilično pametno s jakim feel good faktorom.
45. GIRL BAND - The Talkies
Četiri godine trebale su ovim sjajnim irskim indie/noise rockerima (ne, nema žena u tom bendu) da snime nastavak odličnog prvijenca "Holding Hands With Jamie", ali čekanje se isplatilo jer "The Talkies" je fantastično djelo i siguran korak naprijed u karijeri ovog dojmljivog benda. "The Talkies", doduše, nije baš za svačije uši, svakako ne za one nenavikle na katkada kaotične zvučne udare i vrisku vokala Dara Kellyja koja podsjeća na stil Davida Yowa iz legendarnih The Jesus Lizard, ali u svom tom naoko kaosu zapravo vlada savršeni red i tko je u stanju s time kliknuti dobit će pregršt užitaka.
44. COMET GAIN - Fireraisers Forever
Kada bi trebalo izdvojiti primjer savršenog indie popa teško bi bilo odabrati bolji od izvrsnih engleskih Comet Gain koji od prvog albuma "Casino Classics" objavljenog daleke 1995. neumorno stvaraju prekrasnu glazbu. "Fireraisers Forever" još je jedan njihov sjajan indie pop album s elementima northern soula, lijepih i ljepljivih melodija, s neodoljivim klavijaturama, sjajnim vokalima i, uglavnom, svime što velik album čini velikim.
43. MANNEQUIN PUSSY - Patience
Još jedan izvrsni mladi philadelphijski band sa ženskim vokalom i još jedan izvrsni album prvijenac. Za razliku od sugrađana Control Top koji su bliže post punk zvuku, Mannequin Pussy sviraju punk s primjesama indieja i alt rocka, a jednako su uvjerljivi u nešto manje nabrijanim i melodičnijim pjesmama kakva su sjajne "Drunk II", "Fear/+/Desire", ili "In Love Again"kao i u žešćima kakva je "F.U.C.A.W.".
42. BAD BREEDING - Exiled
Svekolika kretenizacija lokalne, ali i svjetske politike i društva uvijek je činila dobro britanskoj glazbi. Jedan od primjera je i ovaj brutalno ubojiti anarcho punk četverac iz Stevenagea koji je svojim nabrijanim i politički angažiranim albumom "Exiled" pomeo sve pred sobom, a zagrebačka ga je publika imala prilike vidjeti u lipnju u AKC Attack. "Exiled" je silovita, bučna vožnja tijekom koje je gas non stop do daske, distorzirane gitare tutnje na najjače, ritam sekcija melje i razbija, a pjevač Chris Dodd gnjevno reži protiv svakog sustava. Ukratko, naprosto neodoljivo.
41. LISA PRANK - Perfect Love Son
Lisa Prank je ime lo-fi pop-punk solo projekta vrlo talentirane američke autorice Robin Edwards. Album "Fireraisers Forever" prekrasna je, neodoljivo melodična i vrlo napucana glazbena kombinacija Ramonesa, Primitivesa i svega najboljega čega se možete sjetiti iz te glazbene priče. Zarazne gitarske rifove i čvrstu ritam sekciju prati baršunast i nježan Lisin glas stvarajući savršenu i neodoljivu glazbenu cjelinu. Savršena dizalica i idealan ljetni album.
40. OH SEES - Face Stabber
Plodni i kreativni kraljevi psych rocka uredno štancaju albume svake godine, a za razliku od jednako plodnih King Gizzard & Lizard Wizzard kojima je pomalo ponestalo inspiracije, uspijevaju održavati najvišu razinu kvalitete svoje glazbe. "Face Stabber" je još jedna divna luda tutnjava s divljim gitarama, ludim solažama, tribalističkim ritmovima, škripom i cikom uz bezbroj divnih kobinacija stilova, od matičnog psych rocka i garaže preko metala do jazza i prog rocka. John Dwyer autentični je glazbeni genij koji proizvodi veličanstveno uzbudljivu glazbu, a tko Oh Sees može vidjeti uživo neka to ne propusti jer oni spadaju u top 10 svjetskih live atrakcija.
39. SLEATER - KINNEY - The Center Won’t Hold
Indie velikanke prilično su iznenadile novim, nešto blažim, ali i kompleksnijim zvukom kojeg im je donijela suradnja sa St. Vincent koja je producirala album "The Center Won’t Hold". Novi, mekši zvuk nije baš oduševio sve, bilo je dosta razočaranih, ali za to doista nema razloga. Sleater-Kinney ne mogu snimiti loš album, a to što je ovaj drugačiji od prethodnih nema nikakve veze s njegovom kvalitetom. Ona je ostala nepromijenjena.
38. DIIV - Deceiver
Pripreme za treći album ovog sjajnog newyorškog shoegaze banda njihov je lider Zachary Cole Smith odradio u rehabilitacijskom centru gdje se pola godine skidao s kojekakvih ovisnosti. Osim činjenice da se uspio skinuti, dobra je vijest i to da trijezno stanje nije utjecalo na njegovu inspiraciju pa je "Deciver" ispao odličan album, sasvim u rangu s dva izvrsna prethodnika. DIIV-ov shogaze je onaj teške kategorije, češće sporovaljajući nego brži, bučan i glasan poput My Bloody Valentine, katkada i s grunge udarima gitara, ali bolji i uzbudljiviji, barem ako se mene pita.
37. CATE LE BON - Reward
Hvaljena velška glazbenica na svojem je petom albumu dostigla kreativni vrhunac stvorivši zadivljujuću zbirku sjajnih alt folk pjesama s dosta jakom dozom psihodelije. Zvučnom slikom dominiraju diskretni gitarski ubodi, sintesajzeri, saksofon i udaraljke, a tematski Cate se bavi uglavnom samoćom. Ovo nije album koji osvaja na prvu loptu, melodijske linije su katkada prilično neobične, ali svakim novim slušanjem "Reward" raste i postaje sve bolji. Izvrstan album.
36. DRAHLA - Uselles Coordinates
Uzbudljivi post punk trio iz Leedsa inspiraciju je crpio ponajviše iz najboljih izvora new wavea poput Wire ili The Fall, a uz režeću gitaru, moćnu ritam sekciju te gotovo recitatorski vokal Luciel Brown koja na trenutke zvuči poput melodičnije Kim Gordon, zvuk im čini posebnim i odlično uklopljeni saksofon. Drahla fino vozi kroz kompleksne melodije i vješto mijenja tempo u pjesmama, držeći od početka do kraja razinu svojih uzora, ali uz sasvim dovoljnu dozu originalnosti.
35. CRUMB - Jinx
Sjajan debi brooklynškog psych pop rock kvarteta nema slabog mjesta, a u izvrsnim atmosferičnim pjesmama isprepliću se podjednako psihodelični i jazz utjecaji slično načinu na koji to rade Tame Impala kad su vrhunskoj formi. Crumb su definitivno bend pred kojim je lijepa budućnost.
34. MODERN NATURE - How to Live
Ugodna, atmosferična i meditativna kombinacija psihodelije, indie folka i alt rocka savršeno funkcionira na albumu prvijencu Modern Naturea, benda nastalog na ruševinama odličnih, ali ugaslih Ultimate Painting. Na "How to Live" Jack Cooper i Will Young voze smireno i uglavnom lagano pa čak i nježno kao na prekrasnima "Criminals" ili "Nightmares", ali ipak povremeno ubrzavaju s jednako dobrim rezultatima kao na sjajnoj hipnotičkoj "Footsteps".
33. PETER PERRET - Humanworld
Bivši član The Only Onesa, benda koji je vješto miksao punk/new wave zvuk s glam rockom, i ovisnik o doslovno svemu i svačemu, s prošlim je albumom, briljantnim "How The West Was Won", postavio ljestvicu vrlo visoko, ali ne toliko da tu razinu kvalitete ne bi mogao bez problema dosegnuti i s novim albumom. "Humanworld", uglavnom, ima sve što i njegov prethodnik - tople, ljepljive melodije, fine naslage gitara i onu neodoljivo opuštajuću loureedovsku atmosferu.
32. WEEPING ICON - Weeping Icon
Brooklinški ženski noisy punk stroj nemilosrdno melje na ovom impresivnom prvijencu koji nema pauze nego moćne i silovite pjesme povezuju kratki glazbeni interludiji. Weeping Icon baš tako u jednom komadu sviraju i koncerte. Nisu sve pjesme na ovom impresivnom prvijencu siloviti zvučni udari, ima tu i jednako moćnih, ali sporijih vožnji kakva je izvrsna "Like Envy" koja raste prema kaotičnom krešendu. Sjajan album, idealan za sve koji vole bučne udare i manje bučne repetitivne vožnje.
31. THE MUFFS - No Holiday
Prerana smrt beskrajno talentirane Kim Shattuck, kretivne snage izvrsnih The Muffs i dobrog duha čitave scene bila je jedna je od najtužnijih vijesti u glazbenom svjetu u 2019. godini. Kim je umrla nakon višegodišnje borbe s amiotrofičnom lateralnom sklerozom, ali prije smrti je uspjela s bendom dovršiti ovaj album kao najljepši mogući oproštaj i podsjetnik koliko je velika autorica bila. "No Holiday" je standardno besprijekorno melodičan garažni pop punk album zaraznih pjesama, otpjevanih u neodoljivoj kombinaciji anđeoskog glasa i vrištanja u kojem se malo tko mogao mjesriti s Kim. Kakva šteta.
30. SLEAFORD MODS - Eton Alive
Genijalni angažirani engleski electro punk minimalisti koji su na ovom portalu već imali album godine nepogrešivo izbacuju sjajne uratke uspijevajući pritom ostati uvijek jednako uzbudljivi i aktualni. "Eaton Alive" je još jedan klasični Sleaford Mods album na kojem na minimalističku glazbenu pratnju i zarazne ritmove Andrewa Fearna, Jason Williamson uvjerljivo ispaljuje svoje angažirane rantove, a stvar savršeno funkcionira kao i uvijek.
29. WILCO - Ode to Joy
Dojmljiv povratak u vrhunsku formu benda koji je u jednom trenutku ostao bez inspiracije i kreativnog daha. "Ode to Joy" je smiren, ujednačen i sjajno odvezen album, možda ne baš u rangu njihovih vrhunaca, ali vrlo blizu tome.
28. MONO - Nowhere Now Here
Japanski čarobnjaci psihodelije desetljećima izbacuju dobre albume i sviraju sjajne koncerte, a posljednji "Nowhere Now Here" možda im je i najbolji u dugoj i plodnoj karijeri. Kada je o gitarama obojanoj psihodeliji riječ Japanci su vrhunski majstori, a među njima Mono spadaju u sam vrh.
27. VANISHING TWIN - The Age Of Immunology
"The Age Of Immunology" londonskih internacionalaca Vanishing Twin divni je i savršeno složeni križanac ambient popa, post rocka, indie rocka i elektronike s puno psihodelije, i definitivno jedan od najzanimljivijih i najoriginalnijih albuma 2019. godine. Cathy Locas, Londončanka odrasla u Belgiji, okupila je izvsnu ekipu glazbenika iz Belgije, Francuske, Italije i Japana pa su svi zajedno krenuli put našeg domaćeg Krka gdje je nastalo ovo izvrsno djelo, kojeg otvara pjesma imena "KRK (At Home in Strange Places)".
26. THE COMET IS COMING - Trust in the Lifeforce of the Deep Mystery
Ok, The Comet is Comming je jazz trio, a jazz albumi obično ne upadaju na ovu listu jer, jazz je, kao i hip hop uostalom, svijet za sebe i nema ga smisla miješati s rockom i njegovim podžanrovima. Ipak, ovaj sjajni britanski bend zaslužuje biti izuzet od pravila, jer na njihovom je odličnom albumu "Trust in the Lifeforce of the Deep Mystery" dovoljno elektronike, funka, dancehalla i koječega što ga čini fantastičnim i impresivnim glazbenim putovanjem koje će oduševiti svakog ozbiljnog ljubitelja glazbe.
25. BLANCK MASS - Animated Violence Mild
Iza imena Blanck Mass stoji škotski producent Benjamin John Power šire poznat po radu u dvojcu The Fuck Buttons. "Animated Violence Mild" je sjajna kombinacija elektronike, teških beatova, post rocka i industriala te kraut rocka, s sve je te sastojke Power savršeno ukopio u smislenu, kompaktnu i iznenađujuće slušljivu cjelinu. Odlično i bolje od matičnog mu benda.
24. MICHAEL KIWANUKA - Kiwanuka
Niz izvrsnih albuma Michael Kiwanuka je nastavio i ovim posljednjim ne napuštajući provjereni recept za dojmljiv mješanac r`n`b-a, popa, psihodelije i soula. Glavni je adut albuma, ipak, Kiwanukin sugestivni i unikatni vokal i izvedbe koje svaku pjesmu dižu na višu razinu.
23. WARMDUSCHER - Tainted Lunch
Warmduscher su osnovali članovi nekoliko do tada već afirmiranih londonskih bendova, a sjajni drugi album "Tainted Lunch" njihov je lider Clams Baker opisao kao fuziju funka, punka, hip-hopa i lounge rocka. Premda to zvuči nespojivo ovaj odličan album upravo je takav, a sve su te sastojke Warmduscher vješto spojili u beskrajno zabavnu i uzbudljivu cjelinu koja izvrsno funkcionira. Svakako ne škodi gostovanje Iggyja Popa ni činjenica da im je album producirao trenutno najvažniji britanski producent Dan Carey poznat po radu s black midi, Fontaines DC i Squid.
22. LIGHTNING BOLT - Sonic Citadel
Ništa Lightning Bold nisu mijenjali u odnosu na izvrsni prošli album što je, naravno, za svaku pohvalu, jer, ovakvu spektakularnu, sumanutu, a opet neodoljivu tutnjavu malo tko može proizvesti. Nije za svakoga, ali tko voli silovite ritmičke zvučne udare ne može očekivati bolje od ovoga.
21. THE COATHANGERS - The Devil You Know
Tri su godine prošle od posljednjeg studijskog albuma ovog beskrajno uzbudljivog ženskog garage punk pop trija iz Atlante, u međuvremenu im je objavljen live album, a pauza je dobro činila bendu budući da je "The Devil You Know" odličan album, njihov već treći takav u nizu. Zvuk je baš kao i na sjajnom prethodniku "Nosebleed Weekend" čišći i nešto popističniji nego na prvim albumima, vokalne harmonije u međuigri glasova, nježnog gitaristice Julie Kugel i oporog, promuklog režanja bubnjarice Stephanie Luke, ovdje su dovedene do savršenstva, a pjesme poput savršene uvodne "Bimbo" vrlo su melodične i nevjerojatno zarazne. The Coathangers su, osim što sjajno zvuče, kada treba i angažiran bend pa je sasvim normalno da je najžešća pjesma na albumu "Fuck the NRA". BTW, The Coathangers su briljantne uživo i ako bih morao odabrati pet live nastupa s ove liste one bi svakako uvijek bile izbor.
20. that dog. - Old LP
Ove godine izuzetno bogata rubrika "Kucamo na vrata zaboravljenih asova" iznjedrila je uz uskrsle Rocketship i genijalni losangeleški punk - chamber pop bend that dog. koji su 90-ih objavili tri izvrsna albuma pa se na opće razočaranje, ničim izazvani, ugasili. Prvi se reunion dogodio 2011. ali samo zbog turneje, a na novi je album trebalo čekati pune 22 godine. Duga pauza nije utjecala na kreativnost benda pa je "Old LP" ispao sjajan album krcat pjesmama s prepoznatljivim potpisom jednih od manje razvikanih, ali vrlo utjecajnih heroja 90-ih. Sve je tu što treba biti: i moćne gitare kada treba proizvesti buku, i savršeno ukomponirane violine, i predivne nježne pjesme poput naslovne uz bok dizalicama i neuništivi vokal Anne Waronnker. Uglavnom, baš sve funcionira savršeno.
19. THE MESSTHETICS - Anthropocosmic Nest
Briljantna ritam sekcija velikih, neprežaljenih i neponovljivih Fugazi u svakoj bi kombinaciji funkcionirala sjajno, pa nije neobično niti neočekivano da su Joe Lally i Brendan Canty s washingtonskim eksperimentalni gitaristom Anthonyjem Pirogom s kojim su osnovali The Messthetics, snimili izvrstan album. "Humanworld" je zbirka instrumentala u kojima bas i bubanj moćno čekićaju na najljepši zamislivi način stvarajući uz Pirogove gitarske rifove i neodoljivo škripave katkada i jazzy solaže, istodobno brutalno moćni i neodoljivo lijepi zvučni zid.
18. black midi - Schlagenheim
Čudesno su vješto ovi mladi Englezi izmiješali sve i svašta na svom sjajnom debiju i od tog miksa noise i prog rocka, post punka, eksperimentalnog i math rocka s mrvicom jazza, stvorili jedan od najimpresivnijih i najoriginalnijih albuma godine. Pjesme na "Schlagenheim" nemaju klasičnu formu, nema tu ni uvoda ni refrena, a tempo se mijenja po nekoliko puta, ali sve to je uvijek savršeno povezano u smislenu cjelinu. Bilo je ovakvih pokušaja i ranije, ali nitko nije dobacio ni približno daleko kao black midi.
17. ROCKETSHIP - Thanks to You
Rocketship su svoj album prvijenac, remek djelo i klasik indie rocka "A Certain Smile, A Certain Sadness", snimili pradavne 1996. godine pa pali u kreativnu krizu i hibernaciju koja je uz kraće i nezapažene prekide trajala do današnjih dana, a kada je prašina gotovo sasvim prekrila njihov lik i djelo, vratili su se na impresivan način ovim doista sjajnim albumom. "Thanks to You" nadovezao se na legendarni prvijenac kao da nije bilo pauze duge 23 godine, sa svim poznatim vrhunskim sastojcima od kojih je sastavljena njihova kombinacija shoegazea, dream popa, indie rocka, space rocka, noise popa, indie elektronike i čega sve ne. Impresivan povratak.
16. (SANDY) ALEX G - House of Sugar
Svašta je po običaju (Sandy) Alex G zamiješao na albumu "House of Sugar", a ti su eksperimenti sa stilovima, žanrovima i instrimentima rezultirali izvrsnim i beskrajno zanimljiviim uradkom. Na trutke neobičan i začudan, ali uvijek dovoljno pitak i slušljiv "House of Sugar" je najbolji je album u karijeri pensilvanijskog čarobnjaka i jedan od najboljih i najzanimljivijih u prošlogodišnjoj produkciji.
15. SUNWATCHERS - Illegal Moves
Moćna i ekstatična kombinacija jazza, psihodelije, alternativnog i prog rocka, koju na ovom izvrsnom albumu stvaraju newyorški Sunwatchers funkcionira besprijekorno od prve do zadnje pjesme, a na trenutke podsjeća i na najbolje dane ljubljanske Miladojke Youneed. Sunwatchers uz pomoć savršene ritam sekcije, virtuozne gitare i frenetičnog saksofona pletu genijalnu instrumentalnu mrežu oko repetitvnih melodija vozeći suvereno s povremenim ulascima u neodoljivi jam session, bilo na jazz, bilo na psych stranu. Premda su instrumentalan bend Sunwatchers su vrlo politični pa na njihovim albumima uvijek stoji opaska: “Sunwatchers stand in solidarity with the dispossessed, impoverished, and embattled people of the world". Izvrstan i vrlo dojmljiv album.
14. SACRED PAWS - Run Around The Sun
Kad su bubnjarica Eilidth Rodgers i gitaristica Rachel Aggs nakon raspada Golden Grrrls osnovale duo Sacred Paws, malo je tko mogao pretpostaviti da će razigrana i prpošna kombinacija indiea i afričkog popa kojeg su odlučile svirati nakon solidnog, ali ne pretjerano fascinantnog prpošnog indiea starog benda, zvučati baš toliko neodoljivo i uzbudljivo. Na briljantne ritmove i savršenu razigranu gitaru, dodale su duhačku sekciju i klavijature pa dobile veličanstveno bogat, ritmičan, topao i beskrajno zarazan album, koji spada u jedno od najugodnijih iznenađenja i najboljih debija, ne samo 2019. godine.
13. SHARON VAN ETTEN - Remind Me Tomorrow
Sjajna brooklynška kantautorica od 2009. uredno isporučuje vrlo dobre i odlične albume, a "Remind Me Tomorrow" najbolje je što je do sada snimila. Atmosferičan i krcat emocijama, s izvrsno doziranim sintesajzerima, klavirom i Sharoninim glasom koji izaziva trnce "Remind Me Tomorrow" je album fenomenalnih pjesama bilo da su srednjeg tempa ("Seventeen, "You Shadow"), nešto brže ("Come Back Kid") ili sasvim lagane ("I Told You Everything"). Briljantan album velike autorice.
12. THESE NEW PURITANS - Inside the Rose
Engleski art - alternativci spali su na tek dva člana, braću blizance Jamesa i Scotta Walkera, ali to ničim nije utjecalo na kvalitetu glazbe koju stvaraju pod imenom These New Puritans. Njihov četvrti album "Inside the Rose" dojmljiv je uradak, kompleksan i atmosferičan, često i meditativan, izvrsno aranžiran i produciran, s finim dionicama gudača, klavira i udaraljki te savršeno uklopljenom elektronikom. Izvrstan album benda s jedinstvenim zvukom koji atmosferom podsjeća na briljantne kasne radove velikih Talk Talk.
11. NILÜFER YANYA - Miss Universe
Briljantni prvijenac londonske kantautorice savršen je spoj indie rocka i popa te R&B-a s jazzy utjecajima i sjajnim beatovima u kombinaciji s fino odmjerenim gitarama i veličanstvenim Nilüferinim glasom. Svega dobrog ma "Miss Universe" ima, od impresivnog indie početka s himničnom "In Your Head", preko plesnih i razigranih trenutaka poput "Baby Blue" do smirenog završetka albuma. Čudesno dobar album.
10. PURPLE MOUNTAINS - Purple Mountains
Nakon raspuštanja Silver Jewsa 2009. David Berman digao je ruke od glazbe i karijere uvjeren da je potrošio inspiraciju i postao dosadan, a kao jedan od glavnih razloga naveo je i želju da ima više vremena za čitanje. Napokon, nakon 10 godina Berman se osjetio dovoljno načitanim i spremnim za povratak glazbi, a način na koji je to napravio s bendom kojega je nazvao Purple Mountains upravo je zadivljujući. Album "Purple Mountains", naime, savršena je i uvjerljiva demonstracija veličanstvenog Bearmanovog autorskog talenta i kreativne snage kakva se vrlo rijetko sreće. Riječ je o sjajnom albumu, briljantnih, savršeno odsviranih i aranžiranih pjesama otpjevanih ugodnim Bermanovim baritonom uz pratnju zvonkih gitara, toplih klavijatura i diskretnih ali vrlo efektnih duhača. Nažalost, David Berman počinio je samoubojstvo u kolovozu u svojem stanu u New Yorku pa se ispostavilo da je ovaj briljantan album ujedno i njegov oproštajni.
9. LIFE - A Picture Of Good Health
Nabrijani i politički angažirani post punk band (s jakim naglaskom na punk) iz pitoresknog Hulla dolazi iz iste priče kao Idles i Fontaines D.C. a s drugim albumom "A Picture Of Good Health", koji po ničemu ne zaostaje za najboljim predstavnicima žanra, dokazali su da je i engleska provincija plodno tlo za sjajnu glazbu. LIFE su jednako uzbudljivi u fenomenalnim bržim ("Moral Fibre") i manje bržim ("Bum Hour") pjesmama, zvuk režećih gitara je savršen, melodije ima sasvim dovoljno, a kada zvuče najbolje, zvuče kao veliki The Fall na steroidima, a to nije zajebancija.
8. GREET DEATH - New Hell
Greet Death su tri klinca iz Michiganske provincije koji su plivajući izvan svih trendova i žanrova uboli briljantan album, jedan od definitivno najboljih ne samo ove godine. "New Hell" je besprijekoran slowcore album s primjesama shoegaza, na trenutke lagan, atmosferičan i spor pa onda silovit i bučan, ali čitavo vrijeme predivno melodičan s briljantnim i moćnim gitarama koje se savršeno valjaju. Sve su pjesme na "New Hellu" izvrsne, ali Greet Death su najboljii i najuvjerljiviji u onim najduljim, toliko dobri, da nakon devet minuta genijalne i monumentalne “You’re Gonna Hate What You’ve Done” pomislite kako je sve prebrzo završilo i kako bi bilo sjajno da divna pjesma traje još toliko. Fenomenalan album.
7. DUSTER - Duster
Kraljevi slowcorea, genijalni Duster vratili su se novim albumom i to je najbolja glazbena vijest godine. Naime, nakon što je u ožujku objavljena izvrsna kompilacija "Capsule Loosing Contact" kao podsjetnik na to koliko su bili veliki i kvalitetni dok su stvarali, u prosincu je stigao i novi materijal, prvi nakon 2000. godine i albuma "Contemporary Movement" nakon kojega su se raspali i sasvim nestali s radara. Vrlo utjecajni i često opisivani kao "najdraži indie band svačijeg najdražeg indie banda" Duster su sa svojim trećim albumom nastavili tamo gdje su prije 20 godina stali, kako u glazbenom izričaju tako i po razini kvalitete. Uglavnom, album "Duster" izvrsna je sporovaljajuća i beskrajno ugodna vožnja hipnotičkih melodija, divnih, toplih gitara i čudesne atmosfere. Kakav savršen povratak u igru.
6. THE MURDER CAPITAL - When I Have Fears
The Murder Capital su baš kao i Fontaines D.C. iz Dublina i također dolaze iz post-punk priče s time da je kod njih punkerska žestina tek na trenutke dominira nad dojmljivim atmosferičnim vožnjama i hipnotičkim, katkada pomalo sablasnim, a katkada posve nježnim melodijama. Briljantan im prvijenac vrvi izvrsnim pjesmama poput "Green & Blue", "Feeling Fade" ili "Don`t Cling to Life" a zatvaraju ga predivne atmosferične laganice "How the Streets Adore me Now" i "Love, Love, Love". U zvuku The Murder Capitala mogu se prepoznati utjecaji u rasponu od Bauhaus i Wire do The Cure iz faze albuma "Pornography", ali zapravo je najvažnije da još nikada nitko nije došao tako blizu onome što su radili legendarni The Joy Division, a sve je to savršeno posloženo i ukomponirano u njihov vlastiti prepoznatljivi izričaj. Fantastičan album benda koji je, BTW, već stekao reputaciju prvorazredne koncertne poslastice.
5. CONTROL TOP - Covert Contracts
Philadelphija je uz New York, preciznije Brooklyn, grad s najživljom i najkvalitetnijom scenom u Americi, a iz te mase već etabliranih i novih bendova neprekidno dolaze briljantni albumi poput prvijenca Control Topa "Covert Contracts". Control Top su napucana trojka čiji zvuk nosi briljantna gitara Ala Creedona, bliža new waveu i noiseu nego punku, vrišteći vokal basistice Ali Carter što na trenutke podsjeća na Kathleen Hannu, a ponekad i na Kate Pierson te brutalno čekićanje bubnjara Alexa Lichtenauera. "Covert Contracts" nema slabog mjesta, svaka pjesma je moćna i neodoljiva dizalica, bilo u plesnom smislu poput "Chain Raction" bilo da je čisti zvučni udar popur "Office Rage". Čudesno dobar debi album.
4. BIG THIEF - Two Hands/U.F.O.F.
Nevjerojatna lakoća kojom brooklinški Big Thief proizvode fenomenalne albume nestvarno prekrasnih melodija i čudesne atmosfere ove je godine nastavljena s čak dva izvrsna naslova. Nema greške, oba su fenomenalna i oba zaslužuju vrh ovogodišnje liste, a ako baš moram izabrati, rekao bih da je "Two Hands" mrvicu bolji, ako ni zbog čega onda zbog nadrealno lijepe hipnotičke "Not". Nema tu neke veike mudrosti, samo savršene melodije s minialističkom pratnjom gitare i ritam sekcije te predivan, nježan i nestvarno lijep glas Adrianne Lenker. Savršen indie, ali baš savršen.
3. LANA DEL REY - NFR: Norman Fucking Rockwell
Talentirana Lizzy Grant koja nastupa i stvara pod imenom Lana Del Rey od prvog je albuma "Born to Die" iz 2012. na sebe skrenula pažnju, ali izazvala i dosta hejta. Na sreću, Lana se nije obazirala na loše kritike i nastavila je graditi svoju autorsku priču pa je sedam godina i pet albuma nakon prvijenca snimila daleko najbolje djelo u karijeri, izvrsni "NFR: Norman Fucking Rockwell". Lanine melankolične pjesme na ovom se briljantnom albumu uglavnom grade oko klavirske melodije pa impresivno rastu bilo tek uvođenjem njezina čudesno dojmljiva glasa ili beatova, diskretnih gitara, sintesajzera i gudača u veličanstvenu i gotovo natprirodno lijepu glazbu. Savršen album koji će postati klasik.
2. OTOBOKE BEAVER - Itekoma Hits
Japanci imaju bogatu i dugu tradiciju psihodeličnih i punk bendova, s time da u potonjem žanru žene uvjerljivo vladaju. Ženski četveročlani punk stroj Okoboke Beaver danas je vjerojatno najmoćniji i najbolji japanski glazbeni proizvod, a njihov album prvijenac neodoljiva je i nestvarno brutalno nabrijana kolekcija rafalnih pjesama uglavnom posvećenih zastrašujuće brojnom dijelu muške populacije s kakvim su imale posla, a koje se ukratko može okarakterizirati šupcima. Otoboke Beaver izgledaju sjajno, zvuče upravo veličanstveno moćno, a svoje glazbene rafale ispaljuju savršeno precizno i silinom tajfuna. Ima tu uboda s nešto više melodije ("Bakuro Book") i čudesnih adrenalinskih udara koji naprosto metu sve pred sobom (savršene "Don`t Light My Fire" i "Love is Short"), ali u svakom trenutku Otoboke Beaver zvuče neodoljivo i beskrajno uzbudljivo. Uglavnom, briljantan album briljantnog benda pred kojim je velika budućnost.
1. FONTAINES D.C. - Dogrel
Kroz vrata što su ih dvama genijalnim albumima otključali briljantni Idles, nagrnulo je mnoštvo sjajnih glazbenih saveznika i istomišljenika, a najboljima su se pokazali veličanstveni Fontaines D.C . čiji je napucani i beskrajno uzbudljivi prvijenac "Dogrel" za mrvicu ipak prevagnuo u vrlo izjednačenoj konkurenciji. Fontaines D.C. predvođeni nevjerojatno karizmatičnim i uvjerljivim Grainom Chattenom, moćni su, nabrijani i ubitačni post - punk stroj koji povremeno zvuče kao da će se raspasti i otklizati u kaos, ali to se, naravno, nikada ne dogodi nego samo doprinosi sjajnoj i uzbudljivoj glazbenoj slici. "Dogrel" je krcat fantastičnim, beskrajno uzbudljivim nabrijanim dizalicama poput briljantne "Boys In The Betterland" ili "Hurrican Laughter", jedne od najuzbudljivijih pjesama uopće posljednjih godina, ali i savršenih trenutaka smirenja kakvi su "The Lotts" ili "Roy`s Tune". Lijepo je da su Fontains D.C. nastupili u Zagrebu pa su ih oni što glazbu doista prate, vole i razumiju imali prilike vidjeti. Nažalost to se nije dogodilo u prirodnom ambijentu nekog od klubova kakve su sjajni Irci redom rasprodavali na iznimno uspješnoj svjetskoj turneji, nego u šatoru najgoreg od svih poljanskih festivala. Kakogod, Fountaines D.C. su furioznim nastupom pomeli sve što se na tom izdanju jarunskog sajma gerijatrije nudilo, uključujući i najpoznatije hedalinere ne samo ove već i posljednjih godina, a tko god je nastup Johnnyja Mara s kojim su se preklapali u satnici pretpostavio njihovom, može se od jada čupati za ušesa.