Legendarni DJ Ian Pooley, zvijezda novogodišnjeg partyja u zagrebačkom Mastersu, govori o svojoj i svjetskoj glazbi, trendovima, utjecajima i vezama s Hrvatskom
Ian Pooley, neokrunjeni je kralj i dobri duh hrvatske house scene, čovjek već toliko udomaćen ovdje da je postao sinonim za dobru zabavu. Još od sredine 90-ih Ian je nastupio na više važnih partija u Hrvatskoj nego mnogi domaći DJ-i. U pamćenju je ostao odličan provod na dočeku prošle godine u Mastersu, ali i izvrsne svirke ovog ljeta te za Dan neovisnosti kad mu je partner bio Igor Tipura. Ispostavilo se da ovaj stuttgartski DJ hrvatskih korijena uz Iana Pooleyja čini sjajan tandem, pa će veseli dvojac predvoditi sjajnu postavu DJ-a i za doček Nove godine u zagrebačkom klubu među teniskim terenima.
Uz njih nastupaju i ostale perjanice domaće scene: Ilija Rudman, Mimi, Brighton, Denis Beifuss, Nicole, After Neven, Antonio Zuza, LukadeLux, Mate Čeko i Fabian Mateša. Domaćini su im Felver i Pepi Jogarde, koji su ovom prilikom pripremili još jedno specijalno izdanje svoje prepoznatljive večeri - Forty Fifty Silvester. S početkom u 22 sata crème de la crème ovdašnjeg party đira donosi čak 22 sata zabave na dva plesna podija u velikom i malom Mastersu uz pojačani razglas i svjetlosne efekte te obilje najbolje elektroničke muzike.
- Jako dugo si u svijetu glazbe. Sjećaš li se prve ploče koju si kupio?
Prva ploča koju sam kupio bio je single Pet Shop Boysa „West End Girls“.
- Što slušaš danas? Kako ti se sviđa današnja glazba?
Slušam sve od elektronike do jazza, world musica i indie glazbe. Baš kao i uvijek, ima dobrih i loših stvari. Jedino pop i trap su mi nepodnošljivi i previše producirani. Treba nam više elegantnog popa kao u kasnim 80-ima.
- Današnja popularna glazba sve je manje kvalitetna. Misliš li da je to odraz aktualnih kretanja u svijetu?
Nisam siguran, mogao bih govoriti samo o svojem žanru – technu i houseu. Ljudi su previše obuzeti građenjem karijere i fokusirani na društvene mreže. I dalje mislim da je potrebno barem dvije-tri godine da stvorite svoj zvuk. Mnogi nemaju strpljenja za to i žele rezultate odmah, pa dobivamo glazbu kratkog roka trajanja.
- Prilično si inspiriran bossanovom i sambom. Što te posebno privlači toj glazbi?
Vjerojatno uspomene iz djetinjstva, ali i egzotičan jezik, ritam i melankolija harmonije.
- Surađivao si i remiksirao brojne poznate izvođače, među njima i Daft Punk. Po čemu pamtiš suradnju s njima?
Bili smo mladi, imali smo slične interese i uzajamno se poštovali. Bio sam s njima na turneji po Njemačkoj i za to me vežu sjajne uspomene.
- Dugo već čekamo tvoj novi album. Planiraš li neko novo izdanje?
Haha, iduće godine zasigurno.
- Vjerojatno si strani DJ koji je najčešće nastupao u Hrvatskoj. Znaš li uopće koliko puta?
Možda 40-50 puta.
- Zašto ti je Hrvatska tako privlačna?
Zbog prijatelja koje sam upoznao posljednjih 20-ak godina. No, volim i kasna ljeta ovdje.
- Možeš li usporediti hrvatsku elektroničku scenu u njenim počecima i danas?
Nekad je to sve bilo manje, čak pomalo kaotično, pa i sirovo. Sjećam se ludih partija u Dubrovniku i Splitu. Danas je to sve organiziranije, no ne i manje šarmantno.
- Kojih se nastupa posebno sjećaš ovdje?
Prva dva – tri partija u Aquariusu u Zagrebu u 90-ima, zatim T-mobile party u hotelu Belvedere u Dubrovniku u ranim 2000-ima te moj prvi Valkana Beach Festival.
- Mnogi još spominju tvoj sjajni nastup na prošlom dočeku Nove Godine u Mastersu. Kako si ga ti doživio?
Hahaha, nisam se baš naspavao prije toga, jer sam u Zagreb doletio direktno s drugog dočeka. Potrudit ću se da ove godine bude jednako dobro.
- Po čemu ćeš pamtiti 2018-u?
Po mnogo uspona i padova.
- Koja je tvoja novogodišnja odluka?
Da završim nove stvari.