Temeljito preuređena i proširena Tvornica kulture, koja sada može primiti čak 2200 posjetitelja, što je čini najvećom koncertnom dvoranom u Hrvata, sezonu je otvorila s dva čista zicera. Neno Belan s Fiumensima svirao je nostalgični evergreen repertoar Đavola u petak, dok je u subotu Tvornicu pohodio Let 3, moćni riječki koncertni stroj koji uživo nikada ne zakazuje, a ta mu zagrebačka dvorana oduvijek savršeno leži.
Premda cijenim Belanov talent za pisanje savršenih pop pjesama, nikad nisam bio fan te nostalgične i mekane 50`s priče pa sam podsjećanje na Đavole propustio. Let 3 je, međutim, sasvim druga priča.
Mrle je još od Termita dio soundtracka mog života i zapravo ne postoji bend kojega sam uživo vidio više puta od Leta 3. Prostor Tvornice upravo je savršen za ono što oni sviraju pa je to zapravo bio idealan izbor za prvi susret s preuređenim klubom.
Nova Tvornica, da to odmah riješimo, izgleda spektakularno dobro i može se usporediti s najboljim i najatraktivnijim svjetskim koncertnim klubovima. Dodatna širina Velikog pogona dobivena je micanjem šankova s obje strane i njihovim dislociranjem, a u dvorani je sada nekoliko punktova gdje se može kupiti pivo pa praktički nema više čekanja. Zidovi od cigle u kombinaciji s novim osvjetljenjem učinili su čudo u vizualnom smislu i Tvornica je naprosto sada jedan od najatraktivnijih prostora uopće u gradu Zagrebu. Ono što je ostalo isto jest mogućnost pušenja u Malom pogonu te seljačine što skrivećki puše u Velikom pogonu, ali, dobro, ne može baš sve biti idealno.
Let 3 su grunuli u 22 sata i pred vrlo ugodno ispunjenom Tvornicom krenuli sa nekoliko starih aduta, uključujući „Lunu Cinquinu“ s albuma „Peace“, sjajnu atmosferičnu pjesmu što se polako gradi pa moćno eruptira u naletu buke. Uglavnom, od prvog takta bilo je jasno da će to biti još jedan od onih trijumfalnih koncerata u kojima su savršeno usviran i nabrijan bend te entuzijastična publika, u kojoj je bila uglavnom starija ekipa, od onih što ih prate od davnih početaka preko onih što su se u tu priču ukrcavali s vremenom, ali i do nekih, doduše rjeđih, sasvim mladih klinaca, odmah savršeno kliknuli.
Set lista je obuhvatila pjesme sa svih albuma i više manje sve hitove. Očekivano, kaos u dvorani praćen zborskim pjevanjem izazvale su i „Drama“, i „Izgubljeni“, i „Dijete u vremenu“ , i “Riječke pičke“, i „Kurcem u čelo“, i „Vjeran pas“, i "Ero s onoga svijeta" ali na koncertima Leta 3 besmimisleno je tražiti vrhunce, jer čak i njihove slabije pjesme, poput „Mamne baneta“ ili „Prdni majko“, u koncertnoj izvedbi zvuče moćno.
Ipak, čak i na ovako ujednačeno dobrim koncertima, Let 3 mogu isporučiti trenutke čiste magije koji nadmaše sve. U Tvornici su to bili najprije „Golub Dinko“, laganica za njihove pojmove, koju rijetko izvode uživo, a ovoga je puta savršeno legla te, napokon, za one najupornije što znaju da se bez toga ne ide kući, monstruozno moćna i hipnotička 16-minutna izvedba „Sam u vodi“ odsvirana na drugom bisu. Ta briljantna pjesma i neupitni klasik rock glazbe ovih prostora, ovako odsvirana, može bez opasnosti da dosadi trajati i sat vremena, i zapravo, već je samo taj trenutak sasvim vrijedan cijene ulaznice. Ukratko, bilo je to jebeno impresivno zakucavanje za kraj sjajnog koncerta.