Bio je to zapravo čisti koncertni zicer. Sjajni kanadski Wolf Parade već su 2010. nastupom u zagrebačkom Teatru &TD potvrdili reputaciju odličnog i uzbudljivog  koncertnog benda, a povratak u Zagreb u kojem su skupili lijep broj navijača, dogodio se nakon jako dobrog albuma „Cry, Cry, Cry“ iz 2017. godine.

Briljantni Eckmanovi Dirtmusic svoj su veličanstveni, hipnotički, brutalno moćni i bučni psihodelični miks glazbenog istoka i zapada nedavno odsvirali pred tek 100-njak glazbenih sladoklusaca i priznajem da me praznjikava Močvara za vrijeme nastupa predgrupe, pomalo zabrinula, ali do početka nastupa Wolf Paradea klub se sasvim napunio.

Ako poštoji nešto što je izvjesno kada su koncerti u Močvari u pitanju to je činjenica da u ekstremnim uvjetima, a pakleno vruća večer u srijedu bila je upravo takva, sve obavezno postaje još bolje i uzbudljivije.

Već od prve pjesme s kojom su otvorili koncert, „Cloud Shadow of the Mountain“ s odličnog predzadnjeg albuma „Expo 86“, Wolf Parade su kliknuli s publikom, a euforija iz prvih redova vrlo se brzo proširila po čitavom klubu.

Fino složena set lista s pjesmama sa sva četiri albuma i sjajno raspoloženi bend koji je vidno uživao u često euforičnim izljevima podrške i odobravanja vrlo su brzo klub pretvorili u uzavrelu štalu, a vrhunski finale sa „Shine A Light“, „Baby Blue“ i završnom „Fine Young Cannibals“ izazvao je u Močvari euforiju kakva se u Zagrebu na koncertima rijetko događa.

Bis s dodatnim potocima znoja se podrazumijevao, a nakon „You Are Runner and I Am My Father`s Son“, „What Did My Lover Say?“, „This Heart`s On Fire“ te „I`ll Bellive in Anything“ čaroliji je nažalost došao kraj.

Wolf Parade su doista izvrstan bend, jednako uvjerljiv na odličnim albumima kao i sjajnim koncertima i vrag me odnio ako ću ikada razumjeti svijet u kojem su nekakvi bezveznjaci poput Cigarettes After Sex, Killers ili U2 veći i popularniji od njih.