Uoči nastupa Kojota u MSU, Davor Viduka govori o reunionu, novom albumu, tragedijama koje su zadesile bend te stanju na sceni i u hrvatskom društvu
Ovo su definitivno neobična vremena. Naime, da mi je netko rekao da će u trenutku kad se država pod naletom konzervativne revolucije predvođene bizarnim vjerskim fanaticima nezaustavljivo pretvara u zatucani kretenlend, dakle u vrijeme koje je idealno za svaki umjetnički bunt nekih nabrijanih klinaca, najdirektniju i najangažiranu pjesmu o tom sunovratu pameti snimiti baš Kojoti, gledao bih na to kao zajebanciju.
Nastali početkom 90-ih na valu Fiju Briju priče, Kojoti su bili žestoki garažni rock bend, jedan od mnogih što su inspiraciju crpili iz opusa Partibrejkersa te jedan od vrlo rijetkih koji su znali kako to činiti, međutim, politikom se u pjesmama nisu bavili.
Stariji, mudriji i ne više brutalno poročni kao u doba mladosti, nakon uspješnog reuniona, nastavili su funkcionirati i pripremati povratnički album, a zgroženi hrvatskom zbiljom upravo su uoči zagrebačkog koncerta u sklupu Ljeta u MSU, objavili pjesmu „Evolucija ide u pogrešnom smjeru“, potvrdivši da su osim glazbeno, sazreli i u na svaki drugi način.
O povratku i budućnosti Kojota, lijepim stvarima i tragedijama, planovima za novi album njih, ali i Kawasaki3P-a te situaciji na glazbenoj i političkoj sceni s Davorom Vidukom, kreativnom lokomotivom Kojota i Kawasaki 3P-a razgovarali smo u Pločniku:
- Dosta je već vremena prošlo od reuniona, dosta ste se nasvirali koncerata, je li napokon vrijeme za novi album?
Album odlično napreduje, upravo smo snimili tri pjesme kod Mateja Zeca u Kastvu pa sad imamo gotovih šest pjesama. Još četiri imamo za snimiti u rujnu, plus instrumentalnu minijaturu kao posvetu pokojnom Danu pa ako sve bude OK, 9. studenog bi trebala biti promocija albuma u Tvornici.
- S albumom prestaje priča o reunionu Kojota i kreće neka nova faza benda. Jesi li u trenutku ponovnog okupljanja Kojota imao u planu snimanje novog materijala ili je ideja bila uživanje u ponovnoj svirci, pa kasnije što bude – bude?
Meni je reunion završio nakon zadnjeg tona na 'Brijačnici', ali drugima nije. Ne, nisam znao što će se dogoditi, sve je ovisilo o tom prvom koncertu. Okupljanje nije bila zajebancija, bile su to vrlo ozbiljne pripreme. Htio sam da kad se već vraćamo nakon toliko godina i pritisaka da se opet skupimo, barem zvučimo duplo bolje nego devedesetih, a već nakon prve probe vidio sam da zvučimo kao da nikad nismo prestali. Znao sam da je bend spreman, znao sam da je povratnički koncert na Brijačnici rasprodan, ali to što se tamo dogodilo nisam ni u najluđim snovima mogao zamisliti. Žao mi je što nismo snimali taj koncert jer toliko ljubavi i emocija između benda i publike i nas međusobno teško ćemo više doživjeti. Priča s reunionom mogla je završiti s tim prvim koncertom, ali s obzirom kako je to prošlo krenuli smo dalje. Tu večer odlučio sam da Kojoti idu dalje i da ću raditi nove pjesme.
- Kreativno vučeš Kawasaki 3P, a sada i Kojote, bendove koji su unatoč žestini koja im je zajednička, zapravo glazbeno prilično različiti. Koliko je teško stvarati u dva tako različita benda i prešaltavati se iz jedne priče u drugu?
U Kawasakiju sam više uključen kao autor muzike. Na Bugarima sam doduše pisao i tekstove, ali na zadnjem albumu nisam. Tamo od početka kada sam došao u bend 2001. pazim da sve zvuči dobro. U Kawasakiju je više ljudi, svi su uključeni, svi imaju ideje i kreativni proces je puno duži. U Kojotima je sve jednostavnije, zna se točno tko što radi i za što je tko zadužen pa sve ide puno brže. U Kawasakiju se ploča snima i tri godine, dok kod Kojota pola albuma bude gotovo za šest dana. Sazrijeli smo kao ljudi, tolerantniji smo i bolji. Prije smo bili razuzdani klinci i sve je bilo da, da, sad i odmah. Treba nekad znati reći i ne, a danas to napokon znamo.
Ponekad zna biti jako teško posložiti sve obaveze, jer su Kawasaki 3P i Kojoti bendovi koji puno rade, ali jako volim oba benda i ljude u njima, a to što su muzički potpuno različiti je samo plus, jer mogu svirati puno širi spektar muzike. Mislim da je u Hrvatskoj falio iskreni i žestoki rock and roll bend poput Kojota, muzički žešći od Psihomoda i Majki, a popularniji od Erotic Biljana ili nekad Babiesa. To su bendovi koji su nama bliski.
- Danas to nije tako, ali nekad je Kojote bilo popularno hejtati. Koliko te to pogađalo tada, a koliko te loše kritike pogađaju danas ili te to uopće ne dira?
To je bila priča časopisa Nomad, odnosno njihovog urednika i bilo je osobno, da sad ne objašnjavam detaljno o čemu se radi i koji je povod za čitavu priču. Čovjek se osvećivao i bio je prilično kreativan u tom pljuvanju, to mu priznajem. Tada mi je to bilo smiješno a već slijedeće godine sam totalno zaboravio na taj časopis,i sada me samo novinari podsječaju na njih. Što se kritika tiče ja točno znam kad nešto napravim loše, a kada dobro. Danas nemamo s tim problem, od kad smo se vratili dobivamo pozitivne kritike. Puno radimo,danas svaku riječ ili riff kada radim novu pjesmu važem i okrečem sto puta dok mi ne bude dobro,što 90- ih nije bio slučaj ponekad. U živo zvučimo odlično, kao mašina i to nam se vraća.
- Bendovi koje si nabrojao kao vama slične i bliske uglavnom privlače stariju ekipu. Imate li i vi sličnu dobnu strukturu publike ili na koncertima vidiš i neke klince?
Internet i youtube su čudo i zahvaljujući njemu skupili smo i neku mlađu publiku koja zna i tekstove, i prati što radimo. Na početku se skupila starija ekipa iz nostalgije, ali kasnije je dolazilo sve više mlađih i čini mi se da ih je danas puno više na koncertima.
- Pratiš li uopće što se događa na sceni? Jesi li se zakačio za nešto što ti je baš dobro?
Jako volim Kandžiju i Gole žene. Napravio sam jednu groovie pjesmu s Kojotima, a dok sam je radio, znao sam da bi Kandžija super legao sa svojim repanjem na nju i to smo snimili zajedno. Jako sam sretan s tom suradnjom, jer Kandžija je odličan lik i MC. Naravno, bit će nam gost i na koncertu na krovu MSU-a i tome se jako veselim. Gole žene su odličan bend, jedini u Hrvatskoj koji znaju svirati hip hop. Naravno volim i TBF. Tu je i Bebe na Vole. Adam je još kao klinac bio čudo od gitarista, ali sada je sazrio i radi super muziku.
Često smo po festivalima svirali zajedno s Repetitorom i Jonathanom i ta dva benda su mi odlična, premda su različiti, baš kao što se i mi razlikujemo od njih. Ono što rade Boris i te dvije cure je stvarno vrh. Volim te bendove koji uvijek i gdje god daju maksimum, a takvi su i Kojoti. Nama doista nije važno sviramo li na festivalu pred 10 000 ljudi ili na solo koncertu pred 1000 ljudi. Veliki stage zna biti kompliciraniji zbog monitoringa, ali imamo svoje ljude koji brinu o zvuku i lightu pa nema problema.
- Svirali ste vrlo često, pa ste malo stali na loptu i prorijedili nastupe. Kako će izgledati nastup u MSU?
U zadnje vrijeme nastojimo svirati manje, definitivno smo prošle godine odsvirali previše koncerata, ali puno su nas tražili i glupo nam je bilo odbijati. Žao mi je što zbog toga nismo imali vremena odmah krenuti raditi nove pjesme od pa da ta priča o reunionu bez novog materijala završi ranije. Od svih tih reuniona najpošteniji je zapravo bio onaj Jinxa koji su najprije napravili album pa potom krenuli svirati. Mislim da je to najbolji put, ali dobro, već smo snimili šest novih stvari i u petak nam izlazi kompilacija na vinilu 'Najboljih 11 !'. Promocija će biti u Dancing Bear shopu gdje ćemo malo odsvirati, podružiti se sa ljudima i pozvati ih na veliki koncert dan kasnije. To mi je jako važno, jer obožavam vinil, a i novi album će biti skoro vani. Naravno na vinilu, nisam siguran hoćemo li uopće ići sa CD-om, a do tada ćemo redovito puštati nove singlove.
- Prošla godina bila je uspješna, ali i prilično tragična. Smrt prvog pjevača Buša pa ubrzo i novog člana benda Dana Divjaka definitivno je gadan udarac. Koliko su ti šokovi bacili unatrag bend i tebe osobno?
To je priča koju ni danas ne mogu sam sebi racionalno objasniti. Najprije Buš koji se umro u snu, mi smo prijatelji oduvijek, jer smo iz istog kvarta i puno je dao Kojotima u demo fazi, a onda, što me posebno teško pogodilo, smrt Dana Divjaka. Taj je dečko bio tako talentiran i dobar, sjajno je svirao, sjajno je i pjevao, odlično se uklopio u bend i postao vrlo brzo punopravni član Kojota. Odsvirali smo ljetnu turneju, sve je bilo OK i baš ništa nije dalo naslutiti koliko je opasno i teško to s čime se Dan bori. Puno smo proveli vremena zajedno, puno smo pričali o svemu, nakon koncerta na Špancirfestu smo se rastali i sve je izgledalo OK, ja sam otišao na more, a onda poziv u tri ujutro. Strašno.
Istina, Dan je imao problema, ali nama nikada to nije izgledalo toliko strašno, baram nam nije pokazivao, da je, mi bi sigurno nekako reagirali, jer smo jako zavoljeli tog lijepog i talentiranog dječaka, barem ja, ali depresija je zajebana stvar, baš zajebana stvar. Dan danas ga sanjam.
- Što je s Kawasakijem, ima li novog materijala na vidiku?
Kawasaki će objaviti live CD i DVD s obljetničkog koncerta u ITD-u povodom 25 godina postojanja. Napunili smo prošle godine i mali Dom sportova, netko bi snimio i objavio taj koncert pa se hvalio s punom dvoranom, ali nama je Teatar ITD ljepši prostor. Promijenili smo bubnjara, malo smo sredili bend iznutra, ali sviramo redovito. Imamo ideje za nove pjesme, ali skužili smo da je prevelik zalogaj odjednom ići s albumom pa ćemo ići po dvije tri pjesme da bi stalno bili prisutni, a kad se nakupi objavit ćemo album. Osobno više volim formu albuma, ja sam old school tip, volim ploče, kad se moraš dignut pa okrenut stranu, ali danas su druga vremena.
- Nisi baš bio neporočan u mladosti. Danas si obiteljski čovjek. Kako se nosiš sa starenjem, jebu li te godine i promjene koje nose?
A da me jebe starenje, jebe me. Koga ne jebe? Osjećaš promjene u tijelu, pa kad te počnu oslovljavati sa deda, pa mladi gospon, ali dobro, sada smo skulirani i prihvaćamo to. Ali devedesetih je stvarno bio potpuni kaos, a mi smo, siguran sam, bili najluđi od svih na sceni. Svirao sam tada i s Majkama i mogu reći da smo i za njih bili hard core. Ali to nije nešto čime bih se danas hvalio, samo činjenica jedne lude mladosti.
- Jedno si vrijeme i živio s Baretom?
Bare je živio kod mene kratko vrijeme i sjećam se da ništa nije jeo, a moja ga je mama stalno tjerala da jede, ono, Gorane ispekla sam kolače, moraš jesti nešto. Ne bi, hvala, ne mogu. Bilo je zabavno s njim. Kad je bio dobre volje, a to nije baš često, s njim bi bilo jako veselo u kombiju, ali bilo je i zajebanih trenutaka. Bare je čudo, on može napraviti što god hoće, a reakcija publike će uvijek biti euforična.
- Znam da nisi cijepljen od politike i zbivanja u društvu. Koliko te diraju stvari koje se dogođaju poput konzervativne revolucije koja se upravo događa? Sudeći prema novoj pjesmi sve to ti je poticajno u kreativnom smislu?
Nisam ljubitelj direktnih obraćanja, ali pjesma „Evolucija ide u pogrešnom smjeru“ koja nam je upravo izašla najdirektnija je reakcija na sve što se događa, upakirana u radiofoničnu, skoro pa pop pjesmu veselog refrena. Mislio sam da je politika iz 90-ih najgore dno u povijesti civilizacije, ali ovo sada je još gore i uopće ne vidim izlaz, a to je ono što me jebe.
Ne znaš je li bolje otupit ili se živcirati. I generacije su se promijenile, naša generacija je imala još koliko toliko bunta, ali ovi danas su totalno mlitavi. Pogledaj Francusku, za svaku stvar koja im smeta deseci tisuća izađu na ulicu i protestiraju, a nama je valjda u genetskom kodu da nas jebu, a da ih mi pritom pitamo:'Majstori jeste za kavicu?'.