Svjetski poznati zagrebački grafiter i ulični umjetnik govori o svojoj plodnoj karijeri, oslikavanju Jabuke i glazbenim utjecajima

Mačke na zidovima zaštitni su mu znak, a inspiraciju za to dobio je od svog dugogodišnjeg mačka Jinxa. Slaven Kosanović Lunar je ulični umjetnik, grafiter i dizajner koji je oslikao nebrojena zagrebačka pročelja i garaže. No, broj gradova koje krase njegovi radovi je uistinu impozantan. Amsterdam, Auckland, Berlin, Hanoi, Havana, London, New York, Oslo, Pariz, Seul, Sydney, Tokio… samo su neki od njih. Među mjestima koje na svojim zidovima imaju Lunarove grafite je i Jabuka, a on je njezin vjerni prijatelj, koji se u sklopu Dana Jabuke na Design Weeku, u subotu, 12. svibnja, predstavio kao DJ.

Tvoji grafiti su na zidovima Jabuke. Kako je došlo do oslikavanja našeg najstarijeg kluba?

- Nisam bio regularni Jabučar, u mladosti sam najčešće boravio u Lapu i Kulušiću. U Jabuci sam tada bio nekoliko puta iako poznajem dosta ekipe koja je navraćala. Kad je Stiv s više strana dobio preporuke za moj rad, imali smo sastanak, ostali prepričavati lovačke još par sati, a kad mu se iza toga još dopala ideja o grafitu Pandemoniumu, suradnja je bila neizbježna. Jabuku pamtim po odličnim Bininim vizualima i tradiciji održavanja oštre kičme u najezdi svakakvih sadržaja i ljudi. Svaki put kad se tamo pojavim sretnem manje-više istu postavu i slušam dobru muziku, dobro se ispričam, provedem i od srca nasmijem.

Osim Jabuke radovi su ti na zidovima mnogih gradova u svijetu. Kako se organiziraš za takve podvige i bude li problema pri samom slikanju?

- Volim to što radim, komunikaciju i suradnju, volim čitati i putovati, pa mislim da je put koji sam odabrao prilično logičan. Nisam opterećen stvarima koje vesele većinu populacije, volim se zabiti u vlastiti svijet i rad me umara, ali i veseli. Normalno, do toga nije došlo preko noći, naradio sam se prije toga hrpe toga što mi se uopće nije radilo i naslušao svega i svačega. Na strane projekte odlazim na poziv, rjeđe ulovim vremena samoinicijativno otići nekamo.

Često su ti inspiracija životinje, a posebno mačke. Zašto baš one?

- Životinje doprinose ravnoteži u prirodi, dok čovjek sustavno upropaštava Zemlju, otkad je krenuo u ekspanziju. U jednom trenutku su mi slova malo dosadila i pozabavio sam se likovima. Doma sam imao mačka koji se nametnuo kao prepoznatljiv lik.

Koliko se slikanje grafita razlikuje od grafičkog dizajna kojim se također baviš?

- Danas se relativno rijetko bavim dizajnom. Više me veseli stvaranje sadržaja vlastitim rukama.

Grafiti su često vezani uz glazbu. Kakvu ti glazbu slušaš? Koji te izvođači trenutno posebno diraju?

-  Mislim da bi teško bilo naći čovjeka na kojeg glazba ne utječe. Slušam različitu glazbu, klasiku, rock, rap, industrial, elektroniku, pop i druge pravce. Povratak popu 1980-ih povezujem s bijegom od stvarnosti kroz muziku koja me podsjeća na uglavnom bezbrižno djetinjstvo. Grupe tipa Duran Duran, A-ha, Ultravox, Depeche Mode, FGTH, Alphaville, Simple Minds, Erasure, ABC, Human League i danas volim čuti. Neki od ljudi čije je djelovanje krenulo kasnije, a čiji rad cijenim su Ian Brown, Rollo, Maxi Jazz, James Lavelle, Flemming Dalum.

Postoji li za tebe muzika koja te posebno inspirira za grafite?

- Ovisi o raspoloženju, odgovaraju mi razni pravci. U zadnje vrijeme me recimo, vesele domaći izvođači Nipplepeople, Moskva, Boris Štok, The Siids. Indie rock i elektronika koji inspiraciju djelomično crpe iz 1980-.ih ne mogu zvučati loše. Jedan strani primjer koji me svojedobno oduševio su bili Groove Armada sa svojim 'White light' / 'Black light' uratkom.Točno tako mi se čini da bi pop 1980-ih zvučao da ga ideš raditi danas.