Nikada, ali baš nikada, uključujući ono mitsko i opjevano doba Novog vala, nije u Hrvatskoj objavljeno toliko sjajne glazbe kao u 2017. godini, i nikada nije bilo teže odabrati najbolji među tim odreda izvrsnim albumima. Ono što uz vrhunsku kvalitetu objavljene glazbe ovu godinu čini antologijskom jest žanrovska raznolikost pa se sasvim opravdano može reći da glazbena scena u Hrvatskoj živi svoje najbolje dane ikada.
U ovako sjajnoj ponudi bilo bi nepravedno nekoga izdvajati i proglašavati boljim od drugih pa je ovo lista zapravo jednakovrijednih albuma koje je moguće rangirati tek po preferenciji žanra kojem pripadaju. Nabacani su bez reda kako su mi padali na pamet, a ono što je bitno, jest činjenica da su svi izvrsni te da ih sve vrijedi čuti i imati.
Uglavnom, ako postoji nešto u čemu je danas Hrvatska posve jednaka svijetu to je kvaliteta glazbe. U gotovo svemu drugom, uključujući dobar ukus publike i zdrav razum stanovništva, debelo zaostajemo.
1. TÚS NUA – Horizons
Tús Nua je mladi bend, ženski trio koji dolazi iz slične stilske priče kao i hvaljene i već dokazane Žen, dakle nježni, atmosferični shoegaze indie post rock dream pop, s uletima prekrasne buke i veličanstvene tutnjave gitara, bubnjeva i syntha. „Horizons“ je sjajan album koji pršti energijom kakvu znaju imati vrhunski prvijenci, a u nekim trenucima poput fantastične „There is a Thin Line Between Everything“, Tús Nua zvuče kao veličanstveni Slowdive u najboljoj formi što je, ako mene pitate, najveći mogući kompliment za takav bend. Ovaj album, ne da nema slabog mjesta, nego je upravo zastrašujuće dobar, lijep i savršeno odsviran, veličanstveno hipnotičan i čarobno atmosferičan te svakako jedan od najboljih na ovim prostorima, ne samo ove, nego i posljednjih godina. Ukratko, „Horizons“ je fantastični prvijenac benda pred kojim je sjajna budućnost.
1. MAYALES - Simbol za sunce
„Simbol za Sunce“ je veličanstvena i katkad predivno nepredvidljiva, ali uvijek besprijekorno složena čarobna vožnja kroz povijest rock and rolla i popularne glazbe, gdje se na savršen način spajaju psihodelija i harmonije američke Zapadne obale i Velike Britanije s kraja 60 – ih godina prošlog stoljeća sa savršenim indie pop melodijama uz dozu psihodelije iz današnjeg doba, tvoreći vrlo dojmljivu cjelinu i savršeni sountrack proljeća i ljeta.
Od prvog takta neodoljive i nježno sanjive „Među tajnim tajnama“ Mayales započinju svoje impresivno glazbeno putovanje tijekom kojeg nema ni trenutka pada u kvaliteti. Bend jednako suvereno i vozi kroz življu prvu polovicu albuma sa stvarima poput „Danas smo Happy“, „Malene“, „Roady“ s gošćom Terezom Kesovijom ili „Bum, Bum, Bum“ kao i kroz laganice kakve se nalaze na njegovoj drugoj polovici, poput izvrsnih „Simbol za Sunce“, gospelom prožete „Dođi tu“ ili „Most“.
Mirčetine i Gečekove gitare na čitavom albumu zvuče izvrsno i čvršće nego ikada ranije, neki su rifovi i riješenja doslovno briljantni, a Beluhanov vokal kojemu, priznajem, nisam bio baš uvijek sklon, savršeno se uklopio u ovakvu zvučnu sliku. „Simbol za Sunce“ je jedan od najoriginalnijih i najboljih albuma na ovim prostorima i to ne samo ove godine, nego u povijesti domaće popularne glazbe.
1. MY BUDDY MOOSE – IV
Četvrti album My Buddy Moose briljantan je uradak i jedan od onih rijetkh prokleto dobrih albuma bez slabog trenutka na kojima je vidljivo da je bend u naponu kreativne snage i da beskrajno uživa u onome što radi, a kad se stvari tako poklope rezultat je uvijeki ovako uvjerljiv. Luka Benčić sazrio je u sjajnog autora, bend je svirački besprijekoran i beskrajno uzbudljiv, što se najbolje vidi na sjajnim koncertima. My Buddy Moose su, da zaključim, uboli sjajan album, ali neće tu, nemojmo se zavaravati, biti rasprodanih arena, neće biti naslovnica magazina, a neće se ni radio stanice polomiti od puštanja tih sjajnih pjesama. U ovom zatucanom kraljevstvu neukusa njihov će odlični album, baš poput većine onoga što doista valja, uglavnom proći ispod radara mainstreama, koji će sliniti za nečim sasvim drugačijim i nekvalitetnijim. My Buddy Moose su prenormalni, prepametni i predobri da bi se oko njih stvarao umjetni hype, ali glazbeni će sladokusci u ovom albumu beskrajno uživati.
1. JONATHAN - To Love
Čim su se pojavili i prije nego li su išta objavili Jonathan su izazvali hype koji su opravdali sjajnim prvijencem te uvjerljivimi uzbudljivim koncertima. Izvrsni, svirački napucani i sjajno producirani „To Love“ je, premda jednake duljine poput „pravih“ albuma, objavljen kao EP s idejom da potkraj godine dobije svojevrsni nastavak. Jonathan na „To Love“ zvuče jednako moćno i uvjerljivo kao bilo koji od najboljih svjetskih bendova sličnog izričaja, a uživo su od mnogih i bolji. Sve, ali baš sve na ovom albumu je izvedeno na vrhunskoj razini.
1. CHUI & JAZZ ORKESTAR HRT-A - Chui ovu glazbu
Chui je jedna od najzanimljivijih i najuzbudljivijih glazbenih pojava koje su zadesile ove prostore, bend koji s lakoćom kombinira jazz, elektroniku, plesne ritmove, prog rock te štošta drugo i još ih lakše spaja u spektakularno zavodljivi miks. Nakon izvrsnog albuma „A Third Sun From The Stone“ iz 2015. Chui su ove godine u suradnji sa sve hvaljenijim Jazz orkestrom HRT-a snimili fantastični dvostruki album, odnosno audiozapis s dvaju rasprodanih koncerta održanih u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, u ožujku ove godine. Uglavnom, teško da jazz može zvučati uzbudljivije i originalnije od ovoga u izvedbi Chui, a čudesna suradnja s Josipom Lisac u pjesmi „Tebi putujem“ jedan je od najboljih glazbenih trenutaka ove godine.
1. IRENA ŽILIĆ – Haze
Čim se pojavila na sceni bilo je jasno da je potencijal Irene Žilić praktički beskrajan. Premda nije imala onaj samouvjereni gard Lovely Quinces, ni karizmu Nine Romić ili Sare Renar, njezin je glas bio toliko dojmljiv, a skladateljski talent tako fascinantan, da joj ni sramežljivost u nastupu nije mogla nikako naškoditi. Prvi album „Travelling“ je bio odličan, a od ranije poznate pjesme u novim i bogatijim aranžmanima uz sjajnu produkciju Marka Mrakovčića dobile su novu kvalitetu i dimenziju. Ovogodišnji album „Haze“ stilski je znatno raznolikiji od prvijenca, a Irena i Mark Mrakovčić i ovoga su puta napravili sjajan posao. „Haze“ je prekrasan album dojmljive i čarobne atmosfere s upravo veličanstvenim Ireninim glasom u glavnohj ulozi, album koji može proći bilo gdje u svijetu.
1. JINX – Pogrebi i pomiriši
Malo je takvih zicera na hrvatskoj sceni kakvi su Jinxi. Yaya, Coco i ostatak benda redovito (ok, uz jednu pauzu) od 1995. isporučuju odlične pop albume, a nostalgični i zreli „Pogrebi i pomiriši“ jedan je od najboljih, ako ne i najbolji, u toj dugoj i plodnoj karijeri. Sve je na „Pogrebi & pomiriši“ besprijekorno odrađeno - i Yayjin vokal, i svirka pouzdanog i raspoloženog benda i odlični Cocovi tekstovi u odreda sjajnim pjesmama.
1. MOSKAU – Violence & Sorrow
Istina, Moskau na albumu „Violence & Sorow“ nepogrešivo podsjećaju na Nicka Cavea, kako ovog današnjeg tako i onog iz doba Birthday Partyja, ima tu i drugih prepoznatljivih utjecaja, ali sve je to nebitno, jer ovo je naprosto sjajno djelo koje je uhvatilo duh i kvalitetu svih njihovih glazbenih uzora. Album izvrsne atmosfere i odličnih pjesama.
1. WAITAPU – Hortus
Ništa tu na prvi pogled ne izgleda domaće, ali čakovečki psihodelični dub bend Waitapu je naša roba i to odlična U promo materijalu piše da Hortus predstavlja promišljeni konceptualni album o putovanju na koje se bend otisnuo u potrazi za novim zvukom, dok ih put istovremeno vodi u obrnutom smjeru, izvoru i korjenima. Mireći i prožimajući suvremeno s tradicionalnim. Album je inspiriran francuskim dubom, psihodeličnim rockom i modernom bass glazbom koliko i folklorom Međimurja (lat. Hortus Croatiae) i djelima Jože Horvata. "Hortus" je prije svega za sve one koji su odvažni preći crtu. To je otprilike to i sve što vrijedi dodati jest zaključak da je riječ o sjajnom albumu koji stoji uz bok svemu takvom najboljem snimljenom u svijetu.
1. BAMWISE – Soundproof
Nakon valjda sto godina postojanja i sviranja, albuma prvijenca su se napokon dokopali i Bamwise. „Soundproof“ je nastajao dugo i temeljito pa nije čudno što je ovaj sjajno produciran album fina zbirka neodoljivog i plesnog elektro dub reggaea na kojem je sve napravljeno kako treba i u skladu s najvišim svjetskim standardima.
1. ŽEN – Sunčani ljudi
Žen sam prvi put gledao u šatoru na Inmusic festivalu prije nekoliko godina i već su tada sjajnim audio vizualnim nastupom potpuno odskakale od ziheraškog mainstreama kakav karakterizira taj festival za šetače pored jezera. Album prvijenac „Jantar“ bio je među najboljima 2015. godine, a nedavno objavljeni „Sunčani ljudi“ nova je izvrsna zbirka sanjive i veličanstveno atmosferične shoegaze indie psihodelije, sa začinima matha i kraut rocka. Ovim albumom Žen definitivno ulaze u prvu ligu, gdje već dugo spadaju kada je riječ o koncertnim nastupima.
2. SEINE – Svog
3. FROM ANOTHER MOTHER – Epileptir
4. KALI FAT DUB – Ringišpil iz Haada
5. RADOST! – U zoni
NAJBOLJE IZ REGIJE
1. DAMIR AVDIĆ – Amerika
Ako postoji kozmička nepravda u svijetu glazbe i potvrda zastrašujućeg manjka pameti i ukusa publike, onda je to činjenica da bezvezni i kvazi angažirani seljoberski estradnjaci poput Dubioze rasprodaju zagrebačku Arenu, a ozbiljni frajer, genijalni tekstopisac i gitarist te vrhunski autor poput Damira Avdića ne uspijeva do vrha napuniti ni klub veličine Vintagea. Ipak, Avdiću nitko ne može poreći da je svojim briljantnim albumom „Amerika“ pojeo za doručak infantilnu Dubiozu i stvorio djelo koje je uz bok najboljim glazbenim uradcima godine, ne samo u ovim krajevima, nego i u svjetskim razmjerima. „Amerika“ je strahovito moćan, uvjerljiv i brutalno dobar album, na kojemu Avdić praćen svojom demonskom gitarom uz čudesne rifove priča impresivne, snažno emotivne i dojmljive priče o ratu i miru, politici, ljubavi te općenito životu, njegovim zamkama i zajebima, šibajući jednako desnicu i ljevicu, kapitalizam i blefere svih vrsta. Nitko ne secira stvarnost tako precizno i pametno kao Avdić i, da ne bude zabune, posve je nevjerojatno da bi mu se itko u tome uspio približiti. „Amerika“ nema slabog mjesta, pjesme su redom sjajne, a „Nuspojave“, „Detroit“ i „Gospode“ opasno su blizu savršenstvu. Kakva jebena albumčina.
2. CRVI – Piše nam se dobro
3. NEŽNI DALIBOR – U slojevima
4. BITIPATIBI – Lešnici divlji 2
5. KOALA VOICE – Wolkenfabrik
HIT GODINE
KRANKŠVESTER: Gaber
Apsolutno veličanstvena, monstruozno moćna i beskrajno uzbudljiva dizalica s briljantnim tekstom i fenomenalnim videom. Krankšvesterov „Gaber“ je glazbeni ubojica koji ima potencijal i kvalitetu još godinama pretvarati u pakao tulume i podije svugdje gdje postoji dovoljno pametan DJ koji će ovu napucanu poslasticu redovito puštati. „Gaber“ se ne može čuti na radiju, niti vidjeti na televiziji, ali gotovo 2,3 milijuna klikova na youtubeu nikako nije zajebancija. Jebeno zarazna i savršena stvarčina. Uglavnom, nisam gay, al` DJ, jebi me u glavu...