Prophets of Rage u veličanstvenoj su i nezabilježeno euforičnoj koncertnoj večeri na Šalati održali najuzbudljiviji nastup što ga je Zagreb ikada vidio i to je ono što treba odmah naglasiti.
Ha, mogla je ta priča s nastupom Prophets of Rage, odnosno originalnom sviračkom postavom veličanstvenih i neprežaljenih Rage Against The Machine, pojačanom Chuckom D i B-Realom na vokalima, teoretski izgledati kojekako i priznajem da me bilo pomalo i strah hoće li.
Naime, za razliku od apsolutnih koncertnih bezveznjaka kakvi su, štajaznam, Cigarettes After Sex, za koje je posve nevažno što su odmetiljali najgori koncert u Zagrebu ikada, RATM su jedna od ikona rock glazbe, ali i hip hopa, bend koji je bio savršeni live stroj s glazbenom ostavštinom koja je u rangu kulturnog blaga što ga čuvaju najveći muzeji svijeta i bilo bi vrlo tužno kada bi se taj materijal izvodio čak i za mrvicu manje uvjerljivo, moćno i strastveno nego u doba originalne postave benda.
Imao sam sreće vidjeti RATM u Ljubljani 2000. godine i do dana današnjeg u prilično jakoj konkurenciji svega što sam gledao od 1980. godine, a gledao sam gotovo sve što vrijedi vidjeti, taj je ljubljanski koncert ostao čvrsto zacementiran među tri najbolja, s time da je po atmosferi ostao neprikosnoven. U krcatom Tivoliju, do krova su tada skakali svi, do posljednjeg čovjeka u posljednjem redu tribina i takvo što, priznajem, nisam nikada nigdje doživio. Bend je istodobno prašio bezgrešno i praktički savršeno s Morellovim čarolijama na gitari i brutalno moćnom ritam sekcijom.
Prve snimke nastupa Prophets of Rage koje su se mogle pronaći na youtubeu nisu bile baš savršene, ali s vremenom sve je izgledalo i zvučalo sve bolje i moćnije i na zagrebački su nastup stigli u potvrđeno vrhunskoj formi. Na Šalati se okupilo oko 5000 ljudi, uglavnom ozbiljna koncertna ekipa, bez poluzainteresiranih šetača kakvi pohode festival na Jarunu. Nije bilo puno klinaca, a atmosfera je bila vrlo obećavajuća od samog početka odnosno zagrijavanja za koje su bili zaduženi The Black Peaks, Skindred i House of Pain.
Everlast i ekipa već su pred sobom imali pristojno ispunjenu Šalatu, a svoju su ulogu odradili sasvim dobro. Bilo je tu uz hip hop materijal ponešto iz njegove solo karijere, plus zanimljiva, ali ne pretjerano uspjela obrada Cashova „Folson Prison Bluesa“ kojega je Everlast najavio kao prvu gangsta rap pjesmu. Već prilično zagrijana publika euforično je ispratila i odskakala klasik „Jump Around“, pjesmu koja će zauvijek držati privilegirano mjesto u popularnoj glazbi i koja jednaku reakciju izaziva kod svih, bez obzira na glazbene afinitete.
I onda je napokon krenula koncertna zvijer kakva se rijetko viđa. Već s prvim taktovima Public Enemyjeve „Prophets of Rage“ kojom je koncert otvoren započela je euforija koja nije popuštala do samog kraja.
Na „Testify“ je počelo skakanje u parteru koje se vrlo brzo proširilo na tribine, pivo je letjelo u zrak, bend je razvaljivao i to je bilo to - najuzbudljiviji koncert kojega je Zagreb vidio unazad, a jebiga, bezbroj godina. Negdje na sredini koncerta nakon „Fight the Power“ briljantna je sviračka ekipa prepustila stage Chuch D-ju i B-Realu koji su na opće veselje suvereno uz DJ-a protutnjali kroz neke od najboljih trenutaka svojih matičnih bendova, a onda se „Insane the Brain“ pretopila uz eksploziju Morellove gitare u „Sleep Now in the Fire“ uz potpuni raspašoj u publici. Bio je to jedan od vrhunaca večeri i brutalno moćno zakucavanje.
Tom Morello je odao počast i pokojnom Chrisu Cornellu, kojemu je bila posvećena instrumentalna verzija „Like A Stone“ Audioslavea, a nakon tog jedinog usporavanja, bend se s „Know Your Enemy“ vratio brutalnom razvaljivanju koje je završilo neviđenom kulminacijom euforije tijekom „Killing in the Name“ te završnom „Jump Around“ za koju im se pridružo Everlast.
Ne bude to često, ali postoje koncerti koji su tako dojmljivi da na njima bis nema nikakvog smisla, a nastup Prophets of Rage je bio jedan od takvih. Sve što možeš nakon ovoga je ponavljati koliko ti je bilo jebeno dobro i nadoknaditi izgubljenu tekućinu pivom.
Zagreb je svjedočio nezabilježeno bogatom koncertnom lipnju. Bilo je tu svega i svačega, od odličnih klupskih nastupa do metiljavih Cigarettes After Sex i nekih udava na poljima Jaruna, premda je čak i tamo bilo ponešto dobroga, ali ovaj trijumfalni i veličanstveni finale mjeseca pamtit će se godinama. Ovakvo spektakularno koncertno rasturanje kakvo su mu priredili Prophets of Rage grad nije nikada doživio.