Glazba i ples čine najveću ugodu tijelu, možda čak i veću od nekih omiljenih ljudskih aktivnosti. Zasluge za to ima dopamin, hormon sreće, koji se oslobađa pri slušanju glazbe i plesanju, a veliku ulogu pritom ima bas. Bez basa nema glazbe, kaže Braco Radović, legendarni majstor zvuka na ovim prostorima, ističući kako je život posvetio upravo basu. Nakon 50 godina rada na zvučnim sustavima diljem svijeta, novu će priliku za odavanje počasti basu imati 21. lipnja u zagrebačkoj Laubi na dosad najvećem Stereotipu sa Solomunom, Dixonom i Felverom u glavnim ulogama.
Da osebujni Braco živi za bas, dokazuje i posjet njegovom “brlogu” u Ježdovcu. Bracina radiona može se opisati kao gomila zvučnika, pojačala, mikrofona, kablova i svakojakih komponenti potrebnih za izradu najboljih sound sustava. Većinu svega složio je sam. U životu je proizveo barem 500 pojačala, a dobar dio i danas je u njegovom u vlasništvu. Sve je počelo još prije 50 godina kad se zaposlio kao radio serviser.
- Prvi radio koji sam servisirao bio je SABA, a taj primjerak još uvijek svira u mojem domu. To je bio početak, jer ubrzo sam počeo sam graditi sustave. Svoja sam pojačala imao već na prvom velikom koncertu kojeg sam radio – Blood, Sweat & Tears u Zagrebu, kojima je predgrupa bio Parni valjak. Nakon toga zapazio me Ivica Šerfezi, kojemu sam ozvučio koncert, i odveo me u Rusiju gdje sam sedam godina radio cjelokupni razglas za dva najveća tamošnja festivala – Melodije Druzja i Zlatna jesen. Turneje po najvećim ruskim gradovima trajale su po tri mjeseca, a nastupali su najpopularniji pjevači iz socijalističkih zemalja. Uz Šerfu, od tada poznatih jugoslavenskih izvođača pjevali su i Miro Ungar, Zdravko Čolić, Indexi, Crveni koralji te Miki Jevremović, priča danas Braco.
Po povratku iz Rusije počinje njegova najdraža profesionalna suradnja - ona s Bijelim dugmetom. “Radio sam sve njihove turneje i nikad nije bilo problema. Znao sam godinu unaprijed točno vrijeme ulaska u dvoranu”, veli Radović, koji je organizirao i povratničku turneju benda 2005. godine nakon što je na to nagovorio tvrdoglavog Gorana Bregovića. Njegov sjajni odnos s nekadašnjim šefom Dugmeta potvrđuje i zgoda prije nekoliko godina u klubu Lighthouse u Istri. “Bregović je tada odbio svirati na glasovitom zvučnom sustavu Funktion One te su pozvali mene. Ruski vlasnici bili su više nego zadovoljni pa je moj razglas ostao tri godine u klubu, a skupi Funktion One bio je zaključan u spremištu”, hvali se Braco.
No, radio je i s mnogim drugim domaćim zvijezdama. Dva šlepera opreme dovezao je na koncert Bajage i Bijelog dugmeta u moskovskom Parku Gorki 1985. godine. Na koncert je došlo više stotina tisuća ljudi pa se ruska milicija prepala i prekinula Bajaginu svirku i prije no što je Dugme uspjelo nastupiti. Zahtjevna je bila serija koncerata Atomskog skloništa u Beogradu na kojima je, kaže, ukupno bilo 200 tisuća ljudi.
Zadovoljan suradnjom bio je i Zdravko Čolić, dok mu je Dino Merlin triput tijekom jednog koncerta zahvaljivao na razglasu. Domaći izvođači bili su Braci uvijek draži od stranih, iako je ozvučio Brucea Springsteena u Budimpešti, Samantu Fox, Joea Cockera i Simple Minds u Zagrebu te Motorhead i Alvina Leeja u Puli. “Tonac Simple Mindsa izjavio je nakon koncerta da je to bio najbolji razglas u Europi. Moj mu je sin tada rekao kako je sustav složio tata, a ovaj mu je odgovorio da to može samo luđak”, prepričava Braco, koji je u svom poslu zbilja fanatik.
I dalje koristi samo analogne komponente, odnosno AB klasu u kojoj rade i tranzistori. “Jako sam puno ulagao. I danas posjedujem 400 pojačala koje sam izradio, ali to sad nažalost ne vrijedi puno, jer svi hoće digitalnu opremu koja je i 10 puta lakša od analogne. Oprema se strahovito promijenila, no zbog te digitalije pravi zvuk je nestao”, žali se Radović, dodajući kako je uvijek tražio najbolje komponente bez obzira na cijenu.
Na pitanje je li mu lakše postaviti zvuk za rock ili techno, odgovara kako mu je svejedno, jer razglas mora podnijeti sve. “Iako oprema više trpi, manje je brige oko techna, jer imate samo dvije linije i dva monitora, za razliku od 50 mikrofona koliko ih ponekad zna biti na rock koncertu. Ipak, techno zahtijeva vrlo kvalitetan sistem. Zbog vrste glazbe i aranžmana, bas mora biti najmanje šest decibela jači nego kod druge glazbe”, otkriva Radović.
Kao profesionalca štuje ga i David Morales, koji je 10 godina inzistirao na Bracinom razglasu za svojih DJ nastupa u Primoštenu. Na tvrdnje kako je u Laubi nemoguće dobiti vrhunski zvuk, Braco odgovara kako se sve može namjestiti. “Ako zvuk ne bude dobar, ne trebaju mi platiti”, kaže.
Testiranju opreme Radović pristupa vrlo studiozno sa svim vrstama glazbe. Nevjerojatno je međutim, da ovaj zvučni čarobnjak kući ne sluša glazbu. “Doma pratim samo tenis i nogomet. Real, Barca i Đoković… to je moja zanimacija”, otkriva Braco. Ipak, unatoč svom trudu, priznaje kako ne postoji savršen sound system. “Možeš se samo truditi da dođeš do savršenstva. No, u tom bi slučaju svi razglasi zvučali isto. Ne može se ni ljude savjetovati kakav bi razglas trebali imati kod kuće, jer sve je stvar ukusa. Ovdje ne postoji tajna, jedino u medicini i akustici 2 i 2 nisu 4”, zaključuje ovaj posljednji romantičar zvuka.