Dva dana si mislim o tim vražjim Cigarettes After Sex i vrag me odnio ako je meni oko čitave te priče išta jasno. Dakle, riječ je o bendu oko kojeg se stvorio nezamislivi hype, a to je oduvijek garancija da će i u Zagrebu, gdje je to ključni i često jedini mamac za publiku, izazvati popriličan šušur. Opet, ni u ludilu se ne bih nadao da će dva tjedna prije njihova nastupa Veliku pogon Tvornice biti rasprodan.
Mislim, kvragu, hudfak are Cigarettes After Sex uopće? Riječ je o brooklynškom dream pop bendu koji je marljivo proučio sve što se moglo u u povijesti svoga žanra u rasponu od briljantnog kompleksnog shoegazea Slowdivea do čarolije koju su isporučivali Mazzy Star pa od toga maznuo samo najosnovnije, odnosno gole melodije i, voila, eto ti uspjeha i opće histerije. Njihov nedavno objavljeni prvi album zbirka je nježnih, atmosferičnih ljubavnih pjesama, koje će vam kada ih slušate svaka sličiti na nešto što ste već ranije čuli.
Da se razumijemo, nije to ništa loše ni neobično, čitavu glazbenu povijest netko od nekoga ponešto mažnjava, a i ono što na studijskim snimkama zvuči neoriginalno, pomalo sterilno i suhoparno, kao što je riječ s pjesmama Cigarettes After Sex, uživo se, ako je riječ o pravim igračima, može pretvoriti u nešto sasvim drugačije. Warpaint koje će uskoro doći u Zagreb najbolji su primjer kako ne baš vrhunski studijski opus na koncertu može zvučati fantastično i neusporedivo uzbudljivije nego na albumima.
Ono što se uoči koncerta moglo vidjeti ispred Tvornice bilo je apsolutno impresivno. Velika većina okupljenih bili su naime tinejdžeri, preciznije tinejdžerice, a izgled tih uglavnom tankoćutnih i nježnih djevojčica te nešto manje brojnih, ali jednako krhkih dječaka, bio je takav da je prema tome i Zagreb Pride izgledao kao summit nogometnih huligana.
Ok, neki će reći kako bi u gradu gdje klinci znaju samo za narodnjake i crkvu ovakav rasprodan koncert moralo biti nešto pozitivno. Vjerojatno da, ali opet, s obzirom na to kako je to sve skupa zvučalo, više čak i nisam siguran.
U skladu sa svojim nježnim i intimnim glazbenim izričajem Cigarettes After Sex sviraju praktički u polumraku s vrlo diskretnom i prigušenom rasvjetom. Izlazak na stage izazvao ciku i vrisku, ali umjerenu. baš onako kako se i moglo očekivati od tog profila publike gdje su vječna tuga i sjeta ipak kočnica za potpunu i otvorenu histeriju. Ono što već na prvi pogled pada u oči jest da su članovi benda izgledom daleko od seks simbola, pjevač Greg Gonzales proćelav je i prilično neugledan tip, ali dobro, neka njih takvih, tu ionako nije stvar u seksu i životinjskoj strasti, nego o sasvim drugoj vrsti emocija. Tu su, naprosto suze, depra i sjetni pogledi važniji od smijeha i animalnih nagona.
E, sad, međutim, dolazimo do problema i to ozbiljnih. Cigarettes After Sex su, naime, osim što su tek prosječni studijski i vrlo loš live bend, a pretiho namješten razglas to je još dodatno naglasio i nikako im nije išao u prilog. Mislim, lijepo je i pohvalno što su inspraciju crpili na nekim od najboljih glazbenih izvora, ali u njihovoj je izvedbi taj dream pop i shoegaze naprosto toliko sterilno, bezlično i smrtno dosadno odsviran, da je zapravo fascinantno kako su i zašto, dovraga, baš oni, takvi nikakvi i mlitavi, toliko popularni. Glazbeno to je neki unjkavi plink, plik, nja, nja, beskrvni složenac, a te se u osnovi lijepe melodije nikad, ali dosovno niti u jednoj pjesmi ne razvijaju u nešto kompleksnije što bi nudilo kakvo takvo uzbuđenje i ikakav emocionalni angažman. Baš kao što je i očekivano kod takve kombinacije pretjeranog i ničim opravdanog hypea i neuvjerljivog nastupa, žamor iz pozadine je katkad bio skoro pa jednako glasan kao i bend.
Jebiga, kad smo kod uzora, Mazzy Star su osim lijepih pjesama imali i u svakom pogledu božanstvenu Hope Sandoval koja je svojom veličanstvenom pojavom i nestvarno lijepim glasom mogla izazvati čaroliju, čak i na festivalima pred poluzainteresiranom i već pijanom publikom.
Slowdive su, pak, uživo jedan od tri najbolja benda koja sam u životu vidio. Oni svoje pjesme na koncertima fascinantno umješno grade i razvijaju, pa od nježnih i sanjivih početaka prelaze u impresivne instrumentalne oluje izazivajući nevjerojatne emocije kod publike. Na Primaveri 2014. godine gdje su doslovno pomeli sve headlinere, dobar dio publike je na tim dojmljivim i emotivnim vrhuncima izvedbi njihovih pjesama doslovno imao suzne oči.
Ovo u Tvornici više je zvučalo kao beskrvni nastup nekog neinspiriranog jadranskog hotelskog benda (a malo je što gore od takvih) koji je odlučio udaviti publiku laganicama, odnosno tim unjkavim plink, plink, nja, nja, pjesmuljcima, pa da se pomalo raziđemo u miru.
Fleet Foxes su do sada, uz jednako velikim hypeom pogonjenih The xx, čvrsto držali titulu najdosadnijih koncerata u Zagrebu, ali i toj je dominaciji jednom morao doći kraj. Cigarettes After Sex su sa svojih 75 minuta ničega čvrsto preuzeli primat i držat će ga barem do studenog, kada nam se vraćaju kraljevi i majke svih koncertnih udava, veličanstveno dosadni Fleet Foxes. Nakon svega nisam uopće siguran je li ova depra i tlaka koju na koncertu prizvode ovi precijenjeni fejkeri dobra altnernativa ičemu, pa čak i odlasku na narodnjake. Cajke su definitivno dno dna, pogotovo kad se konzumiraju kao kod nas zajedno s crkvenim ispiranjem mozga, ali nakon njih može u najboljem slučaju doći do kakvog seksa ili barem neke drame, tučnjave, čega god, dok nakon ovih mlitavih udava možeš samo od očaja i muke sam sebi oko iskopat. Jebiga, ne treba baš ići ni u drugu krajnost.