Samo nekoliko dana nakon što su Merchandise prizvali najbolje od 80-ih i odsvirali odličan koncert pokazavši da je moguće zvučati dobro i uzbudljivo poput Smithsa, bez da se bude iritantan kao Morrissey, u Močvari je došao red na nešto sasvim drugačije.
Američki Driftwood Pyre su mali, ne pretjerano poznati, ali zato odlični psihodelični garage rock bend iz Minneapolisa u čijem zvuku ima i bluesa i punka te koječega dobrog iz bogate američke glazbene tradicije.
Iza sebe imaju sjajan istoimeni album prvijenac i jednako dobar friški ovogodišnji EP "Strangeways", a iskustvo je govorilo da se kod takvih bendova ono najbolje dobije tek na koncertu.
Tako je i bilo. Niti stotinjak okupljenih, plus jedan beskrajno simpatični pas, dobili su vrhunski nastup benda koji zvuči savršeno usvirano, moćno i vrlo uzbudljivo.
Driftwood Pyre izgledaju klasično američki nehajno i sigurno je da nikada neće privući pažnju industrije ljepote, ali od prvog takta jasno je da se radi o odličnom bendu koji ima ogroman potencijal. Psych i garage su trenutno najpotentniji, najuzbudljiviji i najkvalitetnji smjerovi u rock glazbi, a Driftwood Pyre se tu snalaze fantastično. Bend s lakoćom i sasvim prirodno prelazi iz sporije vožnje kroz psihodelične vode, u žestoku garažnju tutnjavu spajajući i isporučujući najbolje iz oba zvuka. Ritam sekcija melje besprijekorno dajući odličan temelj za uzbudljivu međuigru dvije gitare i klavijatura, koje u žešćim garage udarima zamijenjuje tamburin, a oba gitarista koji se izmjenjuju u vokalnim dionicama čine to bez zamjerke. Praćeni glasnim i odličnim zvukom, dimnom zavjesom i toplim prijemom entuzijastične publike Driftwood Pyre su uvjerljivo i moćno protutnjali kroz čitav svoj repertoar zaradivši zasluženo i poziv na bis.
Bio je to, sve u svemu, izvrstan nastup, svakako jedan od boljih ove godine, usporediv sa sjajnim koncertom kojega su krajem prošle godine u Attacku otprašili veličanstveni Uranium Club. Na žalost oba su se odigrala pred malobrojnom publikom.
Srijeda koju su obilježili Bandićevi zatucani krkani što su u skladu s vlastitim shvaćanjem boljih građanskih običaja vulgarno vrijeđali djecu u parku na Savici i zazivali nasilje, podržavajući svoga poganovlaškog idola i vječno nezasitnu crkvu u uzurpaciji parka, nije nudila ništa ni približno tako dobro za provesti večer, ali u Močvari se okupilo malo publike pa je koncert održan u prostoru kod šanka. Nije to nimalo naškodilo sjajnoj svirci i dojmu, ali tužna je činjenica da u Zagrebu postoji daleko više seljobera koji će u trenu doći gušiti građanski prosvjed, nego građana koji će pogledati vrhunski nastup sjajnog benda po prijateljskoj cijeni od 35 kuna. No dobro, opstanu li na sceni 20-ak godina i snime li pet - šest loših albuma, zasigurno će i Driftwood Pyre jednom zaraditi pozivnicu za INmusic festival pa će ih i vidjeti više ljudi.
Zagrebački odnos prema rock glazbi, od koje poznaje i priznaje samo ono najkomercijalnije i najprizemnije, jednak je onom prema talijanskoj kuhinji koju poznaje uglavnom samo po pizzi i lošim paštama, a ostalog se boji i od toga zazire. Kako god okreneš, jebena provincija i Pogana Vlaka za bogate.