Ovi albumi su raznih žanrova, ali zajedničko im je da su svaki na svoj način fantastični.
Album prvijenac sjajnih Kanađana moćan je i fantastičan, jedan od najboljih snimljenih ove godine. Ima tu svega najboljeg od shoegaza, psihodelije i kojekakvog alter rocka, sve je odsvirano brutalno snažno i glasno, a pritom i vrlo melodično. Comet Control zvuče na trenutke kao genijalni Loop, vidi se da su slušali i rani Pink Floyd, a za neke od pjesama s ovog albuma poput briljantne´Future Forever´, Black Rebel Motorcycle Club bi dali sve na svijetu. Jebiga, oni tu razinu kvalitete više naprosto ne uspijevaju dosegnuti. Comet Control savršeno paše i po vrućini i po kiši, a sasvim se fino sljubljuje i s travom i s pivom. Uživo bi morali biti monstruozno dobri.
Stotinjak sretnika s mozgom i dobrim ukusom, koji su u svibnju ove godine svjedočili nastupu ovih kalifornijskih garage – trance rockera u Močvari vidjelo je jedan od najboljih i najglasnijih zagrebačkih koncerata posljednjih godina. Na albumu su ovi kalifornijski narkofili ipak nešto tiši i nježniji, bliži surfu i psihodeliji, ali zato čak i privlačniji za uživanje u čistom slušanju bilo sa slušalicama na ušima bilo na terasi nekog kafića uz more kojemu vlasnik nije klasični obalni ugostitelj (velika glava, Rozga i te stvari). Idealan tajming: duboko u noći ili ujutro.
3. Dead Meadow – Warble Womb
Washingtonske psych – rock legende dolaze iz punk i hardcore okruženja, ali glazbeno su krenuli u sasvim drugom smjeru. Nije to, naravno, čista psihodelija, ima tu i jebeno moćnih rifova á la Black Sabbath, ima i stoner rocka, na trenutke i bluesa, a gitarske solaže voze lagano, dugo i neodoljivo. Glas vokala Jasona Simona prati sve to onako lijeno, melodično i usporeno. Vrlo atmosferična glazba, idealna za ljepljive ljetne vrućine kroz dim trave.
Na „English Oceans“ Truckersi su, možda više nego ikada prije, zazvučali kao Rolling Stonesi ranih 70-ih, samo s nešto više originalnog južnjačkog zavlačenja. Glazbeno vrlo bogata ploča pokriva teritorij od barskog rocka preko akustičnog folka do country balada, s prirodnim, organskim zvukom, široko raspoređenim u panoramskoj slici tako da svakom od instrumenata ostavlja dovoljno prostora za interakciju sa svojim „susjedima“. Tako kaže Luka Benčić i valja mu vjerovati.
5. The Lonely Forest – Adding Up The Wasted Hours
Ekipa iz obalne zabiti zvane Anacortes u državi Washington, okupljena oko klavijaturista i vokala Johna Van Deusena svira indie rock u najboljem mogućem izdanju. „Adding Up The Wasted Hours“ je istodobno i raspjevani i rasvirani „feelgood factor“ album, ali i glazba za čisto uživanje u slušanju. Povremeno malo vuče na rani Dead Cab For Cutie, povremeno čak i na R.E.M., ali to može biti samo pohvala.
Jedan od najzanimljivijih i najboljih gitarskih bendova današnjice s praktički svakim albumom uspijeva zvučati potpuno drugačije, ali gotovo uvijek fantastično dobro. Nakon post punka i hardcorea, pa žestoke psihodelije brooklinški je bend krenuo istraživati i druge žanrove američke glazbene povijesti, a izvrsni posljednji album klasični je rock s dodatkom puhačkih instrumenata i uvijek dobrodošlim orguljama. Kad potegnu, The Men zvuče nabrijano i moćno kao E Street Band, samo mlađe i poletnije. Kud ćeš bolje preporuke...
7. Public Service Broadcasting – Inform – Educate – Entertain
E jebiga, nija baš lako opisati kojeg vraga svira i kako zvuči ovaj sjajni i beskrajno zabavni londonski electro indie duo. Ima tu, razumije se, elektronike, ali i živih bubnjeva, pa katkada i žestokih gitara, pa bogami svako malo uleti i bendžo, a sve skupa zvuči kao neki ludi soundtrack, praćen doslovnim citatima iz filmova. To je briljantna muzika za brzu vožnju, ali i plesna, ako sta malo ambiciozniji od amebe koja čvaka bonkase pa se trga satima bez zahoda na seljačkoj paradi zvanoj Ultra festival.
Niz asocijacija koji novi War on Drugs vuče može se kretati od Springsteena iz „Tunnel of Love“ faze do Tears for Fears, s druge strane od Dylana do Jesus & Mary Chain, ali glazba, koliko god skupo i grandiozno zvučala (pored četiri člana benda, na popisu sudionika su još 23 različita suradnika), niti u jednom trenutku ne djeluje pretenciozno i artificijelno. Naprotiv, zvuči krajnje ekspresivno, „utrobno“, poput razlivenih pejzaža snova, što naslov albuma i sugerira. Ukratko, remek djelo.
9. Wild Beasts – Present Tense
Dvojac koji autorski potpisuje opus ovog osebujnog engleskog benda radi glazbu kakva se danas ne da s nikim i ničim usporediti. Bilo da su otpjevane raskošnim falsetom Haydena Thorpea ili dubljim Toma Fleminga, pjesme Wild Bestsa zvuče dramatično, osjećajno i tenzično, a korijeni njihove glazbe bilo u kojoj ima i sinth popa i rocka i R&B-a i funka sežu daleko u 80-te godine prošloga stoljeća. Da, istina, te su godine glazbeno bile prilično sjebane, ali Wil Beasts su se napajali na nezagađenim izvorima.
Ako su Wild Beast zaronili duboko do 80-ih kalifornijski psych rockeri Wooden Shjips išli su još dalje u povijest i i inspiraciju pronašli u drugoj polovini 60-ih i 70-im godinama prošlog stoljeća. Jednostavni ritam bubnjeva odsviran na način Mo Tucker iz Velvet Undergrounda, guste naslage gitara uz veličanstvene solaže te neodoljivi zvuk orgulja idealni su ljetni psihodelični soundtrack. Wooden Shjips su jednako savršen izbor za vožnju kao i za ljetnu dokolicu i posve nekreativni nerad. Jednom kada se legalizira marihuana ovo može biti savršen izbor za proslavu.
11. Woods – With Light and with Love
Baš poput svojih brooklinških susjeda The Men i Woods vole snimati potpuno različite, ali redom sjajne albume. Ovaj je naslonjen na raznolike stilove, pa ima i psihodelije i soula i malo countryja, a sve to tvori veličanstvenu zvučnu sliku i baš je nekako, štajaznam, lijepo i opuštajuće. Woods imaju i wah wah gitare, i te prokleto dobre orgulje, uleti gdjekad i pedal steel, a nazalni falseto Jermyja Earlsa tu upravo savršeno pristaje. Ovo je jednostavno veličanstveno dobra glazba.