Ovo je bila velika godina za američki hip hop. Albuma "Coloring Book" Chance the Rappera i "Still Brazy" YG-a nema na listi, no ne bi proturječio nikome tko bi jedno od ta dva djela proglasio najboljim u 2016. U ostalim vijestima; Gucci Mane je izašao iz zatvora, te izbacio već par albuma u kojima se poslovično skrivaju poneki audio dijamanti, Young Thug nastavlja s odličnim izdanjima, kao i Kevin Gates, a bilo je i pregršt hitova koji su protresli same temelje pop kulture (Black Beatles, Panda, Timmy Turner, singlovi Lil Yachty-a). Roc Marciano je za dlaku zakasnio s albumom, a Run the Jewels su ga izbacili u samom finišu godine, pa će ući u izbor za najbolji album 2017.
1. A TRIBE CALLED QUEST: We got it from Here... Thank You 4 Your Service
Napustili su nas David Bowie, Prince i Leonard Cohen. No, svijet je siromašniji za još jednog velikana, čija smrt je nekako ostala u sjeni ranije spomenutih titana (kao i ona country legende Merla Haggarda, no o tome nekom drugom prilikom).
U četrdeset i šestoj godini, preminuo je Phife Dawg, član legendarne hip hop grupe A Tribe Called Quest. Ako u tome tragičnom događaju ima ikakva utjehe, a nema, to je spoznaja da nam je ’5 Foot Assassin’ zajedno sa svojim glazbenim plemenom u amanet ostavio najbolji album godine.
Alternativni naslov veličanstvenog „We got it from Here... Thank You 4 Your Service“ trebao bi biti ’Kako preživjeti u Americi za Trumpove ere’. Q-Tip, jedan od najvećih producenata i MC-a svih vremena, kao u Peckinpahovoj ’Divljoj hordi’ okupio je kohortu i krenuo u posljednji juriš na Ameriku. Tako su ovdje prisutni svi originalni članovi grupe (Phife Dawg, Q-Tip, DJ i producent Ali Shaheed Muhammad, te Jarobi White koji je iz grupe otišao daleke 1991, prije njihovih antologijskih uspješnica). Aktiviran je povremeni član Busta Rhymes, pa hip hop veterani Andre 3000 i Talib Kweli, neki od najprominentnijih glazbenika 21. stoljeća; Kendrick Lamar, Jack White, Anderson Paak, a našlo se mjesto i za refren Eltona Johna.
Imigranti, crnci, gayevi, siromašni, obespravljeni, latinosi…Poput Woodyja Guthriea, samo s miksetom umjesto akustične gitare, družba iz New Yorka ušla je u rovove u njihovo ime, boreći se s ’tamnim silama’, beskrupuloznim darvinizmom i fašizmom koji se danas samo drugačije zove. „We got it from Here... Thank You 4 Your Service“ važan je još iz nekoliko razloga. Pokazao je kako hip hop nije nužno ’igra mladih ljudi’, veći da i autori u zreloj dobi mogu stvoriti veliko i važno djelo. Veterani poput Andrea 3000 i Busta Rhymesa nisu ovako nabrijano i lucidno zvučali već petnaest godina. Q-Tipovi beatovi i rime, i Phife Dawgove duhovite uličarske opaske i priče nisu sentimentalne, lažno nostalgičarske posvete prošlosti ili očajničko kopiranje aktualnih trendova već su autentični prikazi njihovog umjetničkog dara, istovremeno u dosluhu s vanjskim svijetom i unutarnjim previranjima autora.
2. KA - Honor Killed the Samurai
Ako je u hip hopu, (pre)opterećenim vlastitim mitovima i pop kulturom ikada postojao super junak, onda je to Kaseem Ryan – Ka. Danju, kao vatrogasac u NYFD spašava stanovnike najmnogoljudnijeg grada Sjeverne Amerike od vatrenih stihija, dok noćima sklapa rime koje iz egzistencijalnog horora svakodnevnice uzdižu duše zarobljene u getima megalopolisa. Na prethodnim albumima Ka je, uz minimalističke bitove koje je sam sklapao, bilježio noćne more i nadanja uličnih ratnika. Ka ne repa onako kako prosječni konzument zamišlja repanje, već se radi o svojevrsnom spoju ’spoken word’ poezije i plemenskim zazivanjem sudbine koje se manifestira ponavljanjem ključnih riječi.
Posljednji album "Honor Killed the Samurai" najbolji mu je u karijeri. Bitovi su nešto manje hermetični, što se pokazalo kao izvrsno rješenje, a teme su ovaj puta autobiografske prirode. Dualizam, vrag i anđeo, majka i otac. Ka vjeruje da je svijet koncipiran poput šahovske ploče i put koji izaberete mora biti dobro prostudiran. Prilike za popravak nema. "Honor Killed the Samurai" jest priručnik za opstanak i pobjedu u džungli asfalta, svijetu uličnih bandi ali i okrutnih korporacija i neoliberalizma. Ka je jedan od najvećih repera koje je New York imao.
3. DANNY BROWN - Atrocity Exhibition
Lud, krezub i nepredvidljiv. Danny Brown iz Detroita, više ne preživljava od skupljanja željeza, a droge koje koristi nešto su kvalitetnije. No, rime su mu i dalje divljački furiozne, surađuje s progresivnijim producentima od ostataka scene, a lirika je uvijek briljantna. Čovjek je to abnormalnog verbalnog talenta i đavolje energije, glazbeni eklektik koji uživa u svojim narkomanskim seansama, koliko mu se one i gade.
Ovo djelo je zapis s druge strane, glas njegove izgubljene duše iz pakla. Istraživanje pak glazbenog kolaža glazbene afficionade zaokupit će danima. Brown, spiritualni nasljednik legendarnog Ol Dirty Bastarda iz Wu Tanga, album je nazvao prema pjesmi Joy Divisiona, a jedan od autora respektabilne hip hop web stranice ’Passion of Weiss’, nazvao je "Atrocity Exhibition" najboljim post-punk albumom 21.stoljeća.
4. JOEY PURP - iiiDrops
Najbolji mixtape godine. Purp je super talentirani reper iz Chicaga autor djela toliko raznovrsnog da sadrži ultimativni ljetni joie da vivre hit "Girl" kao i numeru "Photobooth" koja će natjerati Amiša da se napije, ukrade auto i potuče u noćnom klubu. Rijetko kada su pjesme ovoliko inteligentne i komercijalno potentne. Pred Purpom su velike, velike stvari.
5. DENZEL CURRY - Imperial
Energija, snaga, eksplozivnost; Denzel Curry je poput hip hop verzije košarkaša Russella Westbrooka. Sa samo 21 godinom najmlađi je na ovoj listi, no iza njega su mračne priče s juga Floride za koje bi ubili tvrdokorni noir pisci. Najopasniji, najviše adrenalinom i testosteronom nabijeniji album među prvih deset.
6. VINCE STAPLES- Prima Donna
Autor najboljeg prošlogodišnjeg albuma, 2016. je izdao ovaj kratki EP sa 7 pjesama. "Prima Donna" nije ništa slabija od prethodnika, no s uličnih priča i fatalističkog pogleda na svijet premazanog duhovitošću i ironijom fokus je preusmjeren na paranoju i konfuziju izazvanom slavom, ali i rasnim ratovima koje mladom, super inteligentnom autoru okupiraju um. Zamislite onu epizodu Sopranosa kada Tony umire, a podsvijest ga odvodi u svojevrsno čistilište koje se manifestira kao hotel s 5 zvjezdica, kao hip hop mjuzikl i shvatit ćete što je "Prima Donna". Vjerujem da je Vince Staples najbolji reper današnjice.
7./8.- SCHOOLBOY Q - Blank Face LP i ISAIAH RASHAD - The Sun's Tirade
Kolege iz Top Dawg Entertainmenta snimili su najbolje albume svoje karijere. Blank Face je politički nekorektan album, lirika je uličarsko-gangsterska, a bitovi funkodelični. No, uz svu dozu dobre zabave, Blank Face je i kao najcrnja noć tamno, fatalistički tragično djelo. Da bi to bolje shvatili predlažem uz muziku pogledati i nekoliko kratkih filmova-spotova, koji dolaze uz album. "The Sun's Tirade" nešto je teže prohodan album. Rashadovi tekstovi su duboko osobni, često apstraktni. No, low mu je apsolutno zavodljiv, a po mišljenju potpisnika ovog teksta "The Sun's Tirade" mnogo je zanimljivija i uzbudljivija fuzija jazza, psihodelije i hip hopa nego razvikani ’To Pimp a Buterfly’ još jednog člana njihovog kolektiva, Kendricka Lamara.
9. KANYE WEST - Life of Pablo
Pri kraju godine Kanye West je totalno poludio. Čovjek koji je jednom javno prozvao Georgea Busha mlađeg za zapostavljanje Afroamerikanaca, ove godine je veličao Trumpa, branio silovatelja Billa Cosbyja, otkazivao koncerte, a šuška se da mu je i brak u problemima. No, "Life of Pablo" je avangarda, istina s dosta promašaja i nedosljednosti, ali i s brojnim briljantnim, genijalnim trenucima. Radi se o prvom interaktivnom albumu, gdje je autor dodavao pjesme ili ih izbacivao nakon što je album doživio premijeru, a što streaming servisi danas čine mogućim. ’Ultra Light Beam’ briše granice između hip hopa i gospela, u numeri ’Famous’ sreću se sveto i profano, dok je "Wolves" remek djelo iz daleke 2060., u kojoj ga god verziji slušali.
10. KAMAYAH- A Good Night in the Ghetto
U godini uistinu izvrsnih albuma koji revitaliziraju zvuk G-funka zapadne obale najbolji je onaj reperice Kamaiyah. Mlada djevojka iz Oaklanda igra se hip hop klišejima i rodnim ulogama, no u svemu tome zvuči opušteno, veselo i nimalo copy/pasterski. Divan album poput ljenčarenja u dobrom društvu tijekom najtoplijeg dana u godini.