U odnosu na prošlu godinu, 2016. je, kada je riječ o hrvatskoj glazbenoj produkciji, bila nešto ipak siromašnija kvalitetom. Dok je lani bilo doista teško sastaviti listu sa deset najboljih albuma, jer barem ih je još pet kvalitetom zasluživalo naći se u tom društvu, ove je godine situacija prilično drukčija. Nije da se nije snimalo i objavljivalo, ali dosta je toga bilo neujednačeno i nekako napola uspjelo.
OK, otegotna je okolnost i što je ovo lista hrvatskih, a ne regionalnih albuma pa je samim tim izbor uži. Regija nije zastupljena iz jednog jedinog razloga, a to je činjenica da naprosto nemam dovoljno dobar i detaljan uvid u sve što se događalo i objavljivalo, pa mislim da ne bi bilo fer nekoga iz tog razloga ispustiti. Najbolje što je snimljeno u regiji, a to je sjajni Repetitorov album „Gde ćeš“, ionako se na ovom portalu našao među prvih 10 najboljih svjetskih albuma pa je neka pravda ipak zadovoljena. Tko imalo prati glazbu zna da bi i na ovoj listi bilo mjesta za sjajne albume Amire Medunjanin ili Škrtica, a od domaćih kvalitetom su mogli upasti još i Svemir, Mašinko ili Izet Medošević, ali, eto, mjesta je samo deset pa imamo to imamo. Ne bi, međutim, mogao upasti Let 3, jer previše volim i cijenim taj bend da bi im ugurao onako neujednačen album. Kao što je slučaj i s listom svjetskih albuma ni ovdje poredak nije strogo zadan niti bitan. Već sutra redosljed bi možda bio drugačiji jer svi su ovi albumi odlični i vrijedni slušanja.
1. ELEMENTAL - Tijelo
Nakon što su godinama rasli, razvijali se i znali doći sasvim blizu, Elemental su na albumu „Tijelo“, napokon zazvučali kao posve zreli bend koji s lakoćom šara raznim žanrovima i pjeva o najrazličitijim temama ostajući pritom uvijek prepoznatljivi, pametni i svoji. Glazbeno je bend uvijek bio besprijekoran, a odluka da Remi napokon počne pjevati umjesto da repa najbolja im je u karijeri, jer rezulati su fascinantno dobri. Hrabra i uvijek riskantna odluka da „Tijelo“ bude dvostruki album mogla je završiti loše, ali nije – „Tijelo“ bez problema drži vodu sve vrijeme trajanja i, ukupno gledajući, najbolji je domaći album objavljen 2016. godine. Elemental su već s lakoćom pokorili mali Dom sportova, a s ovakvim albumom i minulim radom spremni su i za stepenicu više.
2. SARA RENAR – Tišina
Talentirana koliko i lijepa, Sara Renar je bila jedna od simbola hrvatske ženske kantautorske scene koja je nastala prije nekoliko godina, a onda do danas polako nažalost zamrla. Ti su joj glazbeni počeci bili solidni, ali bilo je vidljivo da ni sama nije sigurna u kojem bi točno smjeru krenula te bi li bila tankoćutna kantautorica ili imala bend sa žešćom pričom. Prvi je album „Djeca“, bio odraz tog traženja, a onda je na EP-u „Jesen“ sasvim okrenula priču, uvela elektroniku i zazvučala obećavajuće dobro. Na albumu „Tišina“ taj je glazbeni extreme makeover dovršen, a rezultati su izvrsni. „Tišina“ je atmosferičan, elegantan, a na trenutke i mračan album, odličnih, sjajno otpjevanih pjesama, a Sarin glas provučen kroz loopove katkada zvuči nestvarno zavodljivo i dobro.
3. MR LEE & IVANESKY – Colours
Na novom albumu matičnog Leta 3 Mrle možda i nije bio u stvaralačkoj top formi, ali u ovoj sjajnoj kombinaciji sa životnom partnericom Ivankom Mazurkijević sve je savršeno leglo na mjesto. „Colours“ je zbirka pjesama iz raznih kazališnih i filmskih projekata u kojima su Mrle i Ivanka sudjelovali, a skupljeni ovako u cjelinu, savršeno drže vodu i zvuče kompaktno kao da su pisane i snimane za album. Mrle se, nije tajna, odlično snalazi u svim žanrovima, a Ivankin glas ovdje zvuči bolje nego ikada, pa je na neki način i očekivano da je plod te suradnje jedan od najboljih albuma u 2016. godini.
4. COJONES – Resonate
Treći album zagrebačkih stoner rockera potvrdio je njihovu visoku klasu i glazbenu zrelost. Cojones imaju u sebi sve najbolje što stoner rock podrazumijeva, a to su dobro kao nikada do sada potvrdili na albumu „Resonate“. Pjesme su ovdje kompleksnije, osjećaju se razni utjecaji, a ono što apsolutno fascinira jest savršena produkcija odnosno zvuk benda. Ukratko, albumčina s kojom mogu proći bilo gdje u svijetu na terenu stoner rocka.
4. BADEN BADEN - La Drogue
Baden Baden je mješavina post-punka, electropopa, industriala i koječega drugog uključujući britanske novovalne heroje Bauhaus i Joy Division, što spojeno i izmješano u cjelinu zvuči vrlo uzbudljivo i jako dobro. „La Drogue“ je atmosferičan i odlično posložen album koji od prve do zadnje pjesme drži vodu, a svo to vrijeme uspijeva ugodno iznenaditi promjenama tempa i stilskim šaranjima.
6. PUNČKE - Nista nije kako se čini
Punčke su zabljesnule još 2013. prvim albumom „Sunčano s povremenom naoblakom“, a na ovom nastavku nisu u glazbenom smislu puno mijenjale, jer za to i nije bilo neke potrebe. I dalje je to bučna i žestoka, ali istodobno i melodična i pitka kombinacija indiea i pop punka koja odlično drži vodu. Promjena se vidi samo u mračnijim tekstovima, ali dođe to tako nekad s godinama.
7. NLV – NLV
Moraš imati neku mazohističku crtu kada bend odlučiš nazvati po imenima članova, a u slučaju Nikol, Luke i Vedrana to je još naglašenije, jer kada su se pojavili činilo se da je riječ o neka tri propovjednika ili trubadura koji su ovdje samo da bi davili sve oko sebe. Skraćenjem imena benda samo na inicijale imena donekle su, ali ne i u potpunosti, popravili štetu koji sami sebi čine nazivom benda, ali s glazbom, što je puno važnije, sada svari stoje gotovo besprijekorno. Na njihovom istoimenom albumu prvijencu, napokon se čuju i električni instrumenti te bubnjevi što gotovo neizbježno hermetični akustični izričaj s početaka karijere neočekivano popravlja i obogaćuje. Odličan album, vrlo ugodan za slušanje i jedno od najugodnijih iznenađenja godine.
8. ABOP - ABOP
Svojevrsni ispušni ventil za članove Pipsa, Chipsa & Videoclipsa, Mayalesa, Sinesteta, Elementala i Pridjeva funkcionira sasvim dobro kao bend, a nakon što su se dokazali uživo svirajući na instrumentima svoj sjajni techno trance, sada su to isto napravili i na istoimenom albumu.
9. SHE LOVES PABLO - Try Mandarin
Malo tko tako moćno melje i temeljito razvaljuje kao She Loves Pablo. Žestoki i masni heavy stoner rifovi, plus moćan vokal Domagoja Šimeka, plus nemilosrdno čekićanje ritam sekcije čine She Loves Pablo jednim od uvjerljivijih koncertnih zicera s ovih prostora, a lijepo je vidjeti kada tu svoju silinu ovako uvjerljivo prenesu i na odličan album kakav je „Try Mandarin“.
10. M.O.R.T. - Tužna kocka
Žestoki i nabrijani sinjski M.O.R.T. možda je i najbolje što je, uz pršut, svijetu dala Cetinska krajina, uključujući tu i onu komičnu predstavu s kostimiranim dečkima i njihovim momcima, poznatu pod imenom Alka. Odličnim drugim albumom „Tužna kocka“, M.O.R.T. su nadrasli status neupitno velikih talenata i suvereno ušli u društvo potvrđeno dobrih bendova.